Republika Hrvatska

Županijski sud u Split,

Split,Gundulićeva 29a

Poslovni broj Gž -1226/2026-3

REPUBLIKA HRVATSKA

R J E Š E NJ E

Županijski sud u Splitu, u vijeću sastavljenom od sudaca ovog suda Andree Boras-Ivanišević kao predsjednice vijeća, Ivane Madunić kao članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, te Borisa Mimice kao člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja ĆN, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], zastupan po punomoćnicima Nikoli Klaiću i Mladenu Klaiću, odvjetnicima u Odvjetničkom društvu Klaić & Klaić iz Zagreba protiv tuženika CN, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], zastupan po punomoćniku Igoru Hrabaru, odvjetniku u Odvjetničkom društvu Hrabar & partneri d.o.o. iz Zagreba, radi naknade štete, odlučujući o žalbi tužitelja protiv presude Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj PN-503/2013-120 od 11. veljače 2026., u sjednici vijeća održanoj dana 10. lipnja 2026.,

r i j e š i o  j e

I. Ukida se presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj PN- 503/2013-120 od 11. veljače 2026. i predmet vraća sudu prvog stupnja na ponovno suđenje.

II. O naknadi troškova žalbenog postupka odlučit će prvostupanjski sud svojom konačnom odlukom.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskom presudom je odbijen kao neosnovan zahtjev tužitelja da mu tuženik isplatiti iznos od 33.154,08 kuna/4.400,30 eur sa zakonskim zateznim kamatama tekućima: na iznos 10.030,00 kuna/1.331,21 eur od podnošenja tužbe odnosno od 08.02.2013; na iznos 219,08 kuna/29,07 eur od 28.06.2011.; na iznos 5.400,00 kuna/716,70 eur od 04.08.2016.; -na iznos 17.505,00 kuna/2.323,31 eur od 25.01.2017., sve do isplate uz naknadu troškova parničnog postupka sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od presuđenja do isplate (točka I. izreke), te je naloženo tužitelju naknaditi tuženiku trošak parničnog postupka u iznosu 2.375,00 eur sa zakonskim zateznim kamatama tekućima od 11.02.2026. do isplate.

2. Protiv navedene presude žalbu podnosi tuženik iz svih žalbenih razloga iz članka 353. stavak 1. točka 1., 2., i 3. Zakon o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 57/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23,146/25:dalje ZPP-a), predlaže preinačiti prvostupanjsku presudu na način da se tužbeni zahtjev usvoji u cijelosti, podredno da istu ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovni postupak. Popisuje trošak žalbenog postupka.

3. Na žalbu nije odgovoreno.

4. Žalba tuženika je osnovana.

5 . Ispitujući pobijanu presudu u okviru žalbenih razloga stranaka, kao i po službenoj dužnosti, u smislu odredbe članka 365. stavak 2. ZPP-a, ovaj drugostupanjski sud nije našao da bi sud prvog stupnja počinio bilo koju povredu odredaba parničnog postupka na koje pazi po službenoj dužnosti.

6. Neosnovano tuženik sadržajem žalbe ukazuje na postojanje bitne povrede odredbe članka 354. stavak 1. u svezi s člankom 4. ZPP-a (načelo neposrednosti), jer je presuda donesena od suca koji nije neposredno saslušavao stranke. To iz razloga jer je sud na ročištu održanom dana 17. prosinca 2025. postupio sukladno odredbi članka 315. stavak 3. ZPP-a, pri čemu su se stranke suglasile da se do tada izvedeni dokazi ne izvode ponovno.

7. Predmet ovog postupka je zahtjev tužitelja za naknadu neimovinske i imovinske štete proizašle iz štetnog događaja od 16. lipnja 2011. u kojem je tužitelj pretrpio ozljede.

8. U provedenom postupku sud je utvrdio slijedeće:

-da iz iskaza tužitelja proizlazi kako je 16.06.2011., u večernjim satima u svom stanu, primijetio laser i ustanovio da dolazi od kamere koja je postavljena na I katu sobe tuženika, da je otišao kod tuženika u njegovo dvorište gdje se odvijala izložba i bilo oko 40-50 ljudi, zamolio tuženik da ukloni kameru na što da mu je tuženik nešto odgovorio, te se tijelom unio u tužitelja i počeo ga gurati izvan dvorišta da bi ga zatim pritisnuo u zid, udarivši ga desnom šakom u desnu stranu nosa i usne i gornje zube, uslijed čega je tužitelj zateturao 2-3 metra te pao na tlo da je došla policija i on da je odvezen u bolnicu;

-da iz iskaza tuženika proizlazi da unazad pet godina prije štetnog događaja, traju problemi, radi čega da je učestalo pozivana policija, u njegovom dvorištu često održavaju izložbe na koje dolaze gosti, a kojom prilikom bi tužitelj bacao u dvorište kamenje, vrećice s mokraćom, predmetnog dana da se je nalazio u svojoj kancelariji kada ga je netko obavijestio da tužitelj verbalno napada njegovu suprugu te na istu fizički nasrće i da napada i ostale goste, radi čega je odmah pozvana policija, kada je sišao u dvorište da je zatekao tužitelja koji je pred gostima vikao, mahao rukama i prijetio, tražeći od tuženika da ukloni kameru, radi čega mu je tuženik govorio da prestane i da se udalji iz dvorišta, tužitelj da je nastavljajući mahati rukama i prijetiti, počeo udaljavati u prolaz zgrade da bi se zatim, došavši do stepenica ulaza u zgradu, na stepenice spotaknuo i pao, pri čemu su mu ispale i naočale, nakon čega se podigao, pokupio naočale i izašao iz dvorišta, potom da je stigla policija ;

- da iz iskaza svjedoka Ć HN, JN, UN, VN, AN, DN, ĐN i EN, proizlazi kako su bili česti gosti izložba, da im je poznato kako je tužitelj ili netko iz smjera njegova stana, često kroz prozor znao bacati jaja i vrećice s mokraćom, a predmetnog dana svjedočili su spuštanju tužitelja u dvorište i njegovom vikanju i agresivnom pristupu gđi. FN, od koje je zahtijevao prestanak snimanja i uklanjanja kamera, vičući da ima pušku, radi čega je netko od gostiju zvao policiju;

-da iz iskaza svjedoka C i HN, JN i ĐN, proizlazi kako je tuženik u jednom trenutku sišao u dvorište tražeći od tužitelja da otiđe iz dvorišta, nakon čega je tužitelj zamahnuo prema tuženiku te je došlo do međusobnog naguravanja u kojem se tužitelj počeo kretati unazad prema izlazu iz dvorišta da bi se u jednom trenutku spotaknuo o stepenicu/rinzol i pao, a zatim se podigao i nastavio izlaziti iz dvorišta vičući i mašući rukama;

- da iz iskaza saslušanih svjedoka proizlazi da je 16.06.2011. između tužitelja i tuženika došlo do verbalnog sukoba koji je započeo tužitelj izražavajući svoje nezadovoljstvo postavljenim kamerama od strane tuženika, a koji verbalni sukob je završio padom tužitelja i ozljeđivanjem;

- da je iskazom svjedoka ZN, policijskog službenika, kojeg cijeni vjerodostojnim, u dijelu u kojem je iskazao kako je po dolasku na adresu štetnog događaja, ispred dvorišta zatekao tužitelja koji je krvario iz nosa utvrdio činjenicu ozljeđivanja tužitelja, iako ostali svjedoci nisu iskazivali da bi tužitelj u predmetnom štetnom događaju zadobio tjelesne ozljede,

- da iz provedenih vještačenja po vještacima neurokirurgu i oralnom kirurgu proizlazi da je tužitelj u predmetnom štetnom događaju zadobio određene tjelesne ozljede u vidu udarno-krvnog podljeva gornje usne lijevo, natučenje lica i klimavost sjekutića ;

- da iz nalaza i mišljenja vještaka proizlazi kako su opisane ozljede posljedica udarca u lijevu stranu lica;

- da je uslijed međusobnog naguravanja i odguravanja rukama između tužitelja i tuženika došlo i do kontakta između ruku i ostalih dijelova tijela stranaka, a time i do kontakta sa glavom tužitelja u obliku udarca;

9. Na temelju navedenih činjeničnih utvrđenja prvostupanjski sud je smatrao da je tužitelj svojim agresivnim ponašanjem tijekom kojeg je vikao i da ima pušku, doveo tuženika do situacije da je isti postao sudionikom štetnog događaja u kojem je tijekom otklanjanja štete od sebe, prouzročio štetu tužitelju tako da je tuženik postupao sukladno odredbi članka 1052. stavak 1. u svezi odredbe članka 1053. ZOO-a, shodno čemu ne nalazi da bi isti bio odgovoran tužitelju za nastalu štetu u smislu odredbe članka 1045. ZOO-a i stoga u cijelosti odbio tužbeni zahtjev tužitelja.

10. Među strankama nije bilo sporno da se je 16.06.2011. dogodio sukob stranaka ovog postupka koji je iz verbalnog započetog po tužitelju završio ozljeđivanjem tužitelja. U ovoj fazi žalbenog postupka sporan je način nastanka ozljede tužitelja (udarac u glavu šakom tužitelja ili kao posljedica pokreta ruku uslijed međusobnog naguravanja i odguravanja) kao i odgovornost za predmetni štetni događaj u smislu odredbe članka 1045. u svezi sa člankom 1051. i 1053 . Zakona o obveznim odnosima( Narodne novine" br. 35/05, 41/08: dalje u tekstu ZOO).

11. Provedeno vještačenje potvrđuje da je predmetna ozljeda tužitelja posljedica udarca u lijevu stranu lica. Sud prvog stupnja je smatrao da je tužitelj udarac zadobio kao posljedicu pokreta ruku uslijed međusobnog naguravanja i odguravanja. Taj zaključak prvostupanjski sud izvodi iz iskaza tužitelja u dijelu u kojem navodi kako ga je tuženik desnom šakom udario u desnu stranu nosa , usne i gornje usne, dok vještačenjem da je utvrđeno da je tužitelj zadobio ozljedu na lijevoj strani glave, što da je i nelogično da bi udarac desnom rukom jedne osobe uslijedio na lijevoj strani glave druge osobe, već dakle kontaktom ruku i ostalih dijelova tijela, uslijed naguravanja i odguravanja, čime da je došlo i do kontakta sa glavom tužitelja u obliku udarca.

12. Takav zaključak prvostupanjskog suda za sada se ne može prihvatiti. Navedeno iz razloga što sud ne može kreirati mehanizam ozljeđivanja „pokretom ruku“ u situaciji kada stručna osoba (vještak ) potvrđuje da se radilo o udarcu. Po prirodi stvari mahanje rukom (odguravanje ili sličan kontakt) i udarac šakom (zamah i zadavanje udarca stisnuto šakom) podrazumijevaju sasvim drukčije pokrete tijela, te uzrokuju sasvim različite tjelesne ozljede. Pri tome, a ukoliko bi se radilo o udarcu šakom tuženika u lice tužitelja stajalište je ovog drugostupanjskog suda da verbalna provokacija ni na koji način ne može opravdati fizički napad tuženika na tužitelja. Fizički napad predstavlja neprimjerenu i nedopuštenu reakciju koja je nerazmjerna verbalnoj provokaciji i koja se ne može tumačiti u svrhu opravdanja takvog postupanja prema oštećenom. Pravična novčana naknada nema samo satisfakcijsku i kompenzacijsku funkciju već i prevencijsku funkciju. Svakako valja imati na umu da oštećenik koji je pridonio da šteta nastane ili da bude veća nego što bi inače bila ima pravo na razmjerno smanjenu naknadu ( članka 1092. ZOO-a). O podijeljenoj odgovornosti može se govoriti samo ako je oštećenik sudjelovao u nastanku svoje štete ili je pridonio da bude veća. Stoga u situaciji kada oštećenik provokacijama, prijetnjama i sl. izazove štetni događaj u tom slučaju se može govoriti i o suodgovornosti za štetno događaj. Sve navedeno prvostupanjsku sud treba imati na umu kod ocjene je li tuženik dužan naknaditi tužitelju štetu koju on trpi zbog predmetnog štetnog događaja, odnosno o „eventualnom“ stupnju odgovornosti tuženika za nastalu štetu.

13. Zbog pogrešnog pravnog pristupa prilikom utvrđivanja načina nastanka ozljede činjenično stanje je ostalo pogrešno i nepotpuno utvrđeno , pa se za sada ne može prihvatiti zaključak prvostupanjskog suda da je tuženik otklanjanjem štete od sebe prouzročio štetu tužitelju, da je postupao sukladno odredbi članka 1052. stavak 1. u svezi odredbe članka 1053. ZOO-a, te da nije odgovoran tužitelju za nastalu štetu u smislu odredbe članka 1045. ZOO-a.

14. U nastavku postupka sud prvog stupnja će prije svega utvrditi sve relevantne okolnosti načina nastanka ozljede tužitelja. U tom smislu će radi razjašnjenja jesu li vrsta, lokalizacija i težina ozljede kod tužitelja mogle nastati uslijed pokreta ruku ili je pak za isto potreban zamah i stisnuta šaka saslušati imenovanog vještaka i nakon toga sukladno danom naputku ovog suda donijeti pravilnu i zakonitu odluku o osnovanosti i visini tužbenog zahtjeva.

15. Slijedom naprijed navedenoga valjalo je uvažiti žalbu tuženika , te ukinuti prvostupanjsku presudu sukladno odredbi članka 370. ZPP-a kao i odluku o parničnom trošku, i predmet vratiti prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

U Splitu, 10. lipnja 2026.

PREDSJEDNICA VIJEĆA :

Andrea Boras-Ivanišević