REPUBLIKA HRVATSKA

Županijski sud u Splitu

Gundulićeva 29 a, Split

Poslovni broj Gž -672/2025-3

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Splitu, u vijeću sastavljenom od sudaca tog suda i to Andree Boras-Ivanišević kao predsjednice vijeća, Borisa Mimice kao suca izvjestitelja te Ivane Madunić kao članice vijeća u pravnoj stvari tužitelja RI, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupan po punomoćnici Ireni Krstić, odvjetnici u Zagrebu, protiv tuženika Addiko Bank d.d., Zagreb, Slavonska avenija 6, OIB: 14036333877, zastupano po punomoćnici po Iris Šanjug, odvjetnici u odvjetničkom društvu Ćurković i Šanjug d.o.o., Zagreb radi isplate, odlučujući o žalbama stranaka protiv presude Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj P-2589/2023-25 od 3. siječnja 2025., u sjednici vijeća održanoj dana 10. lipnja 2026.,

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se žalba tuženika kao neosnovana i potvrđuje presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj P-2589/2023-25 od 3. siječnja 2025. u pobijanom dijelu pod točkom I. i III. izreke

II. Djelomično se uvažava žalba tužitelja te preinačuje točka I.izreke pobijane presude na način da se uz dosuđeni iznos od 3.758,58 eura sa pripadajućim zakonskim zateznim kamatama (pobliže označene u izreci pod točkom I. prvostupanjske presude), tužitelju dosuđuje i daljnji iznos od 86,79 eura sa zakonskim zateznim kamatama tekućim na iznos od:

- iznos od 1,02 eura od 10. veljače 2007.,

- iznos od 0,97 eura od 7. travnja 2007.,

- iznos od 6,08 eura od 12. svibnja 2007.,

- iznos od 6,34 eura od 7. lipnja 2007.,

- iznos od 7,67 eura od 8. srpnja 2007.,

- iznos od 6,65 eura od 10. kolovoza 2007.,

- iznos od 5,16 eura od 13. rujna 2007.,

- iznos od 8,95 eura od 6. listopada 2007.,

- iznos od 7,31 eura od 10. studenoga 2007.,

- iznos od 6,13 eura od 8. prosinca 2007.,

- iznos od 3,68 eura od 11. siječnja 2008.,

- iznos od 1,58 eura od 9. veljače 2008.,

- iznos od 4,37 eura od 10. svibnja 2008.,

- iznos od 4,10 eura od 7. lipnja 2008.,

- iznos od 5,20 eura od 11. srpnja 2008.,

- iznos od 6,20 eura od 14. kolovoza 2008.,

iznos od 5,35 eura od 10. rujna 2008. pa do isplate po stopi, koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu, uvećano za 5 % poena, od 1. kolovoza 2015. do 31. prosinca 2022. o 31. prosinca 2022. prema prosječnoj kamatnoj stopi na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunatoj za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za tri postotna poena, koju kamatnu stopu utvrđuje Hrvatska narodna banka, od 1. siječnja 2023. do 29. prosinca 2023. po stopi, koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 30. prosinca 2023. pa do isplate po stopi određenoj za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, dok je referentna stopa kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, sve u roku od 15 dana.

III. Odluka o parničnom trošku ostaje neizmijenjena.

Obrazloženje

1. Pobijanom prvostupanjskom presudom suđeno je:

"I. Nalaže se tuženiku Addiko Bank d.d., Zagreb, Slavonska avenija 6, OIB: 14036333877, isplatiti tužitelju PI, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], iznos od 3.758,58 Eura sa zakonsk im zateznim kamatama tekućim na iznos od:

- iznos od 15,06 € od 11. travnja 2009. godine do isplate;

- iznos od 17,06 € od 09. svibnja 2009. godine do isplate;

- iznos od 15,44 € od 06. lipnja 2009. godine do isplate;

- iznos od 15,89 € od 11. srpnja 2009. godine do isplate;

- iznos od 14,09 € od 18. rujna 2009. godine do isplate;

- iznos od 11,76 € od 15. listopada 2009. godine do isplate;

- iznos od 13,30 € od 07. studenoga 2009. godine do isplate;

- iznos od 15,42 € od 05. prosinca 2009. godine do isplate;

- iznos od 19,50 € od 16. siječnja 2010. godine do isplate;

- iznos od 22,89 € od 11. veljače 2010. godine do isplate;

- iznos od 21,67 € od 06. ožujka 2010. godine do isplate;

- iznos od 27,44 € od 10. travnja 2010. godine do isplate;

- iznos od 31,79 € od 13. svibnja 2010. godine do isplate;

- iznos od 36,61 € od 12. lipnja 2010. godine do isplate;

- iznos od 44,82 € od 13. srpnja 2010. godine do isplate;

- iznos od 37,72 € od 05. kolovoza 2010. godine do isplate;

- iznos od 57,69 € od 09. rujna 2010. godine do isplate;

- iznos od 48,16 € od 08. listopada 2010. godine do isplate;

- iznos od 46,25 € od 09. studenoga 2010. godine do isplate;

- iznos od 59,39 € od 08. prosinca 2010. godine do isplate;

- iznos od 69,45 € od 06. siječnja 2011. godine do isplate;

- iznos od 59,49 € od 10. veljače 2011. godine do isplate;

- iznos od 65,22 € od 05. ožujka 2011. godine do isplate;

- iznos od 56,29 € od 08. travnja 2011. godine do isplate;

- iznos od 64,91 € od 07. svibnja 2011. godine do isplate;

- iznos od 80,78 € od 08. lipnja 2011. godine do isplate;

- iznos od 82,34 € od 08. srpnja 2011. godine do isplate;

- iznos od 114,62 € od 05. kolovoza 2011. godine do isplate;

- iznos od 88,29 € od 09. rujna 2011. godine do isplate;

- iznos od 80,80 € od 08. listopada 2011. godine do isplate;

- iznos od 80,34 € od 09. studenoga 2011. godine do isplate;

- iznos od 79,35 € od 09. prosinca 2011. godine do isplate;

- iznos od 89,94 € od 20. siječnja 2012. godine do isplate;

- iznos od 91,75 € od 08. veljače 2012. godine do isplate;

- iznos od 90,53 € od 14. ožujka 2012. godine do isplate;

- iznos od 88,08 € od 18. travnja 2012. godine do isplate;

- iznos od 89,77 € od 11. svibnja 2012. godine do isplate;

- iznos od 92,13 € od 16. lipnja 2012. godine do isplate;

- iznos od 89,17 € od 10. srpnja 2012. godine do isplate;

- iznos od 88,36 € od 17. kolovoza 2012. godine do isplate;

- iznos od 84,00 € od 12. rujna 2012. godine do isplate;

- iznos od 86,05 € od 12. listopada 2012. godine do isplate;

- iznos od 90,09 € od 15. studenoga 2012. godine do isplate;

- iznos od 89,11 € od 12. prosinca 2012. godine do isplate;

- iznos od 86,01 € od 16. siječnja 2013. godine do isplate;

- iznos od 84,78 € od 20. veljače 2013. godine do isplate;

- iznos od 84,38 € od 16. ožujka 2013. godine do isplate;

- iznos od 90,43 € od 09. travnja 2013. godine do isplate;

- iznos od 81,84 € od 14. svibnja 2013. godine do isplate;

- iznos od 81,05 € od 07. lipnja 2013. godine do isplate;

- iznos od 81,26 € od 16. srpnja 2013. godine do isplate;

- iznos od 80,22 € od 17. kolovoza 2013. godine do isplate;

- iznos od 83,87 € od 12. rujna 2013. godine do isplate;

- iznos od 88,27 € od 08. listopada 2013. godine do isplate;

- iznos od 86,97 € od 07. studenoga 2013. godine do isplate;

- iznos od 90,16 € od 13. prosinca 2013. godine do isplate;

- iznos od 85,83 € od 17. siječnja 2014. godine do isplate;

- iznos od 90,70 € od 15. veljače 2014. godine do isplate;

po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu, uvećano za pet postotnih poena, od 01. kolovoza 2015. do 31. prosinca 2022. prema prosječnoj kamatnoj stopi na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunatoj za referentna razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za tri postotna poena, koju kamatnu stopu utvrđuje Hrvatska narodna banka, od 1. siječnja 2023. do 29. prosinca 2023. po stopi, koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 30. prosinca 2023. pa do isplate po stopi određenoj za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa ko ja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, dok je referentna stopa kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijab ilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, sve u roku od 15 dana.

II. Odbija se kao neosnovan tužbeni zahtjev u dijelu u kojem se nalaže tuženiku Addiko Bank d.d., Zagreb, Slavonska avenija 6, OIB: 14036333877, da isplati tužitelju PI, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] , iznos od 701,04 Eura sa pripadajućim zakonskim zateznim kamatama, u roku od 15 dana.

III. Nalaže se tuženiku Addiko Bank d.d., Zagreb, Slavonska avenija 6, OIB: 14036333877, platiti tužitelju PI, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] trošak parničnog postupka u iznosu od 1.276,42 Eura sa zakonskim zateznim kamatama koje teku od 3. siječnja 2025. pa do isplate po stopi određenoj za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, dok je referentna stopa kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, sve u roku od 15 dana.

IV. Odbija se kao neosnovan zahtjev tužitelja PI, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] za naknadom troškova parničnog postupka u iznosu od 417,28 Eura, zajedno sa zakonskim zateznim kamatama koje teku od 3. siječnja 2025. pa do isplate po stopi određenoj za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. s iječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, dok je referentna stopa kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, sve u roku od 15 dana".

2. Protiv navedene presude u dosuđujućem dijelu pod točkom I. izreke žali se tuženik zbog svih žalbenih razloga iz odredbe članka 353. stavak 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23 i 146/25 - dalje u tekstu: ZPP) s prijedlogom da se pobijana presuda preinači u skladu sa žalbenim razlozima, podredno ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

3. Žali se i tužitelj u dijelu kojim mu nije u cijelosti dosuđena naknada zbog svih žalbenih razloga propisanih odredbom članka 353. stavak 1. ZPP-a s prijedlogom da se pobijana presuda preinači u skladu sa žalbenim razlozima podredno ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

4. Naime, isti smatra kako tužitelj nije dužan vratiti tuženiku na ime negativnih razlika iznos od 86,79 eura odnosno kad je tečaj CHF bio manji u odnosu na ugovorenu valutnu klauzulu, ističući pritom zastaru potraživanja tuženika za navedeni iznos. Nadalje, žalbenim razlozima osporava zaključak prvostupanjskog suda kako se podnesak od 18. lipnja 2024., ne smatra povlačenje, odnosno smanjenje tužbenog zahtjeva za iznos od 701,04 eura, već naprotiv da je to specifikacija tužbenog zahtjeva po provedenom vještačenju od 24. svibnja 2024.

5. Na žalbe nije odgovoreno.

5.1. Žalba tuženika nije osnovana dok je žalba tužitelja djelomično osnovana.

6. Ispitujući pobijanu presudu kao i postupak koji je prethodio njenom donošenju, ovaj drugostupanjski sud nije našao da bi bila počinjena bilo koja od bitnih povreda parničnog postupka koji su predviđeni odredbom članka 354. stavak 2. točka 2., 4., 8., 9., 13. i 14. ZPP-a, na koje povrede ovaj sud pazi po službenoj dužnosti temeljem odredbe članka 365. stavak 2. ZPP-a u svezi s člankom 381. ZPP-a.

7. Predmet spora u ovoj fazi postupka je zahtjev tužitelja za isplatu iznosa od 3.845,37 eura s osnove razlike plaćenih mjesečnih anuiteta s pripadajućom kamatom od dospijeća svakog mjesečnog iznosa do isplate temeljem nišetnih odredbi članka 2. i 3. Ugovora o kreditu broj 396-33/2007 od 25. siječnja 2007. kojim je ugovorena valuta švicarskih franaka (CHF) uz koji je vezana glavnica i kamata.

8. U provedenom postupku prvostupanjski je sud utvrdio:

- da je tužitelj s tuženikom zaključio Ugovor o kreditu broj 396-33/2007 od 25. siječnja 2007., kojim je tuženik kao kreditor odobrio i stavio na raspolaganje tužitelju kao korisniku kredita iznos u kunama u protuvrijednosti od 26.450,00 CHF prema srednjem tečaju na dan korištenja kredita,

- da nije sporno da je tužitelj obvezao da će predmetni kredit otplatiti kroz 84 mjesečna anuiteta u kunskoj protuvrijednosti prema srednjem tečaju Hrvatske narodne banke na dan plaćanja,

- da isto tako nije sporno da tužitelj tijekom trajanja ugovornih odnosa izvršavao svoju ugovornu obvezu odnosno uplaćivao predmetni kredit te je istog u cijelosti otplatio 14. veljače 2014.,

- da je tijekom trajanja ugovornog odnosa došlo do promjene tečaja CHF u odnosu na tečaj CHF za vrijeme realizacije kredita,

- da isto tako nije sporno da je izvršena pretplata otpale kredita s osnova rasta tečaja u odnosu na tečaj koji je vrijedio na dan isplate kredita koje tužitelju potražuju u ovom postupku,

9. Temeljem navedenih utvrđenja sud prvog stupnja je utvrdio ništetnim ugovorne odredbe u dijelu kojim je ugovorena valuta uz koju je vezana glavnica švicarski franak, a da prije zaključenja i u vrijeme zaključenja predmetnih ugovora tuženik kao trgovac nije potrošače u cijelosti informirao o svim potrebitim parametrima bitnim za donošenje valjane odluke utemeljene na potpunoj obavijesti.

10. Imajući u vidu naprijed navedeno, sud je obvezao tuženika da tužitelju isplati traženi iznos s kamatom koja teče od dospijeća svakog pojedinog anuiteta do isplate, utvrđujući kako je radi ugovorene valutne klauzule u CHF platila više radi porasta važećeg tečaja za CHF, tužitelj na dan dospijeća pojedinog anuiteta u odnosu na vrijednost tečaja koji je važio na dan isplate kredita ukupno 3.758,58 eura, 11. Ovdje prvenstveno valja napomenuti da je u pitanju parnica koja je pokrenuta nakon što je određeni broj potrošačkih udruga pokrenuo parnični postupak po tužbi za zaštitu kolektivnih prava i interesa u smislu odredbe članka 132. Zakona o zaštiti potrošača ("Narodne novine" broj 79/07, dalje: ZZP/07).

12. Pri tome je sud prvog stupnja odbio kao neosnovan prigovor zastare u odnosu na potraživanja s osnove porasta važećeg tečaja za CHF na dan dospijeća pojedinog anuiteta u odnosu na vrijednost tečaja koji je važio na dan isplate kredita, pozivom na odredbu članka 225. Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine, broj: 35/05., 41/08., 125/11., 78/15. i 29/18., dalje: ZOO), prema kojoj tražbine zastarijevaju za 5 godina ako zakonom nije određen neki drugi rok zastare, a obzirom da je pokretanjem postupka za zaštitu kolektivnih interesa potrošača došlo je do prekida zastare sukladno članku 241. stavak 1. istog zakona (navedeni stav zauzet je na sjednici građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske od 30. siječnja 2020.) te je zastarni rok za utuženu tražbinu ponovno počeo teći od pravomoćnosti odluke koja je donesena u tom postupku što znači od pravomoćnosti presude Trgovačkog suda u Zagrebu broj P-1401/12. od 4. srpnja 2013. Naime, navedena presuda postala je pravomoćna donošenjem presude Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske broj Pž-6632/17. od 14. lipnja 2018. pa bi zastarni rok istekao s 14. lipnjem 2023., a zastara nastupila 15. lipnja 2023. pa kako je tužba podnesena 13. travnja 2023., to je ista podnesena prije isteka zastarnog roka

13. Neosnovano žalitelj u žalbenim navodima osporava pravilnost i zakonitost pobijane presude ukazujući na pogrešno i nepotpuno utvrđeno činjenično stanje pa s tim u svezi i pogrešnu primjenu materijalnog prava od strane suda prvog stupnja u dijelu kojim je prihvaćen tužbeni zahtjev tužitelja.

14. Naime, na temelju ugovora o kreditu i druge dokumentacije koje su stranke dostavile u spis sud je utvrdio da je ugovorna odredba kojim se glavnica veže za valutu švicarski franak prosječnom potrošaču nerazumljiva, nepoštena pa prema tome ništetna, jer se o istoj nije pojedinačno pregovaralo iz čega proizlazi da je banka prije i u vrijeme zaključivanja ugovora propustila informirati korisnika kredita kao potrošača o važnim činjenicama: o općem riziku vezanom uz svaku valutnu klauzulu, o činjenici da je rizik intervalutarnih promjena u valutnoj klauzuli vezanoj za švicarski franak neusporedivo veći u odnosu na isti takav rizik u valutnoj klauzuli vezanoj uz euro (jer se tečajna politika Hrvatske narodne banke temelji na održavanju stabilnoga nominalnog tečaja kune prema euru, dok tečaj svih ostalih valuta u odnosu na kune nije pod kontrolom HNB-a), o tome da je rast tečaja švicarskoga franka u kontekstu skorog uvođenja EURO zone gotovo potpuno izvjestan te o povećanom riziku koji donosi ugovaranje valutne klauzule.

15. Tako je značaj neravnoteže zbog valutne klauzule u švicarskim francima tim većim što prosječni potrošač ne zna za rizik tečaja šv icarskoga franka, nego misli da je svaka strana sklapanjem ugovora prihvatila samo opći valutni rizik te je još veći zbog toga što se i ugovorna kamata naplaćuje u kunama prema tečaju švicarskog franka, a k tome je i promjenjiva u skladu s jednostranom odlukom banke. Priroda i specifičnosti valute švicarski franak poznata je bankama, ali ne i prosječnom potrošaču koji ne raspolaže stručnim znanjem, a kako ga banke kao profesionalci o tome ni na koji način nisu informirale, potrošač nije i ne može biti svjestan rizika kojeg preuzima.

16. Stoga je i sama nerazumljivost ugovornih odredaba kojima se glavnica veže za švicarski franak i prema ocjeni ovog suda ozbiljan uzrok značajne neravnoteže u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača i to protivno načelu savjesnosti i poštenja jer banka za taj rizik zna, ali ga prešućuje.

17. Neravnoteža u pravima i obvezama koja postoji ugovaranjem predmetne odredbe nedvojbeno je na štetu potrošača i značajna je . Naime, neizvjestan je i iznos glavnice kredita kojega potrošač kao dužnik ima obvezu vratiti banci i cijena, jer se i kamata plaća u istoj valuti, u švicarskim francima, pri čemu je propuštanje davanja te bitne informacije koja u startu dovodi do znatne neravnoteže na štetu potrošača protivno načelu savjesnosti i poštenja.

18. U tom kontekstu načelo savjesnosti i poštenja u smislu članka 4. ZOO-a općenito znači da su sudionici obveznih odnosa, dakle osobe koje se već nalaze u određenom pravnom odnosu koji se zasniva na odnosu povjerenja, dužne međusobno postupati obzirno, uvažavati interese ob iju strana, prilikom zasnivanja obveznoga odnosa biti otvoreni i iskreni i spremni na potpuno i valjano ostvarenje preuzetih obveza, vodeći računa o smislu i svrsi obveznoga odnosa, što znači da su se u određenim životnim situacijama dužni suzdržati čak i od primjene određene norme ako bi time izbjegli da primjenom te norme bude učinjena nepravda. To načelo znači da svatko treba postupati prema drugima onako kako očekuje da će u pravnom prometu prema njemu postupati drugi.

19. Ocjenjujući ugovornu odredbu predmetnoga ugovora o kreditu s obzirom na sve naprijed navedeno prvostupanjski sud s pravom zaključuje kako je takva odredba za tužitelja kao prosječnog klijenta banke nerazumljiva jer nije na valjan način objašnjena posljedica i doseg takve ugovorne odredbe kao potrošaču, dok je tužena banka kao trgovac bila svjesna rizika po tužitelja kao potrošača zbog ugovaranja ovoga kredita uz primjenu valutne klauzule u CHF, radi čega je navedena ugovorna odredba predmetnoga ugovora o kreditu ništetna temeljem odredbe čl. 102. st. 1. Zakona o zaštiti potrošača.

20. Odredbom čl. 4. predmetnog ugovora ugovorena je za tužitelja obveza povrata iznosa kredita uz valutnu klauzulu u švicarskom franku (CHF) u kunskoj protuvrijednosti obračunatoj prema srednjem tečaju tuženika na dan plaćanja za CHF.

21. Naime, nije sporno da je valutna klauzula dopuštena ZOO-a. Međutim, zahtjev "informiranosti potrošača" u konkretnom smislu znači da ugovorna odredba o riziku promjene tečaja ne treba biti razumljiva samo na formalnoj i gramatičkoj razini, već da potrošač istu mora također razumjeti u pogledu njezina konkretnog dosega, u smislu da prosječni potrošač, koji je uredno obaviješten i postupa s dužnom pažnjom i razboritošću, može ne samo znati za mogućnost deprecijacije nacionalne valute u odnosu na stranu valutu u kojoj je kredit denomin iran, već da može i procijeniti potencijalno znatnije gospodarske posljedice koje bi takva odredba mogla imati za njegove financijske obveze. Takav stav je iznesen i u presudi C-51/17 od 20. rujna 2018.

22. Polazeći od odredbe čl. 118. Zakona o zašiti potrošača (Narodne novine, broj: 41/2014) odnosno čl. 138.a Zakona o zaštiti potrošača ( Narodne novine, broj: 79/2007, 125/2007, 75/2009, 79/2009, 89/2009, 133/09, 78/2012 i 56/2013) presuda pod posl.br P-1401/2012 Trgovačkog suda u Zagrebu od 4. srpnja 2014. te presuda pod poslovnim brojem Pž-6632/2017-10 od 14. lipnja 2018. Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske, te Rev-2221/2018 od 3. rujna 2019. Vrhovnog suda Republike Hrvatske obvezujuća i u predmetnom postupku u smislu utvrđenja postojanja povrede kolektivnih prava i interesa korisnika potrošačkih kredita od strane, ovdje tuženika, odnosno utvrđenja korištenja ništetnih odredbi ugovora o potrošačkim kreditima kojima je ugovorena obveza povrata kredita vezana uz valutnu klauzulu u švicarskom franku.

23. Naime, u postupku zaštite kolektivnih interesa potrošača presudom Visokog Trgovačkog suda poslovnog broja: Pž-6632/17 od 14. lipnja 2018. kojom je potvrđena presuda Trgovačkog suda u Zagrebu poslovnog broja: P-1402/12 od 4. srpnja 2013. kojem je presuđeno da je tuženik ( među ostalima bankama) u razdoblju od 1. lipnja 2004. do 31. prosinca 2008. povrijedio kolektivne interese i prava potrošača korisnika kredita zaključujući ugovore o kreditima koristeći u istima ništetne i nepoštene ugovorne odredbe u ugovorima o potrošačkom kreditiranju-ugovorima o kreditima na način da je ugovorena valuta uz koju je vezana glavnica švicarski franak, a da prije zaključenja i u vrijeme zaključenja predmetnih ugovora nisu kao trgovci potrošače u cijelosti informirali o svim potrebnim parametrima bitnim za donošenje valjane odluke utemeljene na potpunoj obav ijesti, a tijekom pregovora i u svezi zaključenja predmetnih ugovora o kreditu što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana, pa su time tuženici postupali suprotno odredbama tada važećeg Zakona o zaštiti potrošača (Narodne novine, broj: 96/13) i to člancima 81., 82. i 90., a od kolovoza 2007. do 31. prosinca 2008. protivno odredbama tada važećeg Zakona o zašiti potrošača (Narodne novine, broj 79/07, 125/07, 75/09, 79/09, 89/09 i 133/09) i to člancima 96. i 97. te suprotno odredbama Zakona o obveznim odnosima.

24. Utvrđujući kako tuženik nije dokazao okolnosti da je u konkretnom slučaju tuženik ispoštovao načela savjesnosti i poštenja prilikom sklapanja predmetnog ugovora prije sklapanja ugovora odnosno da je obav ijestio potrošača o parametrima promjene kamatne stope ili rizicima fluktuacije tečaja šv icarskog franka, to je pravilno sud prvog stupanja primijenio materijalno pravo kada je utvrdio kako su predmetne ugovorne odredbe nepoštene u djelu da je ugovorena redovna kamatna stopa koja je tijekom postojanja obveze u ugovorima o kreditima promjenjiva u skladu s jednostranom odlukom tužene i drugim internim aktima banke, a da prije zaključenja ni u vrijeme zaključenja ugovora nisu vođeni pojedinačni pregovori te ugovorom utvrđeni egzaktni parametri i metoda izračuna tih parametara koje utječu na odluku tužene o promjeni stope ugovorene kamate, a što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana.

25. Člankom 502c. ZPP-a propisano je da fizičke i pravne osobe mogu se u posebnim parnicama za naknadu štete ili isplatu pozvati na pravno uređenje iz presude kojom će biti prihvaćeni zahtjevi iz tužbe iz članka 502a. stavak 1. tog zakona da su određenim postupanjem, uključujući i propuštanjem tuženika povrijeđeni ili ugroženi zakonom zaštićeni kolektivni interesi i prava osoba koje je tužitelj ovlašten štititi te da je u tom slučaju sud vezan za utvrđenja u parnici u kojoj će se ta osoba na njih pozvati. Dakle, iz navedene odredbe proizlazi da je u ovom postupku sud vezan utvrđenjem iz navedene presude da je tuženik u vrijeme sklapanja ugovora s tužiteljom koristio nepoštene i ništetne ugovorne odredbe.

26. Osim toga navedeno pravno shvaćanje je u skladu s pravnim shvaćanjem Europskog suda u spojenim predmetima C-698/18 i C-699/18 od 9. srpnja 2020. prema kojoj članak 2. točku (b), članka 6. stavak 1. i članka 7. stavak 1. Direktive 93/13 treba tumačiti na način da im se protivi tumačenje nacionalnog prava prema kojem sudska tužba za povrat iznosa koji su neosnovani uplaćeni na temelju nepoštene odredbe sadržane u ugovoru sklopljenim između potrošača i trgovca podliježe roku zastare koji teče od dana kada je taj ugovor u cijelosti ispunjen kada za slične tužbe koje se temelje na pojedinim odredbama naciona lnog prava taj isti rok počinje teći tek od sudskog utvrđenja osnovanosti tužbe radi utvrđenja nepoštenosti pojedinih odredaba predmetnog ugovora, što je u suprotnosti s načelom ekvivalentnosti.

27. Sud je na temelju dopune nalaza i mišljenja vještaka financijske struke Darka Prpića od 28. svibnja 2024., koji je izrađen stručno i argumentirano utvrdio da ukupna razlika s osnove valutne klauzule za više plaćeni iznos iznosi 3.845,37 Eura, a manje plaćeni iznos iznosi 86,79 Eura.

28. Budući da je na pripremnom ročištu dana 19. travnja 2024. punomoćnik tuženika istaknuo prigovor prijeboja u visini od 850,00 Eura, a sud je utvrdio da tzv. negativne razlike iznose 86,79 Eura, to je isti smatrao da su ispunjene pretpostavke za prijeboj iznosa od 86,79 Eura, budući da tuženik ima dospjelu protutražbinu prema tužitelju koja glasi na novac, a izjavu o prijeboju je dao tuženik na ročištu 19. travnja 2024.

29. Osnovano tužitelj u žalbi navodi kako prvostupanjski sud griješi kada tzv. negativnu razliku u izosu od 86,79 eura stavlja u prijeboj sa potraživanjem tuženika smatrajući da nisu ispunjene pretpostavke za prijeboj čiju izjavu je dao tuženik na ročištu od 19. travnja 2024.

30. Naime, Vrhovni sud Republike Hrvatske u svojoj presudi poslovni broj Rev- 549/2023- 4 od 18. prosinca 2023. godine, donijete u proširenom vijeću od trinaest sudaca sukladno odredbi članka 390. stavka 2. ZPP, odgovarajući na pitanje: "Može li sud u postupcima u kojima tužitelji potražuju isplatu pretplaćenih mjesečnih iznosa po osnovi ništetnosti odredbe o CHF valutnoj klauzuli, tužbeni zahtjev tužitelja umanjiti s takozvanim potplaćenim iznosima odnosno negativnim tečajnim razlikama na temelju materijalno pravnih prigovora tuženika koji se odnose na razdoblje kada je tečaj HRK/CHF bio manji od tečaja HRK/CHF na dan isplate kredita?", izrazio sljedeće pravno shvaćanje:

"Prošireno vijeće prije svega smatra da temeljem odredbe članka 323. stavka 1. ZOO kod ništetnih ugovora, a isto tako kod djelomično ništetnih odredbi ugovora, svaka strana ima pravo na restitucijski zahtjev pri čemu je osnovna pretpostavka za odlučivanje o osnovanosti takvog zahtjeva da takav svoj restitucijski zahtjev pravilno postavi i istakne. Međutim, da bi se uopće moglo odlučivati o potraživanju jedne od strane ugovora koji je djelomično ništetan, potrebno je da takva strana u tom smislu postavi tužbeni zahtjev, odnosno, ako se radi o tuženiku da postavi protutužbeni zahtjev ili procesno pravni prigovor radi prebijanja. Također je moguće da se postavi materijalno pravni prigovor prijeboja u smislu odredaba članka 195. i članka 196. ZOO. Jedino tada sud može odlučivati o potraživanju tuženice na ime restitucije temeljem nepoštenih i ništetnih odredaba ugovora o kreditu." Kod toga prošireno vijeće ističe da se protutužba i procesno pravni prigovor radi prebijanja mogu staviti do zaključenja prethodnog postupka, a materijalno pravni prigovor prijeboja može se istaknuti do zaključenja glavne rasprave, s time da sukladno odredbi članka 288.a stavka 6. ZPP se radi opravdanja takvog prigovora ne mogu iznositi nove činjenice niti se mogu predlagati novi dokazi, osim u slučaju iz članka 299. stavka 2. ZPP.

31. Slijedom toga, valja naglasiti da prigovor radi prebijanja ( sudski prijeboj do kojeg dolazi u parnici odlukom suda) u postupovno pravnom smislu ne postoji ako ga tuženik na nesumnjiv način ne istakne te ako određeno ne navede koju tražbinu stavlja u prijeboj, s time da tražbina koju je tuženik istaknuo takvim prigovorom mora biti kvantitativno određena. Jednako je tako i u odnosu na građansko pravni prijeboj, ali uz razlike koje proizlaze iz pravne prirode ovih instituta i odredbi članka 333. stavka 3. ZPP, kao i onih prekluzivne naravi iz članka 288.a stavka 6. ZPP.

32. U tom smislu, ako u postupku u odnosu na po traživanje tužene stranke, nije na određen način istaknut procesno pravni prigovor radi prebijanja iz članka 333. ZPP ili materijalno pravni prigovor prijeboja (kompenzacija) iz članka 195. i članka 196. ZOO, odnosno, ako nije podnesena protu tužba, tada nema ni postupovnih pretpostavki za bilo kakvo odlučivanje o osnovanosti ili neosnovanosti potraživanja tuženice na ime restitucije u vezi s negativnim tečajnim razlikama temeljem nepoštenih i ništetnih odredbi ugovora o kreditu u CHF.

33. S obzirom na navedeno, kod činjenice da je procesno pravni prijeboj prigovor radi prebijanja koji se izjavljuje u parničnom postupku kao defanzivna procesna radnja tuženika koji osporava tužiteljevo potraživanje na temelju postojanja protutražbine, po stajalištu ovog suda tuženik nije na nesumnjiv način istaknuo iznos prijeboja.

33. Prema tome, u slučaju izostanka prigovora radi prebijanja ili materijalno pravnog prigovora prijeboja ili protutužbenog zahtjeva, u postupcima u kojima tužitelji potražuju isplatu preplaćenih mjesečnih iznosa po osnovi ništetnosti odredbe o CHF valutnoj klauzuli, sud nije ovlašten niti dužan umanjiti tužiteljevu tražbinu s takozvanim potplaćenim iznosima, odnosno, negativnim tečajnim razlikama koji se odnose na razdoblje kada je tečaj HRK/CHF bio manji od tečaja HRK/CHF na dan isplate kredita.

34. Imajući u vidu naprijed navedeno kako pogrešno zauzetog pravnog shvaćanja prvostupanjskog suda da se u konkretnom slučaju radi o istaknutom prigovoru prijeboja od strane tužene, to je valjalo uvažiti žalbu tužitelja preinačiti pobijanu presudu i dosuditi zatraženi iznos od 86,79 eura s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama tužitelju.

35. U odnosu na žalbene navode tužitelja glede specifikacije tužbenog zahtjeva podneskom od 18. lipnja 2024., ukazati je sljedeće.

36. Naime, odredbom članka 193. stavak 2. ZPP-a propisano je da se tužba može povući najkasnije sve do zaključenja glavne rasprave ako tuženik na to pristane, ako se tuženik u roku od 15 dana na povlačenje tužbe ne izjasni o tome smatrat će se da je pristao na povlačenje.

37. Imajući u vidu izraženo pravno shvaćanje na 3. sjednici Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske od 26. travnja 2021., smanjenje tužbenog zahtjeva (iako nije preinaka tužbe) predstavlja djelomično povlačenje tužbe iz članka 193. ZPP-a za koje je, ako je do toga došlo nakon što se tuženik upustio u raspravljene u glavnoj stvari (uvijek potreban pristanak tuženika). Ovako pravno shvaćanje ima utjecaj i na odmjeravanje troškova po toj osnovi odnosno ukupnih troškova postupka.

38. Podneskom od 19. lipnja 2024. tužitelj je precizirao tužbeni zahtjev na iznos od 3.845,37 eura s pripadajućim kamatama umjesto ranije u tužb i označenog iznosa od 4.459,62 eura pa je pravilno prvostupanjski sud odbio zahtjev tužitelja za razliku između dosuđenog iznosa i zatraženog u tužbi upravo iz razloga što se tuženik usprotivio povlačenju tužbe (argument arcontrario članak 195. stavak 2. ZPP-a).

39. Slijedom navedenog, pravilno je prvostupanjski sud postupio kada je u smislu odredbe članka 193. stavak 2. ZPP-a odbio zahtjev tužitelja, pa se radi nepotrebnog ponavljanja tužitelj upućuje na obrazloženje prvostupanjske presude koju u cijelosti prihvaća ovaj drugostupanjski sud.

40. Slijedom navedenog žalbu tuženika valjalo je odbiti kao neosnovanu te dijelom potvrditi pobijanu presudu na način kako je to određeno u točki I. izreke ove drugostupanjske presude, a temeljem odredbe članka 368. stavak 1. ZPP-a dok se odluka iz točke II. izreke temelji na odredbi članka 373. ZPP-a.

41. Potvrđena je i odluka o troškovima postupka sadržana u pobijanoj presudi jer je zasnovana na valjanoj primjeni odredbe članka 154. stavak 2. ZPP -a u svezi s odredbom članka 155. ZPP-a, te Tarife o nagradi i naknadama troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine" broj 91/04, 37/05, 59/07, 148/09, 142/12, 103/14 i 118/14, dalje: Tarifa), a zbog preinake presude djelomičnim prihvaćanje tužbenog zahtjeva primjena odredbe članka 154. stavak 5. nisu nastali posebni troškovi.

42. Kada sud donosi odluku o naknadi parničnog troška nakon stupanja na snagu Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine", broj 142/12, 103/14, 118/14, 107/15, 37/22, 126/22 i 138/23) 14. listopada 2023. kojom je izmijenjena vrijednost boda koja od tada iznosi 2,00 eur, valja primijeniti tarifu i vrijednost boda koja je bila na snazi u vrijeme donošenja odluke o trošku postupka pa parničnoj stranci valja dosuditi parnični trošak prema vrijednosti boda od 2,00 eura i za radnje koje su poduzete prije izmjene vrijednosti boda 14. listopada 2023. a ne prema vrijednosti boda od 10,00 kuna (1,33 eura), kako to pogrešno navodi tuženik (tako i VS Republike Hrvatske u odluci Rev-1298/2024 od 30.listopada 2024.)

U Splitu, 10. lipnja 2026.,

Predsjednica vijeća

Andrea Boras-Ivanišević