REPUBLIKA HRVATSKA
Visoki trgovački sud Republike Hrvatske
Savska cesta 62, Zagreb
Poslovni broj: Pž-306/2026-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Visoki trgovački sud Republike Hrvatske, sudac Kamelija Parać, u pravnoj stvari tužitelja OFT, vlasnika obrta za autolakirerske i limarske usluge „[obrt]“, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa punomoćnica Melita Babić, odvjetnica u Odvjetničkom društvu Župan, Babić & Antunović d.o.o. u Zagrebu, protiv tuženika EUROHERC osiguranje d.d., Zagreb, Ulica grada Vukovara 282, OIB: 22694857747, kojeg zastupa punomoćnica Ivana Štih, odvjetnica u Odvjetničkom društvu Grgić & Partneri d.o.o. u Zagrebu, radi isplate iznosa od 96,00 EUR, odlučujući o tuženikovoj žalbi protiv presude Trgovačkog suda u Zagrebu, Stalne službe u Karlovcu poslovni broj P -2032/2025-4 od 11. studenoga 2025., 10. lipnja 2026.
p r e s u d i o j e
Odbija se tuženikova žalba kao neosnovana i potvrđuje presuda Trgovačkog suda u Zagrebu, Stalne službe u Karlovcu poslovni broj P-2032/2025-4 od 11. studenoga 2025.
Obrazloženje
1. Presudom Trgovačkog suda u Zagrebu, Stalne službe u Karlovcu poslovni broj P-2032/2025-4 od 11. studenoga 2025. naloženo je tuženiku isplatiti tužitelju iznos od 96,00 EUR s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom (točka I. izreke) i naknaditi tužitelju troškove parničnog postupka u iznosu od 131,64 EUR sa zakonskom zateznom kamatom (točka II. izreke).
2. Protiv presude žalbu podnosi tuženik zbog bitnih povreda odredaba parničnog postupka i pogrešne primjene materijalnog prava, s prijedlogom žalbenom sudu da pobijanu presudu preinači na način da odbije tužbeni zahtjev, a podredno da ju ukine i vrati predmet prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje. Tuženik u žalbi navodi da je presuda obuhvaćena bitnom povredom odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. t. 11. Zakona o parničnom postupku, da je sud trebao primijeniti odredbe o teretu dokazivanja iz čl. 7. st. 1., čl. 219. i čl. 221.a Zakona o parničnom postupku, da je pogrešno odlučeno o visini tužbenog zahtjeva, da treba imati u vidu i odredbu čl. 1092. st. 1. Zakona o obveznim odnosima, da je pogrešno odlučeno o zateznim kamatama te da je i odluka o troškovima postupka pogrešna zbog svega navedenog u žalbi.
3. Tužitelj nije podnio odgovor na žalbu.
4. Tuženikova žalba nije osnovana.
5. Presuda je ispitana u pobijanom dijelu na temelju čl. 365. st. 1. i 2. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj: 53/91, 91/92, 112/99, 117/03, 88/05, 84/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23 i 146/25; dalje: ZPP), u granicama razloga navedenih u žalbi i pazeći po službenoj dužnosti na bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. t. 2., 4., 8., 9., 13. i 14. tog Zakona i na pravilnu primjenu materijalnog prava. Ovaj sud utvrđuje da je presuda pravilna i zakonita.
6. U postupanju prvostupanjskog suda nisu uočene bitne povrede postupka na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti. Pobijana odluka nema nedostatke zbog kojih se ne može ispitati, razumljiva je i valjano obrazložena budući da sadrži razloge o odlučnim činjenicama koji su jasni i neproturječni.
7. Predmet spora je zahtjev tužitelja, kojem je cesijom ustupljena tražbina po osnovi odgovornosti tuženika kao osiguratelja, za isplatu osigurnine po polici osiguranja štetnika.
8. Nije sporno da je u prometnoj nezgodi koja se dogodila 3. studenoga 2024. nastala šteta na vozilu marke KIA SPORTAGE, registarske oznake [registarska oznaka], u vlasništvu oštećenika UNICREDIT LEASING CROATIA d.o.o., Zagreb, Samoborska cesta 145. Nesporno je da je oštećenik UNICREDIT LEASING CROATIA d.o.o., kao osiguranik sklopio s tuženikom, kao ugovarateljem osiguranja, ugovor o kasko osiguranju vozila po tuženikovoj polici osiguranja broj [broj police osiguranja], a kako to proizlazi iz izvida štete broj 2405032012756/1 kojim je izvršen izvid predmetne štete. Također, nesporan je nastanak štetnog događaja 3. studenoga 2024. u kojem je vozilo bilo oštećeno te da je oštećenik UNICREDIT LEASING CROATIA d.o.o. prijavio štetu tuženiku, što je također vidljivo iz tuženikovog izvida štete.
9. Među strankama su u konkretnom predmetu sporne osnova i visina tužbenog zahtjeva te aktivna i pasivna legitimacija.
10. Odredbom čl. 921. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj: 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22, 145/23 i 155/23; dalje: ZOO) propisano je da se ugovorom o osiguranju osiguratelj obvezuje ugovaratelju osiguranja isplatiti osiguraniku ili korisniku osiguranja osigurninu ako nastane osigurani slučaj, a ugovaratelj se osiguranja obvezuje osiguratelju platiti premiju osiguranja. Dakle, sklapanjem predmetnog ugovora o kasko osiguranju tuženik je kao osiguratelj preuzeo obvezu da će, ako se ostvare ugovorene okolnosti, isplatiti naknadu iz osiguranja.
11. Predmetni spor je spor male vrijednosti, a odredba čl. 467. st. 2. ZPP -a ne pruža zakonsku osnovu drugostupanjskom sudu, u smislu čl. 370. istog Zakona provjeravati pravilnost i potpunost utvrđenog činjeničnog stanja. Stoga ovaj sud nije uzeo u razmatranje žalbene navode kojima žalitelj polemizira s prosudbama i zaključcima koje je prvostupanjski sud izveo o činjenicama koje su utvrđene iz provedenog dokaznog postupka.
12. Utvrđenje kako je tužitelj aktivno legitimiran u ovom postupku nije proturječno sadržaju Ugovora o ustupanju tražbine radi ispunjenja od 27. veljače 2025., kojim je ustupljena tražbina kojim je oštećenik UNICREDIT LEASING CROATIA d.o.o., kao ustupitelj ustupio tužitelju svoju tražbinu u iznosu od 96,00 EUR prema računu popravka za štetu broj 156/1/1 u ukupnom iznosu od 590,06 EUR, i to temeljem tuženikovog izvida štete broj 2405032012756/1, a vezano za štetni događaj na vozilu u vlasništvu ustupitelja. Tuženik je po istoj osnovi već djelomično isplatio naknadu štete u iznosu od 494,06 EUR. Utuženi iznos predstavlja razliku koju tuženik nije isplatio jer je smatrao da je račun popravka previsok, a ne zato jer nije pasivno legitimiran.
13. Tijekom postupka utvrđeno je da je UNICREDIT LEASING CROATIA d.o.o. od tužitelja naručila popravak vozila (Narudžba popravka od 4. prosinca 2024.), a sukladno tuženikovom izvidu štete 2405032012756/2. Iz narudžbe za popravak proizlazi da se odnosi na popravak vozila marke KIA SPORTAGE. Isto tako, iz e-mail korespondencije od 5. veljače 2025. vidljivo je da je prepiska vođena između UNICREDIT LEASING CROATIA d.o.o. i tuženika i da se odnosi na zahtjev za isplatom prema tuženikovom broju izvida štete; da je UNICREDIT LEASING CROATIA d.o.o. poslao tuženiku račun popravka štete, a da je potom nakon upita zašto je umanjena isplata tuženik odgovorio da je umanjena cijena satnice rada lakirera sukladno tržišnim satnicama neovisnih servisa. Stoga iz svega navedenog nedvojbeno proizlazi pasivna legitimacija tuženika.
14. Iako tuženik osporava osnovu i visinu potraživanja, iz e -mail korespondencije jasno proizlazi da je tuženik umanjio potraživanje po računu za popravak automobila isključivo u odnosu na cijenu rada lakirera. Dakle, u ovom slučaju jedino sporno pitanje je visina satnice za rad lakirera.
15. Poduzetnici, pa i oni koji se bave popravcima vozila, slobodno djeluju na tržištu te ne postoje opravdani razlozi zbog kojih bi oštećenici smjeli popravljati vozilo isključivo u servisu koji naplaćuje cijenu radnog sata koju priznaje tuženik. Tužitelj je oštećeniku naplatio onu cijenu koju naplaćuje prema cijenama koje redovno naplaćuje. Dakle, oštećenik može slobodno izabrati radionicu u kojoj će popraviti svoje vozilo u mjestu svog boravišta, u bilo kojem servisu koji se bavi popravkom određene vrste vozila po cijeni koju taj servis redovito naplaćuje svojim klijentima, a ukoliko i postoje druge radionice s jeftinijom cijenom radnog sata te tuženik nema ovlast niti pravo određivati autoservisima cijene sata rada. Stoga se u konkretnom slučaju ne može govoriti o doprinosu oštećenika da šteta bude veća.
16. Isto tako, visina štete nastale popravkom oštećenog vozila koju je utvrdio prvostupanjski sud nije proturječna privijenim ispravama -156/1/1 u ukupnom iznosu od 590,06 EUR (PDV uključen), Cjeniku te tuženikovom izvidu štete ref. broj 2405032012756/1.
17. Na utvrđenu činjenicu da je oštećeni UNICREDIT LEASING CROATIA d.o.o. Ugovorom o ustupanju tražbine radi ispunjenja prenio na tužitelja tražbinu koju ima prema tuženiku kao osiguratelju za naknadu štete u iznosu od 96,00 EUR, o čemu je tuženik obaviješten, pravilnom primjenom odredbe čl. 80. st. 1. i čl. 1045., čl. 1046. i čl. 1092. ZOO-a prvostupanjski sud je prihvatio tužbeni zahtjev i naložio tuženiku plaćanje dužnog iznosa.
18. Suprotno žalbenim navodima i odluka o zateznoj kamati je pravilna i zakonita, donesena sukladno odredbi čl. 29. ZOO-a.
19. I odluka o troškovima postupka je pravilna i zakonita kako po osnovu (čl. 154. st. 1. ZPP-a) tako i po visini (čl. 155. ZPP-a), a tu odluku tuženik konkretno niti ne osporava.
20. Slijedom navedenog, kako tuženik žalbenim navodima nije doveo u sumnju pravilnost i zakonitost pobijane odluke, valjalo je na temelju odredbe čl. 368. st. 1. ZPP-a potvrditi prvostupanjsku presudu.
Zagreb, 10. lipnja 2026.
Sudac
Kamelija Parać
