REPUBLIKA HRVATSKA
VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Broj: Kzz-19/2026-3
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Vrhovni sud Republike Hrvatske u Vijeću sastavljenom od sudaca Dražena Tripala kao predsjednika Vijeća, te Melite Božičević-Grbić i Perice Rosandića kao članova Vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice-specijalistice Martine Slunjski kao zapisničara, u kaznenom predmetu protiv okr. JC, zbog kaznenog djela iz čl. 179.a i dr. Kaznenog zakona ("Narodne novine", broj 125/11., 144/12., 56/15., 61/15. - ispravak, 101/17., 118/18., 126/19. i 84/21.; dalje: KZ), odlučujući o zahtjevu za zaštitu zakonitosti Glavnog državnog odvjetnika Republike Hrvatske od 7. svibnja 2026. broj KZZ-DO-33/2026-3 podignutom protiv pravomoćne presude koju čine presuda Općinskog suda u Sisku od 9. prosinca 2024. broj K -381/2023-42 i presuda Županijskog suda u Osijeku od 26. lipnja 2025. broj Kž-112/2025-4, u sjednici održanoj 10. lipnja 2026.,
p r e s u d i o j e:
Utvrđuje se da je zahtjev za zaštitu zakonitosti osnovan i da je presudom Županijskog suda u Osijeku od 26. lipnja 2025. broj Kž-112/2025-4 povrijeđen zakon u odredbi čl. 469. toč. 4. Zakona o kaznenom postupku ("Narodne novine" broj 152/08., 76/09., 80/11., 121/11. - pročišćeni tekst, 91/12. - Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 143/12., 56/13., 145/13., 152/14., 70/17., 126/19., 130/20. - Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 80/22., 36/24. i 72/25.; dalje: ZKP) u vezi s čl. 51. KZ-a u korist okrivljenika.
Obrazloženje
1. Presudom Općinskog suda u Sisku od 9. prosinca 2024. broj K-381/2023-42 okr. GC je proglašen krivim zbog kaznenog djela nasilja u obitelji iz čl. 179.a KZ-a za koje mu je utvrđena kazna zatvora u trajanju jedne godine i kaznenog djela prijetnje iz čl. 139. st. 3. u vezi sa st. 2. KZ-a, za koje je utvrđena kazna zatvora sedam mjeseci te je na temelju čl. 51. KZ-a osuđen na jedinstvenu kaznu zatvora u trajanju jedne godine i dva mjeseca, u koju se, na temelju čl. 54. KZ -a uračunava vrijeme uhićenja od 3. prosinca 2021. do 4. prosinca 2021. Na temelju čl. 57. st. 1., 2. i 5. KZ - a okrivljeniku je izrečena djelomična uvjetna osuda na način da se od jedinstvene kazne zatvora na koju je osuđen dio kazne zatvora u trajanju šest mjeseci ima izvršiti, a dio kazne zatvora u trajanju osam mjeseci neće se izvršiti ako okrivljenik u vremenu provjeravanja od dvije godine ne počini novo kazneno djelo „s time da rok provjeravanja počinje teći od izdržanog neuvjetovanog dijela izrečene kazne“.
1.1. Presudom Županijskog suda u Osijeku od 26. lipnja 2025. broj Kž -112/2025-4, djelomično je prihvaćena žalba okrivljenika te je prvostupanjska presuda preinačena u pravnoj oznaci djela i kazni na način da je okr. GC radnjama opisanim u izreci prvostupanjske presude za koje je proglašen krivim počinio samo kazneno djelo nasilje u obitelji iz čl. 179.a KZ-a i na temelju tog zakonskog propisa je osuđen na kaznu zatvora u trajanju jedne godine. Na temelju čl. 56. st. 1., 2. i 3. KZ-a okrivljeniku je izrečena uvjetna osuda tako da se kazna zatvora u trajanju jedne godine neće izvršiti ukoliko okrivljenik u vremenu provjeravanja od tri godine ne počini novo kazneno djelo. Na temelju čl. 54. KZ-a okrivljeniku će se u slučaju opoziva uvjetne osude u kaznu zatvora uračunati vrijeme uhićenja od 3. do 4. prosinca 2021.
2. Glavni državni odvjetnik Republike Hrvatske je podnio zahtjev za zaštitu zakonitosti (dalje u tekstu: zahtjev) protiv drugostupanjske presude s prijedlogom da se utvrdi da je u korist okrivljenika povrijeđen zakon u odredbi čl. 469. toč. 4. ZKP-a u vezi s čl. 51. KZ-a.
3. Na temelju čl. 510. st. 4. Zakona o kaznenom postupku ("Narodne novine", broj 152/08., 76/09., 80/11., 121/11. - pročišćeni tekst, 91/12. - Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 143/12., 56/13., 145/13., 152/14., 70/17., 126/19., 130/20. – Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 80/22., 36/24., 72/25. i 13/26. - dalje: ZKP- 26), o sjednici Vijeća uredno je izviješten Glavni državni odvjetnik koji nije pristupio.
4. Zahtjev je osnovan.
5. Prema ocjeni drugostupanjskog suda u konkretnom slučaju radi se „o prividnom stjecaju zbog ekskluziviteta jednog kaznenog djela i inkluzije pratećeg kaznenog djela (konsumpcija), pri tome se kazneno djelo nasilja u obitelji iz čl. 179.a KZ/11 pojavljuje kao glavno djelo, koje u sebi uključuje i kazneno djelo prijetnje iz čl. 139. st. 2. i 3. KZ/11 kao sporedno djelo, zbog toga ovo potonje djelo ne egzistira kao samostalno kazneno djelo, već je konzumirano u radnji ostvarenja kaznenog djela iz čl. 179.a KZ/11.“
6. Nasuprot tome državni odvjetnik smatra da iz činjeničnog opisa protupravnih radnji za koje je okrivljenik proglašen krivim jasno proizlazi da je kazneno djelo prijetnje počinio riječima i konkludentnim radnjama kako bi spriječio žrtvu u prijavljivanju kaznenog djela nasilja u obitelji koje je počinjeno kroz razdoblje od četiri godine, dakle da je namjera okrivljenika bila usmjerena na zasebnu prijeteću protupravnu radnju počinjenu u realnom stjecaju s radnjama kaznenog djela nasilja u obitelji. Pored toga, pozivajući se na stanovište Vrhovnog suda Republike Hrvatske izraženo u presudi Kzz-4/2025 od 3. lipnja 2025., navodi da kazneno djelo prijetnje iz čl. 139. st. 3. u vezi sa st. 2. KZ-a, s obzirom na zapriječenu kaznu te ozbiljnost i stupanj povrede osobne slobode kao zaštićenog pravnog dobra i počinjeno znatnom kriminalnom količinom, uporabom prijetećih riječi i opasnog oruđa, ne može biti prateće kazneno djelo koje bi bilo konzumirano blažim kaznenim djelom nasilja u obitelji iz čl. 179.a KZ-a, to više što potonje djelo sadrži tzv. klauzulu supsidijariteta.
7. U pravu je državni odvjetnik da je u konkretnom slučaju osudom okrivljenika samo za kazneno djelo nasilja u obitelji iz čl. 179.a KZ-a povrijeđen kazneni zakon u njegovu korist.
7.1. Naime, između kaznenog djela nasilja u obitelji i kvalificiranog oblika prijetnje u pravilu nema prividnog stjecaja već se radi o realnom stjecaju koje stanovište je izraženo, osim u odluci Vrhovnog suda Republike Hrvatske na koju se državni odvjetnik poziva u zahtjevu, i u odluci Kzz-49/2025 od 26. veljače 2026. Valja ponoviti da se kod navedenih kaznenih djela radi o različitim zaštitnim objektima, prijetnjom se štiti osobna sloboda i duševni mir pojedinca dok se kod kaznenog djela nasilja u obitelji štiti dostojanstvo, tjelesni i psihički integritet unutar obiteljske zajednice, odnosno kažnjava ponavljajuće i dugotrajno degradiranje žrtve. Pored toga kod kaznenog djela nasilja u obitelji prisutan je i element supsidijarnosti, dakle ostvaruje se samo kad radnjama tog djela nije ostvareno teže kazneno djelo. Stoga nije pravno ni kriminalno politički opravdano zaključiti da je teže kazneno djelo kvalificirane prijetnje iz čl. 139. st. 3. u vezi sa st. 2. KZ-a konzumirano lakšim kaznenim djelom nasilja u obitelji iz čl. 179.a KZ-a.
8. U konkretnom je predmetu iz činjeničnog opisa radnji zbog kojih je okrivljenik proglašen krivim razvidno da se radi o višekratnom („učestalom“) fizičkom (tukao rukama po tijelu, udarao po trbuhu za vrijeme trudnoće, udarao glavom o zid, produžni kabel omotao oko vrata dok je ležala na podu itd.) i psihičkom (govorio pogrdne riječi) nasilju prema supruzi, a kada mu je supruga rekla da će ga zbog nasilja prijaviti policiji „uzeo je kuhinjski nož, stavio joj ga pod vrat i rekao „Koga ćeš ti prijaviti, sad ću te ubiti“ koje ponašanje i riječi su kod JCB izazvale povredu dostojanstva i ozbiljan strah i bojazan za vlastiti život“.
8.1. Prema tako opisanoj kriminalnoj djelatnosti okrivljenika jasno proizlazi da događaj u kojem okrivljenik izravno prijeti smrću bliskoj osobi po svom karakteru i intenzitetu (verbalna prijetnja uz uporabu noža) prelazi okvir radnji koje se mogu podvesti pod pojam psihičkog nasilja u smislu ostvarenja obilježja kaznenog djela nasilja u obitelji iz čl. 179.a KZ-a, jer su, pored poniženja kao posljedice nasilja u obitelji, izravno usmjerene izazivanju ustrašenosti za život bliske osobe.
8.2. Stoga je osnovano zaključiti da je opisanim kriminalnim radnjama iz izreke presude okrivljenik ostvario obilježje kaznenog djela nasilja u obitelji iz čl. 179. a KZ-a u (realnom) stjecaju sa kaznenim djelom prijetnje iz čl. 139. st. 3. u vezi sa st. 2. KZ -a te je shodno tome primjenom čl. 51. KZ-a trebalo utvrditi kaznu za svako djelo i osuditi ga na jedinstvenu kaznu, kako je to presuđeno prvostupanjskom presudom.
9. Slijedom navedenog, budući da je zahtjev podignut na štetu okrivljenika, trebalo je na temelju čl. 513. st. 2. ZKP-26 utvrditi da je zahtjev osnovan ne dirajući u pravomoćnu odluku.
Zagreb, 10. lipanj 2026.
Predsjednik Vijeća:
Dražen Tripalo
