REPUBLIKA HRVATSKA
VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Broj: Revd-1474/2026-2
R E P U B L I K A H R V A T S K A
R J E Š E N J E
Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Renate Šantek predsjednice vijeća, mr. sc. Dražena Jakovine člana vijeća i suca izvjestitelja, Željka Pajalića člana vijeća, mr. sc. Igora Periše člana vijeća i Jadranke Anić -Matić članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja Eco-Biogas d.o.o. Pisarovina, Ribnjačarska 1, OIB 49433857561, protiv tuženika ŠĐ iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], zastupan po punomoćniku Hrvoju Mladiniću, odvjetniku u Zajedničkom odvjetničkom uredu Zlatko Gregurić, Tatjana Figač- Gregurić, Hrvoje Mladinić u Bjelovaru, radi utvrđenja, odlučujući o prijedlogu tuženika za dopuštenje revizije protiv presude Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovni broj Pž-4818/2024-2 od 10. rujna 2025., kojom je potvrđena presuda Trgovačkog suda u Bjelovaru poslovni broj P-88/2022-52 od 8. studenog 2024. na sjednici održanoj 10. lipnja 2026.,
r i j e š i o j e:
I. Tuženiku se dopušta podnošenje revizije protiv presude Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovni broj Pž-4818/2024-2 od 10. rujna 2025. zbog povrede prava na pošteno suđenje i u njemu sadržanog prava na obrazloženu sudsku odluku i u odnosu na pogrešnu primjenu materijalnog prava.
II. Odluka o troškovima povodom prijedloga za dopuštenje revizije ostavlja se za konačnu odluku.
Obrazloženje
1. Tuženik je predložio da Vrhovni sud Republike Hrvatske dopusti reviziju protiv presude Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovni broj Pž-4818/2024-2 od 10. rujna 2025., kojom je potvrđena presuda Trgovačkog suda u Bjelovaru poslovni broj P-88/2022-52 od 8. studenog 2024. pozivajući se na razloge iz čl. 385.a st. 2. ZPP navodeći da mu je pobijanom presudom povrijeđeno pravo na pravično suđenje zajamčeno Ustavom Republike Hrvatske ("Narodne novine" broj 56/90, 135/97, 8/98, 113/00, 124/00, 28/01, 41/01, 76/10, 55/01, 5/14, 85/10) i Konvencijom za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda ("Narodne novine" – Međunarodni ugovori broj 18/97, 6/99, 14/02, 13/03, 9/05, 1/06, 2/10 i 13/17 – dalje: Konvencija) pozivajući se na čl. 14., 26. i 29. Ustava i čl. 6. Konvencije.
2. Na prijedlog nije odgovoreno.
3. Na temelju čl. 385.a st. 2. ZPP Vrhovni sud Republike Hrvatske dopustit će reviziju i ako stranka učini vjerojatnim da joj je u prvostupanjskom i drugostupanjskom postupku zbog osobito teških povreda odredaba parničnog postupka ili pogrešne primjene materijalnog prava povrijeđeno kakvo temeljno ljudsko pravo zajamčeno Ustavom i Konvencijom i da se stranka na te povrede, ako je to bilo moguće, već pozivala u nižestupanjskom postupku.
4. Tuženik u prijedlog za dopuštenje revizije ističe da je pobijanom presudom počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP, kao i da je pogrešno primijenjeno materijalno pravo.
4.1. Ispitujući pobijanu odluku u okviru navoda iznijetih u prijedlogu za dopuštenje revizije vijeće je ocijenilo da je tuženik učinio vjerojatnim da je pobijanom odlukom zbog pogrešne primjene materijalnog prava i osobito teških povreda odredaba parničnog postupka došlo do povrede temeljnog ljudskog prava na pravično suđenje.
4.2. Navodi iz obrazloženja pobijane odluke prema kojima proizlazi da je ugovor o pozajmici sklopljen između tuženika i ĆĐ, dok je tužitelj na ispravi – ugovoru o pozajmici naveden kao prvi jamac, uz obrazloženje da tuženik nije dokazao da bi tužitelj dao izjavu kojom se obvezao kao jamac temeljem tog ugovora. Obzirom da pritom nije utvrđeno da bi taj ugovor u ime tužitelja sklopila osoba koja za to nije bila ovlaštena ili da iz drugih razloga taj pravni posao ne bi bio valjan, pobijana odluka ne sadrži jasne i argumentirane razloge temeljem kojih sud drugog stupnja ocjenjuje da nisu bile ostvarene pretpostavke iz čl. 105. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" br. 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22, 145/23, 155/23, dalje: ZOO) da bi za tužitelja nastala obveza prema ugovoru o jamstvu.
4.3. Također nisu jasni niti razlozi zbog kojih zadužnica koju je tužitelj tuženiku radi osiguranja naplate ove tražbine izdao, koja nije stavljena izvan snage niti je na bilo koji način izgubila svoj pravni učinak (čl. 214. Ovršnog zakona „Narodne novine“ br. 112/12, 25/13, 93/14, 55/16, 73/17, 131/20, 114/22, 6/24, dalje: OZ.) nije relevantan dokaz o postojanju obveze tužitelja prema tuženiku.
5. Slijedom navedenog, a temeljem čl. 389.b st. 3. ZPP odlučeno je kao pod I. izreke.
6. Temeljem čl. 166. st. 3. ZPP odlučeno je kao pod II. izreke.
Zagreb, 10. lipnja 2026.
Predsjednica vijeća:
Renata Šantek