REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Revd-2427/2026-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Renate Šantek predsjednice vijeća, mr. sc. Dražena Jakovine člana vijeća i suca izvjestitelja, Željka Pajalića člana vijeća, mr. sc. Igora Periše člana vijeća i Jadranke Anić -Matić članice vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice Republike Hrvatske, OIB: 52634238587, Ministarstvo unutarnjih poslova, koju zastupa Općinsko državno odvjetništvo u Splitu, protiv tuženika ŽB, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupan po punomoćnici Aniti Juretić, odvjetnici u Splitu, radi isplate, odlučujući o prijedlogu tužiteljice i tuženika za dopuštenje revizije protiv presude Županijskog suda u Zagrebu poslovni broj Gž-3287/2025-2 od 9. prosinca 2025., kojom je potvrđena i preinačena presuda Općinskog suda u Splitu poslovni broj P - 194/2025 od 15. travnja 2025., na sjednici održanoj 10. lipnja 2026.,

r i j e š i o  j e:

I. Odbija se prijedlog tužiteljice za dopuštenje revizije.

II. Odbacuje se prijedlog tuženika za dopuštenje revizije.

Obrazloženje

1. Stranke su podnijele prijedloge za dopuštenje revizije protiv presude Županijskog suda u Zagrebu poslovni broj Gž-3287/2025-2 od 9. prosinca 2025., kojom je potvrđena i preinačena presuda Općinskog suda u Splitu poslovni broj P-194/2025 od 15. travnja 2025.

2. Tužiteljica u prijedlogu postavlja pitanja koja glase:

1. „Čini li drugostupanjski sud bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. točke 11. ZPP-a kada u presudi nema razloga o odlučnim činjenicama?“ 2. „Može li se, u situaciji kada je sud utvrdio da je štetu uzrokovalo više osoba od kojih je jedna kao direktan štetnik pravomoćno osuđena za kazneno djelo počinjeno na štetu oštećenika, smatrati da se njihovi udjeli u šteti ne mogu utvrditi, odnosno da na svakog od njih pada jednak dio duga?“.

Kao razloge važnosti navodi odluke ovoga suda i Ustavnog suda Republike Hrvatske.

3. Odgovor na prijedlog nije podnesen.

4. Postupajući prema odredbama čl. 385.a, čl. 387. i čl. 389.a Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/18, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23 i 146/25 - dalje: ZPP), revizijski sud je ocijenio slijedeće. Prvim pitanjem tužiteljica iznosi svoje viđenje kvalitete pobijane presude smatrajući da je počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka jer da presuda nema razloga o odlučnim činjenicama. Međutim, pobijana je presuda sasvim jasno i detaljno obrazložena pa samo pitanje koje polazi od mišljenja tužiteljice o počinjenoj bitnoj povredi nema značaj pitanja važnog za odluku u sporu niti onaj stupanj univerzalnosti koji je potreban da bi takvo pitanje predstavljalo pitanje važno za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni. Pri tome niti dostavljena sudska praksa nije od utjecaja jer se odnosi na drugačiju pravnu situaciju. Drugo pitanje pak seže u područje utvrđenih činjenica pa samo po sebi predstavlja pitanje činjenične naravi. Stoga niti ono, kao takvo, nije važno za odluku u sporu i za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni, dok se priložena praksa ne odnosi na istovjetnu činjeničnu i pravnu situaciju. Stoga je na temelju čl. 389.b st. 1. i 2. ZPP-a odlučeno o prijedlogu za dopuštenje revizije tužiteljice (točka I. izreke).

5. Tuženik u prijedlogu za dopuštenje revizije postavlja pitanja koja glase:

"1. Je li Republika Hrvatska koja je platila naknadu štete koju je oštećeni od nje zahtijevao zbog toga što policijski službenici nisu poduzeli nikakve radnje da bi spriječili tuženika da ga napadne, iako je postojala potencijalna opasnost da će tuženik to napraviti, ima osnov regresno potraživati isplaćeni iznos od osobe koja je počinila štetnu radnju?

2. Je li postoji solidarna odgovornost kad dvije osobe imaju različitu pravnu osnovu potencijalne odgovornosti i nisu u nikakvom pravnom odnosu?

3. Ukoliko u konkretnom slučaju postoji solidarna odgovornost može li tužitelj postaviti regresni zahtjev prema tuženiku u situaciji kad je prihvatio samostalnu odgovornost u sudskom postupku i nagodio se a da nije zasnovan intervencijski efekt?

4. Je li štetnik koji se nagodio u postupku radi naknade štete može postaviti regresni zahtjev prema drugom štetniku iako potonji nije sudjelovao u postupku?".

6. U odnosu na postavljena pitanja u prijedlogu nisu jasno naznačeni razlozi važnosti iz čl. 385. a st. 1. ZPP-a, pa nisu ispunjene zakonske pretpostavke za intervenciju revizijskog suda u smislu odredbe čl. 385.a st. 1. ZPP-a. Stoga je na temelju odredbe čl. 389. a st. 3. ZPP-a odlučeno o prijedlogu za dopuštenje revizije tuženika (točka II. izreke).

Zagreb, 10. lipnja 2026.

Predsjednica vijeća:

Renata Šantek