Republika Hrvatska

Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske

Zagreb

Broj: Ppž-5536/2026

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca ovog suda: Nediljka Bobana kao predsjednika vijeća, te Karmen Novak-Hrgović i Davorka Kučana, kao članova vijeća, uz sudjelovanje Marcele Soljačić-Prester u svojstvu više sudske savjetnice, kao zapisničarke, u prekršajnom predmetu protiv okrivljenika LC, zbog prekršaja iz članka 286. stavka 12. Zakona o sigurnosti prometa na cestama („Narodne novine“, broj: 67/08, 48/10, 74/11, 80/13, 158/13, 92/14, 64/15, 89/15, 108/17, 70/19, 42/20, 85/22 i 114/22), odlučujući o žalbi tužitelja Ministarstva unutarnjih poslova Republike Hrvatske, Policijske uprave varaždinske, Policijske postaje Ludbreg, podnesenoj protiv presude Općinskog suda u Varaždinu od 23. ožujka 2026., poslovni broj: Pp-549/2026-13, na sjednici vijeća održanoj 10. lipnja 2026.,

p r e s u d i o j e:

Odbija se žalba ovlaštenog tužitelja Ministarstva unutarnjih poslova Republike Hrvatske, Policijske uprave varaždinske, Policijske postaje Ludbreg, kao neosnovana, te se potvrđuje pobijana presuda.

Obrazloženje:

1. Pobijanom presudom okrivljenik je proglašen krivim da je na način činjenično opisan u izreci, počinio prekršaj iz članka 286. stavka 12. Zakona o sigurnosti prometa na cestama za koji mu je izrečena kazna zatvora u trajanju od 10 dana, s time da se temeljem članka 40. Prekršajnog zakona u trajanje iste okrivljeniku uračunava vrijeme izvršenja izrečene kazne zatvora u kojem je bio zadržan temeljem Rješenja o zadržavanju Općinskog suda u Varaždinu, poslovni broj: Pp-549/2026-4 od 9. ožujka 2026., tako da okrivljenik nema više ništa za izdržati.

2. Istom presudom okrivljenik je obvezan na naknadu troškova prekršajnog postupka u iznosu od 40,00 eura.

3. Protiv pobijane presude, tužitelj je pravodobno podnio žalbu zbog odluke o prekršajnopravnim sankcijama.

4. U žalbi tužitelj navodi da je okrivljenik višestruki počinitelj prekršaja upravljanja vozilom za vrijeme kada mu je ukinuta vozačka dozvola radi prikupljenih 12 negativnih bodova, te s obzirom da se radi o teškim i ozbiljnim povredama prometne discipline za koje prekršaje su mu izrečene pravomoćne presude, evidentna je upornost i naročita drskost okrivljenika u kontinuiranom nepoštivanju propisa iz oblasti sigurnosti cestovnog prometa pri čemu novčane kazne koje su mu do sada izricane očito nisu polučile svrhu. Ističe kako je predložio kaznu zatvora u trajanju od 60 dana te zaštitnu mjeru zabrane upravljanja motornim vozilom B kategorije u trajanju od 12 mjeseci, pa slijedom navedenog smatra da na strani okrivljenika ne postoje naročito olakotne okolnost kao što su priznanje prekršaja i kajanje zbog počinjenja istog, a koje bi mogle predstavljati onu posebnu izraženu olakotnu okolnosti iz članka 37. Prekršajnog zakona.

5. Žalba nije osnovana.

6. Rješavajući predmet te ispitujući prvostupanjsku presudu u pobijanom dijelu sukladno odredbi članka 202. stavka 1. Prekršajnog zakona („Narodne novine“, broj: 107/07, 39/13, 157/13, 110/15, 70/17, 118/18 i 114/22) po službenoj dužnosti, vijeće Visokog prekršajnog suda Republike Hrvatske (dalje: Suda) je utvrdilo da pobijanom presudom nisu počinjene bitne povrede odredba prekršajnog postupka iz članka 195. stavka 1. točaka 6., 7., 9. i 10. tog Zakona, da nisu povrijeđene odredbe materijalnog prekršajnog prava na štetu okrivljenika te da u predmetu nije nastupila zastara prekršajnog progona.

7. Odlučujući o žalbi ovaj sud je našao da je prvostupanjski sud okrivljeniku pravilno i zakonito izrekao kaznu zatvora u trajanju od 10 dana za prekršaj iz članka 286. stavka 12. Zakona o sigurnosti prometa na cestama, s obzirom da je okrivljenik do sada kažnjavan za prekršaj iz cit. odredbe istog Zakona te ovaj sud izrečenu kaznu bezuvjetnog zatvora u trajanju od 10 dana smatra primjerenom svrsi kažnjavanja.

8. U vezi navoda žalbe da se priznanje prekršaja i kajanje okrivljenika ne smatraju naročito olakotnim okolnostima iz članka 37. Prekršajnog zakona, valja navesti da u konkretnom slučaju nije niti primijenjen institut ublažavanja kazne, pa se ovaj žalbeni navod ukazuje neosnovanim.

9. Isto tako ovaj sud smatra da je pravilno prvostupanjski sud odlučio kada okrivljeniku nije izrekao zaštitnu mjeru zabrane upravljanja motornim vozilom B kategorije u trajanju od 12 mjeseci, našavši da isto nije svrsishodno jer je okrivljenik proglašen krivim zbog prekršaja iz članka 286. stavka 12. Zakona o sigurnosti prometa na cestama, odnosno da je istom zgodom upravljao osobnim automobilom, a prije ponovnog stjecanja prava na upravljanje vozilom (može polagati vozački ispit istekom roka od dvije godine od dana izvršnosti rješenja navedenog u izreci pobijane presude), imajući pri tom u vidu da je člankom 58. stavkom 2. Prekršajnog zakona propisano da zaštitna mjera zabrane upravljanja motornim vozilom počinje teći od izvršnosti presude.

10. Iz izloženih razloga, trebalo je žalbu tužitelja odbiti kao neosnovanu i temeljem članka 205. Prekršajnog zakona odlučiti kao u izreci.

U Zagrebu 10. lipnja 2026.

Zapisničarka:

Predsjednik vijeća:

Marcela Soljačić-Prester, v.r.

Nediljko Boban, v.r.

Rješenje se dostavlja Općinskom sudu u Varaždinu u 4 otpravka: za spis, okrivljenika i tužitelja.