Republika Hrvatska
Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske
Zagreb
R E P U B L I K A H R V A T S K A
R J E Š E N J E
Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Kristine Gašparac Orlić, predsjednice vijeća te Eufemije Nanković i Roberta Završkog, članova vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice Emine Bašić, zapisničarke, u prekršajnom postupku protiv okr. ĆS, odlučujući o žalbi oštećenice AS žrtve, podnesenoj protiv rješenja Općinskog prekršajnog suda u Zagrebu, od 3. veljače 2026., broj: Pp Prz- 9/2026, u sjednici vijeća održanoj 10. lipnja 2026.,
r i j e š i o j e
- Odbija se žalba oštećenice AS kao neosnovana te se potvrđuje pobijano prvostupanjsko rješenje.
-
- Obrazloženje
1. Rješenjem Općinskog prekršajnog suda u Zagrebu, od 3. veljače 2026., broj: Pp Prz- 9/2026 odbijen je prijedlog oštećenice AS žrtve da se okr. ĆS ukine izrečena zaštitna mjera zabrane uznemiravanja, uhođenja i približavanja žrtvi nasilja u obitelji prema istoj, kao neosnovan.
2. Protiv navedenog rješenja, oštećenica AS žrtva nasilja u obitelji osobno je pravodobno podnijela žalbu protiv navedenog rješenja zbog bitne povrede postupka odnosno nedostatnog obrazloženja odluke u kojoj je pogrešno procijenjeno postojanje aktualnog rizika, te nije razmatrana mogućnost blaže kazne, pa predlaže da Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske ukine pobijano rješenje i prihvati prijedlog za ukidanje zaštitne mjere, i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno odlučivanje uz uputu da razmotri ukidanje ili zamjenu zaštitne mjere blažom mjerom.
3. Žalba nije osnovana.
4. Rješavajući o žalbi oštećenice AS, Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske, kao drugostupanjski sud, utvrdio je da je odluka prvostupanjskog suda, kojom se odbija prijedlog oštećene AS, u cijelosti pravilna i zakonita.
5. Naime, pravomoćnom je presudom Općinskog prekršajnog suda u Zagrebu, poslovni broj Pp-12252/2025 od 23. rujna 2025., okrivljeniku ĆS za prekršaj iz članka 22. stavak 1. Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji („Narodne novine“, broj: 70/17, 126/19, 84/21, 114/22 i 36/24.), izrečena kazna zatvora u trajanju 40 dana uz primjenu uvjetne osude te se izrečena kazna zatvora neće izvršiti ako okrivljenik u roku 12 mjeseci ne počini jedan ili više prekršaja za koje mu je izrečena ista i teža kazna zatvora od izrečene. Citiranom presudom okrivljeniku ĆS je izrečena zaštitna mjera udaljenja iz stana na adresi u [adresa] gdje živi njegova supruga AS u trajanju 1 mjesec, te je u tom razdoblju okrivljeniku zabranjen pristup u stan i stambeni prostor na toj adresi, te zaštitna mjera zabrane uznemiravanja, uhođenja i približavanja žrtvi nasilja u obitelji supruzi AS na udaljenosti ne manjoj od 100 metara gdje god se ista nalazila na teritoriju Republike Hrvatske u trajanju od 12 mjeseci.
5.1. Oštećenica AS u žalbi protiv rješenja kojim je odbijen njen prijedlog za ukidanje zaštitne mjere zabrane uznemiravanja, uhođenja i približavanja žrtvi nasilja u obitelji, navela je da isti ne sadrži dostatne razloge zbog kojih sud ne prihvaća njenu izjavu kao žrtve da se osjeća sigurno i da kod nje ne postoji strah, te kako prvostupanjski sud ne obrazlaže na temelju kojih konkretnih i aktualnih okolnosti takav rizik i dalje postoji niti navodi zašto smatra da njena procjena vlastite sigurnosti nije vjerodostojna. Nadalje navodi da od izricanja zaštitne mjere nije bilo novih incidenata, nije bilo prijava, nije bilo policijskih intervencija, nije bilo kršenja zaštitne mjere i da sud svoju odluku temelji isključivo na događaju iz prošlosti bez razmatranja aktualnih okolnosti i proteka vremena bez ikakvih negativnih postupanja. Također ističe da sud nije razmotrio mogućnost zamjene izrečene zaštitne mjere blažom mjerom.
6. Razmotrivši pobijano rješenje vidljivo je da je prvostupanjski sud ocijenio da i dalje postoji realna opasnost da bi okr. ĆS ponovio fizičko nasilje u obitelji navodeći kako je osuđenik kritične zgode počinio psihičko i tjelesno nasilje prema supruzi te da je sklon fizičkom nasilju što ukazuje na ozbiljnost protupravnog ponašanja osuđenika. Naime, svrha izricanja zaštitnih mjera je spriječiti nasilje u obitelji osigurati zaštitu zdravlja i sigurnosti žrtve nasilja u obitelji te otkloniti okolnosti koje pogoduju ili poticajno djeluju na počinjenje novog prekršaja, a izriču se radi otklanjanja ugroženosti žrtve nasilja u obitelji. U konkretnom slučaju okrivljenik je osuđen za počinjenje dva oblika nasilja u obitelji odnosno psihičkog i fizičkog nasilja prema žrtvi što ukazuje na visoki stupanj protupravnosti u ponašanju okrivljenika.
7. Stoga, i po ocjeni ovog suda i dalje postoji ozbiljna opasnost od ponavljanja djela, odnosno počinjenja nasilja od strane okrivljenika nad oštećenicom (žrtvom). Razlog koje navodi oštećenica da nije bilo novih prijava niti policijskih intervencija odnosno kršenja zaštitnih mjera samo dodatno upućuju na činjenicu iste imaju učinak na okrivljenika jer je očigledno da isti postupa u skladu s izrečenom mjerom, međutim navodi oštećenice o postojanju aktualnih okolnosti, pritom ne navodeći konkretno o kojim se to novonastalim okolnostima radi, kao i izjava da se osjeća sigurno i da kod nje ne postoji strah od okrivljenika nisu dostatan razlog zbog kojeg bi se ukinula izrečena zaštitna mjera odnosno smanjilo vrijeme njena trajanja, jer je istom mjerom primarna svrha zaštita oštećenice, kako ne bi bila ponovno izložena nasilničkom ponašanju okrivljenika, što je važnije od subjektivnog osjećaja žrtve.
8. Budući sud nije našao utvrđenim da je prestala potreba za primjenom zaštitne mjere, niti su nastupile okolnosti koje bi opravdavale njenu kraću primjenu, ili „zamjenu blažom mjerom“(pri čemu nije jasno koja bi to bila zakonom propisana) sud nije našao osnovane žalbene navode oštećenice.
9. Iz navedenih razloga, žalbu oštećenice je na temelju čl. 211. st. 2. točka 2. PZ-a, trebalo odbiti i riješiti kao u izreci ovog rješenja.
U Zagrebu, 10, lipnja 2026.
Zapisničarka:
Predsjednica vijeća:
Emina Bašić, v.r.
Kristina Gašparac Orlić, v.r.
Rješenje se dostavlja Općinskom prekršajnom sudu u Zagrebu, u 4 otpravka: za spis, oštećenicu i tužitelja.
