1                                                         Broj:Ppž-1698/2023

 

 

                                

 

 

 

U    I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

 

P R E S U D A

 

              Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sutkinja Goranke Ratković, predsjednice vijeća te Gordane Korotaj i Kristine Gašparac Orlić, članica vijeća, uz sudjelovanje sudske savjetnice Nikoline Maretić, zapisničarke, u prekršajnom postupku protiv okr. D. M., zbog prekršaja iz čl. 22. st. 5. Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji („Narodne novine“, broj 70/17., 126/19. i 84/21.), odlučujući o žalbi okrivljenika, podnesenoj protiv presude Općinskog prekršajnog suda u Zagrebu od 30. prosinca 2022., broj: 55. Pp-3883/2022, u sjednici vijeća održanoj 16. siječnja 2024.,

 

p r e s u d i o    j e

 

              I. Odbija se žalba okr. D. M. kao neosnovana i potvrđuje se pobijana prvostupanjska presuda.

 

II. Na temelju čl. 138. st. 2. t. 3.c) Prekršajnog zakona („Narodne novine“, broj 107/07., 39/13., 157/13., 110/15., 70/17., 118/18. i 114/22.), okr. D. M. je obvezan naknaditi paušalni iznos troškova žalbenog postupka 40,00 EUR (četrdeset eura) u roku 15 dana od primitka ove presude.

             

             

Obrazloženje

 

              1. Pobijanom prvostupanjskom presudom Općinskog prekršajnog suda u Zagrebu od 30. prosinca 2022., broj: 55. Pp-3883/2022, proglašen je krivim okr. D. M. da je, na način činjenično opisan u izreci pobijane presude, počinio prekršaj iz čl. 22. st. 5. Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji, za koji mu je, uz primjenu odredbe o ublažavanju kazne, izrečena novčana kazna 398,17 eura / 3.000,00 kuna, u koju se, na temelju čl. 40. st. 1. Prekršajnog zakona, lišenje slobode 17. ožujka 2022., uračunava kao 39,82 eura / 300,00 kuna pa je okrivljeniku preostala novčana kazna 358,35 eura / 2.700,00 kuna, koju je obvezan platiti u roku 15 dana po pravomoćnosti presude, uz pogodnost plaćanja dvije trećine preostalog dijela izrečene novčane kazne. Istom presudom, okrivljenik je obvezan na naknadu troškova prekršajnog postupka 26,54 eura / 200,00 kuna.

 

2. Protiv te presude, žalbu je pravodobno podnio okrivljenik, putem branitelja odvjetnika S. V., naznačujući u uvodu žalbe da se žali zbog svih žalbenih osnova, dok iz sadržaja žalbe proizlazi da se žali samo zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja. Predlaže da se pobijana presuda ukine i predmet vrati na ponovni postupak.

 

              3, Žalba nije osnovana.

 

4. Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske, kao drugostupanjski sud, na temelju čl. 202. st. 1. Prekršajnog zakona, ispitivao je pobijanu presudu iz osnova i razloga iz kojih se ona pobija žalbom, kao i po službenoj dužnosti. Pritom nije utvrđeno da postoje razlozi zbog kojih okrivljenik pobija prvostupanjsku presudu, a niti su utvrđene povrede na koje ovaj sud, sukladno navedenoj zakonskoj odredbi, pazi po službenoj dužnosti.

 

5. Okrivljenik u žalbi navodi da se pobijana presuda temelji na iskazu mlt. L. T., da žrtva nasilja nije dala svoj iskaz, što je jedan od razloga zbog kojih prvostupanjski sud nije mogao donijeti ovakvu odluku, da je on dostavio medicinsku dokumentaciju iz koje je jasno da nije mogao počiniti ono što mu se stavlja na teret na način kako je opisano, da je prvostupanjski sud morao provesti dokaz kojim bi se utvrdila njegova fizička sposobnost za mogućnost počinjenja djela te da je svjedokinja saslušana pod pritiskom i nije svjedočila istinu.

 

6. Međutim, suprotno tvrdnjama u žalbi, prvostupanjski sud je temeljitom analizom i ocjenom provedenih dokaza i na njima utvrđenih činjenica, potpuno i pravilno utvrdio činjenično stanje i izveo valjane zaključke, koje u cijelosti prihvaća i ovaj sud.

 

7. Neosnovan je žalbeni navod da prvostupanjska presuda nije mogla biti donesena bez iskaza žrtve nasilja, mlt. L. M. Naime, cijelom inkriminiranom događaju je bila prisutna mlt. L. T., koja je ispitana kao svjedokinja, i koja je jasno, detaljno i bez ikakvog proturječja opisala cijeli tijek događanja. Bezuspješan je pokušaj okrivljenika da obezvrijedi iskaz ove svjedokinje navodeći da je ista saslušana pod pritiskom i nije svjedočila istinu, jer se radi o paušalnim i neargumentiranim tvrdnjama. Okrivljenik nije konkretizirao o kakvom bi se to pritisku na svjedokinju radilo, a koji bi utjecao na istinitost njenog iskaza, niti tko bi taj pritisak vršio, pa je jasno da su takvi žalbeni navodi paušalni a time i neosnovani. Imajući na umu da je svjedokinja mlt. L. T., u jednom dijelu svog iskaza, opisala i svoje neprimjereno ponašanje („Prije nego ju je bacio na pod ja sam L. tati, a kako sam bila u šoku, rekla svašta, ali se više točno ne sjećam što.“), ni za ovaj sud nema dileme da se radi o vjerodostojnom iskazivanju. S obzirom da je, dakle, u dokaznom postupku ispitana svjedokinja koja je bila nazočna cijelom inkriminiranom događaju, u čiju istinitost iskaza nema osnove sumnjati, to se ne mogu prihvatiti žalbeni navodi da je u ovom prekršajnom predmetu bilo nužno ispitati žrtvu nasilja i da bez njenog ispitivanja nije mogla biti donesena prvostupanjska presuda. Ovo tim više što je žrtva nasilja mlt. L. M. u vrijeme počinjenja djela imala 14 godina i šest mjeseci, a u vrijeme provođenja prvostupanjskog postupka nekoliko mjeseci više, pa se, dakle, radi o osobi posebno ranjive skupine koju se ne smije dodatno traumatizirati ako to nije doista izrazito nužno, a u ovom prekršajnom predmetu nije bilo nužno s obzirom da je ispitana svjedokinja koja je očevidac inkriminiranog događaja.

 

8. Nije u pravu okrivljenik ni kada u žalbi navodi da je iz dostavljene medicinske dokumentacije jasno da on nije mogao počiniti djelo koje mu se stavlja na teret na način kako je opisano te da je prvostupanjski sud morao provesti dokaz kojim bi se utvrdila njegova fizička sposobnost za mogućnost počinjenja djela. Prije svega, okrivljenik u svojoj obrani koju je iznio 17. ožujka 2022. uopće nije spominjao bilo kakvu ozljedu koljena zbog koje ne bi bio u stanju počiniti prekršaj na način kako mu je to optužbom stavljeno na teret. Medicinsku dokumentaciju je predao na ročištu 12. listopada 2022., kada je već imao opunomoćenog branitelja, pri čemu ni tada nije tvrdio da ima tjelesna ograničenja zbog kojih nije u stanju počiniti djelo kako mu se stavlja na teret, nego je samo predao u spis medicinsku dokumentaciju vezanu uz ozljedu desnog koljena. Nadalje, inkriminirani događaj se dogodio u veljači 2022., a medicinska dokumentacija je iz prosinca 2008., pri čemu je iz Nalaza izvršenog pregleda Klinike za ortopediju L. od 29. prosinca 2008. vidljivo da je okrivljenik stavljen na popis i da će biti pozvan na zahvat artroskopije koljena, dakle na minimalno invazivni kirurški zahvat (što je opće poznata činjenica). Stoga, imajući na umu da se radi o medicinskoj dokumentaciji iz koje je vidljiva kakva je bila dijagnoza desnog koljena okrivljenika 14 godina prije inkriminiranog događaja te imajući na umu da okrivljenik u obrani uopće nije tvrdio da ima bilo kakva tjelesna ograničenja zbog kojih nije u stanju počiniti djelo kako mu se stavlja na teret, to, po ocjeni ovog suda, nisu osnovani žalbeni navodi kojima se okrivljenik otklanja svoju krivnju pozivajući na medicinsku dokumentaciju koju je dostavio u prvostupanjskom postupku, Kod takvog stanja stvari, nije bilo osnove ni za izvođenje dokaza kojim bi se utvrdila okrivljenikova fizička sposobnost za mogućnost počinjenja djela, što se predlaže u žalbi. Pritom se okrivljeniku napominje da se ovaj žalbeni navod ne može prihvatiti ni s osnove čl. 193. st. 5. Prekršajnog zakona, jer, kako to proizlazi iz podataka u spisu, okrivljenik nije u prvostupanjskom postupku predlagao izvođenje tog dokaza.

 

9. Slijedom navedenog, po ocjeni ovog suda, nema mjesta nikakvoj dvojbi glede odlučnih činjenica pa žalba okrivljenika zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja nije osnovana.

 

10. Iz sadržaja žalbe proizlazi da se okrivljenik nije žalio zbog odluke o izrečenoj novčanoj kazni, no Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske, kao drugostupanjski sud, ispitao je pobijanu prvostupanjsku presudu i po toj osnovi, budući da, sukladno odredbi čl. 202. st. 5. Prekršajnog zakona, žalba podnesena u korist okrivljenika zbog pogrešno ili nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja ili zbog povrede materijalnog prekršajnog prava, u sebi sadrži i žalbu zbog odluke o prekršajnopravnoj sankciji.

 

11. Razmotrivši odluku o prekršajnopravnoj sankciji, ovaj sud smatra da nema osnove za izricanje blaže kazne. Naime, za prekršaj za koji je okrivljenik proglašen krivim zakonom je propisana novčana kazna u iznosu od najmanje 12.000,00 kuna ili kazna zatvora u trajanju od najmanje 70 dana. Prvostupanjski sud je okrivljeniku izrekao blažu vrstu kazne, pri čemu ju je ublažio daleko ispod zakonom propisanog minimuma i to samo na osnovi činjenice da je okrivljenik neosuđivana osoba, što se, po ocjeni ovog suda, uopće ne može smatrati naročito olakotnom okolnosti koja bi činila temelj za primjenu instituta ublažavanja kazne. Kod takvog stanja stvari te imajući na umu da su vrlo izraženi i zahtjevi generalno preventivnog djelovanja, u konkretnom slučaju nema osnove za daljnje ublažavanje izrečene novčane kazne, jer se opća svrha prekršajnopravnih sankcija iz čl. 6. Prekršajnog zakona i svrha kažnjavanja iz čl. 32. Prekršajnog zakona ne bi mogla postići blažim kažnjavanjem.

 

12. Svakako treba navesti da je ovaj sud, s obzirom da je 1. siječnja 2023. stupio na snagu Zakon o izmjenama i dopunama Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji („Narodne novine“, broj 114/22.), koji za inkriminirani prekršaj propisuje neznatno blaži posebni minimum i neznatno blaži posebni maksimum novčane kazne (propisana kazna zatvora je ostala ista), sve kao posljedica uvođenja eura kao službene valute u Republici Hrvatskoj, propitivao da li bi, na temelju čl. 3. st. 2. Prekršajnog zakona, taj Zakon trebalo primijeniti i u ovom prekršajnom predmetu. Imajući na umu da okr. D. M. nije izrečen ni posebni minimum, ni posebni maksimum novčane kazne za prekršaj za koji je proglašena krivom, nego je novčana kazna ublažena daleko ispod posebnog minimuma, kao i imajući na umu da ovaj sud ne nalazi postojanje okolnosti zbog kojih bi odluku o izrečenoj novčanoj kazni trebalo preinačavati te da je propisivanje neznatno blažeg posebnog minimuma i neznatno blažeg posebnog maksimuma novčane kazne isključivo posljedica uvođenja eura kao službene valute u Republici Hrvatskoj, a ne volje zakonodavca za blažom kaznenom politikom za prekršaj iz čl. 22. st. 5. Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji, ovaj sud smatra da, pogotovo uvažavajući pravila načela konkretnosti u primjeni blažeg zakona (odluka se donosi ovisno o specifičnosti slučaja koji je predmet postupka), u ovom prekršajnom predmetu nema mjesta primjeni „novog“ Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji.

 

13. Paušalni iznos troškova žalbenog postupka temelji se na odredbi čl. 138. st. 2. t. 3.c) Prekršajnog zakona, koja propisuje da troškovi prekršajnog postupka obuhvaćaju paušalni iznos troškova prekršajnog postupka Visokog prekršajnog suda Republike Hrvatske kada je donio odluku kojom je pravomoćno utvrđena prekršajna odgovornost okrivljenika, ako je odlučivao o redovnom pravnom lijeku tužitelja i okrivljenika ili samo okrivljenika. Paušalna je svota, u skladu s čl. 138. st. 3. Prekršajnog zakona određena u okvirima propisanim Rješenjem o određivanju paušalnog iznosa za troškove prekršajnog postupka („Narodne novine“, broj 18/13.) u rasponu od 100,00 do 5.000,00 kuna (preračunato u eure na temelju fiksnog tečaja konverzije, zbog stupanja na snagu Zakona o uvođenju eura kao službene valute u Republici Hrvatskoj), a s obzirom na složenost i trajanje postupka te imovno stanje okrivljenika. Naime, iz podataka u spisu ne proizlazi da bi okrivljenik bio lošeg imovnog stanja ili nesposoban za rad pa ovaj sud smatra da plaćanjem troška žalbenog postupka 40,00 eura, dakle vrlo blizu minimalno mogućeg iznosa paušalne svote, neće biti dovedeno u pitanje njegovo uzdržavanje.

 

14. Slijedom navedenog, na temelju čl. 205. Prekršajnog zakona, odlučeno je kao u izreci ove presude.

 

Zagreb, 16. siječnja 2024.

 

 

 

 

              Presuda se dostavlja Općinskom prekršajnom sudu u Zagrebu u 6 ovjerenih prijepisa za spis, okrivljenika, branitelja, mlt. žrtvu nasilja putem z.z., Hrvatski zavod za socijalni rad i tužitelja.