Republika Hrvatska
Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske
Zagreb
R E P U B L I K A H R V A T S K A
R J E Š E N J E
Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Kristine Gašparac Orlić, predsjednice vijeća te Eufemije Nanković i Roberta Završkog, članova vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice Emine Bašić, zapisničarke, u prekršajnom postupku protiv okr. AJ, zbog prekršaja iz čl. 6. Zakona o prekršajima protiv javnog reda i mira („Narodne novine“, broj 5/90. - pročišćeni tekst, 30/90., 47/90., 29/94.,) odlučujući o žalbi okr. AJ, podnesenoj protiv presude Općinskog suda u Dubrovniku, Stalna služba u Korčuli od 20. veljače 2026., broj: Pp-2253/2022, u sjednici vijeća održanoj 10. lipnja 2026.,
r i j e š i o j e
Prihvaća se žalba okr. AJ, ukida prvostupanjska presuda te predmet dostavlja prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.
Obrazloženje
1. Pobijanom presudom je okr. AJ proglašen krivim zbog prekršaja iz čl. 6. Zakona o prekršajima protiv javnog reda i mira činjenično opisanog u izreci pobijane presude, za koji je okrivljeniku na temelju istog propisa, izrečena novčana kazna 150,00 eura, uz pogodnost dvotrećinskog plaćanja novčane kazne u roku od 8 dana od primitka pravomoćne presude, te je odlučeno da je okrivljenik dužan naknaditi i trošak prekršajnog postupka 20,00 eura.
2. Protiv te presude je okrivljenik putem branitelja Janka Medovića odvjetnika iz Dubrovnika, te osobno pravodobno podnio žalbu zbog bitne povrede odredaba prekršajnog postupka, povrede materijalnog prekršajnog prava, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja te zbog odluke o prekršajnoj sankciji i troškovima postupka, predlažući da se pobijana presuda preinači na način da se donese oslobađajuća presuda a podredno da se pobijana presuda ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje, koje su razmatrane kao jedna žalba.
3. Rješavajući o žalbi, Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske, kao drugostupanjski sud, u smislu odredbe čl. 202. st. 1. Prekršajnog zakona („Narodne novine“ broj: 107/07., 39/13., 157/13., 110/15., 70/17., 118/18. i 114/22, dalje PZ), ispitivao je prvostupanjsku presudu u onom dijelu u kojem se pobija žalbom i to iz osnova i razloga koje žalitelj navodi u žalbi i po službenoj dužnosti te je utvrdio da je u prvostupanjskom postupku nepotpuno i pogrešno utvrđeno činjenično što pravilno ističe okrivljenik.
4. Okr. AJ osnovano pobija prvostupanjsku presudu između ostaloga i zbog toga što je prvostupanjski sud povrijedio pravo obrane okrivljenika budući da nije izveo dokaz ispitivanjem neposrednih svjedoka predmetnog događaja, koje je predložio okrivljenik, s time da je nedostatno obrazložio ne prihvaćanje citiranih dokaznih prijedloge. Naime, prvostupanjski je sud kao razlog ne izvođenja dokaza ispitivanjem svjedoka CJ, ČJ, NJ i SJ, naveo da bi se time samo bespotrebno odugovlačilo vođenje prekršajnog postupka, jer se radi o djeci za koju sud nema tehničkih uvjeta kako bi ih se moglo ispitati u svojstvu svjedoka sukladno odredbama Zakona o kaznenom postupku koje propisuju način ispitivanja djece u svojstvu svjedoka te u pogledu samog ČJ i iz razloga njegove dodatne viktimizacije.
5. Prije svega je potrebno naglasiti da je prvostupanjski sud odluku o krivnji okr. AJ koji decidirano poriče prekršaj, ističući da je prema njemu agresivno i brzo krenulo dijete ČJ i kad mu je bio blizu te se zarotirao tijelom ulijevo, iznenađeno je i instinktivno reagirao podignuvši desnu ruku kako bi se zaštitio, kojom prilikom je torba koja je bila na leđima djeteta njega udarila u njegovu desnu ruku, te mu je tom prilikom rekao „Što ti je izađi van“, utvrdio isključivo na temelju iskaza svjedoka JJ u kojem ga tereti navodeći da je okrivljenik u predjelu leđa odgurnuo dijete s posebnim potrebama ČJ koji je uslijed toga pao na tlo ispred autobusa i rasplakao se, govoreći mu nešto u smislu kako mu se žuri te da ga opsovao riječima koje se više ne može sjetiti.
5.1. Uzimajući u obzir kontradiktorne iskaze okrivljenika i svjedoka JJ koje nisu na valjani način otklonjene iako je okrivljenik neposredno nakon saslušanja svjedoka osporio istinitost tog iskaza, a iskaz svjedoka nije potvrđen niti jednim kontrolnim dokazom u vidu saslušanja drugih svjedoka predmetnog događaja, prvostupanjski sud nije mogao zaključiti izvan svake razumne sumnje (a to je stupanj utvrđenja odlučnih činjenica potreban za donošenje osuđujuće odluke), da je okr. AJ počinio prekršaj onako kako ga se tereti u optužbi. Kada se uzme u obzir da je prvostupanjski sud odbio izvesti dokazne prijedloge obrane da se ispitaju maloljetni svjedoci koji su bili prisutni u predmetnom događaju, po ocjeni ovog suda stanje stvari nije dovoljno razjašnjeno.
5.2. Nadalje, ovaj sud ne može prihvatiti opravdanim razlogom da nisu saslušani svjedoci maloljetnici jer sud za to nema tehničkih uvjeta budući da navedeno ne smije biti zapreka za utvrđivanje potpunog i pravilnog činjeničnog stanja niti nedostatak tehničkih uvjeta može ići na uštrb ostvarivanja prava na pošteno suđenje. Dakle, tehnička nemogućnost suda je prepreka koju je prvostupanjski sud morao otkloniti uz pomoć suradnje s nadležnim tijelima (Županijski sud u Dubrovniku, Hrvatski zavod za socijalnu skrb i sl.), a ne razlog za ne provođenje svjedočenja koje je u ovom slučaju bitno za utvrđivanje pravilnog i potpunog činjeničnog stanja. Osim toga, prvostupanjski sud je strankama dužan osigurati jednake mogućnosti dokazivanja pri čemu dužnost suda da osigura provedbu načela jednakosti oružja proizlazi iz čl. 88. st.1. PZ-a kojim je propisano da je sud prilikom utvrđivanja pravno relevantnih činjenica na temelju izvedenih dokaza s jednakom pažnjom dužan utvrđivati činjenice koje terete okrivljenika kao i one koje mu idu u korist, a prije nego što je odlučio da je činjenično stanje dovoljno utvrđeno i bez ispitivanja svjedoka čije ispitivanje je predloženo.
5.3 Stoga, radi potpunog i pravilnog utvrđivanja svih relevantnih činjenica prvostupanjski sud je trebao provesti sve dokaze koje je imao na raspolaganju konkretno ispitati kao svjedoke i maloljetnike koji su bili u kritično vrijeme u autobusu, što u žalbi pravilno ističe okrivljenik.
6. Slijedom navedenog, trebalo je usvojiti žalbu okrivljenika te prvostupanjsku presudu ukinuti i predmet vratiti na ponovno suđenje i odluku. U ponovnom suđenju, prvostupanjski sud će cijeneći razloge ovog drugostupanjskog rješenja, provesti sve potrebne dokaze te ispitati maloljetne svjedoke, saslušati već ispitanog svjedoka i otkloniti na pravilan način proturječnosti koje proizlaze iz njihovih iskaza, provesti i druge dokaze koje se ukažu potrebnima, te će pravilnom i kritičnom analizom svih provedenih dokaza, donijeti novu, zakonitu odluku koju će u svemu valjano obrazložiti.
7. Zbog naprijed izloženih razloga, sukladno čl. 206. st. 1. PZ-a, odlučeno je kao u izreci.
U Zagrebu 10.lipnja 2026.
Zapisničarka:
Predsjednica vijeća:
Emina Bašić, v.r.
Kristina Gašparac Orlić, v.r.
Rješenje se dostavlja Općinskom sudu u Dubrovniku, u 4 otpravka: za spis, okrivljenika, branitelja i tužitelja.
