Republika Hrvatska
Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske
Zagreb
Broj: Ppž-5176/2026
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca ovog Suda: Nediljka Bobana predsjednika vijeća, te Karmen Novak Hrgović i Davorka Kučana, članova vijeća, uz sudjelovanje sudske savjetnice Marcele Soljačić Prester kao zapisničara, u prekršajnom postupku protiv okrivljenika MI, zbog prekršaja iz članka 282. stavak 4. i dr. Zakona o sigurnosti prometa na cestama (Narodne novine broj: 67/2008, 48/2010, 74/2011, 80/2013, 158/2013, 92/2014, 64/2015, 108/2017, 70/2019, 42/2020, 85/2022, 114/2022, 133/2023, 145/2024), odlučujući o žalbi ovlaštenog tužitelja Policijske uprave zagrebačke, II Postaje prometne policije Zagreb, podnesenoj protiv presude Općinskog prekršajnog suda u Zagrebu, od 24. ožujka 2026. godine, broj: Pp-10716/2025-19, na sjednici vijeća održanoj dana 10. lipnja2026. godine,
p r e s u d i o j e :
I. Prihvaćanjem žalbe ovlaštenog tužitelja Policijske uprave zagrebačke II Postaje prometne policije Zagreb kao djelomično osnovane, preinačuje se pobijana presuda u odluci o zaštitnoj mjeri, na način da se okrivljeniku MI, temeljem članka 51. i članka 58. Prekršajnog zakona (Narodne novine broj: 107/2007, 39/2013, 157/2013, 110/2015, 70/2017, 118/2018, 114/2022),
izriče zaštitna mjera zabrane upravljanja motornim vozilom B kategorije u trajanju od 6 (šest) mjeseci, koja će se izvršiti po izvršnosti presude.
II. Odbija se žalba ovlaštenog tužitelja kao neosnovana, te se u pobijanom, a nepreinačenom dijelu prvostupanjska presuda potvrđuje.
Obrazloženje:
1. Pobijanom presudom okrivljenik MI proglašen je krivim i kažnjen novčanom kaznom u ukupnom iznosu od 3.110,00 EUR-a zbog prekršaja iz članka 168. stavak 1. i stavak 8., prekršaja iz članka 282. stavak 1. i stavak 9., prekršaja iz članka 282. stavak 4. i stavak 9., prekršaja iz članka 229. stavak 1. i stavak 5., prekršaja iz članka 242. stavak 3. i stavak 5., prekršaja iz članka 236. stavak 1. i stavak 8. Zakona o sigurnosti prometa na cestama, te zbog prekršaja iz članka 16. stavak 1. u vezi članka 29. stavak 1. točka 1. Zakona o osobnoj iskaznici, koju je novčanu kaznu obvezan platiti u roku od 15 dana od pravomoćnosti presude, time ako okrivljenik u roku koji mu je određen plati dvije trećine novčane kazne ista će se smatrati plaćenom u cijelosti.
2. Prvostupanjskom presudom okrivljenik je obvezan na plaćanje troškova postupka u iznosu od 400,00 EUR-a, u istom roku kao i novčanu kaznu.
3. Prvostupanjskom presudom okrivljeniku je vraćeno privremeno oduzeto vozilo, osobni automobil marke Opel Corsa, registarske oznake [registarska oznaka], broj šasije [broj šasije], proizveden 2014. godine, s pripadajućim ključem, prema potvrdi o privremenom oduzimanju predmeta, broj 01444944, od 4. srpnja 2025. i broj 01444945, od 7. srpnja 2025.
4. Protiv navedene presude ovlašteni tužitelj izjavio je žalbu zbog odluke o sankcijama, jer da za počinjene prekršaje nije primjerena izrečena novčana kazna, uz koju nije izrečena niti zaštitna mjera zabrane upravljanja motornim vozilom. Obrazlaže da se navedenom novčanom kaznom bez izricanja zaštitne mjere zabrane upravljanja motornim vozilom, neće postići svrha kažnjavanja, te da takva kazna neće ostvariti učinak specijalne niti generalne prevencije. Nadalje žalitelj smatra da od okrivljenika treba trajno oduzeti osobno vozilo kojim je upravljao kritične zgode kako bi ga se spriječilo u daljnjem činjenju prometnih prekršaja. Žalitelj stoga predlaže preinačiti prvostupanjsku presudu i izreći okrivljeniku za naprijed navedene prekršaje zaštitnu mjeru zabrane upravljanja motornim vozilom B kategorije u trajanju od 9 mjeseci, te trajno oduzeti od njega osobni automobil marke Opel Corsa, registarske oznake [registarska oznaka], kojim je počinio prekršaje.
5. Žalba ovlaštenog tužitelja je osnovana.
6. Vijeće Visokog prekršajni sud Republike Hrvatske, na temelju članka 202. stavka 1. Prekršajnog zakona, ispitivalo je pobijanu presudu iz osnova i razloga iz kojih se ista pobija žalbom, a po službenoj dužnosti ispitalo je jesu li presudom počinjene bitne povrede odredbi prekršajnog postupka iz članka 195. stavka 1. točaka 6., 7., 9. i 10. Prekršajnog zakona, jesu li na štetu okrivljenika povrijeđene odredbe prekršajnog materijalnog prava i je li u postupku nastupila zastara prekršajnog progona. Pri tome nije utvrđeno da postoje povrede na koje ovaj Sud, sukladno gore navedenom zakonskom propisu, pazi po službenoj dužnosti.
7. Razmotrivši odluku o prekršajno pravnim sankcijama u smislu navoda žalbe tužitelja, ovaj Sud smatra da prvostupanjski sud nije u dovoljnoj mjeri cijenio sve okolnosti koje utječu na sankcije, u ovom slučaju - zaštitnu mjeru zabrane upravljanja motornim vozilom B kategorije. Po ocjeni ovog Suda za okrivljenika, koji je ranije imao na snazi zaštitnu mjeru zabrane upravljanja motornim vozilom B kategorije koja mu je ranije izrečena i koja je postala izvršna 27. travnja 2025. godine, te je do dana donošenja prvostupanjske presude 24. ožujka 2026., već izvršena, nije bilo prepreke za izricanje navedene zaštitne mjere uz izrečenu novčanu kaznu predmetnom pobijanom presudom.
Naime, dana 1. kolovoza 2022. godine stupio je na snagu Zakon o izmjenama i dopunama Zakon o sigurnosti prometa na cestama (Narodne novine broj: 85/2022), kojim je, odredbom članka 49., brisan članak 288. Zakon o sigurnosti prometa na cestama, te se doista više ne propisuje mogućnost izvršenja pravomoćno izrečene mjere zabrane upravljanja motornim vozilom, vozaču koji nije prije toga stekao pravo na upravljanje motornim vozilom, međutim u konkretnom slučaju u trenutku donošenja predmetne pobijane prvostupanjske presude, (a i ove drugostupanjske), prema stanju spisa predmeta ne proizlazi da okrivljenik nema pravo upravljati osobnim vozilom, odnosno da bi mu bila oduzeta vozačka dozvola. Ukoliko bi se u upravnom postupku utvrdile drugačije činjenice i ne bi bilo uvjeta za izvršenje sada izrečene zaštitne mjere ovom presudom - ona se neće izvršiti
8. Stoga je ovaj Sud, imajući u vidu i okolnosti koje je cijenio kao olakšavajuće na strani okrivljenika prvostupanjski sud, ali i one koje iznosi žalitelj, izrekao zaštitnu mjeru u trajanju od 6 mjeseci, kako je bilo predloženo u optužnom prijedlogu, a ne u trajanju od 9 mjeseci kako se predlaže u žalbi.
9. Odlučujući dalje o žalbi ovlaštenog tužitelja ovaj Sud nalazi da je prvostupanjski sud prilikom utvrđivanja novčane kazne, za svaki od prekršaja koje je počinio okrivljenik, vrednovao i uzeo u obzir sve okolnosti na strani okrivljenika od utjecaja na visinu novčane kazne, te je svoju odluku u tom dijelu valjano obrazložio razlozima koje prihvaća i ovaj Sud. Ukupno izrečena novčana kazna primjerena je težini počinjenih prekršaja i subjektivnim okolnostima na strani okrivljenika i prema uvjerenju ovog Suda izvršenjem izrečene ukupne novčane kazne, uz zaštitnu mjeru zabrane upravljanja motornim vozilom B kategorije u trajanju od 6 mjeseci ostvariti će se svrha prekršajnog postupka i svrha specijalne i generalne prevencije.
10. Odlučujući zatim o žalbi ovlaštenog tužitelja u odnosu na privremeno oduzeto vozilo, ovaj Sud nalazi da se u konkretnom slučaju nisu stekli uvjeti za trajno oduzimanje vozila kojim je okrivljenik upravljao kritične zgode, budući da iz stanja spisa prvostupanjskog predmeta ne proizlazi da bi okrivljenik do sada bio kažnjavan uvjetnom ili bezuvjetnom kaznom zatvora zbog prekršaja iz područja sigurnosti prometa na cestama, odnosno da do donošenja ove pobijane presude još nisu iskorišteni svi oblici sankcioniranja obzirom na njihovu vrstu i težinu. Stoga je i ovaj Sud mišljenja da kraj takvog stanju stvari nisu ostvareni uvjeti iz članka 76.a stavka 1. Prekršajnog zakona, a imajući pri tome na umu i načelo razmjernosti koje se primjenjuje kod svakog ograničenja slobode ili prava, sukladno članka 16. stavka 2. Ustava Republike Hrvatske (Narodne novine broj 56/1990, 135/1997, 8/1998, 113/2000, 124/2000, 28/2001, 41/2001, 76/2010, 85/2010, 5/2014), te mjerodavnih odredbi konvencijskog prava, prema kojem sankcija, odnosno druga mjera primijenjena prema počinitelju kažnjivog djela, mora biti razmjerna prirodi potrebe za ograničenjem u svakom pojedinom slučaju i u cilju postizanja tražene poštene ravnoteže između zahtjeva općeg interesa javnosti i zahtjeva zaštite temeljnih prava
11. Iz navedenih razloga presuđeno je kao u izreci.
U Zagrebu, 10. lipnja 2026.
Zapisničar:
Predsjednik vijeća:
Marcela Soljačić Prester v.r.
Nediljko Boban v.r.
Presuda se dostavlja Općinskom prekršajnom sudu u Zagrebu, u 3 otpravka za: spis, okrivljenika i tužitelja.
