Republika Hrvatska
Županijski sud u Rijeci
Žrtava fašizma 7
51000 Rijeka
Poslovni broj: Gž-341/2023-3
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E SU D A
Županijski sud u Rijeci u vijeću sastavljenom od sudaca Barbare Bosner, predsjednice vijeća, Duška Abramovića člana vijeća i suca izvjestitelja i Dubravke Butković Brljačić članice vijeća u pravnoj stvari tužitelja ŽJ iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćnicima odvjetnicima iz Zajedničkog odvjetničkog ureda Miljenko Mrakovčić i Bojan Milić u Rijeci, protiv tuženika 1. FJ, [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], zastupane po punomoćnici Vesni Škare Ožbolt, odvjetnici u Zagrebu, 2. VJ, [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj] i 3. NJ, [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], zastupane po privremenom zastupniku Marku Došenu, odvjetniku u Rijeci, radi trpljenja, odlučujući o žalbi 1. tuženice FJ protiv presude Općinskog suda u Rijeci posl. br. P-130/2018-57 od 9. siječnja 2023., u sjednici vijeća 10. lipnja 2026.,
p r e s u d i o j e
I Odbija se žalba 1. tuženice FJ kao neosnovana te se u odnosu na nju potvrđuje presuda Općinskog suda u Rijeci poslovni broj P -130/2018-57 od 9. siječnja 2023. u točki I izreke i dosuđujučem dijelu odluke o naknadi parničnog troška u točki II izreke.
II Odbija se zahtjev 1. tuženice za naknadu žalbenog troška kao neosnovan.
Obrazloženje
1. Pobijanom presudom u točki I izreke naloženo je tuženicima kao svagdašnjim suvlasnicima petog odgovarajućeg suvlasničkog dijela nekretnine k. č. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] opisane kao [adresa], dvorište, dvorišna zgrada, zgrada mješovite uporabe [adresa] s kojim je odgovarajućim suvlasničkim dijelom nekretnine neodvojivo povezano vlasništvo posebnog dijela nekretnine i to 6 samostalnih prostorija u dijelu prizemlja označeno svijetlo zelenom bojom površine 119,83 m2, sve upisano u zk. ul. broj [broj ZK uloška] koji se vodi kod zemljišnoknjižnog odjela u Opatiji, da trpe namirenje tražbine tužitelja kao hipotekarnog vjerovnika u iznosu od 11.801,71 eur/88.820,00 kn iz vrijednosti te nekretnine.
2. Točkom II izreke tuženicima je naloženo da tužitelju naknade parnični trošak u iznosu od 1.448,99 eur/10.917,42 kn s kamatama dok je preostali dio zahtjeva tužitelja za naknadu parničnog troška odbijen.
3. Protiv te presude žalbu je podnijela 1. tuženica zbog svih žalbenih razloga iz odredbe čl. 353. st. 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23 – dalje ZPP) s prijedlogom da se presuda preinači odbijanjem tužbenog zahtjeva, ili podredno ukine i predmet vrati sudu prvog stupnja na ponovno suđenje.
4. Odgovor na žalbu nije podnesen.
5. Žalba nije osnovana.
6. Predmet spora je hipotekarna tužba tužitelja kojom tužitelj traži da se tuženicima, kao nasljednicima pok. UJ iz [adresa] i kao založnog dužnika naloži trpjeti namirenje tužiteljeve tražbine u iznosu od 11.801,71 eur/88.920,00 kn, iz vrijednosti nekretnine.
7. Prema shvaćanju ovog suda, tuženici, kao zakonski nasljednici pok. UJ, nisu nužni i jedinstveni suparničari u ovoj pravnoj stvari u smislu odredbe čl. 201. ZPP-a, pa budući da 2. tuženik i 3. tuženica žalbu protiv prvostupanjske presude nisu podnijeli, ista je u odnosu na njih postala pravomoćna .
8. U ovom žalbenom postupku sporno je je li tužbeni zahtjev tužitelja u odnosu na 1. tuženicu pravilno prihvaćen kao osnovan.
9. U provedenom postupku prvostupanjski sud je u bitnom utvrdio i zaključio:
- da je između tužitelja i pravnog prednika tuženika, sada pok. UJ **.**.2009. zaključeno ugovor o zajmu, kojim je tužitelj, kao zajmodavac predniku tuženika dao u zajam na iznos od 88.920,20 kn s rokom vračanja zajma do 1. listopada 2012., da je radi stvarnopravnog osiguran ja tog potraživanja tužitelja kao zajmodavca i založnog vjerovnika na predmetnoj nekretnini u vlasništvu prednika tuženika uknjiženo založno pravo (hipoteka) u korist tužitelja pod brojem Z 763/09 od 7. veljače 2009., radi osiguranja iznosa zajma sa svim pripadajućim kamatama, naknadama i eventualnim troškovima,
- da tužitelj tvrdi da prednik tuženika o dospijeću predmetni zajam nije vratio, odnosno da je tužitelj u svom stranačkom iskazu naveo da mu je prednik tuženika jedino platio (vratio) iznos od 3.300,00 eur i to u 2012. 300,00 eur, 2013. 1.200,00 eur, 2014. 1.200,00 eur, zatim 31. ožujka 2015. 300,00 eur te 1. srpnja 2015. 300,00 eur što je sukladno podnesku tužitelja koji je podnio u spis prvostupanjskog suda br. Ovr - 3198/2015 u kojem se provodi ovršni postupak ovrhovoditelja Centar banke d.d. protiv prednika tuženika kao ovršenika radi naplate novčane tražbine na nekretnini, s time da je tužitelj u svom stranačkom iskazu također naveo da mu je prednik tuženika po osnovi kamate platio ukupan iznos od 4.800,00 eur a koje novčane iznose je prednik tuženika putem njegovog rođaka Ž, s nalogom da taj novac preda tužitelju, jedino vratio tužitelju dok da preostali iznos zajma i to glavnica zajma u iznosu od 88.920,00 kn tužitelju nije vraćen,
- da su tuženici u odgovoru na tužbu osporili tužbeni zahtjev, prigovarajući svojoj pasivnoj legitimaciji, uz obrazloženje da ostavinski postupak iza njihova oca UJ koji je umro u siječnju 2016. još uvijek nije pravomoćno okončan, pa cijeneći da je u međuvremenu doneseno pravomoćno rješenje o nasljeđivanju u predmetu br. 0- 4328/2016 po javnom bilježniku, a kojim su tuženici, kao djeca i zakonski nasljednici pok. UJ prihvatili se nasljedstva iza njegove smrti, svaki u 1/3 dijela sud je zaključio o neosnovanosti prigovora promašene pasivne legitimacije,
- da je 1 tuženica isticala prigovor da ne odgovara za dugove pok. oca odnosno da za iste odgovara samo do visine naslijeđene imovine u smislu odredbe čl. 139. st. 3. Zakona o nasljeđivanju ("Narodne novine" broj 48/03, 163/03, 35/05, 127/13, 33/15, 14/19 - dalje ZN) sud je, cijeneći da prvotuženica tijekom postupka nije podnijela niti jedan dokaz na okolnost visine vrijednosti naslijeđene imovine, kao ni na okolnost visine ostaviteljevih dugova koje je eventualno već podmirila sud je također zaključio o neosnovanosti tog prigovora,
- da je drugotuženik tijekom postupka isticao prigovor da je tužitelj hipotekarni vjerovnik drugog prvenstvenog reda s obzirom na okolnost da je hipoteka na predmetnoj nekretnini upisana s redom prvenstva za korist založnog vjerovnika Centar banka d.d., a zbog čega da 2. tuženik smatra da je tužba preuranjena Sud je taj prigovor ocijenio kao neosnovan uz obrazloženje da red prvenstva ni na koji način ne može utjecati na odluku o tužbenom zahtjevu u ovoj pravnoj stvari u kojoj se odlučuje o tome ima li tužitelj pravo na namirenje iz vrijednosti zaloga, a ne o samom namirenju koje niti ne može biti predmetom ovog postupka,
- da su tuženici nadalje isticali da je njihov prednik dio zajma tužitelju vratio odnosno da dug prednika tuženika u odnosu na glavnicu ne iznosi 88.920,00 kn, pri čemu je sud cijeneći kao vjerodostojan stranački iskaz tužitelja utvrdio da je prednik tuženika tužitelju vratio ukupan iznos od 4.800,00 eur, što se odnosi samo na kamate, s obzirom na okolnost da je ugovorom o zajmu ugovorena godišnja kamata od 10% koja je iznosila 1.200,00 eur godišnje odnosno 100,00 eur mjesečno pa je sud primjenom odredbe čl. 172. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 45/21, 126/21, 114/22, 156/22, 155/23 - dalje ZOO) zaključio da sukladno toj zakonskoj odredbi a kojom je propisano da ako dužnik pored glavnice duguje i kamate i troškove prvo se namiruju troškovi, zatim kamate i napokon glavnica, slijedom čega je zaključio da je navedeni novčani iznos od 4.800,00 eur prednik tuženika vratio tužitelju na ime kamata, da je i nadalje ostala neplaćena glavnica zajma od 88.920,00 kn, koji iznos primjenom fiksnog tečaja preračunavanja sukladno odredbama Zakona o uvođenju eura kao službene valute u RH("Narodne novine" broj 57/22, 88/22) daje iznos od 11.801,71 eur.
- da su tuženici istakli i prigovor zastare koji je prvostupanjski sud pozivom na odredbu čl. 222. st. 1. ZOO ocijenio kao neosnovan.
10. Slijedom svih navedenih činjeničnih utvrđenja prvostupanjski sud je cijeneći odredbe čl. 297. st. 1., čl. 302. st. 1.-3., čl. 336. st. 1.-3. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima("Narodne novine" broj 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09, 153/09, 90/10, 143/12, 152/14, 81/15, 94/17; dalje ZV), a kojim je odredbama regulirano založno pravo kao ograničeno stvarno pravo na određenoj stvari (zalogu) a koje ovlašćuje svog nositelja (založnog vjerovnika) da određenu tražbinu, ne bude li mu o dospijeću ispunjena namiri iz vrijednosti te stvari ma čija ona bila a njezin svagdašnji vlasnik (založni dužnik) dužan je to trpjeti, prvostupanjski sud je ocijenio da je tužbeni zahtjev tužitelja osnovan pa je stoga odlučio kao u točki I izreke presude dok je o naknadi parničnog troška odlučio primjenom odredbi čl. 154. st. 1. i čl. 155. ZPP-a kao u točki II izreke.
11. Ispitujući pobijanu presudu u okviru istaknutih žalbenih rzaloga pritom pazeći po službenoj dužnosti na postojanje bitnih povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. u vezi čl. 365. st. 2. ZPP-a ovaj sud nije utvrdio postojanje koje od tih bitnih povreda odredaba parničnog postupka.
12. Prvotuženica u žalbi istiće postojanje bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. t. 11. ZPP-a koju obrazlaže navodima da presuda nema razloga o odlučnim činjenicama, da su razlozi presude o saržaju isprava ili zapisnika o ispravama danim u postupku u proturječnosti sa sadržajem tih isprava ili zapisnika, te da sud nije dao jasne razloge zbog kojih je tužbeni zahtjev usvojio . Treba reći da ti žalobeni navodi nisu osnovani jer suprotno proizlazi iz obrazloženja presude.
13. Naime iz obrazloženja presude jasno proizlazi da je prvostupanjski sud raspravio o svim prigovorima tuženika kojima su osporavali osnovanost i visinu tužbenog zahtjeva u vezi čega je prvostupanjski sud u obrazloženju presude naveo jasne i neproturječne razloge, zbog kojih je sve prigovore tuženika ocijenio kao neosnovane, pa stoga, presuda nema nedostataka zbog koji se ne bi mogla ispitati.
14. Na pravilno i potpuno utvrđeno činjenično stanje prvostupanjski sud je pravilno primijenio materijalno pravo kada je iz navedenih razloga koje kao pravilne prihvaća i ovaj sud prihvatio tužbeni zahtjev tužitelja.
15. Prvotuženica u žalbi osporavajući pravilnost i potpunost utvrđenog činjeničnog stanja te pravilnost u primjeni materijalnog prava navodi je da je sud u obrazloženju presude naveo da je uvidom u ovršni spis prvostupanjskog suda broj Ovr - 3198/2015, i to u podnesak koji je podnio tužitelj utvrdio da je tužitelj naveo da mu je prednik tuženika SJ na ime duga vratio iznos od 3.300,00 eur i to u 2012. 300,00, 2013. 1.200,00 eur, 2014. 1.200,00 eur, 31. ožujka 2015. 300,00 eur te 1. srpnja 2015. 300,00 eur, pri čemu prvotuženica u žalbi navodi da ovo stajalište prvostupanjskog suda nije točno, jer da jeste, da bi utvrdio da je prednik tuženika tužitelju vratio ukupno 6.600,00 eur, što da je upola manje od iznosa zajma od 12.000,00 eur.
16. Opisani žalbeni navodi 1. tuženice nisu osnovani te ne dovode u sumnju pravilnost i potpunost utvrđenog činjeničnog stanja u odnosu na pitanje koji je novčani iznos prednik tuženika vratio tužitelju, ovo iz razloga jer iz stranačkog iskaza tužitelja koji je provostupanjski sud pravilno ocijenio kao vjerodostojan, te iz sadržaja podneska tužitelja koji je dostavio u spis ovršnog postupka broj Ovr -3198/2015 proizalzi da i tužitelj navodi da je prednik tuženika putem svog rođaka Ž tužitelju vratio novčani iznos od ukupno 4.800,00 eur, pri čemu tužitelj navodi da se radi o vraćanju kamata obračunatih na iznos zajma.
17. Prema stanju u spisu tuženici, a posebno I. tuženica ničim nije dokazala da bi njihov prednik tužitelju vratio veći iznos odnosno ukupno 6.600,00 eur koji navodi u žalbi, jer o tome u spisu nema nikakvih dokaza.
18. U takvim okolnostima, te kad se uzme u obzir odredba čl. 172. ZOO na koju se pravilno u obrazloženju pobijane presude pozvao prvostupanjski sud a kojom odredbom je regulirano uračunavanje kamata i troškova, te prema kojoj odredbi ako dužnik pored glavnice duguje i kamate i troškove, prvo se namiruju trošokvi, zatim kamate i napokon glavnica, prvostupanjski sud je pravilno zaključio da je prednik tuženika tužitelju vratio novčani iznos od ukupno 4.800,00 eur samo po osnovi kamate, dok da po osnovi glavnice zajma od ukupno 88.920,00 kn koji preračunato daje iznos od 11.801,71 eur, tužitelju nije ništa vratio, što jasno proizlazi i iz sadržaja tužbenog zahtjeva kojim tužitelj ne traži da tuženici trpe namirenje kamata i troškova već jedino namirenje glavnice duga iz vrijednosti zaloga.
19. Stoga žalbeni navodi 1. tuženice o pogrešnoj primjeni materijalnog prava nisu osnovani.
20. Pravilna je i zakonita odluka o naknadi parničnog troška koja je donijeta uz pravilnu primjenu odredbi čl. 154. st.1. i čl. 155. ZPP-a.
21. Slijedom obrazloženog primjenom odredbe čl. 368. st. 1. ZPP-a odlučeno je kao u izreci ove presude.
U Rijeci 10. lipanj 2026.
Predsjednica vijeća
Barbara Bosner
