Republika Hrvatska
Županijski sud u Rijeci
Žrtava fašizma 7
51000 Rijeka
Poslovni broj Gž Ob-24/2026-3
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Županijski sud u Rijeci, u vijeću sastavljenom od sudaca Helene Vlahov Kozomara predsjednice vijeća, te Milene Vukelić-Margan članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice i Ingrid Bučković, članice vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice mlt. BHČ, OIB: [osobni identifikacijski broj], koju zastupa otac i zakonski zastupnik BH, OIB: [osobni identifikacijski broj], oboje iz [adresa], koje zastupa punomoćnik Andreas Mlikota, odvjetnik u Osijeku, protiv tuženice PH, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], [obrt], [obrt], [obrt], [adresa], koju zastupa punomoćnik Arthur Fišbah, odvjetnik u Osijeku, radi uzdržavanja, odlučujući o žalbama stranaka izjavljenim protiv presude Općinskog suda u Osijeku, poslovni broj P Ob- 132/2023-12 od 13. siječnja 2026., u sjednici vijeća održanoj 10. lipnja 2026.,
p r e s u d i o j e
I Odbija se kao neosnovana žalba tuženice i potvrđuje presuda Općinskog suda u Osijeku poslovni broj P Ob-132/2023-12 od 13. siječnja 2026. u točki I izreke.
II Djelomičnim uvaženjem žalbe tužiteljice, preinačuje se presuda Općinskog suda u Osijeku poslovni broj P Ob-132/2023-12 od 13. siječnja 2026. u točkama II i III izreke i sudi:
Nalaže se tuženici na ime uzdržavanja tužiteljice mlt. BHČ plaćati daljnji iznos od 35,00 eura (trideset i pet eura) odnosno ukupno 265,00 eura(dvjesto šezdeset i pet eura) mjesečno počevši od 1. svibnja 2023. pa dok za to budu postojale zakonske pretpostavke.
III Nalaže se tuženici nadoknaditi tužiteljici trošak parničnog postupka u iznosu od 1.156,61 eura (tisuću sto pedeset šest eura i šezdeset jedan cent), u roku od 15 dana.
IV Odbija se kao neosnovan zahtjev tužiteljice za nadoknadu troška žalbenog postupka.
Obrazloženje
1. Presudom suda prvog stupnja je izmijenjena presuda Općinskog suda u Osijeku, Stalna služba u Belom Manastiru broj Pob 47/2015 od 29. srpnja 2016. u dijelu u kojemu je tuženica obvezana plaćati doprinos za uzdržavanje tužiteljice mlt. ZH u iznosu od 1.500,00 kn, na način da je obvezana od 1. siječnja 2018. pa sve dok za to budu postojale zakonske pretpostavke plaćati iznos od 230,00 eura mjesečno, s tim što je dospjele obroke obvezana platiti odjednom, u roku od 15 dana sa zateznom kamatom od dospijeća svakog pojedinog iznosa uzdržavanja do isplate, a buduće obroke najkasnije do svakog desetog u mjesecu za tekući mjesec na ruke oca tužiteljice BH (točka I izreke). U preostalom dijelu je tužbeni zahtjev odbijen (točka II), te je odlučeno da svaka stranka snosi svoj trošak (točka III).
2. Protiv presude su žalbe podnijele obje stranke, tužiteljica protiv presude u točkama II i III izreke, pozivajući se na žalbene razloge pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja i pogrešne primjene materijalnog prva, a tuženica protiv presude u točki I izreke, zbog svih žalbenih razloga propisanih čl. 353. st. 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23 – dalje ZPP).
3. Tužiteljica u žalbi navodi da je sud prvog stupnja pogrešno utvrdio stvarne mjesečne potrebe za njezino uzdržavanje te mogućnosti majke za plaćanje uzdržavanja, pri čemu ukazuje da je parnični postupak trajao toliko dugo da je u vrijeme pokretanja postupka imala sedam godina, kada su njezine mjesečne potrebe bile drugačije od vremena u kojemu je donesena presuda, kada ima šesnaest godina. U takvoj situaciji da je sud morao za svaku godinu posebno procjenjivati njezine mjesečne potrebe. Tako da je i sud prvog stupnja u dijelu obrazloženja prihvatio procjenu oca da potrebe djeteta iznose oko 500,00 eura mjesečno, ali je unatoč tome dosudio uzdržavanje od svega 230,00 eura mjesečno.
4. Glede utvrđenja činjenica o materijalnim mogućnostima tuženice, ukazuje da je ona uporno opstruirala dokazni postupak i onemogućavala sud da utvrdi stvarne mjesečne prihode koje ostvaruje u [adresa], tako da odlučne činjenice u tom dijelu nisu utvrđene. Takva opstrukcija da je u konačnici nagrađena, jer je djelomično odbijen tužbeni zahtjev. Smatra da je sud prvog stupnja mogao prihode tuženice procijeniti uz pomoć javno dostupnih podataka o prosječnoj mjesečnoj plaći u [adresa]. Pored toga da nije u dovoljnoj mjeri cijenjena činjenica da majka uopće ne sudjeluje u odgoju i skrbi mlt. ZH, da ju već punih devet godina nije niti vidjela, da joj nije kupila poklon za rođendan te da osim plaćanja iznosa od 1.100,00 kn mjesečno, odnosno 146,00 eura, ni na koji način nije sudjelovala u uzdržavanju kćeri . Naglašava i to da cijelo vrijeme trajanja ovog postupka tuženica za mlt. KH ostvaruje dječji doplatak od 140,00 eura mjesečno, što je gotovo iznos kojeg mjesečno plaća za uzdržavanje tužiteljice. Smatra da je mjerodavno materijalno pravo pogrešno primijenjeno , da realne mjesečne potrebe za uzdržavanje prelaze iznos od 500,00 eura mjesečno, da je sud trebao voditi računa o najboljem interesu djeteta te da se standard djeteta ne smije smanjivati bez objektivnog obrazloženja i uporišta u utvrđenom činjeničnom stanju pa da su pogrešno primijenjene odredbe čl. 281., 282., 285. i 288. Obiteljskog zakona ("Narodne novine" broj 103/15, 98/19, 47/20, 49/23 i 156/23 – dalje OBZ).
5. Osporava i odluku o parničnom trošku, ističući da su gotovo sve parnične radnje poduzete radi dokazivanja osnove tužbenog zahtjeva, dok u odnosu na visinu zahtjeva nisu nastali neki posebni troškovi, da je nastanak sudskih troškova uvjetovan neaktivnošću i opstrukcijom tuženice, što da je trebalo cijeniti u smislu čl. 156. ZPP-a te tužiteljici dosuditi sav trošak parničnog postupka.
6. Predlaže presudu preinačiti i prihvatiti tužbeni zahtjev u cijelosti, uključujući i zahtjev za nadoknadu parničnog troška, pri čemu zahtijeva i troškove žalbenog postupka u iznosu od 250,00 eura.
7. Tuženica u žalbi ukazuje da je pogrešno utvrđeno činjenično stanje u odnosu na njezin radnopravni status i ostvarivanje prihoda, budući da u spisu postoji ovjerovljeni prijevod podataka o statusu samohranog roditelja te primanju naknade skrbi za vrijeme nezaposlenosti te primanja za četvero djece s naslova dječjeg doplatka. Navodi da je u [adresa] podnijela zahtjev za primanje dječjeg doplatka za tužiteljicu , ali da je otac tužiteljice odbio supotpisati takav zahtjev pa da je zbog toga tužiteljica onemogućena u ostvarivanju tog prava. Smatra da je pogrešno utvrđeno vremensko razdoblje za povećani iznos uzdržavanja već od 1. siječnja 2018. pa do zaključenja glavne rasprave te da nisu u dovoljnoj mjeri cijenjene promijenjene okolnosti na njezinoj strani, budući da je tijekom postupka postala majkom još četvero djece. Navodi da je činjenično stanje nepotpuno utvrđeno i glede procjene potreba tužiteljice, s obzirom da se utvrđenje u tom dijelu temelji na iskazu oca djeteta, koji iskaz da nije potkrijepljen nijednim dokazom. Smatra da je pogrešno primijenjena odredba čl. 314. st. 3. OBZ-a kojim je propisana mogućnost utvrđenja potreba maloljetnog djeteta u iznosu nižem od zakonskog minimuma u situaciji obveze uzdržavanja još četvero djece, zbog čega da utvrđeni iznos od 230,00 eura ne odgovara svim narečenim okolnostima.
8. Predlaže presudu ukinuti, podredno preinačiti i odbiti tužbeni zahtjev.
9. Žalba tuženice nije osnovana, dok je žalba tužiteljice djelomično osnovana.
10. Sud prvog stupnja je potpuno i pravilno utvrdio sve odlučne činjenice te je pravilno primijenio mjerodavno materijalno pravo kada je utvrdio da postoje pretpostavke za izmjenu odluke o uzdržavanju. Pritom nije počinjena neka od bitnih postupovnih povreda iz čl. 365. st. 2. ZPP-a, na koje povrede ovaj sud pazi po službenoj dužnosti.
11. Na temelju provedenih dokaza su utvrđene sljedeće činjenice:
- da je tužiteljica mlt. KH rođena **.**.2010. te da je pravomoćnom presudom Općinskog suda u Osijeku, Stalna služba u Belom Manastiru poslovni broj POb 47/2015-40 od 29. srpnja 2016. tuženica obvezana plaćati na ime uzdržavanja kćeri iznos od 1.500,00 kn mjesečno počev od 1. veljače 2015. pa dok za to budu postojale zakonske pretpostavke,
-da su roditelji tužiteljice sklopili Sporazum 28. lipnja 2017. kojim je, između ostalog, dogovoreno smanjenje obveze uzdržavanja tužiteljice na iznos od 1.100,00 kn mjesečno od 1. lipnja 2017., s tim što Sporazum nije odobrio sud
- da je u ovom predmetu tužba podnesena 15. prosinca 2017. te da je u vrijeme podnošenja tužbe tužiteljica pohađala prvi razred osnovne škole u [adresa],
- da tužiteljica s ocem živi u obiteljskoj kući u mjestu [adresa], da je otac tužiteljice u vrijeme podnošenja tužbe ostvarivao primanja od oko 6.600,00 kn, a u vrijeme zaključenja glavne rasprave da prima plaću od oko 1.500,00 eura mjesečno te otplaćuje kredit za kuću u iznosu od 140,00 eura mjesečno,
- da je tužiteljica do 2019. pohađala školu jahanja, a potom je započela igrati odbojku, a koje aktivnosti su iziskivale određene mjesečne troškove,
- da je tužiteljica u vrijeme zaključenja glavne rasprave bila učenica prvog razreda Hotelijersko-turističke škole u Osijeku, da su polaskom u srednju školu porasle njezine potrebe, kako zbog kupovine školskih knjiga i pribora, tako i zbog češćih izdataka za odjeću, obuću, mjesečni džeparac, školske izlete i tome slično,
- da tuženica za trajanja ovog postupka živi u [adresa], da je 5. siječnja 2017. rodila kćer B, potom 14. rujna 2018. kćer P, da je 12. listopada 2020. rodila treće dijete, a 28. srpnja 2025. četvrto dijete,
- da tuženica povremeno dolazi u Republiku Hrvatsku, da pritom boravi kod svojih roditelja u istom mjestu gdje i mlt. KH ([adresa]), međutim ne ostvaruje susrete s kćerkom,
- da je sud prvog stupnja u više navrata pokušao utvrditi podatke o primanjima tuženice u [adresa], ali do zaključenja glavne rasprave ti podaci nisu pribavljeni.
12. Na temelju tako utvrđenog činjeničnog stanja, sud prvog stupnja ocjenjuje tužbeni zahtjev tužiteljice djelomično osnovanim, pri čemu prije svega utvrđuje da su se od donošenja ranije odluke o uzdržavanju okolnosti bitno promijenile i na strani tužiteljice i na strani tuženice. Tako utvrđuje da je tužiteljica, nakon donošenja odluke o uzdržavanju, krenula u osnovnu školu, zbog čega su joj se potrebe povećale, a tijekom vođenja ovog postupka se bavila različitim aktivnostima za koje je otac djeteta odvajao određene mjesečne iznose pa tako za školu jahanja oko 200,00 kn mjesečno, za bavljenje odbojkom 300,00 do 400,00 kn mjesečno, s tim što je otac djeteta njezine mjesečne potrebe, koje uključuju džeparac, kupnju odjeće, obuće, mobitela i tome slično, procijenio na iznos od 4.000,00 kn / 530,89 eura mjesečno.
13. Glede imovinske situacije tuženice, sud prvog stupnja utvrđuje da je tuženica promijenila prezime iz BH u PH, da je u podnesku od 1. ožujka 2022. obavijestila sud da se udala te je tijekom postupka dostavila podatke o rođenju prvo dvoje djece, a učinjeno je nespornim da je 12. listopada 2020. rodila treće dijete, sina, a potom 28. srpnja 2025. i četvrto dijete.
14. Prema stajalištu suda prvog stupnja, opravdan je zahtjev tužiteljice za povišenje iznosa uzdržavanja na iznos od 230,00 eura mjesečno, s obzirom na sve utvrđene okolnosti i na strani tužiteljice i na strani tuženice, s tim što pritom primjenjuje Odluku Ministarstva rada, mirovinskog sustava, obitelji i socijalne politike o Minimalnim novčanim iznosima potrebnim za mjesečno uzdržavanje maloljetnog djeteta u Republici Hrvatskoj ("Narodne novine" broj 75/25), koji za dijete tužiteljičine dobi iznose 290,00 eura. Cijeneći činjenicu da je tuženica u obvezi uzdržavati još četvero djece, primjenom čl. 314. st. 3. OBZ-a, narečeni iznos uzdržavanja utvrđuje u nižem iznosu od zakonskog minimuma, istovremeno uzimajući u obzir da otac tužiteljice svoj udio u obvezi uzdržavanja ispunjava kroz svakodnevnu skrb o djetetu u smislu čl. 310. OBZ- a.
15. Odluka o parničnom trošku je donesena primjenom čl. 366. OBZ -a, uz ocjenu da je uspjeh stranaka u ovom postupku podjednak pa je odlučeno da svaka stranka snosi svoj parnični trošak.
16. Prema čl. 307. OBZ-a u sporu o uzdržavanju sud će utvrditi ukupan iznos sredstava potrebnih za uzdržavanje, a pri procjenjivanju mogućnosti osobe koja je dužna uzdržavati uzet će se u obzir njezino imovinsko stanje, sva njezina primanja i stvarne mogućnosti stjecanja povećane zarade, njezine vlastite potrebe i druge zakonske obveze uzdržavanja. Prema čl. 310. OBZ-a roditelj s kojim dijete stanuje svoj udio u obvezi uzdržavanja djeteta ispunjava kroz svakodnevnu skrb o djetetu, a roditelj koji ne stanuje s djetetom obvezu uzdržavanja djeteta ispunjava zadovoljavanjem materijalnih potreba djeteta u obliku novčanog uzdržavanja. Roditelj koji ima obvezu plaćati uzdržavanje za dijete dužan je prikazati ukupne neto prihode u koje ulaze sva stalna i privremena novčana primanja, a kad sud utvrđuje mogućnosti tog roditelja, dužan je osim prihoda i imovinskih prilika, uzeti u obzir i sve druge mogućnosti stjecanja zarade u skladu s dobi, obrazovanjem i radnom sposobnosti roditelja (čl. 313. st.2. ObZ-a).
17. U ovom parničnom postupku tuženica nije postupila u skladu s narečenom obvezom, budući da je sudu dostavila samo podatke koji su se odnosili na razdoblje prije podnošenja i neposredno nakon podnošenja tužbe (za 2017. i 2018.), iz kojih bi proizlazilo da je sklopila ugovor o najmu stana u [adresa] na rok od 12 mjeseci počev od 19. kolovoza 2017. uz najamninu od 1.250,00 eura mjesečno te da ostvaruje dječji doplatak u iznosu od 140,00 eura mjesečno s dospijećem u travnju 2017. Kako je prvo dijete u [adresa] rodila 5. siječnja 2017., moglo bi se zaključiti da se dječji doplatak odnosi na to dijete, a ne na tužiteljicu, uz napomenu da odgovarajuće isprave koje bi se odnosile na primanja vezana za rođenje ostalo troje djece nije dostavila, jednako kao što nije dostavila ni podatke o ostalim prihodima. Kako je to navedeno u ranijoj odluci ovog suda, iz podataka u spisu bi se dalo zaključiti da je tuženica supruga vlasnika tvrtke ..., da je i ona sama u toj tvrtki zaposlena, pa kako tijekom postupka nije dostavila podatke o primanjima, niti ostale podatke o tome gdje živi, u kakvim stambenim uvjetima i tome slično, opravdano je za pretpostaviti da joj ti podaci ne bi išli u prilog.
18. Glede primjene čl. 314. OBZ-a, treba navesti da su u razdoblju od 1. travnja 2018. do 1. svibnja 2023. jednom godišnje objavljivane Odluke o tablici o prosječnim potrebama maloljetnog djeteta (objavljeno u „Narodnim novinama“ broj 30/18, 32/19, 39/20, 30/21 i 37/22), prema dobi djeteta te prihodima obveznika uzdržavanja, a prema kojim podacima su potrebe maloljetnog djeteta tužiteljičine dobi za svaku od tih godina bile određene u jednakom iznosu od 1.933,00 kn/256,00 eura mjesečno, dok su prema Tablicama objavljenim u „Narodnim novinama“ broj 48/23 od 1. svibnja 2023. prosječne potrebe za dijete tužiteljičine dobi određene u iznosu od 306,00 eura, a od 1. svibnja 2024. 319,00 eura ("Narodne novine" broj 49/24 i 75/25), sve uz procjenu prihoda obveznika uzdržavanja u rasponu od 1 .400,00-1.500,00 eura mjesečno. U istim službenim glasilima su objavljeni i Minimalni novčani iznosi potrebni za mjesečno uzdržavanje djeteta, koji predstavljaju minimum iznosa ukupnih materijalnih potreba za mjesečno uzdržavanje maloljetnog djeteta u Republici Hrvatskoj koje je dužan platiti roditelj koji ne stanuje s djetetom. Prema tim podacima minimalni iznosi uzdržavanja za tužiteljičinu dob su od 1. travnja 2018. do 1. svibnja 2024. bili u rasponu od 158,00 do 203,00 eura mjesečno, od 1. svibnja 2024. su iznosili 252,00 eura mjesečno, a od 1. svibnja 2025. iznose 290,00 eura mjesečno.
19. Kada se usporede narečeni podaci s iznosom povećanog uzdržavanja koji je dosuđen pobijanom presudom, može se zaključiti da su svi dosuđeni mjesečni iznosi uzdržavanja niži od iznosa koji za isto razdoblje predstavljaju iznose prosječnih potreba za dijete tužiteljičine dobi, a kada se usporede sa propisanim minimalnim iznosima, proizlazi da su za razdoblje od 1. siječnja 2018. do 1. svibnja 2024. dosuđeni iznosi nešto viši od iznosa koji su propisani kao minimalni iznosi potrebni za mjesečno uzdržavanje djeteta, dok su za razdoblje nakon 1. svibnja 2024. dosuđeni iznosi niži i od propisanih minimalnih novčanih iznosa.
20. Tuženica u žalbi naglašava činjenicu da, osim tužiteljice , ima još četvero djece, međutim, iako ta okolnost može utjecati na visinu obveze uzdržavanja prema tužiteljici, to nije jedini kriterij koji na to utječe. Kako je već navedeno, tuženica nije dostavila odgovarajuće isprave iz kojih bi se pouzdano mogao utvrditi njezin imovinski status, a takvo postupanje ne može ići na štetu maloljetnog djeteta. Treba naglasiti da u svim postupcima u kojima se odlučuje o pravima djeteta, središnje mjesto mora imati najbolji interes djeteta, a ovo načelo predviđeno je i kao osnovno načelo Konvencije o pravima djeteta („Narodne novine-Međunarodni ugovori“ broj 12/93) koja u članku 3. st. 1. propisuje da u svim akcijama koje se odnose na djecu, bilo da ih poduzimaju javne ili privatne ustanove socijalne skrbi, sudovi, državna tijela ili zakonodavna vlast, najbolji interes djeteta mora imati prednost.
21. Stoga, cijeneći sve utvrđene činjenice, a u kontekstu iznesenog načela, treba zaključiti da u nazočnom slučaju nisu utvrđeni razlozi zbog kojih bi tuženica trebala biti obvezana plaćati za uzdržavanje svoje maloljetne kćeri iznos koji u većoj mjeri odstupa od iznosa prosječnih potreba za dijete tužiteljičinog uzrasta , niti da postoje okolnosti zbog kojih bi doprinos za uzdržavanje trebao biti niži od propisanog minimalnog iznosa potrebnog za uzdržavanje maloljetnog djeteta uz napomenu da tuženica ni na koji drugi način ne sudjeluje u skrbi o svom najstarijem djetetu, za razliku od oca tužiteljice koji o njoj svakodnevno skrbi.
22. Glede žalbenih navoda tužiteljice, treba navesti da je u pravu tužiteljica kada tvrdi da joj pripada pravo na uzdržavanje od majke u iznosu od 265,00 eura mjesečno, ali takav zahtjev je opravdan za razdoblje od 1. svibnja 2023., pa nadalje, s obzirom na povećane iznose prosječnih potreba djeteta u dobi od 13 -18 godina te s obzirom na stvarno povećanje potreba mlt. tužiteljice pa je u tom dijelu žalba osnovana. Tvrdnja da je iznose uzdržavanja trebalo odrediti za svaku godinu posebno nije osnovana, budući da su za razdoblje od 2018. do svibnja 2023. prosječne potrebe djeteta tužiteljičine dobi bile određene u jednakim iznosima (1.933,00 kn/256 eura), kako je to već obrazloženo, a iz provedenog dokaznog postupka bi proizlazilo da konkretne potrebe za uzdržavanje tužiteljice odgovaraju narečenim iznosima za cijelo to razdoblje.
23. Osnovano tužiteljica ukazuje i na nezakonitost odluke o parničnom trošku . Naime, tužiteljica je s osnovom svog zahtjeva uspjela u cijelosti, a glede visine zahtjeva, zbog odbijajućeg dijela nisu nastali posebni troškovi pa tužiteljici pripada pravo na nadoknadu cjelokupnog troška u skladu s čl. 366. st. 1. ObZ-a. Pritom treba imati u vidu i činjenicu da je postupak trajao predugo, prije svega u pokušaju utvrđivanja materijalne situacije tuženice, s obzirom na to da tuženica nije dostavila odgovarajuće podatke o primanjima te o ostalim okolnostima koje bi bile od utjecaja na utvrđivanje visine doprinosa za uzdržavanje tužiteljice. Tako tužiteljici pripada pravo na nadoknadu troška zastupanja odvjetnika, u skladu s Tarifom o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika("Narodne novine" broj 138/23-dalje Tarifa). Prema Tbr. 7.3. Tarife odvjetniku pripada jednokratna nagrada u visini od 200 bodova, pa kako vrijednost boda iznosi 2,00 eura, proizlazi da trošak zastupanja iznosi 400,00 eura, što uz porez na dodanu vrijednost od 100,00 eura, primjenom Tbr. 46. Tarife, daje iznos od 500,00 eura. Pritom se postupak povodom ukidne odluke smatra novim prvostupanjskim postupkom te odvjetniku u tom postupku pripada nagrada iz narečenog tarifnog broja, pa tako trošak zastupanja u ponovljenom postupku iznosi također 500,00 eura ili ukupno 1.000,00 eura. Iz podataka u spisu bi proizlazilo da je tužiteljica za prijevod određenih isprava platila iznos od 1.180,00 kn ili 156,61 eura pa kako se radi o troškovima koji su bili potrebni u smislu čl. 155. ZPP -a, proizlazi da ukupan trošak koji pripada tužiteljici iznosi 1.156,61 eura.
24. Zbog izloženog je valjalo žalbu tuženice odbiti i presudu suda prvog stupnja u točki I izreke potvrditi, primjenom čl. 368. st. 1. ZPP-a, a djelomičnim uvaženjem žalbe tužiteljice istu presudu u točkama II i III izreke preinačiti primjenom čl. 373. t. 3. ZPP-a.
25. Tužiteljici nije priznat trošak žalbenog postupka, s obzirom na srazmjer uspjeha u tom stadiju postupka.
U Rijeci 10. lipnja 2026.
Predsjednica vijeća
Helena Vlahov-Kozomara
