Republika Hrvatska

Županijski sud u Splitu

Split, Gundulićeva 29a

Poslovni broj: Gž-2695/2023-3

U I M E R E P U B L I K E H R VA T S K E

P R E S U D A

i

R J E Š E NJ E

Županijski sud u Splitu, u vijeću sastavljenom od sudaca tog suda, Borisa Mimice, kao predsjednika vijeća, Andree Boras-Ivanišević, kao sutkinje izvjestiteljice i Ivane Madunić, kao članice vijeća, na temelju nacrta odluke kojeg je izradio viši sudski savjetnik Tomislav Vukman, u pravnoj stvari tužitelja IB, iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupana po punomoćniku Dejanu Pavloviću, odvjetniku iz Zagreba, protiv tuženika Zagrebačke banke d.d., Zagreb, Trg bana Josipa Jelačića 10, OIB: 92963223473 zastupana po punomoćniku Margiti Kiš Kapetanović, odvjetnici iz Odvjetničkog društva Porobija & Porobija u Zagrebu, radi utvrđenja i isplate, odlučujući o žalbi tuženika protiv presude i rješenja Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj: P-10319/19-45 od 29. ožujka 2023., na sjednici vijeća održanoj 10. lipnja 2026.

p r e s u d i o  j e

Odbija se žalba tuženika kao neosnovana i potvrđuje presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj: P-10319/19-45 od 29. ožujka 2023.

i r i j e š i o j e

Odbija se žalba tuženika kao neosnovana i potvrđuje presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj: P-10319/19-45 od 29. ožujka 2023.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskom presudom u dijelu pod točkom I. izreke naloženo je tuženiku isplatiti tužiteljici iznos od 6.295,72 eura / 47.435,14 kuna sa zateznim kamatama koje teku na pojedine iznose od dana naznačenih u izreci presude pa do isplate, sve u roku od 15 dana, dok je točkom II. izreke presude naloženo tuženiku naknaditi tužiteljici parnični trošak u iznosu od 3.412,89 eura/ 25.714,42 kune sa zateznim kamatama od presuđenja do isplate, također u roku od 15 dana.

1.1. Prvostupanjskim rješenjem dozvoljena je preinaka tužbenog zahtjeva u navedenoj pravnoj stvari.

2. Protiv navedene presude i rješenja žali se tuženik, pobijajući iste u cijelosti, zbog svih žalbenih razloga predviđenih odredbom članka 353. stavka 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj: 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 84/08., 96/08., 123/08., 57/11., 148/11., 25/13., 89/14., 70/19, 80/2022, 114/2022, 155/2023 i 146/2025.; dalje: ZPP-a), s prijedlogom da se pobijana presuda preinači i tužbeni zahtjev u cijelosti odbije kao neosnovan, podredno da se ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno postupanje.

2.2. Na žalbu nije odgovoreno.

3. Žalba tuženika nije osnovana.

4. Prvostupanjski sud je u provedenom postupku u bitnom utvrdio:

- da je spomenuti Ugovor o kreditu odobren radi kupnje stana za potrebe tužiteljice i njezine obitelji, te da je glavnica vezana za valutu kunu

- da je ugovorena promjenjiva kamatna stopa, koja je na dan sklapanja Ugovora iznosila 5,65 % godišnje, te da je tuženik tijekom otplate kredita svojim jednostranim odlukama mijenjao kamatnu stopu te pritom nije informirao tužiteljicu o načinu izmjene iste, kao i da tužiteljici prilikom sklapanja ugovora nisu objašnjeni kriteriji o kojima će ovisiti buduće promjene kamatne stope

- da Ugovor o kreditu i opći uvjeti poslovanja ne sadrže unaprijed određene kriterije prema kojima bi korisnik kredita mogao utvrditi u kojim okolnostima i u kojem opsegu može doći do promjene kamatne stope

- da je financijskim vještačenjem (nalaz i mišljenje stalnog sudskog vještaka Zrinka Ručevića od 8. srpnja 2021.) utvrđena visina razlike između kamata obračunatih primjenom kamatnih stopa koje je tuženik primjenjivao i kamata obračunatih primjenom početno ugovorene kamatne stope, pa je tužiteljica nakon što je zaprimila navedeni nalaz i mišljenje, na koji nije imala primjedbi, podneskom od 28. srpnja 2021. uredila tužbeni zahtjev, potražujući ukupan iznos od 47.435,14 kuna sa zateznim kamatama koje teku od dospijeća svakog pojedinog iznosa

5. Navedena činjenična utvrđenja kao pravilna prihvaća i ovaj sud jer imaju uporište u sadržaju isprava priloženih spisu, nalazu i mišljenju vještaka te ostalim provedenim dokazima.

6. Suprotno žalbenim navodima, prvostupanjski sud je pravilno zaključio da tužiteljica u predmetnom ugovornom odnosu ima svojstvo potrošača. Naime, kredit je odobren radi rješavanja njezinih stambenih potreba, dok sama okolnost što je tužiteljica završila ekonomski fakultet i zaposlena na poslovima marketinga ne znači da raspolaže posebnim stručnim znanjima iz područja bankarskog poslovanja i kreditiranja koja bi je stavljala u položaj različit od položaja prosječnog potrošača.

7. Osnovano tuženik u žalbi ističe da se pravna utvrđenja iz presuda donesenih u postupku kolektivne zaštite potrošača koji se odnosio na ugovore o kreditu s valutnom klauzulom u CHF ne mogu automatski primijeniti na ugovor o kunskom kreditu kakav je predmet ovog postupka. Pritom je za napomenuti kako navedeno izričito proizlazi i iz odluke Vrhovnog suda Republike Hrvatske Rev-83/2021-2 od 16. srpnja 2024.

7.1. Međutim, navedeno nije od utjecaja na pravilnost pobijane odluke jer prvostupanjski sud svoju odluku nije temeljio isključivo na učincima presuda donesenih u kolektivnom sporu, već je samostalno utvrdio odlučne činjenice relevantne za ocjenu poštenosti predmetne ugovorne odredbe. Budući da spomenuti ugovor i opći uvjeti poslovanja nisu sadržavali unaprijed određene i objektivno provjerljive kriterije promjene kamatne stope, da tužiteljici prilikom sklapanja ugovora nisu objašnjeni parametri o kojima će ovisiti buduće promjene kamatne stope, te da ista nije mogla procijeniti gospodarske posljedice koje za nju proizlaze iz takve ugovorne odredbe, pravilno je prvostupanjski sud zaključio da je riječ o ugovornoj odredbi o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo, koja je protivna načelu savjesnosti i poštenja te uzrokuje znatnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu tužiteljice kao potrošača. Stoga je pravilno utvrđenje prvostupanjskog suda da je predmetna ugovorna odredba i to članak 2. Ugovora o kreditu, u dijelu kojim je ugovorena promjenjiva redovna kamata u skladu sa promjenama Odluke o kamatnim stopama tuženika, nepoštena, a time i ništetna u smislu odredbama tada važećeg Zakona o zaštiti potrošača (Narodne novine broj 79/07, 125/07, 75/09, 79/09, 89/09, 133/09, 89/09, 133/09, 78/12, 56/13, dalje ZZP/07).

8. Suprotno žalbenim navodima, prvostupanjski sud je pravilno prihvatio nalaz i mišljenje financijskog vještaka prema kojem je visina preplate utvrđena usporedbom kamata obračunatih prema kamatnim stopama koje je tuženik tijekom trajanja ugovora primjenjivao i kamata obračunatih prema početno ugovorenoj kamatnoj stopi. Naime, sama okolnost da su stranke ugovorile promjenjivu kamatnu stopu ne isključuje primjenu početno ugovorene kamatne stope u situaciji kada je utvrđeno da je mehanizam njezine jednostrane promjene ništetan. Stoga je za izračun preplaćenih kamata pravilno primijenjena početno ugovorena kamatna stopa.

9. Nije osnovan ni žalbeni navod da je sklapanjem Dodatka ugovoru o kreditu od 12. travnja 2017. prestala osnova tužiteljičinog restitucijskog zahtjeva. Predmet ovog postupka su iznosi plaćeni prije sklapanja navedenog dodatka, a iz sadržaja istog ne proizlazi da su stranke njime uredile eventualne restitucijske zahtjeve nastale ranijom primjenom predmetne ugovorne odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi, niti da se tužiteljica odrekla eventualnih tražbina koje su do tada nastale.

10. Neosnovani su i žalbeni navodi kojima se osporava dopuštenost preinačenja tužbenog zahtjeva nakon provedenog financijskog vještačenja, obzirom da je ista na to ovlaštena u smislu odredbe čl. 191. st. 2. ZPP-a. Vezano uz navode tuženika da u konkretnom slučaju nije riječ o stupnjevitoj tužbi, za istaknuti je kako navedeno nije odlučno za pravilnost pobijane odluke, jer je po uređenju tužbenog zahtjeva, vrijednost predmeta spora ostala u istom tarifnom razredu kao i u situaciji kada ista nije određena, u smislu odredbe čl. 40. st. 4. i 5. ZPP-a.

11. Neosnovan je i žalbeni prigovor zastare i to neovisno o obrazloženju prvostupanjskog suda koji se u tom dijelu pozvao na učinke presuda donesenih u postupku kolektivne zaštite potrošača. Naime, prema pravnom shvaćanju Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj Su-IV-47/2020-2 od 30. siječnja 2020., potvrđenom i na sjednici Građanskog odjela broj Su-IV-33/2022-2 od 31. siječnja 2022., zastarni rok u slučaju restitucijskog zahtjeva iz čl. 323. st. 1. Zakona o obveznim odnosima Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“, broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, dalje: ZOO) počinje teći od dana pravomoćnosti sudske odluke kojom je ništetnost utvrđena ili na drugi način ustanovljena. Stoga okolnost što se na predmetni ugovor ne mogu primijeniti učinci presuda donesenih u postupku kolektivne zaštite potrošača ne dovodi sama po sebi do osnovanosti prigovora zastare, obzirom da zastara u konkretnom slučaju počinje teći tek od pravomoćnosti ovdje donesenog prvostupanjskog rješenja. Budući da je prvostupanjski sud prigovor zastare pravilno ocijenio neosnovanim, iako se pritom djelomično pozvao na razloge koje ovaj sud ne prihvaća, pobijanu je presudu u tom dijelu valjalo potvrditi primjenom čl. 368. st. 2. ZPP-a.

12. Nisu osnovani ni žalbeni navodi kojima tuženik osporava pravilnost odluke o tijeku zakonskih zateznih kamata na pojedine iznose. Budući da je tuženik primjenom ništetne ugovorne odredbe stekao imovinsku korist bez valjane pravne osnove, tužiteljici sukladno čl. 1115. ZOO-a pripada pravo na zakonske zatezne kamate od uplate svakoga pojedinoga mjesečnog anuiteta, odnosno od dana kada je tuženik stekao preplaćene iznose na temelju ništetnih ugovornih odredbi. Iz nalaza i mišljenja financijskog vještaka proizlaze pojedinačni iznosi preplate po svakom anuitetu te datumi njihova plaćanja, a dosuđene zakonske zatezne kamate odgovaraju podacima sadržanim u nalazu i mišljenju vještaka te postavljenom tužbenom zahtjevu, kojim su zatražene zatezne kamate na pojedine iznose od sljedećeg dana nakon plaćanja pojedinog anuiteta.

13. Bez utjecaja su na pravilnost pobijane presude žalbeni navodi kojima se ukazuje da zbroj pojedinačnih iznosa navedenih u izreci presude ne odgovara ukupno dosuđenom iznosu. Naime, u izreci pobijane presude očigledno je izostavljen jedan od pojedinačnih iznosa na koji je tužiteljica zahtijevala zakonske zatezne kamate. Međutim, kako tužiteljica nije zahtijevala donošenje dopunske presude, smatra se da je u tom dijelu povukla tužbeni zahtjev, a navedena činjenica svakako ne ide na štetu tuženika.

14. U odnosu na žalbene navode kojima se osporava iskazivanje pojedinih iznosa u eurima valja reći da eventualna razlika nastala uslijed pogrešnog iskazivanja na više decimalnih mjesta ne dovodi u pitanje pravilnost odluke budući da je kunski iznos pravilno utvrđen. Takva nepodudarnost predstavlja očitu pogrešku u pisanju ili računanju koja se može ispraviti u svako doba primjenom čl. 342. ZPP-a.

15. Pravilno je prvostupanjski sud primijenio materijalno pravo iz članka 154. stavak 1. u vezi članka 155. ZPP-a te relevantnih odredbi tada važeće Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“, broj 148/09., 149/12., 103/14., 118/14., 107/15. i 37/22., dalje: Tarifa) kada je tuženiku priznao pravo na naknadu troškova pristupa na ročište od 17. veljače 2020. i 8. veljače 2021. po Tbr. 9 toč. 1. Tarife , na kojima se raspravljalo o glavnoj stvari, pri čemu zakonodavac ne prepoznaje razliku u tom smislu između pripremnog ročišta i ročišta za glavnu raspravu. Također je pravilno priznat trošak zastupanja tužiteljice na ročištima od 21. rujna 2022. i 22. veljače 2022. na kojima se također raspravljalo o glavnoj stvari. Isto tako pravilno je sud prvog stupnja tužitelju priznao pravo na naknadu troškova podneska od 6. veljače 2020. i 28. srpnja 2021. temeljem Tbr. 8. toč. 1. Tarife obzirom da je riječ o obrazloženim podnescima. Pritom su neosnovani tuženikovi navodi da iste nije zaprimio, obzirom da mu je podnesak od 28. srpnja 2021. uredno dostavljen i to dana 8. rujna 2021., dok je podnesak od 6. veljače 2020. tuženiku uručen na ročištu od 17. veljače 2020. Pravilno je tužiteljici prizna i trošak sastava podneska od 16. siječnja 2023. jer je riječ o ostalom podnesku koji je i prema mišljenju ovog suda bio potreban u smislu ranije citiranih zakonskih odredbi. Isto tako su neosnovani i navodi glede visine pristojbe koju je tužitelj dužan platiti u ovom postupku prema dosuđenoj visini, obzirom da su isti nastali i podmireni upravo u tužitelju dosuđenom iznosu.

16. S obzirom da nisu ostvareni žalbeni razlozi tuženika, niti razlozi na koje drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti, valjalo je temeljem odredbe iz članka 368. stavka 1. i 2, ZPP-a, odlučiti kao u izreci ove drugostupanjske presude, a temeljem odredbe članka 380. stavka 2. ZPP-a, kao u izreci ovog drugostupanjskog rješenja.

Split, 10. lipnja 2026.

Predsjednik vijeća

Boris Mimica