1                                                   Broj: Ppž-8451/2023

 

   

                                            

 

 

 

R E P U B L I K A   H R V A T S K A

 

R  J  E  Š  E  N  J  E

 

 

              Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sutkinja Goranke Ratković, predsjednice vijeća, te Gordane Korotaj i Kristine Gašparac Orlić, članica vijeća, uz sudjelovanje sudske savjetnice Nikoline Maretić, zapisničarke, u prekršajnom postupku protiv mlt. Ž. M. i dr., zbog prekršaja iz čl. 22. st. 3. Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji („Narodne novine“, broj 70/17., 126/19. i 84/21.), odlučujući o žalbi tužitelja Ministarstva unutarnjih poslova Republike Hrvatske, Policijske uprave dubrovačko-neretvanske, Policijske postaje Metković, podnesenoj protiv rješenja Općinskog suda u Metkoviću od 27. rujna 2023., broj 12. Pp-1156/2022, u sjednici vijeća održanoj 16. siječnja 2024.,

 

r i j e š i o   j e

 

              I. U povodu žalbe tužitelja Ministarstva unutarnjih poslova Republike Hrvatske, Policijske uprave dubrovačko-neretvanske, Policijske postaje Metković, a po službenoj dužnosti, ukida se pobijano prvostupanjsko rješenje te se predmet dostavlja prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

 

              II. Uslijed odluke pod I., žalba tužitelja Ministarstva unutarnjih poslova Republike Hrvatske, Policijske uprave dubrovačko-neretvanske, Policijske postaje Metković je bespredmetna.

 

 

Obrazloženje

 

              1. Rješenjem Općinskog suda u Metkoviću od 27. rujna 2023., broj 12. Pp-1156/2022, na temelju čl. 227. st. 2. t. 1. Prekršajnog zakona („Narodne novine“, broj 107/07., 39/13., 157/13., 110/15., 70/17., 118/18. i 114/22.), obustavljen je postupak protiv mlt. Ž. M. i mlt. I. M., pokrenut optužnim prijedlogom Ministarstva unutarnjih poslova Republike Hrvatske, Policijske uprave dubrovačko-neretvanske, Policijske postaje Metković od 8. kolovoza 2022., broj 211-07/22-5/21047, zbog prekršaja iz čl. 22. st. 3. Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji.

 

2. Protiv navedene odluke, ovlašteni tužitelj je pravodobno podnio žalbu, ne naznačujući žalbenu osnovu, no iz sadržaja žalbe proizlazi da se žali zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja s prijedlogom da se žalba prihvati, a pobijano rješenje ukine i predmet dostavi prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

 

              3. Žalba je bespredmetna.             

 

              4. Ispitivanjem prvostupanjskog rješenja, u povodu podnesene žalbe, a po službenoj dužnosti, u smislu čl. 202. st. 1. Prekršajnog zakona („Narodne novine“, broj 107/07., 39/13., 157/13., 110/15., 70/17., 118/18. i 114/22.), ovaj sud je utvrdio da je počinjena apsolutno bitna povreda odredaba prekršajnog postupka iz čl. 195. st. 1. t. 10. Prekršajnog zakona, jer se pobijano rješenje temelji na nezakonitom dokazu.

 

5. Naime, iz obrazloženja pobijanog rješenja (12. odlomak) proizlazi da je prvostupanjski sud svoju odluku temeljio, između ostalog, i na službenoj zabilješci PP Metković o obavljenom obavijesnom razgovoru s mlt. V. M. To je jasno vidljivo kada prvostupanjski sud, u 12. odlomku, navodi; „… a sve u nazočnosti sestre okrivljenika odnosno kćeri djeteta V. (2009) koja je uvidom u spis potvrdila prilikom obrade po policijskim službenicima izjavu ponašanja okrivljenika svoje braće kritične zgode na predmetnom mjestu …“

 

6. Prema odredbi čl. 90. st. 2. Prekršajnog zakona, nezakoniti dokazi su oni dokazi koji su, između ostalog, pribavljeni povredom odredaba prekršajnog postupka te koji su kao takvi izričito predviđeni u zakonu.

 

7. Odredbom čl. 158. st. 7. i 8. Prekršajnog zakona propisano je:

„(7) Ovlaštena osoba tijela državne uprave kada postupka u okviru svoje nadležnosti za provođenje nadzora može ispitati i osobe u svojstvu svjedoka sukladno odredbama ovog Zakona i ispitivanju svjedoka u prekršajnom postupku.

(8) Zapisnici o ispitivanju osumnjičenika i svjedoka iz stavka 6. i 7. ovoga članka mogu se koristiti kao dokazi u prekršajnom postupku.“

 

8. Kako je, dakle, slijedom citiranih zakonskih odredaba, propisano da se zapisnici o ispitivanju svjedoka od strane ovlaštene osobe tijela državne uprave kada postupa u okviru svoje nadležnosti mogu koristiti kao dokazi u prekršajnom postupku samo ako su te osobe ispitane sukladno odredbama o ispitivanju svjedoka u prekršajnom postupku, a u konkretnom slučaju se ne radi o postupanju u skladu s ovom zakonskom odredbom pa takva saznanja ovlaštenih osoba tijela državne uprave ne mogu biti dokaz, nego imaju značenje neformalnih obavijesti i ne mogu ni na koji način biti unesena u dokazni materijal, nego se na temelju čl. 121. st. 1. Prekršajnog zakona moraju izdvojiti iz spisa predmeta.

 

9. Slijedom navedenog, sadržaj obavijesti koju je mlt. V. M. dala prilikom vršenja izvida prekršaja nije zakonit dokaz, jer se radi o neformalnom iskazivanju osoba pred policijskim službenicima pa time nije zakonit dokaz ni službena zabilješka u kojoj se taj razgovor prepričava, jer se na taj način, zaobilaznim putem, u dokazni materijal unose oni elementi koji ne mogu biti temelj za donošenje presude.

 

10. Bitna povreda odredaba prekršajnog postupka iz čl. 195. st. 1. t. 10. Prekršajnog zakona postoji ako se presuda temelji na dokazu iz čl. 90. Prekršajnog zakona, pri čemu treba naglasiti da „utemeljiti“ presudu znači da je sud, slobodnom ocjenom tog dokaza, ocjenjujući taj dokaz u zajedništvu s drugim, zakonitim dokazima, utvrdio činjenično stanje na kojem je utemeljio svoju odluku. A to upravo čini prvostupanjski sud u ovom prekršajnom postupku. Prema tome, na opisani način je ostvarena bitna povreda odredaba prekršajnog postupka iz čl. 195. t. 10. Prekršajnog zakona, radi čega je prvostupanjsko rješenje trebalo ukinuti i predmet vratiti prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

 

11. Bez obzira što je prvostupanjsko rješenje trebalo ukinuti zbog naprijed navedene bitne povrede odredaba prekršajnog postupka, a zbog čega isto nije podobno za meritorno ispitivanje u pogledu pravilnosti i potpunosti utvrđenog činjeničnog stanja, već sada se može reći da sadržaj provedenih dokaza ozbiljno dovodi u sumnju pravilnost utvrđenja odlučnih činjenica, kako se to osnovano navodi u žalbi tužitelja. Naime, prvostupanjski sud je, kako to proizlazi iz obrazloženja pobijanog rješenja, obustavio postupak protiv maloljetnika na temelju načela in dubio pro reo, jer: „okrivljenici poriču na ročištu kod ovog suda izvršenje prekršaja koji im se stavlja na teret u optužnom prijedlogu tužitelja, dok su svjedoci u ovom slučaju majka okrivljenih iskazivala suprotno navodima istih“. Kod takvog zaključivanja, da maloljetnici poriču djelo koje im se stavlja na teret, a žrtva nasilja ih tereti, prvostupanjski sud zanemaruje da se okrivljenik može braniti na način koji smatra najpovoljnijim, pa i iznošenjem neistine, dok je žrtva nasilja, prije davanja iskaza, upozorena, između ostalog, i da je dužna govoriti istinu i da je lažan iskaz kazneno djelo. Po logici zaključivanja koju je prvostupanjski sud primijenio u ovom prekršajnom postupku, ne bi bilo moguće donijeti ni jednu osuđujuću presudu u predmetima nasilja u obitelji, u kojima su odnosi između okrivljenika i žrtve nasilja loši i poremećeni, a njihovi iskazi su suprotni na način da okrivljenik/ca poriče djelo, a žrtva nasilja ga/ju tereti. Pritom, ovaj sud primjećuje da, imajući na umu zakonsku definiciju ekonomskog nasilja (čl. 10. t. 5. Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji), svjedokinja M. M. nije ispitana na sve odlučne okolnosti u vezi počinjenja ekonomskog nasilja.

 

12. U ponovnom suđenju, prvostupanjski sud će na odgovarajući način otkloniti istaknutu bitnu povredu odredaba prekršajnog postupka, iznova će, uz uvažavanje svega što je navedeno u ovoj odluci, provesti do sada izvedene dokaze, naravno samo one koji su zakoniti, kao i možebitne dokaze za koje se ukaže potreba nužnosti izvođenja te će na temelju provedenih dokaza donijeti novu, na zakonu osnovanu, odluku, u kojoj će navesti jasne razloge o svim pravno relevantnim činjenicama.

 

              13. Stoga je, na temelju čl. 206. st. 1. Prekršajnog zakona, riješeno kao u izreci ovog rješenja.

 

Zagreb, 16. siječnja 2024.

 

 

 

              Rješenje se dostavlja Općinskom sudu u Metkoviću u 6 ovjerenih prijepisa za spis, maloljetnike putem zakonskog zastupnika, žrtvu nasilja, Hrvatski zavod za socijalnu skrb i tužitelja.