Republika Hrvatska
Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske
Zagreb
Broj: Ppž-9684/2022
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca ovog suda Roberta Završkog, predsjednika vijeća te Kristine Gašparac Orlić i Eufemije Nanković, članica vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice Emine Bašić, zapisničarke, u prekršajnom predmetu protiv okr. RZ, zbog prekršaja iz čl. 39. st. 1. t. podst. 2. i dr. Zakona o sprečavanju nereda na športskim natjecanjima (Narodne novine, broj 117/03, 71/06, 43/09 i 34/11), odlučujući o žalbi tužitelja Ministarstva unutarnjih poslova Republike Hrvatske, Policijske uprave zagrebačke, IV. policijske postaje Zagreb, podnesenoj protiv presude Općinskog prekršajnog suda u Zagrebu, broj: 84. Pp-11494/2022 od 10. srpnja 2022., na sjednici vijeća održanoj 10. lipnja 2026.,
p r e s u d i o j e
Odbija se žalba tužitelja Ministarstva unutarnjih poslova Republike Hrvatske, Policijske uprave zagrebačke, IV. policijske postaje Zagreb kao neosnovana te potvrđuje prvostupanjska presuda.
Obrazloženje
1. Pobijanom presudom je okr. RZ proglašen krivim zbog prekršaja iz čl. 39. st. 1. t. podst. 2. i podst. 3. Zakona o sprečavanju nereda na športskim natjecanjima činjenično opisan pod t. 1. i 2. izreke pobijane presude te je za svaki prekršaj okrivljeniku utvrđena novčana kazna od 2.000,00 kuna (protuvrijednost od 265,44 eura) te je okrivljeniku izrečena ukupna novčana kazna 4.000,00 kuna (protuvrijednost od 530,88 eura), u koju je okrivljeniku uračunato vrijeme provedeno u uhićenju kao dva dana zatvora odnosno 600,00 kuna (protuvrijednost od 79,64 eura) tako da je okrivljeniku ostalo za platiti 3.400,00 kuna (451,24 eura) u roku od jednog mjeseca računajući od dana pravomoćnosti presude, s time da ako u tom roku plati dvije trećine preostale izrečene novčane kazne, smatrat će se da ju je platio u cijelosti. Odlučeno je i da je okrivljenik oslobođen dužnosti naknade troška prekršajnog postupka.
1.1. Istom je presudom na temelju čl. 76.a Prekršajnog zakona („Narodne novine“, broj: 107/07., 39/13., 157/13., 110/15., 70/17., 118/18. i 114/22., dalje: PZ) od okrivljenika oduzet jedan zamotuljak droge marihuane cca 2x2 cm (u foliji) te jedna ulaznica za nogometnu utakmicu GNK Dinamo i HNK Hajduk, br. 1161138897745.
1.2. Nadalje, tom je presudom odbijen prijedlog tužitelja da se okrivljeniku izrekne zaštitna mjera zabrane prisustvovanja nogometnim utakmicama na kojima igra GNK Dinamo i Hrvatska nogometna reprezentacija u Republici Hrvatskoj, s obvezom javljanja u policijsku postaju u trajanju od jedne godine i mjera zbrane odlaska u inozemstvo na nogometne utakmice gdje sudjeluje GNK Dinamo i Hrvatska nogometna reprezentacija.
2. Protiv dijela te presude je tužitelj pravodobno podnio žalbu zbog odluke o prekršajnopravnoj sankciji odnosno zbog odluke o odbijanju prijedloga tužitelja da se okrivljeniku izreknu zaštitne mjere predložene u optužnom prijedlogu.
3. Žalba nije osnovana.
4. Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske, kao drugostupanjski sud, na temelju čl. 202. st. 1. PZ-a, ispitivao je pobijano prvostupanjsku presudu iz osnova i razloga iz kojih se ona pobija žalbom i po službenoj dužnosti te je utvrđeno da nisu počinjene povrede na koje se ukazuje u žalbi niti su utvrđene povrede na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti.
5. Iz obrazloženja pobijane presude je vidljivo da je prvostupanjski sud kao razlog ne izricanja po tužitelju predloženih zaštitnih mjera zabrane prisustvovanja nogometnim utakmicama na kojima igra GNK Dinamo i Hrvatska nogometna reprezentacija u Republici Hrvatskoj, s obvezom javljanja u policijsku postaju u trajanju od jedne godine i mjera zbrane odlaska u inozemstvo na nogometne utakmice gdje sudjeluje GNK Dinamo i Hrvatska nogometna reprezentacija, naveo da izricanje tih zaštitnih mjera okrivljeniku ne bi ispunilo svrhu izricanja zaštitnih mjera jer okrivljenik nikada nije prekršajno osuđivan zbog prekršaja iz područja Zakona o sprečavanju nereda na športskim natjecanjima pa se iz ponašanja okrivljenika ne može zaključiti da će djelo ponoviti, a što bi opravdalo izricanje predmetnih mjera. Također prvostupanjski sud smatra da je svrha prekršajnopravnih sankcija u potpunosti ostvarena izricanjem novčanih kazni.
6. Tužitelj, naprotiv u žalbi smatra da bi izricanje predloženih zaštitnih mjera ispunilo svoju svrhu jer bi više utjecalo na okrivljenika i njegovo daljnje ponašanje te bi utjecalo i na smanjenje broja osoba sklonih protupravnom ponašanju, a i radi se o prekršajima težeg oblika odnosno takvom neprihvatljivom protupravnom postupanju na športskim natjecanjima kojeg je nužno prevenirati, procesuirati i otkloniti.
7. Međutim, iako je u pravu tužitelj kada u žalbi navodi da je težina protupravnog postupanja okrivljenika odnosno količina protupravnosti (okrivljenik je istom prilikom počinio dva prekršaja: pokušaj ulaska na nogometnu utakmicu s 1,14 g konoplje te s koncentracijom od 1,20 g/kg alkohola u organizmu) ukazivala na potrebu izricanja predloženih zaštitnih mjera (čime bi izricanje bilo razmjerno težini počinjenih prekršaja), ovaj sud prihvaća pravilnim zaključak prvostupanjskog suda da u konkretnom slučaju okrivljenikova ranija neosuđivanost zbog istovrsnih prekršaja i time ne sklonost činjenju prekršaja, ne zahtijeva izricanje zaštitnih mjera radi ostvarenja njihove svrhe.
7.1. Naime, uzimajući u obzir okrivljenikov stav prema počinjenim prekršajima (priznanje prekršaja i kajanje), činjenicu da prije predmetnog događaja nije bio prekršajno osuđivana osoba zbog istovrsnog prekršaja, kao i da niti nakon predmetnog događaja (9. srpnja 2022.) nije prekršajno niti kazneno osuđivana osoba niti se protiv njega vodi prekršajni ili kazneni postupak prema podacima iz eSpisa (jedinstveni informacijski sustav za upravljanje i rad na sudskim predmetima u svim sudovima na području Republike Hrvatske), niti po ocjeni ovog suda ne postoji potreba za takvom mjerom koja je nužna da se okrivljenika spriječi u činjenju novih prekršaja. Budući da je prije svega svrha zaštitnih mjera otkloniti one uvjete koji poticajno djeluju na okrivljenika da čini nove prekršaje (čl. 51. PZ-a), kao i da im je opća svrha uputiti poruku okrivljeniku, ali i svim ostalima da je nužno poštivati zakonske norme, i ovaj sud smatra da je okrivljenik i izrečenim novčanim kaznama dostatno shvatio poruku o neprihvatljivosti svog ponašanja i nužnosti poštivanja zakonskih normi, te da zbog njegove ličnosti (neosuđivanost i priznanje prekršaja) nema potrebe dodatno otklanjati uvjete koji bi bili poticaj za novo činjenje prekršaja (zabranom odlaska na športska natjecanja). Stoga, imajući u vidu sve utvrđene okolnosti u njihovoj ukupnosti i kvaliteti, a vrednujući razmjere i objektivnu težinu djela (ne radi se o najtežim oblicima prekršaja iz Zakona o sprječavanju nereda na športskim natjecanjima) u smislu cjelovite koncepcije svrhe kažnjavanja i analitičkog postupka pri odluci o zaštitnim mjerama kao prekršajnopravnim sankcijama, ovaj sud smatra da će se u konkretnom slučaju svrha prekršajnopravnih sankcija postići i samostalno izrečenim novčanim kaznama.
7.2. Po ocjeni ovog suda je prvostupanjski sud za svoju odluku dao valjane razloge odnosno utvrdio da iz provedenog postupka ne proizlazi postojanje odlučnih činjenica o kojima ovisi primjena zaštitnih mjera koje traži tužitelj, te da u konkretnom slučaju nema potrebe za izricanjem istih. Dakle, i po ocjeni ovog suda, dovodeći količinu protupravnog ponašanja u vezu s počiniteljevom osobnošću, predložene zaštitne mjere nisu nužne s aspekta postojanja opasnosti da bi okrivljenik mogao ponovno počiniti prekršaj, pa utvrđene okolnosti ne upućuju na nužnost primjene predmetnih zaštitnih mjera sa stajališta posebne prevencije.
8. Zbog naprijed izloženih razloga, na temelju čl. 205. PZ-a, odlučeno je kao u izreci.
U Zagrebu 10. lipnja 2026.
Zapisničarka:
Predsjednik vijeća:
Emina Bašić, v.r.
Robert Završki, v.r.
Presuda se dostavlja Općinskom prekršajnom sudu u Zagrebu u 4 otpravka: za spis, okrivljenika, branitelja i tužitelja.
