Republika Hrvatska

Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske

Zagreb

Broj: Ppž-1626/2026

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca ovog suda Roberta Završkog, predsjednika vijeća te Kristine Gašparac Orlić i Eufemije Nanković, članica vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice Emine Bašić, zapisničarke, u prekršajnom predmetu protiv okr. SK zbog prekršaja iz čl. 39. st. 1. t. 2. Zakona o sprečavanju nereda na športskim natjecanjima (Narodne novine, broj 117/03, 71/06, 43/09 i 34/11), odlučujući o žalbi okrivljenika podnesenoj protiv presude Općinskog prekršajnog suda u Zagrebu, broj: Pp-18897/2025 od 7. prosinca 2025., na sjednici vijeća održanoj 10. lipnja 2026.,

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se kao neosnovana žalba okr. SK i potvrđuje prvostupanjska presuda.

II. Na temelju odredbe čl. 138. st. 2. toč. 3. c) Prekršajnog zakona („Narodne novine“ broj: 107/07, 39/13, 157/13, 110/15, 70/17, 118/18 i 114/22, dalje: PZ), okr. UK se obvezuje naknaditi paušalni trošak žalbenog prekršajnog postupka od 50,00 EUR (pedeset eura), u roku od 30 (trideset) dana, računajući od dana primitka ove presude, a u protivnom će se isti naplatiti prisilnim putem.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskom presudom okr. UK proglašen je krivim zbog prekršaja iz čl. 39. st. 1. t. 2. Zakona o sprečavanju nereda na športskim natjecanjima činjenično opisanog u izreci pobijane presude te je okrivljeniku na temelju istog propisa, izrečena novčana kazna 260,00 eura, u koju kaznu je okrivljeniku uračunato vrijeme uhićenja kao 79,64 eura pa je istom ostalo za platiti 180,36 eura novčane kazne, time da ako okrivljenik u roku od tri mjeseca računajući od dana pravomoćnosti presude, plati dvije trećine izrečene novčane, ista će se smatrati plaćenom u cjelini, a okrivljenik je oslobođen dužnosti naknade troška postupka.

1.1. Istom presudom, na temelju čl. 32. st. 1. podst. 1. Zakona o sprečavanju nereda na športskim natjecanjima, okrivljeniku je izrečena zaštitna mjera zabrane prisustvovanja svim utakmicama na kojima sudjeluje Hrvatska (nogometna) reprezentacija i HNK Hajduk na području Republike Hrvatske s obvezom javljanja u policijsku postaju, u trajanju 1 godine te je na temelju čl. 32. st. 1. podst. 3. Zakona o sprečavanju nereda na športskim natjecanjima, okrivljeniku je izrečena zaštitna mjera zabrane odlaska na športska natjecanja u inozemstvo u kojima sudjeluje Hrvatska (nogometna) reprezentacija i HNK Hajduk na području Republike Hrvatske s obvezom javljanja u policijsku postaju i obvezom predavanja putne isprave, u trajanju 1 godine.

1.2. Istom je presudom na temelju čl. 76.a st. 5. PZ-a od okrivljenika oduzet predmet i to jedno pirotehničko sredstvo srebrno-crvene boje koje mu je privremeno oduzeto prema potvrdi br. 01321599.

2. Protiv prvostupanjske presude je okrivljenik pravodobno putem braniteljice Mare Lešina, odvjetnice u Odvjetničkom društvu Miše & Pavić u Zagrebu, podnio žalbu iz čijeg sadržaja proizlazi da presudu pobija zbog odluke o prekršajnopravnoj sankciji i to odluke o novčanoj kazni i zaštitnim mjerama, predlažući usvojiti žalbu i preinačiti presudu.

3. Žalba nije osnovana.

4. Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske, kao drugostupanjski sud, na temelju čl. 202. st. 1. PZ-a, ispitivao je pobijanu prvostupanjsku presudu iz osnova i razloga iz kojih se ona pobija žalbom i po službenoj dužnosti te je utvrđeno da ne postoje razlozi zbog kojih okrivljenik pobija prvostupanjsku presudu, niti su utvrđene povrede na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti.

5. Žaleći se zbog odluke o prekršajnopravnoj sankciji, odnosno izrečenoj novčanoj kazni i zaštitnim mjerama, okrivljenik navodi da je prvostupanjski sud trebao cijeniti činjenicu da okrivljenik koji je priznao prekršaj posjedovanja pirotehničkog sredstva na ulazu u stadion, nije iste unio u prostor objekta, te je trebao kao olakotne okolnosti vrednovati priznanje, kajanje i prethodnu neosuđivanost okrivljenika kao i ne dovođenje nikoga u opasnost, a pritom nisu utvrđene niti otegotne okolnosti. Kako se radi o mladoj osobi od 19 g., cjelodnevni boravak u pritvoru je uvelike djelovao na njega i njegovu svijest. Zbog svega je izrečena novčana kazna prerigorozna, a zaštitne mjere uvelike ograničavaju u pogledu njegove slobode te sankcije nisu razmjerne težini djela.

5.1. Međutim, razmotrivši odluku o izrečenoj novčanoj kazni, ovaj sud smatra da je prvostupanjski sud pravilno utvrdio sve okolnosti koje, u smislu općeg pravila o izboru vrste i mjere kazne iz čl. 36. PZ-a, utječu da kazna bude lakša ili teža za počinitelja te je okrivljeniku za počinjeni prekršaje izrekao novčanu kaznu primjerenu stupnju njegove krivnje, opasnosti djela i svrsi kažnjavanja iz čl. 32. PZ-a. Naime, prvostupanjski sud je okrivljeniku za prekršaj iz čl. 39. st. 1. t. 2. Zakona o sprečavanju nereda na športskim natjecanjima za koji je propisana novčana kazna u rasponu od 260,00 eura do 1990,00 eura, odnosno kao teža kazna, kazna zatvora u trajanju do 30 dana, izrekao prvenstveno blažu vrstu kazne – novčanu kaznu, a potom i u najmanjem iznosu propisanom za taj prekršaj. Pitom je vidljivo da je prvostupanjski sud kao olakotne okolnosti cijenio priznanje djela i činjenicu da se radi o mladoj osobi (suprotno navodima žalbe da sud navedeno nije vrednovao), pri čemu žalbeni navod da je trebao cijeniti olakotnim i kajanje, ne utječe u takvoj mjeri uz ostale olakotne okolnosti na odluku o novčanoj kazni da bi ona bila ublažena ispod zakonom propisanog posebnog minimuma.

5.2. Nadalje, nije osnovan žalbeni navod da je prvostupanjski sud trebao olakotnim cijeniti i činjenicu da okrivljenik nije unio u prostor stadiona pirotehničko sredstvo te da time nije nikoga ugrozio. Naime, prekršaj iz čl. 39. st. 1. t. 2. Zakona o sprečavanju nereda na športskim natjecanjima čini onaj tko pokuša unijeti ili unese u športski objekt (…), pirotehničko sredstvo, iz čega je vidljivo da su po protupravnosti i težini izjednačene radnje pokušaja unošenja i unošenja u športski objekt, jednako kažnjive te prepoznate kao jednako društveno opasne. Bez obzira što je po prirodi stvari potencijalno pogubnije unošenje pirotehničkog sredstva u stadion od pokušaja istoga, to što u konkretnom slučaju okrivljeniku isto nije uspjelo, nije okolnost koja bi se trebala vrednovati olakotnom i ne umanjuje stupanj njegove prekršajne odgovornosti. Naime, treba uzeti u obzir da je okrivljenik spriječen u unošenju pirotehničkog sredstva u stadion, dakle nije samoinicijativno odustao od pokušaja unošenja u stadion da bi se eventualno moglo takvo odustajanje prepoznati kao olakotno, već je ustrajao u unošenju sve dok u tome nije zaustavljen od strane ovlaštene osobe, dakle, vanjskog čimbenika. Zato njegovo ne činjenje opasnijeg oblika inkriminacije ne proizlazi iz njegove dobre volje pa se isto ne može smatrati pohvalnim niti nagradnim jer je prekinuto slučajnim, vanjskim, neželjenim faktorom čime ga se onemogućilo u ostvarenju ozbiljnijeg oblika prekršaja.

5.3. Po ocjeni ovog suda, cijeneći da su vrlo izraženi zahtjevi generalno preventivnog djelovanja te da nisu utvrđene naročito izražene olakotne okolnosti kao nužna pretpostavka za izricanja kazne ispod zakonom propisanog posebnog minimuma, u konkretnom slučaju nema osnove za primjenu instituta ublažavanja kazne te da se opća svrha prekršajnopravnih sankcija iz čl. 6. PZ-a i svrha kažnjavanja iz čl. 32. PZ-a ne bi mogla postići blažim kažnjavanjem kako se to sugerira u žalbi.

6. Žaleći se zbog izrečenih zaštitnih mjera, okrivljenik navodi da će mu izvršavanje istih ograničiti slobodu, a nikada nije kažnjavan, priznao je prekršaj, pokajao se, te je i pritvor dostatno utjecao na njega, zbog čega iste smatra prestrogom sankcijom.

6.1. Razmotrivši odluku prvostupanjskog suda o izrečenim zaštitnim mjerama, ovaj sud smatra da je prvostupanjski sud opravdano okrivljeniku izrekao predmetne zaštitne mjere imajući u vidu da je isti proglašen krivim za prekršaj iz Zakona o sprječavanju nereda na športskim natjecanjima koji predstavlja teži oblik kršenja propisa iz područja javnog reda i mira i javne sigurnosti kao i da takvo ponašanje predstavlja ugrožavanje ostalih navijača i gledatelja, a što upućuje na opasnost da bi okrivljenik odlaskom na nogometne utakmice na kojima sudjeluje HNK „Hajduk“ i Hrvatska nogometna reprezentacija mogao ponoviti prekršaj. Stoga je i po stavu ovog suda, izricanje predmetnih zaštitnih mjera u konkretnom slučaju nužno zbog otklanjanja okolnosti koje poticajno djeluju na počinjenje prekršaja vezanih uz športska natjecanja i dodatno će preventivno djelovati na buduće ponašanje okrivljenika te su razmjerne težini počinjenog prekršaja i stupnju opasnosti okrivljenika u vezi s mogućim prekršajima, sve sukladno čl. 51.a PZ-a. Duljina trajanja zaštitnih mjera od jedne godine, dakle, u najkraćem trajanju u okviru zakonom propisanog raspona od jedne do dvije godine, i po ocjeni ovog suda, primjerena je težini počinjenog prekršaja i opasnosti budućeg ugrožavanja reda na športskim natjecanjima te okrivljenik barem u tom periodu neće biti u iskušenju činjenja novih prekršaja niti izložen situacijama zbog kojih se odlučio protupravno ponašati („stariji navijači su mu rekli da to unese“).

6.2. U odnose na žalbene navode okrivljenika o ograničenju slobode (kretanja) u slučaju izvršavanja izrečenih zaštitnih mjera, potrebno je istaknuti da u vaganju društvenih zahtjeva za osiguravanjem sigurnosti gledatelja, natjecatelja i drugih sudionika športskih natjecanja ili športskih priredbi i stvaranja okruženja koje sprječava, suzbija i sankcionira nedolično ponašanje, nerede i nasilje, prije, za vrijeme i nakon športskih natjecanja (priredbi), zaštita gledatelja koji se dolično ponašaju, zaštita drugih građana i njihove imovine, imovine pravnih osoba te stvaranja uvjeta da športsko natjecanje (priredba) što više pridonosi kvaliteti života građana, osobito mladeži, imaju apsolutnu prednost u odnosu na minimalan gubitak na kvaliteti života koju će okrivljenik osjetiti dok se zaštitna mjera bude izvršavala u trajanju od jedne godine.

6.3. Zbog svega iznesenog je i po stavu ovog suda, izricanje predmetnih zaštitnih mjera u konkretnom slučaju opravdano i na zakonu osnovano.

7. Paušalni iznos troškova žalbenog postupka temelji se na odredbi čl. 138. st. 2. toč. 3.c PZ-a, koja propisuje da troškovi prekršajnog postupka obuhvaćaju paušalni iznos troškova prekršajnog postupka Visokog prekršajnog suda Republike Hrvatske kada je donio odluku kojom je pravomoćno utvrđena krivnja okrivljenika, ako je odlučivao o žalbi tužitelja i okrivljenika ili samo o žalbi okrivljenika. Paušalna je svota, u skladu s čl. 138. st. 3. PZ-a određena u okvirima propisanim Rješenjem o određivanju paušalnog iznosa za troškove prekršajnog postupka („Narodne novine“ broj: 18/13) u rasponu od 100,00 do 5.000,00 kuna (u protuvrijednosti u eurima), s obzirom na složenost i trajanje postupka te imovno stanje okrivljenika (zaposlen) držeći da se plaćanjem troškova žalbenog postupka u iznosu 50,00 eura, dakle, gotovo u najmanjem propisanom iznosu, neće ugroziti egzistencija okrivljenika ili osoba koje je eventualno dužan uzdržavati.

8. Zbog naprijed izloženih razloga, na temelju čl. 205. odlučeno je kao u izreci ove presude.

U Zagrebu, 10. lipnja 2026.

Zapisničarka:

Predsjednik vijeća:

Emina Bašić, v.r.

Robert Završki, v.r.

Presuda se dostavlja Općinskom prekršajnom sudu u Zagrebu, u 4 otpravka: za spis, okrivljenika, branitelja i tužitelja.