Republika Hrvatska

Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske

Zagreb

Broj: Ppž-3020/2026

U I M E R E P U B L I KE H R V A T S K E

P R E S U D A

Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca Kristine Gašparac Orlić, predsjednice vijeća te Roberta Završkog i Eufemije Nanković, članova vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice Emine Bašić, zapisničarke, u prekršajnom postupku protiv okr. ČĆ, zbog prekršaja iz članka 22. stavka 5. Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji („Narodne novine“, broj 70/2017., 126/2019., 84/2021. i 114/2022.) odlučujući o žalbi okrivljenika, podnesenoj protiv presude Općinskog suda u Karlovcu od 23. prosinca 2025., broj: Pp- 1829/2025-7, u sjednici vijeća održanoj 10. lipnja 2026.,

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se žalba okr. ČĆ kao neosnovana te se potvrđuje pobijana prvostupanjska presuda.

II. Na temelju članka 138. stavak 2. točke 3.c Prekršajnog zakona („Narodne novine“ broj 107/2007., 39/2013., 157/2013., 110/2015., 70/2017., 118/2018. i 114/2022.), okr. ČĆ je obvezan naknaditi paušalni iznos troškova žalbenog postupka u iznosu od 70,00 (sedamdeset) eura, u roku 15 dana od primitka ove presude.

Obrazloženje

1. Pobijanom prvostupanjskom presudom Općinskog suda u Karlovcu od 23. prosinca 2025., broj: Pp-1829/2025-7, proglašen je krivim okr. ČĆ, da je na način činjenično opisan u izreci prvostupanjske presude počinio prekršaj iz članka 22. stavak 5. Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji, za koji mu je, izrečena novčana kazna 1.700,00 eura, u koju se uračunava vrijeme oduzimanja slobode od 20. Srpnja 2024. do 21. srpnja 2024. kao 79,64 eura u novčanu kaznu, pa je okrivljeniku preostalo za platiti novčanu kaznu od 1.620,36 eura, koju je dužan platiti u roku 6 mjeseci po pravomoćnosti presude, uz pogodnost plaćanja dvije trećine izrečne novčane kazne te je obvezan na naknadu troškova prekršajnog postupka od 80,00 eura.

1.1. Istom presudom, okr. ČĆ je na temelju članka 50. stavak 2. Prekršajnog zakona i članka 16. Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji, izrečena zaštitna mjera zabrane približavanja, uznemiravanja i uhođenja žrtve nasilja ĆĆ, majke okrivljenika, rođene **.**.1957., iz [adresa], na udaljenost manju od 100 metara na bilo kojem mjestu na kojem se nalazi žrtva nasilja, u trajanju od 3 mjeseca.

2. Protiv te presude okr. ČĆ pravodobno je po braniteljima, odvjetnicima u Odvjetničkom društvu Rožman&Oredić iz Karlovca, podnio žalbu, iz sadržaja koje proizlazi da se ista podnosi zbog bitne povrede odredaba prekršajnog postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i odluke o prekršajnopravnoj sankciji, s prijedlogom da se žalba prihvati.

3. Žalba nije osnovana.

4. Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske, kao drugostupanjski sud, na temelju članka 202. stavka 1. Prekršajnog zakona, ispitivao je pobijanu prvostupanjsku presudu iz osnova i razloga iz kojih se ona pobija žalbom, a po službenoj dužnosti ispitao je jesu li presudom na štetu okrivljenika povrijeđene odredbe prekršajnog materijalnog prava. Pri tome nije utvrđeno da postoje razlozi zbog kojih okrivljenik pobija prvostupanjsku presudu, a niti su utvrđene povrede na koje ovaj sud, sukladno gore navedenom zakonskom propisu, pazi po službenoj dužnosti.

5. U žalbi zbog bitne povrede odredaba prekršajnog postupka, okrivljenik ističe da se presuda temelji na nezakonitom dokazu odnosno iskazu svjedokinje ĆĆ koja nije ispitana u kontradiktornom postupku odnosno budući je ista prihvatila blagodat nesvjedočenja nije bilo moguće provesti dokazni prijedlog suočenja, radi čega se na takvom iskazu ne može temeljiti osuđujuća presuda. Time, iako to nije izrijekom navedeno, okrivljenik očigledno ističe tzv. relativno bitnu povredu odredaba prekršajnog postupka iz članka 195. stavak 2. u vezi sa člankom 85. stavak 2. Prekršajnog zakona.

5.1. Međutim, iako je u pravu okrivljenik kada ističe da nije bilo moguće provesti dokaznu radnju suočavanja okrivljenika i svjedokinje žrtve ĆĆ budući je žrtva ĆĆ kao majka okrivljenika prihvatila blagodat nesvjedočenja, okrivljeniku nije povrijeđeno pravo obrane.

5.2. Naime, iz obrane okrivljenika danog na zapisnik o ispitivanju okrivljenika od 30. prosinca 2024. (list 38 spisa), a kod koje obrane je ostao i u daljnjem tijeku postupku odnosno na ispitivanju 20. listopada 2025. (list 67-68 spisa), proizlazi da je okrivljenik u svojoj obrani priznao sve odlučne činjenice od kojih ovisi ostvarenje bitnih obilježja prekršaja koji mu se stavlja na teret „…smatram da je to bila svađa sa mojom mamom koju je ona na neki način izazvala…Konkretne zgode majka mi je počela predbacivati zbog imovinskopravnih odnosa i ja sam joj zaista rekao pogrdne riječi: „Marš, sotono, gubi se“. Svjestan sam ja da ju je to povrijedilo sad mi je žao, ali ponavljam da me ona izazvala…“. Dakle, okrivljenik je priznao da je majci ĆĆ izgovorio pogrdne riječi koje mu se stavljaju te da su majku izgovorene riječi povrijedile, a time je i ostvario sva bitna obilježja prekršaja koji mu se stavlja na teret.

5.3. Potrebno je istaknuti da je okrivljenik u svojoj obrani osporavao jedino činjenicu da je prekršaj nasilja u obitelji koji mu se stavlja na teret počinio pod utjecajem alkohola, a što mu je optužbom bilo stavljeno na teret i za što je prvotno proglašen krivim presudom istog suda od 30. prosinca 2024., broj: Pp - 1898/2024-9, a koja presuda je povodom žalbe okrivljenika ukinuta presudom Visokog prekršajnog suda Republike Hrvatske od 7. svibnja 2025., broj: Ppž – 2049/2025.

5.4. Iz naprijed navedenih razloga, budući je okrivljenik u potpunosti priznao sve odlučne činjenice od kojih ovisi ostvarenje bitnih obilježja prekršaja koji mu se stavlja na teret (budući da presudom koja je predmet ovog žalbenog postupka okrivljenik nije proglašen krivim za počinjenje nasilja u obitelji pod utjecajem alkohola) provođenje dokazne radnje suočenja sa žrtvom ĆĆ ne bi dovelo do drugačije utvrđenog činjeničnog stanja, a niti je suočenje sa žrtvom nužno radi utvrđivanja odlučnih činjenica od kojih ovisi prekršajna odgovornost okrivljenika.

5.5. Iz naprijed navedenih razloga, nije u pravu okrivljenik da je počinjena tzv. relativno bitna povreda odredaba prekršajnog postupka iz članka 195. stavak 2. u vezi sa člankom 85. stavak 2. Prekršajnog zakona.

6. U žalbi zbog odluke o izrečenoj novčanoj kazni okrivljenik ističe da prvostupanjski sud nije cijenio čitav niz olakotnih okolnosti budući je priznao počinjenje djela, izrazio žaljenje zbog počinjenog djela, a osobito njegovo imovno stanje obzirom da je nezaposlen i prima naknadu za nezaposlene, a nakon plaćanja alimentacije i drugih troškova ne ostaje mu dovoljno za dostojanstven život. Okrivljenik ističe da je pogrešno prvostupanjski sud kao otegotnu okolnost cijenio njegovu ranije prekršajnu kažnjavanost.

6.1. Razmotrivši odluku o izrečenoj novčanoj kazni, ovaj Sud smatra da je prvostupanjski sud pravilno utvrdio sve okolnosti koje, u smislu općeg pravila o izboru vrste i mjere kazne iz članka 36. Prekršajnog zakona, utječu da kazna bude lakša ili teža za počinitelja. Po ocjeni ovog suda, novčana kazna od 1.700,00 eura, primjerena je i dostatna kako svim okolnostima počinjenog prekršaja, težini i količini sadržaja izgovorenih riječi, tako i svim vidovima zakonske svrhe kažnjavanja te predstavlja novčanu kaznu izrečenu u zakonom propisanom minimalnom iznosu za prekršaj iz članka 22. stavak 5. Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji, kao blažu vrsta kazne, obzirom da je za taj prekršaj, propisana novčana kazna u iznosu od najmanje 1.700,00 eura, odnosno kao teža kazna, kazna zatvora od najmanje 70 dana, a koja novčana kazna je primjerena težini počinjenog prekršaja i količini protupravnog postupanja okrivljenika.

6.2. I po ocjeni ovog suda, primjena izrečene zaštitne mjere nužna je kako bi se otklonile okolnosti koje poticajno djeluju na počinjenje prekršaja koji je predmet ovog postupka i kako bi se dodatno preventivno djelovalo na buduće ponašanje okrivljenika, a posebno imajući u vidu očigledno narušene odnose između okrivljenika i majke ĆĆ. Duljina trajanja izrečene mjere od 6 mjeseci, u okviru zakonom propisanog raspona od jednog mjeseca do dvije godine, a imajući na umu sve okolnosti počinjenog prekršaja i ličnosti okrivljenika, primjerena je težini počinjenog prekršaja i opasnosti ponavljanja istog.

7. Paušalni iznos troškova žalbenog postupka temelji se na odredbi članka 138. stavak 2. točke 3.c Prekršajnog zakona, koja propisuje da troškovi prekršajnog postupka obuhvaćaju paušalni iznos troškova prekršajnog postupka Visokog prekršajnog suda Republike Hrvatske kada je donio odluku kojom je pravomoćno utvrđena prekršajna odgovornost okrivljenika, ako je odlučivao o redovnom pravnom lijeku tužitelja i okrivljenika ili samo okrivljenika. Paušalna je svota, u skladu s člankom 138. stavkom 3. Prekršajnog zakona određena u okvirima propisanim Rješenjem o određivanju paušalnog iznosa za troškove prekršajnog postupka („Narodne novine“ broj 18/2013.), koja iznosi od 100,00 do 5.000,00 kuna (što je protuvrijednost 13,27 do 663,61 eura) pa iznos od 70,00 eura, predstavlja iznos iznad minimalno mogućeg iznos paušalne svote, a time po ocjeni ovog suda, neće biti dovedeno u pitanje uzdržavanje okrivljenika kao ni osoba koje je isti eventualno dužan uzdržavati.

8. Slijedom navedenog, na temelju članka 205. Prekršajnog zakona, odlučeno je kao u izreci ove presude.

U Zagrebu 10. lipnja 2026.

Zapisničarka:

Predsjednica vijeća:

Emina Bašić,v.r.

Kristina Gašparac Orlić,v.r.

Presuda se dostavlja Općinskom sudu u Karlovcu u 6 otpravaka: za spis, okrivljenika, branitelja, žrtvu i tužitelja.