Republika Hrvatska

Visoki prekršajni sud Republike Hrvatska

Zagreb

Broj: Ppž-5045/2026

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca ovog suda: Nediljka Bobana kao predsjednika vijeća, te Karmen Novak-Hrgović i Davorka Kučana, kao članova vijeća, uz sudjelovanje Marcele Soljačić-Prester u svojstvu više sudske savjetnice, kao zapisničarke, u prekršajnom postupku protiv okrivljenika ĆŽ, zbog prekršaja iz članka 238. stavka 7. Zakona o sigurnosti prometa na cestama („Narodne novine“ broj: 67/08, 48/10, 74/11, 80/13, 158/13, 92/14, 64/15, 108/17, 70/19, 42/20, 85/22 i 114/22), prekršaja iz članka 289. stavka 4. cit. Zakona, prekršaja iz članka 16. stavka 1. točke 1. Zakona o prebivalištu („Narodne novine“ broj: 144/12, 158/13, 115/14 i 114/22) i zbog prekršaja iz članka 65. stavka 1. Zakona o obveznim osiguranjima u prometu (Narodne novine, broj: 151/05, 36/09, 75/09, 76/13, 152/14 i 155/23), odlučujući o žalbi okrivljenika ĆŽ, zastupanog po branitelju Edvardu Sušacu, podnesenoj protiv presude Općinskog prekršajnog suda u Splitu od 16. ožujka 2026., poslovni broj: Pp-6021/2024-9, na sjednici vijeća održanoj 10. lipnja 2026.,

p r e s u d i o  j e

I. U povodu žalbe okrivljenika ĆŽ, a po službenoj dužnosti, preinačuje se pobijana presuda, te se izriče:

Na temelju članka 182. točke 1. Prekršajnog zakona („Narodne novine“ broj 107/07, 39/13, 157/13, 110/15, 70/17, 118/18 i 114/22) okrivljenik ĆŽ (osobni podaci kao u prvostupanjskoj presudi)

OSLOBAĐA SE OD OPTUŽBE

da nije u zakonskom roku od 15 dana prijavio promjenu prebivališta sa adrese [adresa] u [adresa], na novu adresu jlk u jzf,

- pa da bi time počinio prekršaj iz članka 4. stavka 1. Zakona o prebivalištu, kažnjiv po članku 16. stavku 1. točki 1. istog Zakona,

II. Uslijed odluke iz točke I., žalba okrivljenika ĆŽ je bespredmetna glede djela pod točkom c) izreke.

III. Odbija se kao neosnovana žalba okrivljenika ĆŽ, te se u pobijanom, a nepreinačenom dijelu prvostupanjska presuda potvrđuje.

IV. U povodu žalbe okrivljenika ĆŽ, preinačava se prvostupanjska presuda u odluci o ukupnoj novčanoj kazni, tako da se okrivljeniku VŽ za prekršaj iz članka 238. stavka 7. Zakona o sigurnosti prometa na cestama, činjenično opisanog pod točkom a) izreke pobijane presude novčana kazna izrečena u iznosu od 260,00 (dvjestošezdeset) eura smatra utvrđenom, kao i kazna u iznosu od 1.320,00 (tisućutristodvadeset) eura, za prekršaj iz članka 289. stavka 4. cit. Zakona, činjenično opisanog pod točkom b) izreke pobijane presude, te se okrivljeniku VŽ, primjenom članka 39. stavka 1. Prekršajnog zakona, izriče novčana kazna u ukupnom iznosu od 1.580,00 (tisućupetstoosamdeset) eura, a koju je okrivljenik ĆŽ dužan platiti u roku od 90 (devedeset) dana od dana primitka pisanog otpravka ove presude, s time da će se, ako okrivljenik plati dvije trećine izrečene novčane kazne u navedenom roku, novčana kazna smatrati plaćenom u cjelini.

V. Temeljem članka 139. stavka 3. Prekršajnog zakona („Narodne novine“, broj 107/07, 39/13, 157/13, 110/15, 70/17, 118/18 i 114/22) okrivljenik ĆŽ obvezan je naknaditi trošak žalbenog postupka u iznosu od 50,00 (pedeset eura) u roku od 90 (devedeset) dana od primitka ove presude.

Obrazloženje

1. Pobijanom presudom okrivljenik je proglašen krivim zbog prekršaja iz članka 238. stavka 7. Zakona o sigurnosti prometa na cestama, prekršaja iz članka 289. stavka 4. cit. Zakona i zbog prekršaja iz članka 16. stavka 1. točke 1. Zakona o prebivalištu za koje mu je temeljem članka 39. Prekršajnog zakona izrečena novčana kazna u ukupnom u iznosu od 1.640,00 eura, dok je za prekršaj iz članka 65. stavka 1. Zakona o obveznim osiguranjima u prometu temeljem članka 182. stavka 1. točke 3. Prekršajnog zakona, oslobođen od optužbe.

2. Na temelju članka 58. Prekršajnog zakona, okrivljeniku je izrečena zaštitna mjera zabrane upravljanja motornim vozilom B kategorije u trajanju od 3 mjeseca.

3. Istom presudom, okrivljenik je obvezan naknaditi iznos troškova prekršajnog postupka u iznosu od 50,00 eura.

4. Protiv pobijane presude okrivljenik je pravodobno putem branitelja podnio žalbu zbog odluke o prekršajnim sankcijama i troškovima postupka.

5. U žalbi okrivljenik navodi da je priznao počinjenje prekršaja koji mu se stavljaju na teret, ali da su izrečena kazna i zaštitna mjera prestrogo određene imajući u vidu obranu okrivljenika i činjenicu da je istom automobil potreban za obavljanje posla i brigu o starijem roditelju.

6. Žalitelj predlaže da se, iz razloga navedenih u žalbi, žalba prihvati.

7. Žalba je u odnosu na prekršaje činjenično i pravno opisane u točkama a) i b) izreke neosnovana, dok je u odnosu na prekršaj činjenično opisan pod točkom c) izreke bespredmetna.

8. Rješavajući predmet te ispitujući prvostupanjsku presudu u smislu odredbe članka 202. stavka 1. Prekršajnog zakona („Narodne novine“, broj 107/07, 39/13, 157/13, 110/15, 70/17, 118/18 i 114/22) uz ocjenu navoda žalbe, ovaj sud je utvrdio da pobijanom presudom nisu počinjene bitne povrede odredaba prekršajnog postupka iz članka 195. stavka 1. točaka 6., 7., 9. i 10. tog Zakona, da u predmetu nije nastupila zastara prekršajnog progona, na koje ovaj Sud pazi po službenoj dužnosti.

9. Međutim, ovaj sud je utvrdio da su pobijanom presudom povrijeđene odredbe materijalnog prekršajnog prava iz članka 196. točke 1. Prekršajnog zakona, glede djela prekršaja iz članka 16. stavka 1. točke 1. Zakona o prebivalištu, budući isto, na način kako je to činjenično opisano pod točkom c) izreke pobijane presude, po propisu nije prekršaj.

10. Naime, okrivljenik je proglašen krivim da u zakonskom roku od 15 dana nije prijavio promjenu prebivališta sa adrese [adresa] u [adresa], na novu adresu fiuo u oij.

11. Dakle, kod ovog djela se radi o prekršaju vezanom uz strogi zakonski rok kod kojeg je datum počinjenja konstitutivni element prekršaja (datum počinjenja je prvi sljedeći dan nakon isteka petnaestodnevnog roka za prijavu), te se ne radi o trajnom prekršaju kod kojeg je vrijeme počinjenja vezano uz prestanak protupravnog stanja. Kako u činjeničnom opisu djela sadržanom u izreci pobijane presude nedostaje upravo taj konstitutivni element, jer samo navođenje roka od 15 dana bez preciziranja datuma s kojim je nastalo protupravno stanje, nije dovoljno za postojanje bića djela prekršaja iz članka 16. stavka 1. točke 1. Zakona o prebivalištu.

12. Postupajući dalje po službenoj dužnosti u odnosu na prekršaje činjenično i pravno opisane u točkama a) i b) izreke pobijane presude, ovaj sud nije utvrdio da bi pobijanom presudom bile povrijeđene odredbe materijalnog prekršajnog prava na štetu okrivljenika, niti da su počinjene bitne povrede odredaba prekršajnog postupka iz članka 195. stavka 1. točke 6., 7., 9. i 10. Prekršajnog zakona, i da u predmetu nije nastupila zastara prekršajnog progona, na koje ovaj Sud pazi po službenoj dužnosti.

13. Ispitujući odluku o kazni vijeće ovog suda je utvrdilo da izrečena kazna nije prestroga. Naime, valja navesti da je za djelo prekršaja iz članka 289. stavka 4. Zakona o sigurnosti prometa na cestama propisana novčana kazna u rasponu od 1.320,00 do 2.650,00 eura ili kazna zatvora do 60 dana, a koja se u navedenom trajanju propisuje za najteže oblike prekršaja, sukladno članku 35. stavku 1. Prekršajnog zakona, a okrivljeniku je za navedeni prekršaj utvrđena novčana kazna kao blaža vrstu kazne za taj prekršaj i to u visini propisanog posebnog minimuma, unatoč višestrukom istovrsnom povratu okrivljenika, dok mu je za prekršaj iz članka 238. stavka 7. cit. Zakona utvrđena novčana kazna u iznosu od 260,00 eura, pa vijeće ovog suda izrečenu novčanu kaznu u ukupnom iznosu primjenom članka 39. Prekršajnog zakona, kao u izreci ove presude, smatra razmjernu težini navedenih prekršaja i prekršajnoj odgovornosti okrivljenika, te da će se tako izrečenom kaznom postići svrha kažnjavanja propisana člankom 32. Prekršajnog zakona.

14. Odluka o troškovima prvostupanjskog postupka također je na zakonu osnovana i odgovarajuće obrazložena, a njihova visina od 50,00 eura, ukazuje se primjerenom, s obzirom na Rješenjem o određivanju paušalnog iznosa za troškove prekršajnog postupka („Narodne novine“, broj: 18/13), propisani raspon troškova u paušalnom iznosu od 100,00 do 5.000,00 kuna / 13,27 do 663,61 eura.

15. S obzirom da je ovaj sud, odlučujući o žalbi okrivljenika, donio odluku kojom je pravomoćno utvrđena prekršajna odgovornost okrivljenika, sukladno odredbi članka 138. stavka 2. točke 3.c Prekršajnog zakona, okrivljenik je obvezan na naknadu paušalne svote troškova žalbenog postupka. Visina paušalnog iznosa troškova žalbenog postupka, imajući u vidu gore citirano Rješenje, određena u iznosu od 50,00 eura, po mišljenju ovog suda, primjerena je složenosti i trajanju postupka i imovnom stanju okrivljenika.

16. Iz navedenih razloga presuđeno je temeljem članka 205. i 207. Prekršajnog zakona kao u izreci.

U Zagrebu 10. lipnja 2026.

Zapisničarka

Predsjednik vijeća

Marcela Soljačić-Prester, v. r.

Nediljko Boban, v. r.

Presuda se dostavlja Općinskom prekršajnom sudu u Splitu, u 5 otpravaka: za spis, branitelja, okrivljenika i tužitelja.