Republika Hrvatska
Županijski sud u Rijeci
Žrtava fašizma 7
51000 Rijeka
Poslovni broj: Gž-125/2023-3
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Županijski sud u Rijeci, u vijeću sastavljenom od sudaca Tajane Polić, kao predsjednice vijeća, Brankice Malnar, kao sutkinje izvjestiteljice te Alena Perhata, kao člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja EJ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćniku Igoru Leskovaru, odvjetniku u Zagrebu, protiv tuženice Republike Hrvatske, OIB: 52634238587, zastupane po Općinskom građanskom državnom odvjetništvu u Zagrebu, radi isplate, odlučujući o žalbi tuženice izjavljenoj protiv presude Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj P-11964/19-31 od 30. studenog 2022., u sjednici vijeća održanoj 10. lipnja 2026.
p r e s u d i o j e
I. Uvažavanjem žalbe tuženice preinačava se presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj P-11964/19-31 od 30. studenog 2022. i sudi:
Odbija se tužbeni zahtjev tužitelja koji glasi:
" Tužena Republika Hrvatska, OIB: 52634238587, dužna je tužitelju EJ, iz [adresa], OIB- [osobni identifikacijski broj], isplatiti 74.400,00 kn/9.874,58 EUR, sa zateznim kamatama po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanje kredita odobrenih za razdoblje dulje od jedne godine nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, koja kamata teče na iznos od
- 2.100,00 kn/ 278,72 EUR od 16. svibnja 2016.;
- 2.100,00 kn/ 278,72 EUR od 16. lipnja 2016.;
- 2.100,00 kn/ 278,72 EUR od 16. srpnja 2016.;
- 2.100,00 kn/ 278,72 EUR od 16. kolovoza 2016.;
- 2.100,00 kn/ 278,72 EUR od 16. rujna 2016.;
- 2.100,00 kn/ 278,72 EUR od 16. listopada 2016.;
- 2.100,00 kn/ 278,72 EUR od 16. studenog 2016.;
- 2.100,00 kn/ 278,72 EUR od 16. prosinca 2016.;
- 2.100,00 kn/ 278,72 EUR od 16. siječnja 2017.;
- 2.100,00 kn/ 278,72 EUR od 11. veljače 2017.;
- 2.100,00 kn/ 278,72 EUR od 16. ožujka 2017.;
- 2,100,00 kn/ 278,72 EUR od 16. travnja 2017.;
- 2.100,00 kn/ 278,72 EUR od 16. svibnja 2017.;
- 2.100,00 kn/ 278,72 EUR od 16. lipnja 2017.;
- 2.100,00 kn/ 278,72 EUR od 16. srpnja 2017.;
- 2.100,00 kn/ 278,72 EUR od 16. kolovoza 2017.;
- 2.100,00 kn 278,72 EUR od 16. rujna 2017.;
- 2.100,00 kn/ 278,72 EUR od 16. listopada 2017.;
- 2.100,00 kn/ 278,72 EUR od 16. studeni 2017.;
- 2.100,00 kn/ 278,72 EUR od 16. prosinca 2017.;
- 2.100,00 kn/ 278,72 EUR od 16. siječnja 2018.;
- 2.100,00 kn/ 278,72 EUR od 11. veljače 2018.;
- 2.100,00 kn/ 278,72 EUR od 16. ožujka 2018.;
- 2,100,00 kn/ 278,72 EUR od 16. travnja 2018.;
- 2.100,00 kn/ 278,72 EUR od 16. svibnja 2018.;
- 2.100,00 kn/ 278,72 EUR od 16. lipnja 2018.;
- 2.100,00 kn/ 278,72 EUR od 16.07.2018.;
- 2.100,00 kn/ 278,72 EUR od 16. kolovoza 2018.;
- 2.100,00 kn 278,72 EUR od 16. rujna 2018.;
- 1.950,00 kn / 258,80 EUR od 16. listopada 2018.;
- 1.950,00 kn / 258,80 EUR od 16. studenog 2018.;
- 1.950,00 kn / 258,80 EUR od 16. prosinca 2018.;
- 1.950,00 kn / 258,80 EUR od 16. siječnja 2019.;
- 1.950,00 kn / 258,80 EUR od 11. veljače 2019.;
- 1.950,00 kn / 258,80 EUR od 16. ožujka 2019.;
- 1.950,00 kn /258, 80 EUR od 16. travnja 2019. do isplate,
kao i naknaditi mu trošak postupka u iznosu 13.750,00 kn/ 1.824,94 EUR, sa zateznim kamatama po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanje kredita odobrenih za razdoblje dulje od jedne godine nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, počam od 30. studeni 2022. do isplate, sve u roku 15 dana."
II. Nalaže se tužitelju naknaditi tuženici trošak postupka u iznosu od 1.078,36 eura, dok se zahtjev tuženice u preostalom dijelu odbija kao neosnovan.
Obrazloženje
1. Prvostupanjskom presudom naloženo je tuženici isplatiti tužitelju iznos od 74.400,00 kn/9.874,58 eura s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama, kao i naknaditi mu trošak postupka u iznosu 13.750,00 kn/ 1.824,94 eura s pripadajućim zateznim kamatama.
2. Protiv navedene presude žalbu podnosi tuženica pozivajući se na žalbeni razlog pogrešne primjene materijalnog prava iz članka 353. stavak 1. točka 3. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" br. 53/91., 91/92., 112/99., 129/00., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 96/08., 84/08., 123/08., 57/11., 148/11., 25/13., 89/14., 70/19., 80/22., 114/22., dalje: ZPP) s prijedlogom da se pobijana presuda preinači na način da se odbije tužbeni zahtjev, podredno ukine, uz naknadu troškova žalbenog postupka.
2.1. U žalbi u bitnome navodi da je tužitelj u trenutku stjecanja prava vlasništva predmetnog stana postupao sa znanjem, odnosno s pristankom da pravo vlasništva stekne na nekretnini koju neće moći u potpunosti ekonomski eksploatirati budući da je opterećena zaštićenim najmom, stoga da u takvoj situaciji nije moguće zaključiti da se šteta tužitelju dogodila na njegovoj imovini jer je on svojevoljno i sa znanjem naknadno stupio u pravni položaj „oštećenika“ kada se šteta na toj imovini već dogodila.
3. Odgovor na žalbu nije podnesen.
4. Žalba je osnovana.
5. Predmet spora je zahtjev tužitelja, kao vlasnika stana koji je opterećen pravom tzv. zaštićenog najmoprimca (presuda prvostupanjskog suda poslovni broj Ps- 319/08 od 28. travnja 2009., koja mijenja ugovor o najmu stana sa zaštićenom najamninom), za isplatom iznosa od 74.400,00 kn/9.874,58 eura s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama koje teku od dospijeća svakog pojedinog iznosa, a na ime naknade štete u visini razlike između tržišne i zaštićene najamnine u razdoblju od svibnja 2016. do travnja 2019.
6. Tijekom parničnog postupka prvostupanjski sud je u bitnome utvrdio:
- da je tužitelj pravo vlasništva predmetnog stana stekao temeljem Ugovora o kupoprodaji od 9. rujna 2008. kojim je tužitelj od vlasnika kupio neuseljiv stan, opterećen Ugovorom o najmu stana sa zaštićenom najamninom u kojem temeljem tog Ugovora živi zaštićeni najmoprimac,
-da je tužitelju u trenutku kupnje stana bila poznata činjenica da u istome stanuje zaštićena najmoprimka BJ, a što je isti učinio nespornim na ročištu održanom 17. ožujka 2022,
-da navedeno nije od utjecaja na pravo tužitelja zahtijevati naknadu u razlici najamnine, slijedom čega utvrđuje tužbeni zahtjev osnovanim.
7. Takvo utvrđenje prvostupanjskog suda nije prihvatljivo ovom sudu.
8. Protivno stajalištu suda prvog stupnja, u konkretnom slučaju nisu kumulativno ispunjene sve propisane pretpostavke iz odredbe članka 1045. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine", broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, dalje u tekstu: ZOO) da bi nastao izvanugovorni odnos odgovornosti za štetu.
9. Pri tome treba skrenuti pažnju i na izraženo shvaćanje u odluci Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj Rev-829/22-2 od 17. listopada 2023. kada je odgovoreno na revizijsko pitanje da: "Vlasnik stana u kojem se nalazi zaštićeni najmoprimac, koji je vlasništvo stana stekao na temelju pravnog posla, znajući da se u istom nalazi zaštićeni najmoprimac, nema pravo na naknadu štete u visini razlike između zaštićene i tržišne najamnine, tj. pravo na primjerenu naknadu zbog ograničenja njegova prava vlasništva na stanu zbog činjenice da u predmetnom stanu živi zaštićeni najmoprimac."
10. Sustav zaštićenog najma uveden je Zakonom o najmu stanova ("Narodne novine", broj 91/96 i 48/98 u daljnjem tekstu: ZNS), kojim se vlasnicima stanova, u kojima žive zaštićeni najmoprimci, nameće teret stambenog zbrinjavanja zaštićenih najmoprimca, i točno je da isto predstavlja miješanje u pravo na mirno uživanje vlasništva i da isto vlasnicima nameće nerazmjeran i pretjeran teret, a što je protivno odredbi čl. 1. Protokola 1. uz Konvenciju za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda, a kako to proizlazi i iz presude Statileo protiv RH iz čega bi proizlazila osnovanost tužbenog zahtjeva. Međutim, navedeno je primjenjivo samo u slučaju da je tužitelj u trenutkom stupanja na snagu ZNS-a, već bio vlasnik stana, u odnosu na koji mu je država nametnula prekomjerni teret i samom tom činjenicom nije imao mogućnost izbora.
11. Dakle, u konkretnom slučaju kada je tužitelj dvanaest godina nakon stupanja na snagu ZNS-a, znajući da u stanu živi zaštićeni najmoprimac, istoga odlučio kupiti i na taj način pristao na primanje iznosa zaštićene najamnine, a ne tržišne najamnine, pri čemu isti niti dokazuje da je mogao razumno očekivati (javno dostupni planovi i izjave Vlade Republike Hrvatske u tom pravcu) da će se sustav zaštićenog najma ukinuti u razumnom vremenu nakon kupnje (Zakon o izmjenama i dopunama Zakona o najmu stanova - „Narodne novine“, broj 68/18 stupio je na snagu 4. kolovoza 2018., dakle 10 godina nakon kupnje), nedostaje uzročno posljedična veza između postupanja tuženice i eventualne štete, koju tužitelj trpi u vidu razlike između zaštićene i tržišne najamnine, te je zbog toga pravilnom primjenom materijalnog prava tužbeni zahtjev tužitelja valjalo odbiti kao neosnovan.
12. Iz tih razloga, temeljem odredbe članka 373. toč. 3. ZPP-a, presudu suda prvog stupnja valjalo je preinačiti i odbiti zahtjev tužitelja, te odlučiti kao u izreci ove presude.
13. Preinačenjem presude suda prvog stupnja tuženica je uspjela u sporu pa joj je temeljem odredbe članka 166. stavak 2. i 154. stavak 1. i članka 155. ZPP-a valjalo odmjeriti troškove postupka. Tuženici prema Tarifi pripada iznos od po 132,72 eura za sastav odgovora na tužbu, odgovora na zahtjev za mirno rješenje spora, podnesaka od 9. prosinca 2020. i 11. siječnja 2021 te za pristup ročištima 8. prosinca 2020. te 17. ožujka 2022. (Tbr. 8. toč.1. u vezi Tbr. 7. toč.1 te Tbr. 9. toč.1. u vezi Tbr. 7. toč. 1.). Tuženici za pristup ročištu 9. studenog 2021. pripada iznos od 33,18 eura (Tbr. 9. toč. 5. u vezi s Tbr. 7. toč. 1.) budući je isto odgođeno prije početka raspravljanja. Nadalje, tuženici ne pripada naknada za pristup ročištu 23. travnja 2020. budući navedeno ročište nije održano. Dakle, tuženici na ime parničnog troška pripada ukupno 829,50 eura. Tuženici pripada i trošak žalbenog postupka u iznosu od 248,86 eura sukladno Tbr. 10. toč.1. u vezi s Tbr. 7. toč. 1. Tarife. Stoga je tužitelju naloženo isplatiti tuženici trošak u ukupnom iznosu od 1.078,36 eura.
U Rijeci, 10. lipnja 2026.
Predsjednica vijeća
Tajana Polić
