Republika Hrvatska

Županijski sud u Rijeci

Žrtava fašizma 7

51000 Rijeka

Poslovni broj: Gž-731/2026-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Rijeci, po sucu Larisi Gačanin, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja Vodoopskrba i odvodnja d.o.o., Zagreb, Folnegovićeva 1, OIB: 83416546499, kojeg zastupa punomoćnica Mirjana Kopić, odvjetnica u Zajedničkom odvjetničkom uredu Mirjana Kopić i Krešimir Preprotić, u Zagrebu, protiv tuženice VU iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], koju zastupa punomoćnik Vladimir Rađenović, odvjetnik u Zajedničkom odvjetničkom uredu Hrvoje Lafter i Vladimir Rađenović, u Jastrebarskom, radi isplate, odlučujući o žalbi tužitelja izjavljenoj protiv presude Općinskog suda u Novom Zagrebu, poslovni broj Povrv-618/2025-6 od 19. ožujka 2026., 10. lipnja 2026.

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se žalba tužitelja kao neosnovana i potvrđuje presuda Općinskog suda u Novom Zagrebu, poslovni broj Povrv-618/2025-6 od 19. ožujka 2026.

II. Odbija se zahtjev tužitelja za naknadu troškova žalbenog postupka.

Obrazloženje

1. Toč. I. izreke prvostupanjske presude ukinut je u cijelosti platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi javnog bilježnika Sandre Palinić-Čulin posl. br. Ovrv-18924/2025 od 30. listopada 2025. kojim je tuženici naloženo da tužitelju isplati iznos 323,71 eura, zajedno s pripadajućim zateznim kamatama tekućim na pojedinačne iznose na način i po stopi pobliže opisanim u izreci predmetne presude te je tužbeni zahtjev odbijen kao neosnovan. Toč. II. izreke odbijen je u cijelosti zahtjev tužitelja za naknadu troškova postupka.

2. Protiv citirane presude žalbu podnosi tužitelj, pozivajući se pritom na žalbene razloge propisane čl. 353. st. 1. toč. 1. i 3. Zakona o parničnom postupku "(Narodne novine" br. 53/91., 91/92., 112/99., 129/00., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 96/08., 84/08., 123/08., 57/11., 148/11. - službeni pročišćeni tekst, 25/13., 89/14., 70/19., 80/22., 114/22., 155/23., 146/25. – dalje: ZPP). Predlaže da se pobijana presuda ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovni postupak, potražujući pritom i trošak žalbenog postupka.

3. Odgovor na žalbu nije podnesen.

4. Žalba nije osnovana.

5. Predmet spora je zahtjev tužitelja za isplatom ukupnog iznosa od 323,71 eura sa zateznim kamatama, na ime naknade za pružene, a neplaćene vodne usluge u razdoblju od kolovoza 2024. do srpnja 2025.

6. Donoseći pobijanu presudu prvostupanjski sud, u bitnome, utvrđuje:

- da je tužitelj (ranije ovrhovoditelj) podnio prijedlog za ovrhu na temelju vjerodostojne isprave protiv tuženice (ranije ovršenice) radi naplate novčane tražbine u iznosu 323,71 eura sa zateznim kamatama, slijedom čega je javni bilježnik Sandra Palinić Čulin donijela rješenje o ovrsi posl. br. Ovrv-18924/2025 od 30. listopada 2025.,

- da je tuženica protiv navedenog rješenja podnijela pravovremeni prigovor, slijedom čega je rješenjem suda posl. br. Povrv-618/25 od 17. veljače 2026. predmetno rješenje o ovrsi stavljeno izvan snage te je odlučeno da će se postupak nastaviti kao u povodu prigovora protiv platnog naloga,

- da tužitelj nije dostavio isprave iz kojih bi bilo vidljivo da je tuženica korisnik vodne usluge, kao što su primjerice izvadak iz zemljišne knjige ili kupoprodajni ugovor,

- da tužitelj u podnesku od 4. ožujka 2026. nije naveo na koju nekretninu se odnosi predmetno potraživanje i zašto bi tuženica bila obveznik plaćanja vodne usluge niti je dostavio isprave na koje se pozvao u predmetnom podnesku.

7. Na temelju tako utvrđenog činjeničnog stanja, pozivom na čl. 42. st. 1. i čl. 3. Zakona o vodnim uslugama (''Narodne novine'' br. 66/19. - dalje: ZVU) te na čl. 219. st. 1. čl. 232. st. 1. i čl. 461.a st. 6. ZPP-a, cijeneći da tužitelj tijekom postupka nije naveo odlučne činjenice, prvostupanjski sud na temelju čl. 461. st. 4. ZPP-a nije proveo raspravu i predložene dokaze saslušanjem stranaka, očevidom i knjigovodstvenim vještačenjem, budući da se ne radi o prikladnim dokaznim sredstvima za dokazivanje pasivne legitimacije tuženice.

8. Slijedom navedenog, na temelju čl. 451. st. 3. Zakona o parničnom postupku "(Narodne novine" br. 53/91., 91/92., 112/99., 129/00., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 96/08., 84/08., 123/08., 57/11., 148/11. - službeni pročišćeni tekst, 25/13., 89/14., 70/19., 80/22., 114/22., 155/23. – dalje: ZPP/23), odlučuje kao u toč. I. izreke prvostupanjske presude, dok odluku o troškovima postupka donosi primjenom čl. 154. st. 1. ZPP/23.

9. U konkretnome slučaju radi se o postupku u sporu male vrijednosti u smislu odredbe čl. 458. st. 1. ZPP-a. Prema odredbi čl. 467. st. 1. ZPP-a prvostupanjska presuda kojom se završava spor u postupku male vrijednosti može se pobijati samo zbog pogrešne primjene materijalnog prava i zbog bitnih povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. ZPP-a, osim zbog povrede iz čl. 354. st. 2. toč. 3. ZPP-a.

10. U donošenju pobijane presude nije počinjena niti jedna od bitnih postupovnih povreda na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti u smislu odredbe čl. 365. st. 2. ZPP-a. Također, prvostupanjski je sud u obrazloženju presude dao jasne i dostatne razloge o odlučnim činjenicama koji nisu u proturječnosti s činjenicama iznesenim u postupku i provedenim dokazima, a ne postoje niti drugi nedostaci zbog kojih pravilnost pobijane odluke ne bi bilo moguće ispitati, odnosno izreka presude je razumljiva i neproturječna sama sebi i razlozima presude pa se nije ostvario žalbeni razlog iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP-a.

11. S time u vezi, a suprotno žalbenim navodima, iz stanja spisa ne proizlazi da je tužitelj uz odgovor na prigovor tuženice dostavio račune iz kojih je vidljiv osnov i visina tužbenog zahtjeva, već je uz predmetni podnesak dostavljen samo izvadak otvorenih stavki na dan 27. kolovoza 2025. Predmetni računi dostavljeni su tek uz žalbu podnesenu protiv prvostupanjske presude, a koju dokumentaciju ovaj sud nije uzeo u obzir u skladu s čl. 352. st. 1. ZPP-a.

11.1 Pritom je potrebno navesti da čak i u situaciji kada bi računi bili dostavljeni za vrijeme trajanja prvostupanjskog postupka, takva dokumentacija (jednako kao i izvadak otvorenih stavki) izrađena je upravo od strane tužitelja, kao zainteresirane stranke u postupku. Naime, račun je jednostrani akt poslovnog subjekta, a ne javna isprava kojom se dokazuje istinitost onoga što se u njoj potvrđuje ili određuje pa u situaciji kada tuženica osporava osnovu i visinu potraživanja tužitelja, a koje potraživanje tužitelj temelji na dokumentaciji koju je sam izradio, tada je na tužitelju teret dokaza da dokaže istinitost sadržaja predmetne dokumentacije i to predlaganjem i izvođenjem dokaza na temelju kojih se na objektivan način može utvrditi osnovanost i visina njegove tražbine. Navedeno nije moguće utvrditi uvidom u izvod iz ovjerovljenih poslovnih knjiga, uvidom u poslovne knjige tužitelja - uplate izvršene od strane tuženice i utužene račune, kao niti provođenjem knjigovodstvenog vještačenja poslovnih knjiga tužitelja, budući da je riječ o ispravama, odnosno dokumentaciji koje je sastavio upravo tužitelj, a koja pritom nije niti dostavljena u spis.

11.2 Također, saslušanje stranaka i očevid na licu mjesta ne predstavljaju adekvatne dokazne prijedloge na temelju kojih bi se mogle utvrditi odlučne činjenice u ovome sporu, a s obzirom na navode tuženice koja je tijekom postupka osporila osnovu i visinu potraživanja, kao i aktivnu i pasivnu legitimaciju stranaka te istaknula prigovor zastare. Štoviše, iz podneska tužitelja od 4. ožujka 2026. nije niti razvidno koje bi se to odlučne činjenice provođenjem navedenih dokaza trebale utvrditi. Stoga, suprotno žalbenim navodima, pobijanom presudom nije počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP-a.

12. Zaključno, okolnost da je podnesak tuženice od 17. ožujka 2026., kojim se ista očitovala na navode iz podneska tužitelja od 4. ožujka 2026., tužitelju dostavljen tek uz prvostupanjsku presudu, ne znači da je tužitelj opisanim postupanjem onemogućen u raspravljanju pred sudom.

13. Rješenjem prvostupanjskog suda od 17. veljače 2026. stranke su upozorene na dužnost iznošenja činjenica i predlaganja dokaza u smislu čl. 461.a ZPP-a. Tako je, između ostalog, tužitelj jasno upozoren da je dužan najkasnije u podnesku predanom sudu u roku od 15 dana od primitka predmetnog rješenja i prigovora ovršenice iznijeti sve činjenice na kojima temelji svoje zahtjeve i predložiti dokaze potrebne za utvrđivanje iznesenih činjenica te predložiti održavanje usmene rasprave.

14. Sukladno citiranoj zakonskoj odredbi, tužitelj je već u podnesku od 4. ožujka 2026. bio dužan predložiti sve dokaze potrebne za utvrđivanje odlučnih činjenica, a što je u konkretnome slučaju propustio učiniti.

15. Pritom se ukazuje, suprotno žalbenim navodima, da podneskom od 17. ožujka 2026. tuženica niti ne iznosi ikakve nove navode u pogledu predmeta spora već ustraje pri osporavanju osnove i visine potraživanja, kao i kod prigovora aktivne i pasivne legitimacije (jednako kao i u prigovoru protiv rješenja o ovrsi). U nastavku podneska ista se očituje na navode iz podneska tužitelja od 4. ožujka 2026. na način da iste osporava, ukazujući da predloženim dokazima od strane tužitelja nije moguće utvrditi relevantne činjenice u postupku.

16. Slijedom svega navedenog, budući da u konkretnome slučaju donošenjem pobijane presude prvostupanjski sud nije počinio niti jednu od bitnih povreda odredaba parničnog postupka na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti, kao niti one na koje tužitelj ukazuje u svojoj žalbi, te je pritom pravilno primijenio materijalno pravo, valjalo je na temelju čl. 368. st. 1. ZPP-a odbiti žalbu tužitelja i odlučiti kao u toč. I. izreke ove presude, a budući da tužitelj nije uspio žalbom, njegov je zahtjev za naknadu troškova žalbenog postupka valjalo odbiti i odlučit kao u toč. II. izreke presude.

Rijeka, 10. lipnja 2026.

Sudac:

Larisa Gačanin