Republika Hrvatska

Županijski sud u Rijeci

Žrtava fašizma 7

51000 Rijeka

Poslovni broj: Gž-1206/2023-3

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

I

R J E Š E NJ E

Županijski sud u Rijeci, u vijeću sastavljenom od sudaca Brankice Malnar, predsjednice vijeća, Alena Perhata člana vijeća i suca izvjestitelja i Tajane Polić, članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja OTP banke d. d. iz Splita, Domovinskog rata 61, OIB: 69326397242, zastupane po punomoćnici Aniti Jozičić, odvjetnici u Odvjetničkom društvu Hanžeković i Radaković iz Zagreba, protiv tuženika ŠI iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćniku Darku Staniću, odvjetniku iz Splita, radi isplate, odlučujući o žalbi tuženika izjavljenoj protiv presude Općinskog suda u Splitu poslovni broj Povrv - 491/2020-37 od 15. lipnja 2022. godine, u sjednici vijeća održanoj dana 10. lipnja 2026. godine,

p r e s u d i o  j e

Odbija se žalba tuženika kao neosnovana i potvrđuje presuda Općinskog suda u Splitu poslovni broj Povrv-491/2020-37 od 15. lipnja 2022. godine u točki I. izreke, kao i u dosuđujućem dijelu odluke o parničnom trošku iz točke II. izreke. r i j e š i o  j e

Odbacuje se kao nedopuštena žalba tuženika izjavljena protiv presude Općinskog suda u Splitu poslovni broj Povrv-491/2020-37 od 15. lipnja 2022. godine u odnosu na pobijani dio točke II. njezine izreke u kojem je odbijen kao neosnovan zahtjev tužitelja za više zatraženi trošak u iznosu od 6.709,00 kuna.

Obrazloženje

1. Presudom prvostupanjskog suda (točka I. izreke) održan je na snazi platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi na temelju vjerodostojne isplate javnog bilježnika Mirjane Popovac iz Splita poslovni broj Ovrv-2621/2017 od 05. lipnja 2017. godine, kojim je naloženo tuženiku da isplati tužitelju iznos od 19.147,79 kuna, sa zakonskom zateznom kamatom na pojedinačne iznose glavnice od dospjelosti do isplate, sve pobliže naznačeno u toj točki izreke.

2. U točki II. izreke iste presude naloženo je tuženiku da u roku od 15 dana naknadi tužitelju parnični trošak u iznosu od 7.641,00 kuna, zajedno sa zakonskim zateznim kamatama koje na iznos troškova teku od presuđenja do isplate, sve pobliže navedeno u izreci, pri čemu je odbijen kao neosnovan zahtjev tužitelja za više zatraženi trošak u iznosu od 6.709,00 kuna.

3. Protiv te presude pravovremenu žalbu podnosi tuženik, iz svih žalbenih razloga propisanih odredbom članka 353. stavak 1. Zakona o parničnom postupku («Narodne novine» br. 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11-pročišćeni tekst, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23 i 146/25, u nastavku teksta: ZPP), te predlaže da se pobijana presuda preinači.

4. Odgovor na žalbu nije podnesen.

5. Žalba tuženika je dijelom neosnovana, a dijelom nedopuštena.

6. Sud prvog stupnja na temelju sadržaja priložene dokumentacije, uvida u spise tog suda poslovni broj Ovr-4634/2017, Ovr-240/2018, Ovr-5522/2016 i P-130/2017, kao i u spis Općinskog suda u Splitu, Stalne službe u Trogiru poslovni broj Ovr - 4676/2015, u bitnome utvrđuje da je predmet ovog parničnog postupka zahtjev tužitelja radi isplate iznosa od ukupno 19.147,79 kuna, s pripadajućim zateznim kamatama na pojedinačne iznose glavnice od njihove dospjelosti do isplate, po osnovi nepodmirenog duga prednice tuženika-sada pokojne EI po Ugovoru o tekućem [serijski broj] od 15. ožujka 1999. godine, a da tuženik kao nasljednik majke EI ističe prigovor da naslijeđena imovina nije dostatna za podmirenje duga, jer da je on već podmirio dio dugovanja svoje majke.

7. U vezi toga utvrđuje da je pravna prednica tuženika , sada pokojna EI, na dan 01. srpnja 2015. godine imala dug prema tužitelju po osnovi Ugovora o tekućem računu od 15. ožujka 1999. godine u sveukupnom iznosu od 19.147,79 kuna (iznos od 14.198,32 kuna na ime glavnice, iznos od 4.648,47 kuna na ime obračunatih kamata, iznos od 180,00 kuna na ime troškova opomene i iznos od 121,00 kuna na ime vođenja računa).

8. Nadalje utvrđuje da je tuženik temeljem rješenja o nasljeđivanju tog suda poslovni broj O-3003/2013 od 19. studenoga 2013. godine, koje je doneseno iza smrti pokojne EI (Š) EI, rođene E, naslijedio nekretnine upisane u zk. ul. br. [broj ZK uloška], k. o. [katastarska općina], i to čest. zem. [katastarska čestica], zatim nekretnine upisane u zk. ul. br. [broj ZK uloška], k. o. [katastarska općina], i to čest. zgr. [katastarska čestica], čest. zem. [katastarska čestica], potom nekretnine upisane u [broj], k. o. [katastarska općina], i to čest. zem. [katastarska čestica], čest. zgr. [katastarska čestica], zatim nekretnine upisane u [broj], k. o. [katastarska općina], i to čest. zem. [katastarska čestica], te čest. zem. [katastarska čestica], iz zk. ul. br. [broj ZK uloška], k. o. [katastarska općina], a da je isti osim toga naslijedio od navedene pravne prednice (majke) i pokretnine, i to novčana sredstva položena kod Erste banke d. d. i Splitske banke d. d., Udruge umirovljenika Elektrodalmacije Split, stolić od opala, četiri grafike Z, televizor i tapiseriju.

9. Prvostupanjski sud utvrđuje da je presudom tog suda poslovni broj P-130/2017 od 06. veljače 2019. godine, u pravnoj stvari tužitelja Erste & Steiermarkische bank d. d. protiv ovdje tuženika ŠI, naloženo tom tuženiku da isplati tužitelju iznos od 29.011,36 kuna, zajedno sa zakonskim zateznim kamatama na iznos od 22.561,62 kuna od 19. listopada 2016. godine do isplate, kao i da mu naknadi trošak u iznosu od 1.826,00 kuna, zajedno sa zakonskim zateznim kamatama koje na navedeni iznos teku od presuđenja do isplate.

10. Nastavno utvrđuje da je rješenjem o ovrsi tog suda poslovni broj Ovr-5522/2016 od 02. studenoga 2016. godine, u ovršnoj stvari ovrhovoditelja Erste Card Club d. o. o. iz Zagreba, ZI iz [adresa] i FI iz [adresa], protiv ovršenika (ovdje tuženika) ŠI, određena ovrha na nekretninama tuženika, i to temelju ovršne isprave-pravomoćnog rješenja o ovrsi kojeg je donijela javni bilježnik Mirjana Popovac pod poslovnim brojem Ovrv 8419/14 od 29. listopada 2014. godine, radi namirenja ovršne tražbine u iznosu od 15.810,88 kuna, zajedno sa zakonskim zateznim kamatama tekućima od 11. studenoga 2013. godine do isplate, troška priznatog rješenjem o ovrsi u iznosu od 3.267,64 kuna, sa zakonskim zateznim kamatama tekućima od 29. listopada 2014. godine do isplate, kao i daljnjeg troška ovog ovršnog postupka u iznosu od 1.562,50 kuna, sa zakonskim zateznim kamatama tekućima od dana donošenja rješenja o ovrsi do isplate.

11. Sud prvog stupnja utvrđuje i da je podmirena tražbina radi koje je osnovano založno pravo na nekretnini u vlasništvu tuženika označenoj kao čest. zem. [katastarska čestica], iz zk. ul. br. [broj ZK uloška], k. o. [katastarska općina], u visini od 158.353,77 kuna.

12. Nadalje utvrđuje da se potonja nekretnina koja ima površinu od 1.091 m[2] nalazi unutar granica građevinskog područja, te da njezina ukupna vrijednost iznosi 988.260,53 kuna (905,83 kuna po m[2] x 1.091 m ), a da je tuženik osim te nekretnine naslijedio od majke i naznačene nekretnine upisane u k. o. [katastarska općina], koje zasigurno imaju određenu vrijednost unatoč činjenici da se radi o suvlasničkim udjelima i zemljištu većinom položenom izvan granica građevinskog područja, te da je tuženik u obvezi podmiriti dug u ukupnom iznosu od 180.915,39 kuna.

13. S obzirom na navedeno, utvrđuje kako tuženik nije dokazao da vrijednost imovine koju je naslijedio iza majčine smrti nije dostatna za podmirenje utuženog duga, pa pozivom na odredbe članaka 139. i 226. Zakona o nasljeđivanju („Narodne novine“ br. 48/03, 163/03, 35/05, 127/13, 33/15 i 14/19, u nastavku teksta: ZN), kao i odredbe članaka 7. i 219. stavak 1. ZPP-a, odlučuje kao u točki I. izreke pobijane presude.

14. Odluku o parničnim troškovima temelji na odredbama članaka 154. stavak 1. i 155. ZPP-a.

15. Pazeći po službenoj dužnosti na bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 365. stavak 2. ZPP-a, utvrđeno je da u provedenom postupku i prilikom donošenja pobijane presude nije počinjena neka od tih povreda, niti tuženik makar indirektno (sadržajem žalbe) ukazuje na neku drugu bitnu postupovnu povredu.

16. Pravilno je sud prvog stupnja utvrdio da tuženik nije dokazao da je vrijednost imovine koju je naslijedio iza smrti majke EI manja od utuženog duga koji je teretio njegovu majku, niti da je vrijednost majčinih dugova koji su podmireni veća od vrijednosti imovine koju je naslijedio iza smrti majke, a za takva svoja činjenična utvrđenja naveo je jasne i pravno utemeljene razloge koje kao takve u svemu prihvaća i ovaj sud i na koje se radi izbjegavanja nepotrebnog ponavljanja upućuje tuženika, pa je pravilnom primjenom odredbe članka 139. stavak 3. ZN-a odlučeno kao u točki I. izreke pobijane prvostupanjske presude.

17. Pravilna je i odluka kojom je u točki II. izreke pobijane presude usvojen zahtjev tužitelja za naknadu parničnog troška u iznosu od 7.641,00 kuna, zajedno sa zakonskim zateznim kamatama koje na taj iznos teku od presuđenja do isplate, jer se temelji na pravilnoj primjeni odredaba članaka 154. stavak 1. i 155. ZPP-a.

18. Stoga je žalbu tuženika valjalo odbiti kao neosnovanu i potvrditi pobijanu odluku u točki I. izreke, kao i u dosuđujućem dijelu odluke o parničnom trošku iz točke II. izreke, u skladu s odredbom članka 368. stavak 1. ZPP-a.

19. Budući da tuženik nema pravnog interesa za podnošenje žalbe protiv dijela pobijane presude kojim je u točki II. izreke odbijen kao neosnovan zahtjev tužitelja za više zatraženi trošak u iznosu od 6.709,00 kuna, zbog čega je njegova žalba protiv tog dijela te presude nedopuštena, to je primjenom odredbe članka 367. stavak 1. ZPP-a, u vezi s odredbom članka 358. stavak 3. tog Zakona, odlučeno kao u izreci ovog drugostupanjskog rješenja.

U Rijeci, 10. lipnja 2026. godine.

REDSJEDNICA VIJEĆA:

Brankica Malnar