REPUBLIKA HRVATSKA
VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Broj: Rev-x-995/2014-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Renate Šantek predsjednice vijeća, Željka Pajalića člana vijeća i suca izvjestitelja, mr. sc. Dražena Jakovine člana vijeća, mr. sc. Igora Periše člana vijeća i Jadranke Anić-Matić članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja UE iz [adresa], kojeg zastupaju punomoćnici Milenko Škrlec i Štefanija Vicić, odvjetnici u Rijeci, protiv I-tuženika KE iz [adresa], kojeg zastupa punomoćnik Goran Gatara, odvjetnik u Rijeci i II-tužene Republike Hrvatske, koju zastupa Općinsko državno odvjetništvo u Rijeci, radi naknade štete, odlučujući o reviziji tužitelja protiv presude Županijskog suda u Rijeci poslovni broj Gž-4743/2012-2 od 5. ožujka 2014., kojom je djelomično potvrđena i djelomično preinačena presuda Općinskog suda u Rijeci poslovni broj P-2035/10 od 15. lipnja 2012., u sjednici održanoj 10. lipnja 2026.,
p r e s u d i o j e:
Odbija se revizija tužitelja kao neosnovana.
Obrazloženje
1. Presudom suda prvog stupnja naloženo je I-tuženiku isplatiti tužitelju iznos od 39.840,00 kn zajedno s pripadajućim zateznim kamatama (stavak 1/), odbijen je tužiteljev zahtjev s preostalim dijelom tužbenog zahtjeva u odnosu na I-tuženika (stavak 2/), odbijen je u cijelosti tužiteljev zahtjev u odnosu na II-tuženu Republiku Hrvatsku (stavak 3/), naloženo je I-tuženiku tužitelju naknaditi parnični trošak u iznosu od 10.801,25 kn (stavak 4/), odbijen je tužitelj s preostalim dijelom zahtjeva za naknadu troškova postupka (stavak 5/) te je naloženo tužitelju naknaditi II-tuženiku Republici Hrvatskoj parnični trošak u iznosu od 20.000,00 kn (stavak 6/).
2. Presudom suda drugog stupnja djelomično je potvrđena prvostupanjska presuda, dok je djelomično preinačena na način da je odbijen tužitelj sa dijelom zahtjeva za isplatu iznosa od 3.168,00 kn te zahtjevom za naknadom parničnih troškova u iznosu od 1.562,50 kn.
3. Protiv drugostupanjske presude tužitelj je podnio reviziju pozivom na odredbu iz čl. 382. st. 1. toč. 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11 i 25/13 - dalje: ZPP) i pozivom na odredbu iz čl. 382. st. 2. ZPP-a, s prijedlogom da Vrhovni sud Republike Hrvatske prihvati reviziju i pobijanu presudu preinači na način da prihvati žalbu tužitelja i preinači prvostupanjsku presudu i da prihvati tužbeni zahtjev u cijelosti te tuženicima naknadi plaćanje parničnih troškova kao i trošak sastava revizije ili da ukine presude suda drugog i prvog stupnja i predmet vrati na ponovno suđenje.
4. Na reviziju nije odgovoreno.
5. Revizija nije osnovana.
6. U ovoj pravnoj stvari iz obrazloženja presude suda drugog stupnja proizlazi da je presuda donesena pozivom na odredbu čl. 373.a ZPP iz čega valja zaključiti da je dopuštena redovna revizija iz čl. 382. st. 1. ZPP.
7. Na temelju odredbe čl. 386. ZPP stranka treba određeno navesti i obrazložiti razloge zbog kojih podnosi reviziju, a razlozi koji nisu tako obrazloženi neće se uzeti u obzir (čl. 392.a st. 1. ZPP).
8. Predmet spora je zahtjev za naknadu štete koju je prouzročio I-tuženik tužitelju na način da je dana 28. prosinca 1997. u ranim jutarnjim satima u Bakru ispred noćnog kluba „...“, nakon svađe unutar prostorije objekta koju je započeo sa dvojicom kolega, svi pripadnici Specijalne policije, na način da je ispalio u tužitelja redara u klubu dva hica uslijed kojih je tužitelj zadobio prostrijelnu ranu desnog toraksa i nastrelnu ranu lijeve natkoljenice zbog čega je kazneno osuđen zbog kaznenog djela pokušaja ubojstva, a koji je vođen pred Županijskim sudom u Rijeci pod poslovnim brojem K- 53/01.
9. U revizijskom stupnju postupka je sporno, je li odgovorna pored I-tuženika i II- tuženica, te dosuđena visina naknada štete.
10. Svoj zahtjev prema Republici Hrvatskoj tužitelj temelji na tvrdnji da su I-tuženik i dvojica njegovih kolega, svi pripadnici Specijalne policije u trenutku počinjenja kaznenog djela i prouzročenja štete tužitelju, bili u službi.
11. Suprotno navodima iz revizije u postupku pred nižestupanjskim sudovima nije počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP jer se nižestupanjske presude mogu ispitati, a odlučni navodi nisu niti nejasni niti proturječni. Sudovi su dali jasne razloge zbog čega su utvrdili da je I-tuženik štetu tužitelju počinio izvan službe, što proizlazi ne samo iz iskaza stranaka, već su sudovi navedenu činjenicu utvrdili i iz presude Disciplinskog suda Policijske uprave primorsko- goranske Rijeka broj DS-1/98 od 16. travnja 1998. iz koje proizlazi da su BE, KE i HE proglašeni krivim što su dana 27. prosinca 1997. izvan službe, unatoč pisanoj zapovijedi zapovjednika Sektora specijalne policije i zapovjednika Specijalne jedinice policije u više ugostiteljskih objekata konzumirali alkoholna pića da bi u 23,40 sati u noćnom klubu „...“ u Bakru bili uvučeni u tučnjavu većeg razmjera pri čemu su KE i HE zadobili lake tjelesne povrede, a CE težu tjelesnu povredu, dakle nedolično se ponašali izvan službe čime su počinili težu povredu radne discipline iz čl. 82. st. 1. toč. 3. Zakona o unutarnjim poslovima zbog čega im je izrečena disciplinska mjera.
11.1. U odnosu na revizijski navod da je sud prvog stupnja počinio bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 1. ZPP u vezi s odredbom čl. 219. st. 2. ZPP jer da nije upozorio stanke na njihovu dužnost iznošenja činjenica i predlaganja dokaza, u pravcu utvrđivanja navoda iz tužbe kao i navoda iz odgovora na tužbu, valja revidentu odgovoriti da je pozivom na odredbu čl. 385. st. 1. toč. 2. ZPP propisano da se revizija može podnijeti samo zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 1. ovog Zakona koja je učinjena u postupku pred drugostupanjskim sudom.
11.2. Također, preostali navodi u reviziji predstavljaju činjenične prigovore, a što također pozivom na odredbu čl. 385. ZPP (argumentum a contrario) u revizijskom stupnju postupka nije dopušteno.
11.3. Također, sud drugog stupnja nije počinio povredu odredbe čl. 373.a ZPP jer je na temelju izvedenih dokaza utvrdio činjenice koje ukazuju na doprinos tužitelja za nastalu štetu, odnosno utvrdio činjenicu da kada su I-tuženik i njegove kolege napuštale prostoriju ispred lokala nije bilo potrebno da tužitelj više intervenira zbog njihovog ponašanja, te da je reakciju tužitelja na način da odlazi za I-tuženikom, izvan ugostiteljskog objekta, kada to više nije bilo nužno za sprječavanje daljnjeg sukoba, te takav postupak tužitelja ocijenio kao doprinos nastanku štetnog događaja.
12. Suprotno navodima revizije, obzirom na utvrđenje da je I-tuženik kao djelatnik Specijalne policije nanio štetu tužitelju izvan službe pravilno su sudovi nižeg stupnja primijenili odredbu čl. 13. Zakona o sustavu državne uprave („Narodne novine“, broj 75/93 i 92/96) kao i odredbu čl. 41. Zakona o unutrašnjim poslovnima („Narodne novine“, broj 55/89, 13/90, 18/90, 47/90, 19/91, 29/91, 55/91, 73/91, 19/92, 33/92, 76/94 i 161/98) kada su zaključili da ne postoji odgovornost II-tužene za naknadu štete, obzirom na utvrđenje da na strani II-tužene nije bilo propusta u postupanju.
12.1. Obzirom na utvrđenu činjenicu da je tužitelj doprinio da šteta nastane, pravilno je sud drugog stupnja primijenio odredbu čl. 192. st. 1. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“, broj 53/91, 73/91, 3/94, 111/93, 107/95, 7/96, 91/96 dalje ZOO/91) koja propisuje da oštećenik koji je pridonio da šteta nastane ili da bude veća nego što je inače bila ima pravo samo na razmjerno smanjenu naknadu. Isto tako je sud drugog stupnja pravilno kvalificirao da je gore navedenim činjenicama tužitelj doprinio nastanku štete sa 20%.
13. Nadalje, suprotno navodima revizije, također, obzirom na utvrđene činjenice da je u štetnom događaju tužitelj trpio jake bolove 10 dana, srednje 15-20 dana, te bolove slabog intenziteta 40-50 dana, da su trajne posljedice ozljeđivanja umanjile životnu i radnu sposobnost tužitelja za 12% uslijed čega je trpio i duševne boli zbog nedostatka zraka pri fizičkom naporu trčanju, plivanju, vožnji bicikla, njegovoj životnoj dobi, te posljedicama koje će trpjeti cijeli život, obzirom na pretrpljeni strah, pravilno je sud drugog stupnja dosudio tužitelju pravičnu novčanu naknadu za nematerijalnu štetu u iznosu od 36.672,00 kn pozivom na odredbu iz čl. 200. ZOO.
14. Budući da se zbog gore navedenog nisu ostvareni razlozi zbog kojih je revizija podnesena, valjalo je pozivom na odredbu čl. 393. ZPP presuditi kao u izreci.
Zagreb, 10. lipnja 2026.
Predsjednica vijeća:
Renata Šantek
