Republika Hrvatska

Županijski sud u Rijeci

Žrtava fašizma 7

51000 Rijeka

Poslovni broj: Gž-1376/2025-3

R E P U B L I K A H R V A T S K A

R J E Š E NJ E

Županijski sud u Rijeci, u vijeću sastavljenom od sudaca Brankice Malnar, predsjednice vijeća, Alena Perhata člana vijeća i suca izvjestitelja i Tajane Polić, članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja VT iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćniku Marku Jagečiću, odvjetniku iz Zagreba, protiv tuženika Zagrebačke banke d. d. iz Zagreba, Trg bana Josipa Jelačića 10, OIB: 92963223473, kao pravnog sljednika Prve stambene štedionice d. d., zastupane po odvjetnicima iz Odvjetničkog društva Metelko, Knežević i Partneri d. o. o. iz Zagreba, radi utvrđenja ništetnosti i isplate, odlučujući o žalbi tuženika izjavljenoj protiv presude Općinskog suda u Novom Zagrebu, Stalne službe u Jastrebarskom poslovni broj P-1454/2023-13 od 25. lipnja 2025. godine, u sjednici vijeća koja je održana dana 10. lipnja 2026. godine,

r i j e š i o  j e

I Uvaženjem žalbe tuženika ukida se presuda Općinskog suda u Novom Zagrebu, Stalne službe u Jastrebarskom poslovni broj P-1454/2023-13 od 25. lipnja 2025. godine, te se predmet vraća sudu prvog stupnja na ponovno suđenje.

II O zahtjevu tuženika za naknadu troškova žalbenog postupka odlučiti će sud prvog stupnja u konačnoj odluci.

Obrazloženje

1. Presudom prvostupanjskog suda (točka I. izreke) utvrđeno je da je ništetna odredba članka 2. Ugovora o međufinanciranju i stambenom kreditu, broj računa: [broj kredita], ovjerenog od strane javnog bilježnika Anice Hukelj iz Zagreba, Mrazovićeva 6/1, broj ovjere: OV-8954/08, u dijelu u kojem ista glasi: „Korisnik kredita obvezuje se platiti sve naknade i troškove sukladno Općim uvjetima i Odluci o tarifi naknada Kreditora“.

2. U točki II. izreke utvrđeno je da je ništetna odredba članka 2. Ugovora o namjenskom kreditu [broj], a koji ugovor je ovjeren 21. svibnja 2008. godine kod javnog bilježnika Anice Hukelj iz Zagreba, Mrazovićeva 6/1, broj ovjere: OV-8959/08, u dijelu u kojem ista glasi: „Korisnik kredita obvezuje se platiti sve naknade i troškove sukladno Odluci o tarifi naknada za usluge Kreditora“.

3. U točki III. izreke naloženo je tuženiku da u roku od 15 dana isplati tužitelju s naslova stečenog bez osnove iznos od 1.460,82 eura, zajedno sa zakonskom zateznom kamatom na pojedinačne iznose glavnice od dospjelosti do isplate, sve pobliže naznačeno u toj točki izreke.

4. U točki IV. izreke naloženo je tuženiku da naknadi tužitelju parnični trošak u iznosu od 2.021,54 eura, zajedno sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 25. lipnja 2025. godine po stopi koja se za svako polugodište određuje uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih za razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, u roku od 15 dana.

5. Protiv te presude pravovremenu žalbu podnosi tuženik, iz svih žalbenih razloga propisanih odredbom članka 353. stavak 1. Zakona o parničnom postupku («Narodne novine» br. 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11-pročišćeni tekst, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23 i 146/25, u nastavku teksta: ZPP), te predlaže da se pobijana presuda preinači, ili da se ta odluka ukine i predmet vrati sudu prvog stupnja na ponovno suđenje, a uz žalbu prilaže dokumentaciju na koju se poziva u tom pravnom lijeku, te podnosi zahtjev za naknadu troškova postupka po žalbi.

6. Odgovor na žalbu nije podnesen.

7. Žalba je osnovana.

8. Sud prvog stupnja na temelju sadržaja priložene dokumentacije i iskaza tužitelja u bitnome utvrđuje da je predmet ovog postupka zahtjev tužitelja opisan u točkama I., II. i III. izreke pobijane presude.

9. U vezi toga utvrđuje da su stranke zaključile dva ugovora o kreditu za kupnju stana, naznačena u točkama I. i II. izreke pobijane presude, te da na sadržaj tih Ugovora u pogledu primjene materijalno pravnog propisa u odnosu na pitanje da li su neke odredbe tih Ugovora nepoštene treba primijeniti odredbe Zakona o zaštiti potrošača („Narodne novine“ br. 96/03, u nastavku teksta: ZZP/03), koji je bio na snazi u vrijeme njihovog sklapanja.

10. Nadalje utvrđuje da se pred Trgovačkim sudom u Zagrebu u predmetu poslovni broj P-1401/2012 vodio postupak radi zaštite kolektivnih prava i interesa potrošača, predmet kojeg je bila zaštita potrošača od korištenja dvije ugovorne odredbe o kojima se nije pojedinačno pregovaralo, i to odredbe o valutnoj klauzuli prema kojoj je glavnica vezana za švicarski franak i odredbe kojom je ugovorena redovna kamatna stopa koja je tijekom postojanja obveze promjenjiva u skladu s jednostranom odlukom banke.

10.1. Vezano uz navedeno, utvrđuje da je presudom Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P- 1401/12 od 04. srpnja 2013. godine pravomoćno utvrđeno da je tuženik u razdoblju od 01. travnja 2004. godine do 31. prosinca 2008. godine povrijedio kolektivne interese i prava potrošača, korisnika kredita zaključujući ugovore o kreditima, koristeći u istima ništetne i nepoštene ugovorne odredbe u ugovorima o potrošačkom kreditiranju-ugovorima o kreditima, na način da je ugovorena redovna kamatna stopa koja je tijekom postojanja obveze po ugovorima o kreditu promjenjiva u skladu s jednostranom odlukom tužene i drugim internim aktima banke, a da prije zaključenja i u vrijeme zaključenja ugovora banka kao trgovac i korisnici kreditnih usluga kao potrošači nisu pojedinačno pregovarali i ugovorom utvrdili egzaktne parametre i metode izračuna tih parametara koji utječu na odluku tužene banke o promjeni stope ugovorne kamate, a što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana utemeljenoj na jednostranom povećanju kamatnih stopa, a sve na štetu potrošača, čime je tuženik postupio suprotno tada važećem ZZP/03 u razdoblju od 10. rujna 2003. godine pa do 03. kolovoza 2007. godine, a nadalje protivno odredbama tada važećeg Zakona o zaštiti potrošača ("Narodne novine" broj 79/07, 125/07, 75/09, 79/09, 89/09 i 133/09).

10.2. Nastavno utvrđuje da je u presudi Visokog Trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovni broj Pž-6632/2017 od 14. lipnja 2018. godine utvrđeno da su tužene banke, među kojima je i ovdje tuženik, u razdoblju od 01. listopada 2004. godine do 31. prosinca 2008. godine povrijedile kolektivne interese i prava potrošača korisnika kredita sklapanjem ugovora o kreditu koristeći u njima ništetne i nepoštene ugovorne odredbe, tako da je u ugovorima o potrošačkom kreditiranju-ugovorima o kreditu ugovorena valuta uz koju je vezana glavnica švicarski franak, a da prije sklapanja i u vrijeme sklapanja tih ugovora nisu kao trgovci potrošače u cijelosti informirali o svim potrebnim parametrima bitnim za donošenje valjane odluke utemeljene na potpunoj obavijesti, a tijekom pregovora i u vezi sklapanja tih ugovora o kreditu, što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih stranaka , čime su banke postupile suprotno odredbama članaka 81., 82. i 90. tada važećeg ZZP/03 u razdoblju do 06. kolovoza 2007. godine, a od 07. kolovoza 2007. godine do 31. prosinca 2008. godine suprotno odredbama članka 96. i članka 97. Zakona o zaštiti potrošača ("Narodne novine" broj 79/07, 125/07, 75/09, 79/09, 89/09 i 133/09).

11. Stoga utvrđuje da su nepoštene i ništetne i odredbe predmetnih Ugovora kojima je određeno da se kamatna stopa ugovorne kamate mijenja jednostranom odlukom banke, kao i u dijelu u kojem je ugovorena valuta uz koju je vezana glavnica švicarski franak u kontekstu promjene tečaja, sve u skladu s odredbom članka 118. Zakona o zaštiti potrošača („Narodne novine“ br. 41/14) i odredbom članka 502.c ZPP -a, a da ništetnost tih odredaba proizlazi i iz odredaba članaka 81., 82. i 87. ZZP/03, pa odlučuje kao u točkama I. i II. izreke pobijane presude.

12. Prethodno tome, utvrđuje neosnovanim istaknuti prigovor zastare utužene tražbine, jer utvrđuje da zastarni rok u slučaju restitucijskog zahtjeva prema kojem su ugovorne strane dužne vratiti jedna drugoj sve ono što su primile na temelju ništetnog ugovora, odnosno u slučaju zahtjeva iz članka 323. stavak 1. Zakona o obveznim odnosima («Narodne novine» br. 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22 i 155/23, u nastavku teksta: ZOO), kao posljedice utvrđenja ništetnosti ugovora, počinje teći od dana pravomoćnosti sudske odluke kojom je utvrđena ili na drugi način ustanovljena ništetnost ugovora, pa da u konkretnom slučaju zastara počinje teći od presuđenja.

13. Nastavno utvrđuje kako tužitelju u skladu s odredbama članaka 323., 324. i 1111. ZOO-a pripada pravo da na temelju naznačenih ništetnih odredaba predmetnih Ugovora traži isplatu plaćenih ulaznih naknada u iznosima od 929,61 eura i 531,21 eura, tj. sveukupno 1.460,82 eura, a primjenom odredbe članka 1115. ZOO -a i pravo na zatezne kamate na navedene pojedinačne iznose glavnice od dana stjecanja, jer utvrđuje da je tuženik bio nepošteni stjecatelj tih iznosa, a s obzirom na to da je postupao protivno odredbama ZZP/03 i ZOO-a.

14. Iz navedenih razloga, a pozivom i na odredbe članaka 29. stavak 2. i 8. i 277. ZOO-a, odlučuje kako je naznačeno u točki III. izreke pobijane presude.

15. Odluku o parničnim troškovima temelji na odredbi članka 154. stavak 1. ZPP-a, odredbi članka 30. stavak 2. Ovršnog zakona («Narodne novine» br. 112/12, 25/13, 93/14, 55/16, 73/17, 131/20, 114/22 i 6/24), kao i odredbi članka 29. stavak 2. ZOO-a.

16. Pazeći po službenoj dužnosti na bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 365. stavak 2. ZPP-a, utvrđeno je da u provedenom postupku i prilikom donošenja pobijane presude nije počinjena neka od tih povreda.

17. Međutim, osnovano tuženik ukazuje na bitnu postupovnu povredu iz članka 354. stavak 2. točka 11. ZPP-a.

18. Naime, predmet ovog parničnog postupka je između ostalog bio zahtjev tužitelja radi utvrđenja ništetnim onog dijela odredbe članka 2. predmetnog Ugovora o međufinanciranju i stambenom kreditu, broj računa: [broj kredita], ovjerenog od strane javnog bilježnika Anice Hukelj iz Zagreba, Mrazovićeva 6/1, broj ovjere: OV -8954/08 kojim se tužitelj kao korisnik kredita obvezao platiti sve naknade i troškove sukladno Općim uvjetima i Odluci o tarifi naknada Kreditora, kao i radi utvrđenja ništetnom odredbe članka 2. Ugovora o namjenskom kreditu [broj], koji ugovor je ovjeren 21. svibnja 2008. godine kod javnog bilježnika Anice Hukelj iz Zagreba, Mrazovićeva 6/1, broj ovjere: OV-8959/08, kojom je ugovoreno da se tužitelj kao korisnik kredita obvezuje platiti sve naknade i troškove sukladno Odluci o tarifi naknada za usluge Kreditora.

19. S obzirom na navedeno, pogrešno je prvostupanjski sud o ništetnosti potonjih (spornih) odredaba predmetnih Ugovora odlučivao primjenom utvrđenja iz spomenutog postupka radi zaštite kolektivnih interesa potrošača koji se vodio pred Trgovačkim sudom u Zagrebu u predmetu poslovni broj P-1401/2012, jer se utvrđenja iz tog postupka ne odnose na pitanje (ne)valjanosti spornih odredaba predmetnih Ugovora (naknada i troškova), pa se takva utvrđenja ne mogu primijeniti u predmetnoj parnici, slijedom čega se pobijana presuda temelji na pogrešnoj primjeni odredbe članka 502.c ZPP-a.

20. Nadalje, imajući u vidu da su predmetni Ugovori zaključeni 2008. godine, pogrešno je i utvrđenje suda prvog stupnja da bi se na pitanje valjanosti spornih odredaba tih Ugovora imale primijeniti odredbe ZZP/03, jer je u vrijeme sklapanja tih pravnih poslova na snazi bio Zakon o zaštiti potrošača („Narodne novine“ br. 79/07 i 125/07, u nastavku teksta: ZZP/07), pa je o pitanju valjanosti naznačenih odredaba predmetnih Ugovora trebalo prosuđivati u skladu s relevantnim odredbama ZZP/07 i ZOO-a, a što je prvostupanjski sud propustio učiniti, već se pogrešno pozvao na odredbe članaka 81., 82. i 87. ZZP/03, pri čemu osnovano tuženik ističe da nije u dovoljnoj mjeri obrazloženo utvrđenje suda u odnosu na dosuđenu visinu novčanog iznosa kojeg tužitelj u ovoj parnici potražuje od tuženika, te da li su ti iznosi (ulazne naknade) naplaćeni od tužitelja, pa pobijana odluka nema razloga o odlučnim činjenicama.

21. Nasuprot tome, pravilno je sud prvog stupnja otklonio kao neosnovan istaknuti prigovor zastare utužene tražbine, jer je pravilno utvrdio da bi u konkretnom slučaju zastara mogla početi teći tek od pravomoćnosti odluke o tužbenom zahtjevu opisanom u točkama I. i II. izreke pobijane presude.

22. Nisu osnovane niti tvrdnje tuženika da restitucijski zahtjevi s osnove ništetnosti zastarijevaju u trogodišnjem zastarnom roku, jer se protivno žalbenim navodima takvi zahtjevi ne temelje na institutu naknade štete, već na stjecanju bez osnove, što znači da u konkretnom slučaju u obzir dolazi petogodišnji rok zastare iz članka 225. ZOO-a, a ne zastarni rok koji je propisan odredbom članka 230. ZOO-a.

23. Što se tiče navoda tuženika da su pobijanom presudom tužitelju dosuđene zatezne kamate za vrijeme važenja Zakona o interventnim mjerama u ovršnim i stečajnim postupcima za vrijeme trajanja posebnih okolnosti („Narodne novine“ br. 53/20) i Odluke o produženju roka trajanja posebnih okolnosti („Narodne novine“ br. 83/20), valja odgovoriti da se potonji Zakon i Odluka odnose samo na ovršne i stečajne postupke.

24. Iz navedenih razloga valjalo je uvaženjem žalbe tuženika i primjenom odredbe članka 369. stavak 1. ZPP-a ukinuti pobijanu presudu u točkama I., II. i III. njezine izreke, a posljedično tome i u odluci o parničnim troškovima (točka IV. izreke), te vratiti predmet sudu prvog stupnja na ponovno suđenje.

25. Pozivom na odredbu članka 166. stavak 3. ZPP-a odlučeno je kao u točki II izreke ovog rješenja.

26. U nastavku postupka sud prvog stupnja će postupajući u skladu s uputom iz ovog ukidnog rješenja ponovno raspraviti i utvrditi sve činjenice koje su od značaja za presuđenje, nakon čega će ponovno odlučiti o tužbenom zahtjevu, kao i o zahtjevima tužitelja i tuženika za naknadu troškova parničnog postupka.

U Rijeci, 10. lipnja 2026. godine.

PREDSJEDNICA VIJEĆA:

Brankica Malnar