Republika Hrvatska

Županijski sud u Rijeci

Žrtava fašizma 7

51000 Rijeka

Poslovni broj: Gž-667/2026-3

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

I

R J E Š E NJ E

Županijski sud u Rijeci, u vijeću sastavljenom od sudaca Brankice Malnar, predsjednice vijeća, Alena Perhata člana vijeća i suca izvjestitelja i Tajane Polić, članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja LĐ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćniku Mislavu Milasu, odvjetniku iz Splita, protiv tuženika Euroherc osiguranje d. d. iz Zagreba, Ulica grada Vukovara 282, OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćniku Iliji Kriviću, odvjetniku u Odvjetničkom društvu Grgić i Partneri d. o. o. iz Zagreba, radi naknade štete, odlučujući o žalbama tužitelja i tuženika izjavljenima protiv presude i rješenja Općinskog suda u Splitu poslovni broj Pn-203/2025-29 od 12. ožujka 2026. godine, u sjednici vijeća održanoj dana 10. lipnja 2026. godine,

p r e s u d i o  j e

I Odbija se žalba tužitelja kao neosnovana i potvrđuje presuda Općinskog suda u Splitu poslovni broj Pn-203/2025-29 od 12. ožujka 2026. godine u točki II. izreke.

II Odbija se žalba tuženika kao neosnovana i potvrđuje presuda Općinskog suda u Splitu poslovni broj Pn-203/2025-29 od 12. ožujka 2026. godine u točki I. izreke.

III Odbija se zahtjev tuženika za naknadu troškova žalbenog postupka.

r i j e š i o  j e

I Odbija se žalba tužitelja kao neosnovana i potvrđuje rješenje Općinskog suda u Splitu poslovni broj Pn-203/2025-29 od 12. ožujka 2026. godine u točki III. izreke. II Odbija se žalba tuženika kao neosnovana i potvrđuje rješenje Općinskog suda u Splitu poslovni broj Pn-203/2025-29 od 12. ožujka 2026. godine u točki II. izreke.

Obrazloženje

1. Presudom prvostupanjskog suda (točka I. izreke) naloženo je tuženiku da isplati tužitelju na ime naknade imovinske štete iznos od 2.953,35 eura , sa zateznom kamatom koja na navedeni iznos teče od 12. ožujka 2026. godine kao dana presuđenja do isplate, po stopi koja se za svako polugodište određuje uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve u roku od 15 dana.

2. U točki II. izreke odbijen je kao neosnovan tužbeni zahtjev tužitelja za više zatraženo na ime glavnice u iznosu od 1.265,72 eura, te na ime potraživanja zatezne kamate na dosuđeni iznos na ime naknade imovinske štete od 2.953,35 eura za razdoblje od 20. listopada 2024. godine do 11. ožujka 2026. godine.

3. Rješenjem suda (točka I. izreke) utvrđeno je kako se smatra da je tužbeni zahtjev povučen u dijelu koji iznosi 780,93 eura.

4. U točki II. izreke rješenja naloženo je tuženiku da u roku od 15 dana naknadi tužitelju parnični trošak u iznosu od 699,29 eura, sa zateznom kamatom koja na navedeni iznos teče od 12. ožujka 2026. godine kao dana presuđenja do isplate, po stopi koja se za svako polugodište određuje uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine.

5. U točki III. izreke istog rješenja odbijen je kao neosnovan zahtjev tužitelja za više zatraženo na ime naknade troškova postupka, preko dosuđenog iznosa od 699,29 eura do zatraženog iznosa od 1.750,00 eura.

6. Protiv te presude i rješenja pravovremene žalbe podnose tužitelj i tuženik.

7. Tužitelj sadržajem žalbe pobija presudu u točki II. izreke, te rješenje u točki III. izreke, zbog pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja i pogrešne primjene materijalnog prava, dakle iz žalbenih razloga propisanih odredbom članka 353. stavak 1. točka 2. i 3. Zakona o parničnom postupku («Narodne novine» br. 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11-pročišćeni tekst, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23 i 146/25, u nastavku teksta: ZPP), te predlaže da se presuda i rješenje u pobijanom dijelu preinače, ili da se te odluke ukinu i predmet vrati sudu prvog stupnja na ponovno suđenje i postupak.

8. Tuženik žalbom pobija presudu u točki I. izreke, a rješenje u točki II. izreke, zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka i pogrešne primjene materijalnog prava, tj. iz žalbenih razloga koji su propisani odredbom članka 353. stavak 1. točka 1. i 3. ZPP-a, pri čemu predlaže da se naznačene odluke u pobijanom dijelu preinače, ili da se iste ukinu i predmet vrati sudu prvog stupnja na ponovno suđenje i postupak , a podnosi i zahtjev za naknadu troškova žalbenog postupka.

9. Odgovori na žalbe nisu podneseni.

10. Žalbe nisu osnovane.

11. Sud prvog stupnja na temelju sadržaja priložene dokumentacije, iskaza svjedoka AĐ, ZĐ i DĐ, kao i nalaza i mišljenja vještaka prometno-tehničke struke dipl. ing. Joze Šituma, u bitnome utvrđuje da je predmet ove parnice zahtjev tužitelja radi naknade imovinske štete koja je nastala na njegovom vozilu marke Mercedes, registarskih oznaka [registarska oznaka] u prometnoj nezgodi od 20. listopada 2024. godine, za koju tvrdi da ju je prouzročio osiguranik tuženika ZĐ.

12. U vezi toga utvrđuje da se dana 20. listopada 2024. godine u mjestu [adresa] dogodila prometna nezgoda u kojoj su sudjelovali osiguranik tuženika ZĐ kao vozač vozila marke BMW, registarske oznake [registarska oznaka] i DĐ kao vozač vozila marke Mercedes, registarske oznake [registarska oznaka], koje vozilo je u vlasništvu tužitelja, a da je ZĐ zbog izazivanja prometne nesreće izdan Obvezni prekršajni nalog.

13. Na temelju nalaza i mišljenja vještaka prometno-tehničke struke dipl. ing. Joze Šituma, kojeg u cijelosti prihvaća jer utvrđuje da su njegov nalaz i mišljenje stručni, objektivni, nepristrani, te sačinjeni u skladu s pravilima struke, utvrđuje da je u vrijeme nastanka opisane prometne nesreće bio dan i sunčano vrijeme, te je promet bio normalnog intenziteta, a da je cesta DC60 od raskrižja s cestom ŽC6153 u smjeru istoka, odakle je dolazilo vozilo marke Mercedes kojim je upravljao DĐ, izgrađena kao ravna pregledna cestovna dionica, te da duljina puta horizontalne preglednosti iznosi najmanje oko 230-250 metara, a da su se s obzirom na konstruktivne elemente ove ceste vozači automobila BMW i Mercedes mogli međusobno vidjeti na ovoj udaljenosti.

13.1. Nastavno utvrđuje da je predmetna prometna nezgoda nastala tako što je osiguranik tuženika ZĐ sa sporedne prometnice prelazio vozilom marke BMW preko glavne prometnice, u pokušaju da dođe na makadamski put koji se nalazio s druge strane glavne prometnice, pri čemu je takvim prelaskom preko T raskršća oduzeo prednost vozilu marke Mercedes kojim je upravljao vozač DĐ, a koje vozilo se u tom trenutku kretalo preko dopuštene brzine koja na toj prometnici iznosi 50 km/h, te je brzina kretanja potonjeg vozila prije nego je vozač DĐ počeo kočiti iznosila 79 km/h, pri čemu utvrđuje da je potonji vozač kada je uočio opasnost od nailaska vozila kojim je upravljao navedeni osiguranik tuženika reagirao na upravljač skrećući ulijevo u smjeru jugozapada, a zatim i na kočnicu kako bi izbjegao sudar, u čemu nije uspio. U vezi toga utvrđuje da bi se vozilo Mercedes kojim je upravljao DĐ zaustavilo do mjesta sudara u slučaju da se to vozilo kretalo brzinom od oko 49 km/h ili bilo kojom brzinom manje od navedene, te da je isti vozač reagirao forsiranim kočenjem u prosječnom vremenu od jedne sekunde, kada je od mjesta sudara udaljen 26 metara i kada je inače reagirao na kočnicu.

14. S obzirom na navedeno, utvrđuje da je spomenuti osiguranik tuženika svojim postupanjem većinski pridonio nastanku opisane prometne nezgode, jer da nije postupio u skladu s odredbom članka 43. Zakona o sigurnosti prometa na cestama („Narodne novine“ br. 67/08, 48/10, 74/11, 80/13, 158/13, 92/14, 64/15, 108/17, 70/19, 42/20, 85/22, 114/22, 133/23 i 145/24), odnosno nije kao vozač vozila na sporednoj prometnici, koji namjerava prijeći preko raskršća, propustio vozilo Mercedes kojim je upravljao DĐ, već se pogrešno procijenivši da može prijeći preko glavne prometnice bez da ugrozi vozila koja su mu dolazila iz oba smjera glavne prometnice uključio u promet na tu prometnicu, čime je doveo u opasnost navedeno vozilo kojim je upravljao vozač DĐ.

14.1. Međutim, prvostupanjski sud utvrđuje da je za nastanak opisanog štetnog događaja suodgovoran i tužitelj, i to u omjeru od 30%, jer da se njegovo vozilo Marcedes kojim je upravljao vozač DĐ u vrijeme nastanka štetnog događaja kretalo preko dopuštene brzine, čime je također postup ljeno protivno prometnim propisima, a da je upravo takvo prekoračenje brzine onemogućilo da pokušaj DĐ da izbjegne vozilo osiguranika tuženika skretanjem u lijevo, a potom i da naglo zakoči, budu dostatni za izbjegavanje sudara.

14.2. U vezi toga utvrđuje neosnovanima tvrdnje tužitelja kako prekoračenje brzine vozača njegovog vozila nije odlučna okolnost, te kako se u konkretnom slučaju radilo o pravcu gdje je uobičajeno voziti u prosjeku 80-90 km/h, kao i navode te stranke kako je prekoračenje brzine u svakodnevnom prometu okolnost koju prosječan vozač podsvjesno uzima u obzir i ukalkulira u vlastitu odluku, jer utvrđuje da predmetna vožnja od 79 km/h u naselju nije dopuštena, već je zakonom definirana kao kažnjiva radnja, a da to što tužitelj navodi da se na tom pravcu uobičajeno vozi 80 -90 km/h ne znači da je to i dopušteno.

14.3. Osim toga, utvrđuje kako nisu osnovani niti navodi tužitelja da je navedeni osiguranik tuženika prelazio preko pune crte koja odjeljuje dva prometna traka glavne prometnice, jer da se na fotografijama koje priležu spisu jasno vidi kako je ta crta točno isprekidana na mjestu preko kojega je osiguranik tuženika i prelazio.

14.4. Isto tako, sud prvog stupnja utvrđuje neosnovanima i tvrdnje tužitelja kako na licu mjesta nema tragova kočenja, pa da to jasno upućuje kako je osiguranik tuženika iznenada izletio na cestu oduzevši DĐ mogućnost bilo kakvog manevra u smislu izbjegavanja nezgode kočenjem, jer utvrđuje kako iz nalaza i mišljenja vještaka Joze Šituma proizlazi da su na licu mjesta uočeni izraženi tragovi kočenja, a prema kojima je ovaj sudski vještak i mogao izračunati trenutak kada je DĐ započeo s kočenjem prije samog sudara.

14.5. Nadalje utvrđuje kako nisu osnovani niti navodi tužitelja da se postupanje osiguranika tuženika mora pripisati činjenici da se radi o osobi starije životne dobi, čije su sposobnosti brzog rasuđivanja ograničene, jer da za navedeno u spisu ne prileži niti jedan dokaz, odnosno bilo kakva medicinska dokumentacija kojom bi se navedene tvrdnje mogle i dokazati, a da navedena okolnost, sve kada bi i postojala, ne bi bila od značaja za utvrđivanje drugačije raspodjele odgovornosti, odnosno za umanjenje odgovornosti na strani DĐ.

15. Prvostupanjski sud utvrđuje da je na navedenom vozilu u vlasništvu tužitelja uslijed opisane prometne nezgode nastala totalna šteta u ukupnom iznosu od 4.219,07 eura, pa pozivom na odredbe članaka 1046., 1085. 1089. stavak 2. i 1090. Zakona o obveznim odnosima («Narodne novine» br. 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22 i 155/23, u nastavku teksta: ZOO) dosuđuje istome u točki I. izreke pobijane presude razmjeran iznos naknade štete u visini od 2.953,35 eura, zajedno sa zateznim kamatama od presuđenja do isplate, a odbija tužbeni zahtjev u dijelu koji je naznačen u točki II. izreke pobijane presude.

16. Utvrđujući da je tužitelj u podnesku od 09. veljače 2026. godine smanjio tužbeni zahtjev s prvobitnih 5.000,00 eura na iznos od 4.219,07 eura, a da se tuženik nije očitovao o takvom djelomičnom povlačenju tužbe, donosi odluku naznačenu u točki I. izreke pobijanog rješenja.

17. Odluku o parničnim troškovima iz točaka II. i III. izreke rješenja temelji na odredbama članaka 151. stavak 3., 154. stavak 2. i 155. ZPP-a, kao i na odredbi članka 29. stavak 2. ZOO-a.

18. Pazeći po službenoj dužnosti na bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 365. stavak 2. ZPP-a, utvrđeno je da u provedenom postupku i prilikom donošenja pobijane presude i rješenja nije počinjena neka od tih povreda.

19. Nije ostvarena niti bitna postupovna povreda iz članka 354. stavak 2. točka 11. ZPP-a, na koju neosnovano ukazuje tuženik, jer navedene odluke nemaju postupovnih nedostataka zbog kojih se ne bi mogle ispitati.

20. Protivno žalbenim navodima tužitelja i tuženika, pravilno je sud prvog stupnja utvrdio da je za nastanak predmetne prometne nezgode od 20. listopada 2024. godine odgovoran tužitelj u omjeru od 30%, a osiguranik tuženika ZĐ u preostalom omjeru od 70%, sve to iz jasnih, detaljnih i pravno utemeljenih razloga u kojima je sadržan odgovor na sve žalbene navode, a koje razloge kao pravilne u svemu prihvaća i ovaj sud, pa su neosnovane tvrdnje oba žalitelja kojima osporavaju tako utvrđeni omjer (su)odgovornosti za štetu koja je nastala na vozilu u vlasništvu tužitelja marke Mercedes, registarskih oznaka [registarska oznaka], u nesporno utvrđenom iznosu od 4.219,07 eura, slijedom čega je tužitelju pravilnom primjenom materijalnog prava sadržanog u odredbama članaka 1046., 1085. i 1090. ZOO-a dosuđena naknada utužene imovinske štete u razmjernom (70%) iznosu od 2.953,35 eura.

21. Pravilno je prvostupanjski sud utvrdio i da tužitelju na naznačeni (dosuđeni) iznos naknade imovinske štete pripadaju i zatezne kamate, iako je pogrešno utvrdio da takva kamata na iznos totalne štete teče tek od presuđenja, a to stoga jer se u slučaju kada postoji odgovornost osiguratelja za naknadu štete, kao što je slučaj u konkretnom predmetu, pri odluci o tijeku zateznih kamata na dosuđenu neimovinsku i imovinsku štetu primjenjuju odredbe Zakona o obveznim osiguranjima u prometu („Narodne novine“ br. 151/05, 36/09, 75/09, 76/13, 152/14 i 155/23, u nastavku teksta: ZOOP), što znači da bi tužitelju pravo na navedenu zateznu kamatu u skladu s odredbom članka 12. stavak 6. ZOOP-a pripadalo od dana podnošenja odštetnog zahtjeva tuženiku kao osiguratelju. Međutim, budući da tužitelj nije dokazao kada je podnio takav zahtjev, to je istome pravilnom primjenom materijalnog prava dosuđena navedena kamata tek od presuđenja.

22. Pravilna i zakonita je i odluka o parničnim troškovima, jer se temelji na pravilnoj primjeni odredaba članaka 151. stavak 3., 154. stavak 2. i 155. ZPP-a.

23. Stoga je žalbe tužitelja i tuženika valjalo odbiti kao neosnovane i potvrditi prvostupanjsku presudu u pobijanom dijelu, u skladu s odredbom članka 368. stavak 1. ZPP-a, a pozivom na odredbu članka 380. točka 2. ZPP-a na jednaki način odlučiti i o njihovim žalbama protiv naznačenih dijelova pobijanog rješenja.

24. Budući da tuženik nije uspio u žalbenom postupku, to je primjenom odredbe članka 154. stavak 1. ZPP-a odbijen njegov zahtjev za naknadu troškova tog postupka.

25. Rješenje suda prvog stupnja u točki I. izreke kao nepobijano ostaje neizmijenjeno.

U Rijeci, 10. lipnja 2026. godine.

PREDSJEDNICA VIJEĆA:

Brankica Malnar