Republika Hrvatska

Županijski sud u Splitu

Split, Gundulićeva 29a

Poslovni broj Gž-319/2026-3

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Splitu, u vijeću sastavljenom od sutkinja Marije Šimičić predsjednice vijeća, Sonje Meštrović članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, i Mirjane Rubić članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja JV, iz [adresa],OIB: [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa punomoćnica Neda Brčić, odvjetnica iz Vinkovaca, protiv tuženika Addiko bank d.d. Zagreb d.d. OIB:14036333877, Zagreb, Slavonska avenija 6, koji je zastupan po punomoćnicima, odvjetnicima iz Odvjetničkog društva Kožul & Petrinović iz Zagreba, radi utvrđenja ništetnosti i isplate, odlučujući o žalbama stranaka protiv presude Općinskog suda u Vinkovcima poslovni broj P-340/2020-86 od 21. studenog 2025., u sjednici održanoj 10. lipnja 2026.,

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se žalba tuženika kao neosnovana pa se presuda Općinskog suda u Vinkovcima poslovni broj P-340/2020-86 od 21. studenog 2025., potvrđuje u pobijanom dijelu u točci I. izreke, kojim je prihvaćen tužbeni zahtjev tužitelja na utvrđenje ništetnim ugovorne odredbe, i u pobijanom dijelu točke II. izreke, kojim je naloženo tuženiku da tužitelju isplati 18.081,00 eura sa zakonskim zateznim kamatama, kao što se potvrđuje i u pobijanom dijelu pod točkom III. izreke, kojim je tužitelju dosuđen trošak postupka u iznosu 7.238,72 eura s dosuđenim kamatama.

II. Djelomično se odbija žalba tužitelja kao neosnovana, a djelomično se uvažava pa se preinačuje točka IV. izreke presude Općinskog suda u Vinkovcima poslovni broj P-340/2020-86 od 21. studenog 2025., kojim tužitelju nisu dosuđeni svi zatraženi troškovi postupka, i sudi se:

Nalaže se tuženiku Addiko Bank d.d., Zagreb, Slavonska avenija 6, OIB: 14036333877, da tužitelju JV, iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj] nadoknadi prouzročene i daljnji parnični trošak u iznosu od 1.062,50 eura zajedno sa zateznom kamatom tekućom od 21. studenog 2025. do isplate, po kamatnoj stopi koja se određuje uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve u roku od 15 dana, kao i trošak žalbenog postupka u iznosu od 70,00 eura. Za više zatražen trošak zahtjev se odbija kao neosnovan.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskom presudom utvrđeno je da je ništetna odredba Ugovora o namjenskom kreditu br. 504003028-27000064489/2008 od 13. ožujka 2008. sklopljenog između tužitelja kao korisnika kredita i tuženika kao kreditora, sadržana u članku 4. ugovora u dijelu kojim je određeno da je kamatna stopa promjenjiva, te da ista ne proizvodi nikakve pravne učinke (točka I. izreke), pa je tuženik obvezan isplatiti tužitelju iznos 18.081,00 eura zajedno sa zakonskim zateznim kamatama, koje teku na pojedine iznose kako je to specificirano izreci presude, u roku od 15 dana (točka II. izreke)

1.1. Odlukom o troškovima postupka sadržanoj u presudi, naloženo je tuženiku da tužitelju na ime parničnog troška isplati iznos od 7.238,72 eura zajedno sa zakonskim zateznim kamatama koje teku od 21. studenog 2025., u roku od 15 dana (točka III. izreke), dok je za više zatraženi iznos preko dosuđenih 7.238,72 eura odbijen zahtjev tužitelja (točka IV. izreke).

2. Protiv navedene presude žali se tužitelj u dijelu kojim mu nisu priznati svi troškovi postupka (za iznos od 3.593,75 eura) zbog žalbenog razloga iz članka 353. stavka 1. točke 3. Zakona o parničnom postupku (»Narodne novine«, broj 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 84/08., 96/08., 123/08., 57/11., 25/13., 89/14., 70/19., 80/22., 114/22., 155/23., 146/25., dalje: ZPP), s prijedlogom da se preinači u tom dijelu shodno žalbenim navodima.

2.1. Tuženik se žali protiv navedene presude u dijelu kojim je prihvaćen tužbeni zahtjev i tuženik obvezan na snašanje troškova postupka zbog svih žalbenih razloga iz članka 353. stavka 1. ZPP-a, s prijedlogom da se presuda u tom dijelu preinači i tužbeni zahtjev odbije kao neosnovan, podredno da se presuda u tom dijelu ukine i predmet u tom dijelu vrati sudu prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

2.2. Na žalbe nije odgovoreno.

2.3. Žalba tužitelja je djelomično osnovana.

2.4. Žalba tuženika je neosnovana.

3. Prema odredbi članka 365. stavak 2. ZPP-a drugostupanjski sud ispituje prvostupanjsku presudu u granicama razloga navedenih u žalbi pazeći po službenoj dužnosti na bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. točka 2., 4., 8., 9., 13. i 14. ZPP-a i na pravilnu primjenu materijalnog prava. Pazeći po službenoj dužnosti na bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. točke 2., 4., 8., 9., 13. i 14. ZPP-a, ovaj sud nije našao da bi prvostupanjski sud počinio bilo koju od navedenih povreda.

3.1. Nadalje, suprotno žalbenim navodima tuženika nije počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. točka 11. ZPP-a, jer je izreka pobijane presude jasna i razumljiva te ne proturječe sami sebi ni razlozima presude. Presuda sadrži razloge o odlučnim činjenicama koji nisu nejasni ni nerazumljivi, te nema proturječnosti između razloga presude sa sadržajem izvedenih dokaza pa se može ispitati zakonitost i pravilnost presude.

3.2. Činjenično stanje u prvostupanjskom postupku je pravilno i potpuno utvrđeno i nije dovedeno u sumnju navodima žalbe, pa je neosnovan i žalbeni razlog tuženika pogrešno i nepotpuno utvrđenoga činjeničnog stanja.

4. Predmet spora je zahtjev tužitelja za utvrđenje ništetnosti ugovora o kreditu od 13. ožujka 2008., i to u dijelu članka 4. kojim je određeno da je kamatna stopa promjenjiva sukladno odlukama banke te posljedično navedenom, zahtjev za isplatu preplaćenih iznosa kamata.

5. Naime, iz utvrđenja prvostupanjskog suda proizlazi:

- da je tužitelj kao korisnik kredita s pravnim prednikom tuženika odnosno Slavonskom bankom d.d. Osijek, kao kreditorom 13. ožujka 2008. sklopio ugovor o namjenskom kreditu br. 504003028-27000064489/2008 ovjeren kod javnog bilježnika Mirodara Kovača, Vinkovci, pod brojem: OV-6489/2008 od 18. ožujka 2008.,

- da je na temelju tog kredita tuženik odobrio kredit u iznosu od 721.000,00 kuna, s rokom otplate kredita od 30 godina u jednakim mjesečnim anuitetima,

- da je ugovorena redovnu kamatu koja je člankom 4. tog ugovora određena kao promjenjiva,

- da se radilo o stambenom kreditu za kupovinu i adaptaciju stana,

- da se prema otplatnom planu po predmetnom ugovoru o kreditu u nekoliko navrata mijenjala visina ugovorene kamate koja je s početnih 5,25 % godišnje do 7,50 % godišnje u jednom razdoblju,

- da je iz nalaza i mišljenja sudskog vještaka financijske struke Mate Ivanović proizlazi da je tijekom trajanja otplate kredita tužitelj zbog ništetnosti odredbi o promjenjivoj kamatnoj stopi platio viši iznos od ukupno 18.081,00 EUR-a.

5.1. S obzirom na navedena činjenična utvrđenja prvostupanjski je sud smatrao da se pravni učinci pravomoćne presude iz kolektivnog spora protežu i na odredbu predmetnog ugovora, s obzirom na razdoblje u kojemu je predmetni ugovor o kreditu sklopljen, kao i s obzirom da je njime ugovorena promjena kamatne stope čija visina će se mijenjati u skladu s odlukom tuženika o kamatnoj stopi, pa je utvrdio da je predmetna ugovorna odredba ništetena i obvezao tuženik na isplatu utuženog iznosa s osnove ništetne odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi.

6. Međutim, pogrešno prvostupanjski sud u svojoj presudi dovodi u vezu tužbeni zahtjev tužitelja glede ništetnosti kamatne klauzule s presudom Trgovačkog suda u Zagrebu donesenoj prema kolektivnoj tužbi Udruge potrošača za kredite u protuvrijednosti CHF. Naime, prema odredbi Zakona o zaštiti potrošača (»Narodne novine«, broj 19/22.) zahtjev za utvrđenje da su određene odredbe ugovora nepoštene može podnijeti svaki potrošač vezano uz svoj ugovor s trgovcem tako da je prvostupanjski sud bio dužan ocjenjivati, vezano uz činjenične navode tužitelja, je li upravo sporni ugovor o kreditu sadržavao nepoštene odredbe koje bi zbog nekoga zakonskog razloga koji se odnosio na zaštitu potrošača bile ništetne odredbe. Međutim, unatoč tomu po ocjeni ovoga suda prvostupanjska presuda kojom je prihvaćen tužbeni zahtjev u odnosu na ništetnost odrede o promjenjivosti kamatne stope i dosuđeni iznosi na ime više plaćenih iznosa zbog promjena kamatne stope je pravilna jer bi na temelju činjenica i dokaza koji postoje u spisu uz pravilnu primjenu materijalnog prava trebalo donijeti odluku kojom se prihvaća tužbeni zahtjev tužitelja u tom dijelu.

6.1. Stoga, prvostupanjski sud je pravilno primijenio materijalno pravo kada je prihvatio taj tužbeni zahtjev tužitelja, međutim, ne iz činjenica koje navodi u svojoj presudi, već zbog postojanja drugih odlučnih činjenica čije postojanje je bilo moguće utvrditi na temelju dokaza i isprava koje postoje u spisu i zbog čega je ovaj sud prvostupanjsku presudu potvrdio u tom dijelu na temelju odredbe članka 373.a stavka 1. i 2. ZPP-a.

6.2. Učinci odluka donesenih u kolektivnom sporu Udruge Franak se ne odnose automatski na tužitelja, koji je bio korisnik kredita čija je glavnica vezana uz valutu euro, ali su u tim odlukama postavljeni standardi za ocjenu ništetnosti po odredbama Zakona o zaštiti potrošača iz 2003. (»Narodne novine«, broj 96/03, 46/07 i 79/07, dalje: ZZP/03).

6.3. Radi utvrđenja osnovanosti tužbenog zahtjeva, bilo je potrebno utvrditi da je ugovorena promjenjiva kamatna stopa u skladu s jednostranom odlukom banke, da se o toj odredbi nije pojedinačno pregovaralo, da je odredba i/ili nejasna, i/ili teško razumljiva i/ili teško uočljiva, kao i da suprotno načelu savjesnosti i poštenja uzrokuje znatnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača.

7. Naime, odredbom članka 96. stavaka 1. Zakon o zaštiti potrošača (»Narodne novine«, broj: 79/07, 112/12, 143/13, 147/13, 09/15, 78/15, 102/15 i 52/16, dalje: ZZP/07) (ranije članka 81. ZZP/03), koji je na snazi od 7. kolovoza 2007., dakle, u vrijeme sklapanja ugovora, propisano je da se ugovorna odredba o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo smatra nedopuštenom ako suprotno načelu savjesnosti i poštenja uzrokuje značajnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana, a na štetu potrošača. Smatra se da se o pojedinoj ugovornoj odredbi nije pregovaralo ako je ta odredba bila unaprijed formulirana od strane trgovca te zbog toga potrošač nije imao utjecaj na njen sadržaj poglavito ako se radi o odredbi unaprijed formuliranog standardnog ugovora trgovca. Ako trgovac tvrdi da se o pojedinačnoj ugovornoj odredbi u unaprijed sastavljenom standardnom ugovoru pojedinačno pregovaralo dužan je to dokazati.

7.1. Odredbom pak članka 99. ZZP/07 (ranije članka 84. ZZP/03) propisano je da nije dopušteno ocjenjivati jesu li poštene ugovorne odredbe o predmetu ugovora i cijeni, ako su te odredbe jasne, lako razumljive i lako uočljive.

7.2. Odredbom članka 100. ZZP/07 (ranije članka 85. ZZP/03) propisano je, da ako na temelju Zakona ili sporazuma stranaka Ugovor mora biti u pisanom obliku, tada njegove odredbe moraju biti napisane jasno i razumljivo i biti lako uočljive.

7.3. Odredbom članka 101. ZZP/07 (ranije članka 86. stavak 1. ZZP/03) propisano je, da dvojbene ili nerazumljive ugovorne odredbe tumače se u smislu koji je povoljniji za potrošača.

7.4. Konačno odredbom članka 102. ZZP/07 (ranije članka 87. stavak 1. ZZP/03) je propisano da nepoštena ugovorna odredba ništava, a ništavost pojedine odredbe ugovora ne povlači za sobom i ništavost samog ugovora, ako on može opstati bez takve ništave odredbe.

8. Iz sadržaja samog ugovora je vidljivo da je u članku 4. ugovoreno plaćanje redovne kamate koja je tijekom postojanje obveze promjenjiva, koja na dan sklapanja ugovora iznosi 5,25 % godišnje.

8.1. Dakle, ugovorena je promjenjiva kamatna stopa u skladu s jednostranom odlukom banke pa tužitelj prilikom sklapanja ugovora o kreditu nije mogao sagledati opseg svoje obveze jer nije mogao predvidjeti način kretanja kamatne stope (pri čemu na sadržaj ugovora kojim se tražio njegov bezuvjetni pristanak na promjenjivu kamatnu stopu u skladu s odlukama o kamatama banke, nije mogao utjecati) uzrokovala je upravo takvu, znatnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu tužitelja.

9. Nadalje, treba reći da je u presudi poslovni broj C-26/13 od 30. travnja 2014., u odnosu na tumačenje i primjenu članka 4. stavka 2. Direktive 93/13/EEZ, izraženo stajalište prema kojem se članku 4. stavku 2. Direktive 93/13/EEZ treba tumačiti na način „da ugovorna odredba potrošaču ne mora biti samo gramatički razumljiva, što u ovom konkretnom slučaju znači da u ugovoru moraju na transparentan način potrošaču biti objašnjeni razlozi i pojedinosti mehanizma promjene kamatne stope, kao i odnos s drugim odredbama ugovora odnosno općih uvjeta poslovanja koje se na to odnose tako da potrošač na temelju točnih i razumljivih kriterija može predvidjeti ekonomske posljedice koje iz toga za njega proizlaze.“.

9.1. Dakle, unatoč tome što je odredba o promjenjivoj kamatnoj stopi bila gramatički razumljiva i uočljiva, ona je ipak bila nejasna jer tužitelj kao potrošač nije mogao razumjeti doseg te odredbe niti predvidjeti ekonomske posljedice koje iz takve odredbe proizlaze za njega, što tužitelj u svom iskazu i navodi.

9.2. Stoga su sporne odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi nepoštene u smislu odredbe članka 96. stavka 1. ZZP/07-a.

10. Drugačija pravna shvaćanja tuženika izložena u njegovoj žalbi kojima, vezano za ništetnu odredbu ugovora, iscrpno obrazlaže svoje tvrdnje o pravilnom postupanju tuženika prilikom ugovaranja promjenjive kamate, nisu prihvatljiva.

11. U odnosu na žalbene prigovore da prvostupanjski sud nije saslušao javnog bilježnika za odgovoriti je tuženiku da solemnizacija ugovora o kreditu po javnom bilježniku ne predstavljala dokaz o valjanosti ugovora i da je korisnik kredita kod javnog bilježnika obaviješten o značenju ugovorne odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi, pa u kontekstu ostalih pravilno utvrđenih okolnosti slučaja ti žalbeni navodi nisu od utjecaja "na donošenje drugačije oduke u ovoj pravnoj stvari" jer je odredba o promjenjivoj kamatnoj stopi nepoštena i time ništetna u smislu članka 322. Zakona o obveznim odnosima (»Narodne novine« broj 35/05., 41/08., 125/11., 78/15., 29/18., 126/21., 114/22., 156/22., 155/23. dalje: ZOO).

11.1. Također, saslušanjem predloženog svjedoka koji je sudjelovao u sklapanju ugovora kao javni bilježnik koji je solemnizirao ugovor o kreditu ne može se dokazivati činjenica obaviještenosti potrošača budući javni bilježnik prema postojećem zakonskom okviru nije imao ovlasti odnosno dužnost objasniti potrošaču parametre promjene kamatne stope (odluka Ustavnog suda U-III-34223/21 od 1. prosinca 2021.).

12. Visina preplaćenih iznosa utvrđena je financijskim vještačenjem koje je sud prvog stupnja pravilno prihvatio kao stručan i obrazložen, a na temelju kojeg je utvrđeno da je zbog promjene kamatne stope u odnosu na ugovorenu kamatnu stopu tužitelj tijekom otplate kredita platio više iznos od 18.081,00 eura, pa je prvostupanjski sud zaključio da tužitelju na ime razlike između stvarno plaćenih iznosa s osnova kamate i iznosa kamate koji bi bili plaćeni da je primijenjena početna kamatna stopa iz ugovora o kreditu pripada iznos od 18.081,00 eura, sa zakonskom zateznom kamatom od dospijeća svakoga pojedinoga mjesečnog iznosa do isplate.

13. Stoga, tužbeni zahtjev tužitelja u odnosu na utvrđenje ništetnosti ugovorne odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi i u odnosu na isplatu više pretplaćenih iznosa zbog promjene kamatne stope u odnosu na ugovorenu kamatnu stopu trebalo je prihvatiti primjenom prednje citiranih zakonskih odredbi i činjeničnih utvrđenja.

14. Svojim žalbenim navodima tuženik tvrdi da je u konkretnom ugovornom odnosu kamatna stopa definirana uz primjenu objektivnih parametara, zbog čega smatra da je tužbeni zahtjev neosnovan.

14.1. Naime, odredbama ZID ZPK/13 je, dakle, pružena mogućnost strankama ugovora da same otklone razloge djelomične ništetnosti odredbe članka 4. predmetnog ugovora, pri čemu je banci naloženo određivanje parametara koje prati u kontekstu donošenja odluke o korekciji promjenjive kamatne stope, a koji su jasni i poznati potrošačima, na način da banka mora ponuditi potrošaču parametre čija promjena ne ovisi o volji jedne ugovorne strane, a to primjerice mogu biti referentna kamatna stopa (npr. EURIBOR, LIBOR) i slični parametri. Ako potrošač ne pristane na ovako utvrđene parametre, ima pravo, u roku od tri mjeseca od primitka takve obavijesti, na prijevremeno vraćanje kredita bez obveze plaćanja bilo kakve naknade vjerovniku uključujući i ugovorenu naknadu za raniji povrat kredita.

14.2. Definiranjem NRS1-a kao parametra koji prati u kontekstu donošenja odluke o korekciji promjenjive kamatne stope, banka je stekla pravo taj parametar uvrstiti u ugovor umjesto ništetnih odredaba članka 4. predmetnog ugovora prema kojima je kamatna stopa promjenjiva u skladu s promjenama odluke o kamatnim stopama, ali definiranje NRS1-a nije samo po sebi dovelo do dopune ugovora (tako i u odluci Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj Rev-1172/2018 od 19. ožujka 2019.).

14.3. Obavijesti o izmjeni kamatne stope kojima tuženik obavještava tužitelja kao korisnika da će se ukupna kamatna stopa po njegovom kreditu promijeniti s obzirom na promjenu varijabilnog dijela kamatne stope šestomjesečni NRS1, pri čemu je potpuno nejasno na koji način je bila formirana kamatna stopa u prethodnom razdoblju, odnosno koliko je iznosio fiksni dio, a koliko varijabilni dio, ne može se smatrati valjanom primjenom odredaba ZID ZPK/13, niti se može se smatrati da je korisnik pristao na ovakvu ponudu novacije ugovora time što je nastavio ispunjavati obvezu vraćanja kredita, u situaciji kad mu je jedina preostala opcija bila pravo na prijevremeno vraćanje kredita (uzmi ili ostavi), čime bi se korisnik doveo u teži položaj.

15. Neosnovano tuženik prigovara zastari jer prema pravnom shvaćanju sjednice Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske održane 30. siječnja 2020., zastarni rok u slučaju restitucijskog zahtjeva prema kojem su ugovorne strane dužne vratiti jedna drugoj sve ono što su primile na temelju ništetnog ugovora, odnosno u slučaju zahtjeva iz članka 323. stavka 1. ZOO-a, kao posljedice utvrđenja ništetnosti ugovora, počinje teći od dana pravomoćnosti sudske odluke kojom je utvrđena ili na drugi način ustanovljena ništetnost ugovora.

15.1. U konkretnom slučaju, prvostupanjski je sud odlučio o ništetnosti odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi te zastara zahtjeva za povrat nezakonito obračunatih i naplaćenih kamata, nedvojbeno nije nastupila.

16. Tuženik je nepošteni stjecatelj, jer je povrijedio interese i prava tužitelja kao potrošača koristeći u ugovoru ništetne i nepoštene ugovorne odredbe, čime je povrijedio odredbe tada važećeg ZZP/07 te ZOO-a. Radi toga mora vratiti ne samo ono što je stekao na temelju ništetnih odredaba, već i platiti zateznu kamatu od dana stjecanja, na temelju članka 1115. ZOO-a (a ne od dana podnošenja tužbe, kako prigovara u žalbi).

17. U odnosu na žalbene navode tuženika da je tužitelj podneskom od 22. srpnja 2022. preinačio tužbu jer je pored zahtjeva za isplatu postavio i zahtjeve za utvrđenje ništetnim sporne ugovorne odredbe, za odgovoriti je da je se u takvo situaciji radi o objektivnoj preinaci tužbe u smislu odredbe članka 191. stavka 1. ZPP-a, a o preinačenom tužbenom zahtjevu prvostupanjski je sud pobijanom presudom i odlučio. Opisana preinaka tužbe bila je dopuštena u smislu odredbe članka 190. stavaka 2. i 3. ZPP-a. Naime, prema odredbi članka 190. stavka 2. ZPP-a iznimno od odredbe stavka 1. tog članka tužitelj može preinačiti tužbu do zaključenja glavne rasprave ako je bez svoje krivnje nije mogao preinačiti do zaključenja prethodnog postupka, dok stavak 3. propisuje da je nakon dostave tužbe tuženiku za preinaku tužbe potreban pristanak tuženika; ali i kad se tuženik protivi sud može dopustiti preinaku ako smatra da bi to bilo svrsishodno za konačno rješenje odnosa među strankama, pri čemu ovaj s obzirom na cjelokupno opisano stanje u spisu ocjenjuje da je opisana objektivna preinaka tužbe bila svrsishodna za konačno rješenje odnosa među strankama.

18. Ostali žalbeni navodi tuženika predstavljaju iznošenje vlastite ocjene predmeta spora suprotnih pravilnim zaključcima prvostupanjskog suda koji je dao jasna obrazloženja utemeljena na izvedenim dokazima i na pravilima o teretu dokaza, pa nisu od značaja za odlučivanje u ovoj pravnoj stvari.

19. Svojim žalbenim navodima tužitelj osporava odluku o troškovima postupka u dijelu kojim mu nisu priznati svi zatraženi troškovi navodeći kako mu prvostupanjski sud suprotno Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (»Narodne novine«, broj 138/23., dalje: Tarifa) nije priznao trošak sastava podneska od 22. srpnja 2022. kojim je uredio tužbeni zahtjev po rješenju tog suda, kao i sastav podnesaka od 8. ožujka 2023., 19. rujna 2023, 22. ožujka 2024. i 17. svibnja 2024., kojim podnescima se očitovao na dopune nalaza i mišljenja vještaka.

19.1. Odredbom članka 155. stavkom 1. ZPP-a propisano je da će sud prilikom odlučivanja o troškovima postupka stranci odrediti naknadu samo onih troškova koji su bili potrebni za vođenje parnice, te da o tome koji su troškovi bili potrebni i o visini troškova odlučuje sud ocjenjujući brižljivo sve okolnosti, osobito vodeći računa o pravilima ZPP-a koja za pripremanje glavne rasprave određuju upućivanje podnesaka i jedno pripremno ročište, te jedno ročište za glavnu raspravu.

19.2. Iz stanja spisa proizlazi da tužitelj nije dostavio dokaze da se prije podnošenja tužbe obratio tuženiku da mu dostavi podatke na koje se tužbeni zahtjev odnosi, a koji bi mu podatci bili potrebni radi postavljanja određenog kondemnatornog zahtjeva. No, u situaciji kada tuženik ove podatke tužitelju nije dostavio ni uz odgovor na tužbu, već tek po pozivu suda nakon čega je tužitelj i postavio tužbeni zahtjev, to prema shvaćanju ovoga drugostupanjskog suda sastav podneska tužitelja od 22. srpnja 2022. kojim je „uredio“ tužbeni zahtjev, je bio potreban za vođenje parnice u smislu odredbe članka 155. stavak 1. ZPP-a. Naime, tužitelj bi u protivnom snosio štetne posljedice svog nepostupanja i „nepreciziranja tužbenog zahtjeva“ po već navedenom rješenju prvostupanjskog suda od 13. srpnja 2022., pa mu pripada trošak sastava tog podneska, ali ne u iznosu od 250 bodova kako to potražuje, već u iznosu od 25 bodova po Tbr. 8.3. Tarife.

19.3. Nadalje, stranci sukladno odredbi članka 155. ZPP-a u svezi s Tbr. 8.1. Tarife pripada pravo na naknadu za sastav podnesaka, ali ne više od četiri obrazložena podneska u istom sporu, pri čemu je sud dužan ocijeniti za svaku od tih radnji, je li ta radnja bila potrebna za vođenje parnice.

19.4. Osnovano tužitelj u svojoj žalbi ističe da mu je prvostupanjski sud prema citiranoj odredbi trebao dosuditi i trošak sastava podnesaka od 8. ožujka 2023., 19. rujna 2023, 22. ožujka 2024. i 17. svibnja 2024. jer se i po stavu ovog suda radi se o obrazloženim podnescima iz Tbr. 8.3. Tarife kojima se tužitelj očitovao na dopune nalaza i mišljenja sudskog vještaka, radi pravilnog utvrđenja visine potraživanja.

20. Sukladno tome trebalo je preinačiti pobijanu presudu u dijelu troškova postupka iz izreke presude te ostale pravilno utvrđene troškove postupka, koje tuženik žalbom posebno ni ne osporava, uvećati za iznos po osnovi nagrade punomoćnika tužitelja za sastav podneska od 22. srpnja 2022. sa PDV-om u ukupnom iznosu od 62,50 eura i za sastav podnesaka od 8. ožujka 2023., 19. rujna 2023., 22. ožujka 2024. i 17. svibnja 2024. sa PDV-om u iznosu od 1.000,00 eura, što ukupno daje iznos od 1.062,50 eura.

21. S obzirom na to da je tužitelj sa žalbom djelomično uspio, trebalo mu je na temelju članka 154. stavka 1. ZPP-a, a u vezi s Tbr. 10.5. Tarife, dosuditi troškove žalbenog postupka shodno tom uspjehu (30%), dok mu nije priznat trošak sudske pristojbe žalbe jer iz stanja spisa nije razvidno da je tužitelj taj trošak i podmirio.

22. S obzirom na navedeno, trebalo je na temelju odredbi članka 368. stavka 1. ZPP- a, članka 373. točke 3. i članka 373.a stavka 1. i 2. ZPP-a, u vezi s odredbama članka 380. točke 2. i 3. ZPP-a i članka 381. ZPP-a, odlučiti kao u točkama I. i II. izreke, ove presude.

Split, 10. lipnja 2026.

PREDSJEDNICA VIJEĆA

Marija Šimičić