Republika Hrvatska

Županijski sud u Splitu

Split, Gundulićeva 29a

Poslovni broj Gž-378/2025-2

REPUBLIKA HRVATSKA

R J E Š E NJ E

Županijski sud u Splitu, po sutkinji Mirjani Rubić, kao sucu pojedincu u pravnoj stvari tužitelja BĆ, OIB [osobni identifikacijski broj], [adresa], zastupan po punomoćniku Vladimiru Simiću, odvjetniku u Zagrebu, protiv tuženika Zagrebačke banke d.d., OIB:92963223473, Zagreb, Trg Bana Josipa Jelačića 10, zastupanog po punomoćniku Kruni Kneževiću odvjetniku u OD Metelko, Knežević & partneri d.o.o. u Zagrebu, radi utvrđenja i isplate, odlučujući o žalbi Republike Hrvatske zastupane po Općinskom državnom odvjetništvu u Zlataru, protiv rješenja Općinskog suda u Zlataru, Stalna služba u Krapini poslovni broj P-1246/2023-22 od 14. siječnja 2025., dana 10. lipnja 2026.

r i j e š i o  j e

Odbija se kao neosnovana žalba Republike Hrvatske i potvrđuje se rješenje Općinskog suda u Zlataru, Stalna služba u Krapini poslovni broj P-1246/2023-22 od 14. siječnja 2025.

Obrazloženje

1.Prvostupanjskim je rješenjem određena naknada troškova delegacije punomoćniku tuženika odvjetničkom društvu Metelko, Knežević & partneri d.o.o. Zagreb u iznosu od 592,56 € te je naložena isplata tog troška Republici Hrvatskoj na teret državnog proračuna.

2.Protiv citirane odluke žali se Republika Hrvatska zbog pogrešne primjene materijalnog prava predlažući ga preinačiti odbijanjem zahtjeva za naknadu troškova delegacije, podredno ukidanjem istoga i vraćanjem sudu prvog stupnja na ponovno postupanje.

2.1.Na žalbu nije odgovoreno.

3.Žalba nije osnovana.

4.Ispitujući pobijano rješenje u granicama žalbenih navoda žaliteljice, a pazeći pri tome – dodatno po službenoj dužnosti na bitne povrede odredaba parničnog postupka i na pravilnu primjenu materijalnog prava temeljem odredbe čl. 365. u svezi čl. 381. Zakona o parničnom postupku (Zakona o parničnom postupku (Narodne novine 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 84/08., 96/08., 123/08., 57/11., 25/13., 89/14., 70/19., 80/22., 114/22., 155/23., 146/25.dalje: ZPP) ocjena je ovog drugostupanjskog suda da je pobijano rješenje pravilno i zakonito.

Poslovni broj Gž-378-2025-2

4.1.U postupku nisu počinjene bitne povrede odredbi parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. ZPP-a na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti. Suprotno žalbenim navodima žaliteljice, prvostupanjski sud je odlučujući o zahtjevu punomoćnika tuženika za naknadu troškova delegacije pravilno primijenio materijalno pravo.

5.Naime, u konkretnom je predmetu rješenjem predsjednika Vrhovnog suda Republike Hrvatske, poslovni broj SU-IV-223/2023-6. od 25. rujna 2023. na temelju čl. 11. st. 2. Zakona o sudovima (Narodne novine br. 28/2013, 33/2015, 82/2015, 82/2016, 67/2018, 126/2019, 130/2020, 21/2022, 60/2022, 16/2023, 155/2023, 36/2024, 136/2025 dalje:ZS), sud prvog stupnja određen za postupanje u ovome predmetu kao drugi stvarno nadležni sud umjesto Općinskog građanskog suda u Zagrebu, kod kojeg je suda ovaj predmet zaprimljen.

6.Prema čl. 11. st. 4. ZS-a strankama i njihovim punomoćnicima u tom slučaju pripada pravo na naknadu troškova javnog prijevoza, a odvjetnicima pripada pravo na naknadu troškova javnog prijevoza i pravo na naknadu troškova za izbivanje iz pisarnice za vrijeme putovanja određenih Tarifom o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ako putovanje do drugog suda i natrag do mjesta ureda traje duže od tri sata.

6.1.Stavkom 5. istog članka propisano je da će se naknada troškova iz stavka 4. ovog članka isplatiti na teret državnog proračuna u dijelu u kojem su ti troškovi veći od onih koje bi stranke imale da se postupak vodi pred mjesno nadležnim sudom, dok je Tbr. 39. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“ broj: 138/23. - u daljnjem tekstu: Tarifa) propisano da za izbivanje iz pisarnice za vrijeme putovanja odvjetniku pripada naknada od 25 bodova za svaki započeti sat, ali najviše do 7 sati dnevno.

7.Prvostupanjski sud je odlučujući o tom zahtjevu isti ocijenio osnovanim te je punomoćniku tuženika priznao trošak javnog prijevoza za dolazak na ročišta od 5. ožujka, 10. travnja i 27. studenog 2024. u iznosu od ukupno 30,36 EUR za putovanje vlakom u oba smjera na relaciji Zagreb-Krapina-Zagreb (cijena karte 5,06 eurax6=30,36 eura), iz razloga što navedeni trošak ne bi nastao da je postupak vođen pred mjesno nadležnim sudom te mu je u svezi s tim priznao i trošak izbivanja iz pisarnice zaključujući kako je punomoćnik tužitelja radi pristupa na rasprave od 5. ožujka, 10. travnja i 27. studenog 2024. izbivao iz pisarnice dulje od tri sata te mu je sukladno Tbr. 39. i Tbr.54. Tarife za izbivanje iz pisarnice priznat iznos od 450,00 EUR uvećano za PDV 25% prema Tbr,46. Tarife, što ukupno iznosi 592,56 EUR.

8.Žaliteljica u žalbi navodi da punomoćnik tuženika nije dokazao da je doista putovao javnim prijevozom i da je na putovanje od sjedišta svoje pisarnice do delegiranog suda utrošio više od 3 sata te da ukoliko je na ročišta dolazio odvjetnički vježbenik da punomoćnik stranke nema pravo na trošak izostanka iz pisarnice.

9.Žalbeni navodi žaliteljice da punomoćnik stranke nije dokazao da je doista putovao javnim prijevozom nisu osnovani jer pravo na naknadu troškova javnog prijevoza nije uvjetovano dokazivanjem da se javni prijevoz i koristio. Kako je na spomenute rasprave pristupio odvjetnički vježbenik kao zamjenik punomoćnika tuženika, to punomoćniku tuženika koji je dostavio podatak o cijeni putne karte vlakom (list 156 spisa) koja u jednom smjeru iznosi 5,06 eura pripada zatraženi trošak javnog prijevoza.

Poslovni broj Gž-378-2025-2

10.Nadalje, žaliteljica neosnovano ističe kako naknada za izbivanje iz pisarnice pripada samo odvjetniku a ne i odvjetničkom vježbeniku. Naime, navedeni trošak izbivanja iz pisarnice po svojoj je naravi naknada za propušteno vrijeme u kojemu je odvjetnik mogao obavljati druge odvjetničke poslove, pa kako i odvjetnički vježbenik obavlja poslove za koje je zadužen (čl. 62. Zakona o odvjetništvu-Narodne novine br. 9/1994, 117/2008, 50/2009, 75/2009, 18/2011, 126/2021, 98/2025) to naknada za izbivanje iz pisarnice pripada odvjetniku i za ročišta na kojima ga je mijenjao odvjetnički vježbenik jer isti za to vrijeme nije obavljao redovne poslove svog radnog mjesta.

11.Imajući u vidu priloženi vozni red (list 156 spisa) sa tamo označenim trajanjem putovanja vlakom na relaciji Zagreb (glavni kolodvor)-Krapina-Zagreb, čemu je pridružiti i vrijeme koje je potrebno punomoćniku tuženika do mjesta sjedišta ureda (pisarnice), i po stavu ovog suda punomoćnik tuženika je u navedene dane utrošio više od tri sata na putovanje do drugog suda i natrag do mjesta sjedišta ureda (pisarnice), slijedom čega mu je sud prvog stupnja osnovano dosudio trošak primjenom Tbr. 39. Tarife u svezi sa čl. 11. st. 4. ZS-a.

12.Dosljedno, kako žaliteljica žalbenim navodima nije dovela u sumnju pravilnost i zakonitost pobijanog rješenja to je njezinu žalbu kao neosnovanu valjalo odbiti (članak 380. t. 2. ZPP) i potvrditi pobijano rješenje.

U Splitu, 10. lipnja 2026.

SUTKINJA

Mirjana Rubić