Republika Hrvatska
Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske
Zagreb
Broj:Ppž-4994/2026
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Karmen Novak-Hrgović kao predsjednice vijeća, te Nediljka Bobana i Davorka Kučana, kao članova vijeća, uz sudjelovanje Mirne Prišlin u svojstvu sudske savjetnice kao zapisničarke, u prekršajnom postupku protiv okrivljenika ŽR, zbog prekršaja iz članka 229. stavka 7. Zakona o sigurnosti prometa na cestama („Narodne novine“ broj: 67/2008, 48/2010, 74/2011, 80/2013, 158/2013, 92/2014, 64/2015, 108/2017, 70/2019, 42/2020, 85/2022, 114/2022, 133/2023, 145/2024), rješavajući o žalbi okrivljenika, protiv presude Općinskog prekršajnog suda u Splitu, od 5. ožujka 2026., poslovni broj: Pp-1055/2026-5, na sjednici vijeća održanoj 10. lipnja 2026.
p r e s u d i o j e
I. Odbija se žalba okrivljenika ŽR kao neosnovana i potvrđuje pobijana prvostupanjska presuda.
II. Na temelju odredbe članka 139. stavka 3. u vezi članka 138. stavka 2. točke 3.c. Prekršajnog zakona okrivljenik je obvezan naknaditi troškove žalbenog postupka u paušalnom iznosu od 30 EUR (trideset eura), u roku 30 (trideset dana) od dana primitka ove presude.
Obrazloženje
1. Uvodno citiranom prvostupanjskom presudom Općinskog prekršajnog suda u Splitu, okrivljenik ŽR proglašen je krivim da je, na način činjenično opisan u izreci počinio prekršaj iz članka 229. stavka 4. i 7. Zakona o sigurnosti prometa na cestama, te mu je izrečena novčana kazna uz primjenu instituta ublažavanja u iznosu od 200,00 eura, uz pogodnost plaćanja dvije trećine kazne u roku od 30 dana po primitku pravomoćne presude.
1.1. Istom presudom okrivljenik je obvezan na plaćanje troškova prekršajnog postupka u paušalnom iznosu od 50,00 eura.
2. Protiv prvostupanjske presude okrivljenik je pravodobno podnio žalbu, navodeći kako je sve navedeno u presudi djelomično točno osim što „ga je sutkinja oslobodila“ jer je okrivljenik Plavi cvijet d.o.o., a ne on te da mu je to ponovila dva puta pa moli da se predmet ponovno pregleda.
3. Žalba nije osnovana.
4. Rješavajući predmet te ispitujući prvostupanjsku presudu sukladno odredbe članka 202. stavka 1. Prekršajnog zakona (NN 107/07., 39/13., 157/13., 110/15., 70/17., 118/18. i 114/22.) po službenoj dužnosti, vijeće Visokog prekršajnog suda Republike Hrvatske je utvrdilo da pobijanom presudom nisu počinjene bitne povrede odredba prekršajnog postupka iz članka 195. stavka 1. točaka 6., 7., 9. i 10. tog Zakona, da nisu povrijeđene odredbe materijalnog prekršajnog prava na štetu okrivljenika te da u predmetu nije nastupila zastara prekršajnog progona.
5. Razmatrajući prvostupanjsku presudu u pogledu navoda žalbe okrivljenika, kao što je i navedeno u prvostupanjskoj presudi u postupku nije bilo sporno da je okrivljenik ostvario sva pravna obilježja prekršaja koji mu se stavlja na teret jer je okrivljenik navedeno djelo priznao, a navedeno proizlazi i iz cjelokupne dokumentacije u spisu.
6. Naime, okrivljenik je na raspravi kod prvostupanjskog suda dana 4. ožujka 2026. priznao prekršaj, nije sporio primitak Obavijesti o počinjenom prekršaju te naveo kako nije na pravilan način dostavio tražene podatke. Navedeni zapisnik je potpisao te nije imao primjedbe na isti te u spisu nema podataka koje okrivljenik navodi u žalbi.
7. Okrivljenik je kao odgovorna osoba u pravnoj osobi Plavi cvijet d.o.o. koja je korisnik vozila registarske oznake [registarska oznaka] na zahtjev obavijest o prometnom prekršaju iz članka 32. Zakona o sigurnosti prometa na cestama u roku od 15 dana, a koji rok je započeo dana 10. rujna 2022. nije nadležnoj policijskoj postaji dostavio vjerodostojan dokaz o osobi kojoj je vozilo dano na upravljanje dana 5. rujna 2022., iako je to bio dužan učiniti, to ovaj sud smatra da je okrivljenik tim svojim propustom počinio prekršaj iz članka 229. stavak 4. Zakona o sigurnosti prometa na cestama, kažnjiv po članku 229. stavak 7. istog Zakona.
8. Razmatrajući odluku o kazni u pogledu žalbe okrivljenika ovaj sud smatra da je za počinjeni prekršaj izrečena kazna u zakonom propisanim granicama, te s obzirom na težinu djela i sve okolnosti konkretnog slučaja mjerodavne za vrstu i mjeru kazne, u smislu članka 36. Prekršajnog zakona, nije prestrogo odmjerena. To stoga jer je prvostupanjski sud u dovoljnoj mjeri vrednujući olakotne okolnosti, te naročito raniju nekažnjavanost, te cijeneći vrstu i težinu učinjenog prekršaja, već odmjerio kaznu uz primjenu instituta ublažavanja iz članka 37.Prekršajnog zakona, u značajnoj u znatnoj mjeri ispod posebnim zakonom propisane najniže mjere kazne smatrajući da će se u predmetnom slučaju i ublaženom kaznom postići svrha kažnjavanja i djelovati na buduće ponašanje okrivljenika, odnosno da će se postići svrha specijalne i generalne prevencije. Takvu ocjenu prihvaća i ovaj sud, dok žalitelj ne dokumentira nikakve nove naročito olakotne okolnosti koje bi učinile osnovanim daljnje ublažavanje kazne.
9. Troškovi žalbenog postupka temelje se na odredbi članka 138. st. 2. toč. 3.c Prekršajnog zakona, koji propisuje da troškovi prekršajnog postupka obuhvaćaju paušalni iznos troškova prekršajnog postupka Visokog prekršajnog suda Republike Hrvatske kada je donio odluku kojom je pravomoćno utvrđena prekršajna odgovornost okrivljene, ako je odlučivao o žalbi tužitelja i okrivljenika ili samo o žalbi okrivljenika. Stoga je paušalni iznos tog postupka odmjeren u okvirima određenim Rješenjem o određivanju paušalnog iznosa za troškove prekršajnog postupka (NN 18/13.), s obzirom na složenost i trajanje tog postupka.
10. Zbog navedenih razloga, na temelju odredbe članka 205. Prekršajnog zakona, odlučeno je kao u izreci ove presude.
U Zagrebu 10. lipnja 2026.
Zapisničarka:
Predsjednica vijeća:
Mirna Prišlin, v.r.
Karmen Novak-Hrgović, v.r.
Presuda se dostavlja Općinskom prekršajnom sudu u Splitu u 3 (tri) otpravka za: spis,okrivljenika, ovlaštenog tužitelja