Republika Hrvatska
Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske
Zagreb
Broj: Ppž-135/2026
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca ovog Suda: Nediljka Bobana predsjednika vijeća, te Karmen Novak Hrgović i Davorka Kučana, članova vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice Marcele Soljačić Prester kao zapisničara, u prekršajnom postupku protiv okrivljenika VD, zbog prekršaja iz članka 289. stavka 4. i dr. Zakona o sigurnosti prometa na cestama (Narodne novine broj: 67/2008, 48/2010, 74/2011, 80/2013, 158/2013, 92/2014, 64/2015, 108/2017, 70/2019, 42/2020, 85/2022, 114/2022, 133/2023), kojeg brani Ivan Vučićević, odvjetnik u Puli, odlučujući o žalbi okrivljenika VD, podnesenoj protiv presude Općinskog suda u Puli - Pola, od 9. listopada 2025. godine, broj: Pp-2601/2023-19, na sjednici vijeća održanoj dana 10. lipnja 2026. godine,
p r e s u d i o j e
I. Odbija se žalba okrivljenika VD kao neosnovana, te se prvostupanjska presuda potvrđuje.
II. Temeljem članka 138. stavka 2. točke 3 c. Prekršajnog zakona (Narodne novine, broj: 107/2007, 39/2013, 157/2013, 110/15, 114/2022) okrivljenik VD je obvezan naknaditi trošak žalbenog postupka u paušalnom iznosu od 80,00 (osamdeset) EUR-a, u roku od 2 (dva) mjeseca od primitka ove presude.
Obrazloženje
1. Pobijanom presudom okrivljenik VD proglašen je krivim zbog prekršaja članka 289. stavak 1. i stavak 4., zbog prekršaja članka 199. stavak 2. i stavak 6., te zbog prekršaja članka 229. stavak 1. i stavak 5. Zakona o sigurnosti prometa na cestama i kažnjen ukupnom novčanom kaznom u iznosu od 1.740,00 EUR-a, u koju se uračunava vrijeme u kojem je okrivljenik bio zadržan do prestanka djelovanja opojnog sredstva, od 28. studenoga 2023. u 01,09 sati do 13,00 sati, kao jedan dan zatvora, ili 39,82 EUR-a, koju je u iznosu od 1.700,18 EUR-a, obvezan platiti u roku od 2 mjeseca od pravomoćnosti presude, pa ako u ostavljenom roku plati dvije trećine izrečene novčane kazne, ista će se smatrati plaćenom u cijelosti.
2. Istom presudom okrivljeniku je izrečena temeljem članka 58. Prekršajnog zakona zaštitna mjera zabrane upravljanja motornim vozilom B kategorije u trajanju od 2 mjeseca, od izvršnosti presude.
3. Prvostupanjskom presudom okrivljenik je obvezan naknaditi trošak postupka u iznosu od 30,00 EUR-a, u roku od 2 mjeseca po pravomoćnosti presude.
4. Protiv navedene presude pravodobno je podnio žalbu okrivljenik, zbog svih zakonom predviđenih osnova, obrazlažući bitnu povredu pravila postupka zbog prekoračenja optužnog prijedloga, jer da djela okrivljenika kako su činjenično opisana u optužnom prijedlogu (ranije prekršajnom nalogu), nemaju bitna obilježja prekršaja za koje je okrivljenik proglašen krivim, zatim zbog nedostatka obrazloženja razloga iz kojih je odbijen prijedlog okrivljenika za izdvajanje nezakonitih dokaza – budući okrivljenik nije bio upozoren prilikom postupanja tijela državne uprave o pravu na branitelja, iz kojih razloga pobijana presuda nema razloga o odlučnim činjenicama i ne može se ispitati, nadalje zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, jer da naredba kojom je određena mjera opreza zabrane upravljanja vozilom nije potpisana od strane okrivljenika, te da okrivljenik nije znao za mjeru, niti je mogao počiniti prekršaj iz članka 289. stavka 1. i stavak 4. Zakona o sigurnosti prometa na cestama,
Žalitelj predlaže preinačiti pobijanu presudu i osloboditi ga krivnje, odnosno ukinuti istu i predmet vratiti na ponovni postupak prvostupanjskom sudu.
5. Žalba nije osnovana.
6. Vijeće Visokog prekršajnog suda Republike Hrvatske, na temelju članka 202. stavak 1. Prekršajnog zakona (dalje PZ), ispitivalo je pobijanu presudu iz osnova i razloga iz kojih se ista pobija žalbom, a po službenoj dužnosti ispitalo je jesu li presudom počinjene bitne povrede odredbi prekršajnog postupka iz članka 195. stavka 1. točke 6., 7., 9. i 10. PZ-a, jesu li na štetu okrivljenika povrijeđene odredbe prekršajnog materijalnog prava i je li u postupku nastupila zastara prekršajnog progona. Pri tome nije utvrđeno da postoje povrede na koje ovaj Sud sukladno gore navedenom zakonskom propisu pazi po službenoj dužnosti, kao niti one koje se ističu u žalbi okrivljenika.
7. U odnosu na žalbeni prigovor, da bi došlo do prekoračenja optužnog prijedloga, jer prekršaji za koje se tereti okrivljenika nemaju u činjeničnom opisu bitna zakonska obilježja, za istači je kako je ovlašteni tužitelj precizirao optužni akt na ročištu 8. listopada 2025., kada je saslušan ovlašteni predstavnik tužitelja. Svaki od prekršaja koji se okrivljeniku stavljaju na teret pobijanom presudom već u izdanom prekršajnom nalogu sadrži u činjeničnom opisu bitna obilježja predmetnih prekršaja, te je u tom dijelu prvostupanjski sud detaljno obrazložio svoju odluku, citirajući relevantne zakonske odredbe, s kojim obrazloženjem je suglasan i ovaj Sud.
8. Nadalje, imajući u vidu obranu okrivljenika i izjavu naprijed spomenutog predstavnika ovlaštenog tužitelja, koji je saslušan i u svojstvu svjedoka, prvostupanjski je sud dalje, proveo dokazni postupak u kojem je izvršio uvid u priložene po tužitelju materijalne dokaze i to prije svega u naredbu o određivanju mjere opreza od 28. studenoga 2023. serijski broj [serijski broj], vezano uz izdavanje prekršajnog naloga zbog upravljanja vozilom pri koncentraciji alkohola od 1,08 g/kg u organizmu, zatim zapisnik o ispitivanju prisutnosti alkohola, opojnih droga ili lijekova u organizmu, te naredbu o smještaju u posebnu prostoriju policije do prestanka djelovanja opojnog sredstva. Dovevši u vezu provedeni personalni dokaz saslušanjem u svojstvu svjedoka predstavnika ovlaštenog tužitelja koji je ocijenjen vjerodostojnim i sukladnim materijalnim dokazima u spisu predmeta, s naprijed spomenutim, a i drugim materijalnim dokazima u spisu predmeta, prvostupanjski je sud imao dovoljno osnove za donošenje pobijane odluke, koju je valjano obrazložio razlozima koje prihvaća i ovaj Sud. Navedene činjenice u tijeku postupka, a niti navodima žalbe okrivljenik nije argumentirano doveo u pitanje.
9. Stoga je neosnovan žalbeni prigovor istaknut u smjeru pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, a na utvrđeno činjenično stanje u odnosu na svaki od prekršaja za koji se tereti okrivljenika, pravilno je primijenjeno materijalno pravo.
10. Nadalje, kako iz sadržaja žalbe proizlazi da se okrivljenik nije obrazloženo žalio zbog odluke o prekršajno pravnim sankcijama, Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske, kao drugostupanjski sud, ispitao je pobijanu prvostupanjsku presudu i po toj osnovi, budući sukladno odredbi članka 202. stavka 5. Prekršajnog zakona, žalba podnesena u korist okrivljenika zbog pogrešno ili nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja ili zbog povrede materijalnog prekršajnog prava, u sebi sadrži i žalbu zbog odluke o prekršajno pravnoj sankciji.
11. Razmotrivši odluku o prekršajno pravnim sankcijama, ovaj Sud smatra da je prvostupanjski sud pravilno utvrdio sve okolnosti koje, u smislu općeg pravila o izboru vrste i mjere kazne iz članka 36. Prekršajnog zakona, utječu da kazna bude lakša ili teža za počinitelja, te je okrivljeniku za počinjene prekršaje utvrdio vrstu i mjeru kazne primjerenu stupnju njegove krivnje, opasnosti djela i svrsi kažnjavanja iz članka 32. Prekršajnog zakona.
Izrečena ukupna novčana kazna primjerena je, kako svim okolnostima počinjenih prekršaja, tako i svim vidovima zakonske svrhe kažnjavanja, te će se njom i po ocjeni ovog Suda ostvariti svrha prekršajnog postupka odnosno svrha specijalne i generalne prevencije i da će se okrivljenik kloniti počinjenja prometnih prekršaja.
12. Odlučujući u odnosu na odluku o izrečenoj zaštitnoj mjeri zabrane upravljanja motornim vozilom B kategorije u trajanju od 2 mjeseca, ovaj Sud je našao da ista nije prestroga. Prvostupanjski je sud u odnosu na ovu sankciju u dovoljnoj mjeri cijenio relevantne okolnosti, te je svoju odluku u odnosu na zaštitnu mjeru obrazložio razlozima koje prihvaća i ovaj Sud, koji je mišljenja da će se upravo izrečenom novčanom kaznom, uz zaštitnu mjeru zabrane upravljanja motornim vozilom u trajanju od 2 mjeseca, ostvariti svrha kažnjavanja, te će izrečene sankcije doprinijeti otklanjanju okolnosti koje poticajno djeluju na počinjenje predmetnog i sličnih prekršaja.
13. S obzirom da je ovaj Sud, odlučujući o žalbi okrivljenika, donio odluku kojom je pravomoćno utvrđena prekršajna odgovornost okrivljenika, sukladno odredbi članka 138. stavka 2. točke 3.c Prekršajnog zakona, okrivljenik je obvezan na naknadu paušalne svote troškova žalbenog postupka.
Rješenjem o određivanju paušalnog iznosa za troškove prekršajnog postupka (Narodne novine, broj 18/2013) propisan je opći okvir paušalne svote troškova prekršajnog postupka u rasponu od 13,27 EUR-a do 663,61 EUR-a, a visina paušalnog iznosa troškova žalbenog postupka određena u iznosu od 80,00 EUR-a, po mišljenju ovog Suda, primjerena je imovnom stanju okrivljenika, budući su isti odmjereni bliže donjoj propisanoj granici.
14. Zbog naprijed izloženih razloga, trebalo je žalbu okrivljenika odbiti kao neosnovanu i presuditi kao u izreci ove presude.
U Zagrebu 10. lipnja 2026. godine
Zapisničar:
Predsjednik vijeća:
Marcela Soljačić Prester v.r
Nediljko Boban v.r.
Presuda se dostavlja Općinskom sudu u Puli - Pola, u 4 otpravka: za spis, okrivljenika, branitelja i ovlaštenog tužitelja.