Republika Hrvatska
Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske
Zagreb
Broj: Ppž-12933/2022
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca ovog suda Roberta Završkog, predsjednika vijeća te Kristine Gašparac Orlić i Eufemije Nanković, članica vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice Emine Bašić kao zapisničarke, u prekršajnom predmetu protiv okr. ĐH i dr., zbog prekršaja iz čl. 13. Zakona o prekršajima protiv javnog reda i mira (Narodne novine, broj 5/90, 30/90, 47/90 i 29/94), odlučujući o žalbi okr. ĐH, podnesenoj protiv presude Općinskog suda u Sisku, broj: 24.Pp-1781/2022-7 od 7. studenog 2022., u sjednici vijeća održanoj 10. lipnja 2026.,
p r e s u d i o j e
I. Odbija se kao neosnovana žalba okr. ĐH te prvostupanjska presuda potvrđuje.
II. Na temelju čl. 138. st. 2. t. 3. c) Prekršajnog zakona („Narodne novine“ broj 107/07., 39/13.,157/13., 110/15., 70/17., 118/18. i 114/22, dalje: PZ) okr. ĐH je obvezna naknaditi paušalni trošak žalbenog postupka od 50,00 (pedeset) eura, u roku od 15 (petnaest) dana od primitka ove presude.
Obrazloženje
1. Pobijanom prvostupanjskom presudom okr. ĐH je proglašena krivom da je, na način činjenično opisan u izreci presude počinila prekršaj iz čl. 13. Zakona o prekršajima protiv javnog reda i mira, za koji je toj okrivljenici izrečena kazna zatvora od 8 dana uz primjenu uvjetne osude, tako da se izvršenje kazne zatvora odgađa na vrijeme od 6 mjeseci pod uvjetom da okrivljenica u tom roku ne počini jedan ili više prekršaja za koji joj je izrečena ista ili teža kazna od izrečene uvjetnom osudom te je dužna naknaditi trošak prekršajnog postupka 200,00 kuna/26,54 eura.
1.1. Istom je odlukom odnosno rješenjem (u odnosu na maloljetnu osobu), na temelju čl. 227. st. 2. PZ-a, obustavljen prekršajni postupak protiv mlt. ZH te je odlučeno da troškovi postupka u odnosu na maloljetnicu, padaju na teret proračunskih sredstava suda.
2. Protiv te presude okr. ĐH je osobno pravodobno podnijela žalbu ne navodeći žalbene osnove, no sadržajno pobijajući presudu zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja predlažući usvojiti žalbu i ukinuti presudu u pobijanom dijelu.
3. Žalba nije osnovana.
4. Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske, kao drugostupanjski sud, na temelju čl. 202. st. 1. PZ-a, ispitivao je pobijanu prvostupanjsku presudu iz osnova i razloga iz kojih se ona pobija žalbom i po službenoj dužnosti te je utvrđeno da ne postoje razlozi zbog kojih okrivljenica pobija prvostupanjsku presudu, niti su utvrđene povrede na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti.
5. Okr. ĐH u žalbi navodi da je predmetni događaj za koji ju se tereti neistinito opisan, moli da se kao svjedok pozove majka z.z. mlt. ZH, OH koja je upućena u sve situacije i neugode koje je proživljavala od strane mlt. ZH koje traju još od 2018. god., čime je narušena njena privatnost i zdravlje u obitelji te da ih sud suoči.
6. Međutim, suprotno žalbenim navodima, po ocjeni ovog suda prvostupanjski je sud u potpunosti i pravilno utvrdio činjenično stanje i to nakon što je prethodno izveo sve potrebne dokaze koje je prihvatio i pravilno ocijenio te je na temelju tako utvrđenog činjeničnog stanja, pravilno okr. ĐH proglasio krivom za prekršaj iz čl. 13. Zakona o prekršajima protiv javnog reda i mira.
6.1. Naime, prvostupanjski je sud prije svega na temelju obrane okr. ĐH u kojoj je ista, iako je poricala svoju krivnju, priznala objektivni učin prekršaja navodeći da je predmetnog dana svojim automobilom slijedila susjedu, mlt. ZH, do parkirališta pored trgovačkog centra jer za nju sumnja da je u određenom odnosu s njenim suprugom koji je također bio tamo, prišla joj je, te nakon što ju je maloljetnica ošamarila, povukla ju je za kosu, a međusobno su se vrijeđale pogrdnim izrazima, sve naočigled drugih osoba. Njen iskaz je potvrdila i mlt. ZH koja je navela da ju je okr. ĐH napala bez razloga, povišenim tonom ju psovala, povukla za kosu nakon čega ju je ona odgurnula te je prvostupanjski sud, prihvativši istinitim obranu maloljetnice, ne nalazeći nelogičnosti niti kontradiktornosti u njenom iskazu, donio zaključak da je okr. ĐH na opisani način remetila javni red i mir na javnom mjestu. Budući da je iz obrane okr. ĐH vidljivo da ista očito smatra da ju opravdava čupanje kose mlt. ZH jer ju je ona prva „ošamarila“ (iako toj obrani prvostupanjski sud nije povjerovao), potrebno je navesti da u konkretnom slučaju nije odlučno tko je prvi započeo sukob, bilo fizički bilo verbalni, već je bitna činjenica, a koja je nesporno utvrđena, da se okr. ĐH svojim ponašanjem upustila u međusoban sukob, čime je manifestirala svoju volju za fizičkim i verbalnim obračunom, pri čemu je svakako isključena mogućnost eventualnog instituta nužne obrane.
6.2. Nadalje, nije osnovan žalbeni prijedlog da se u postupku ispita i majka mlt. ZH koja je „upućena u sve situacije i neugode koje je proživljavala od strane mlt. ZH, OH, koje traju još od 2018. god., čime je narušena njena privatnost i zdravlje u obitelji“ s prijedlogom njihovog suočavanja pred sudom. Naime, navedeni prijedlog nije novi dokaz koji ne bi postojao u prvostupanjskom postupku niti je to dokaz za koji okrivljenica nije znala, a niti su činjenice koje bi se njime utvrđivale novonastale pa je samim time taj prijedlog tek u žalbi, zakašnjeli (u smislu čl. 193. st. 5. PZ-a). No, unatoč tome, potrebno je istaknuti da činjenice koje bi se eventualno utvrdile ispitivanjem kao svjedokinje OH, nemaju pravni značaj niti su na bilo koji način važne za odlučivanje u ovoj pravnoj stvari.
6.3. Stoga bezuspješno okrivljenica u žalbi pokušava otkloniti svoju prekršajnu odgovornost te žalbeni navodi ne dovode u sumnju činjenično stanje utvrđeno u prvostupanjskom postupku pa niti za ovaj drugostupanjski sud nema mjesta nikakvoj dvojbi u pogledu odlučnih činjenica i postojanja krivnje okrivljenice. Po ocjeni ovog suda, prvostupanjski sud je pravilno, sukladno odredbi čl. 88. st. 2. PZ-a, slobodno cijenio provedene dokaze, kao što je slobodno cijenio i postojanje svih relevantnih činjenica, pri čemu nije bio ograničen i vezan nikakvim dokaznim pravilima, te je na temelju tako provedenog dokaznog postupka izveo pravilan i nedvojben zaključak o krivnji na strani okrivljenice. Odluku o krivnji prvostupanjski sud je valjano, detaljno i argumentirano obrazložio i dao u svemu prihvatljive razloge koje razloge prihvaća i ovaj sud.
6.4. Slijedom navedenog, nije osnovana žalba okrivljenice zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja.
7. Nadalje, iz sadržaja žalbe proizlazi da se okrivljenica nije žalila zbog odluke o izrečenoj prekršajnopravnoj sankciji, no Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske, kao drugostupanjski sud, ispitao je pobijanu prvostupanjsku presudu i po toj osnovi, budući da, sukladno odredbi čl. 202. st. 5. PZ-a, žalba podnesena u korist okrivljenice zbog pogrešno ili nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja ili zbog povrede materijalnog prekršajnog prava, u sebi sadrži i žalbu zbog odluke o prekršajnopravnoj sankciji.
7.1. Cijeneći sve okolnosti koje, u smislu općeg pravila o izboru vrste i mjere kazne iz čl. 36. PZ-a, utječu da kazna bude lakša ili teža za počinitelja, kao i cijeneći težinu i značaj prekršaja i stupanj odgovornosti okrivljenice, ovaj sud smatra da je primijenjena mjera upozorenja uvjetna osuda primjerena stupnju njene krivnje, opasnosti djela i svrsi kažnjavanja iz čl. 32. PZ-a. Pritom se naglašava da se radi o najblažoj vrsti prekršajnopravne sankcije (mjeri upozorenja) koja se za ovaj prekršaj
uopće može izreći.
8. Paušalni iznos troškova ovog žalbenog postupka temelji se na odredbi čl. 138. st. 2. t. 3.c PZ-a, koja propisuje da troškovi prekršajnog postupka obuhvaćaju paušalni iznos troškova prekršajnog postupka Visokog prekršajnog suda Republike Hrvatske kada je donio odluku kojom je pravomoćno utvrđena krivnja okrivljenika, ako je odlučivao o žalbi tužitelja i okrivljenika ili samo o žalbi okrivljenika. Paušalna je svota, u skladu s čl. 138. st. 3. PZ-a određena u okvirima propisanim Rješenjem o određivanju paušalnog iznosa za troškove prekršajnog postupka, („Narodne novine“ broj: 18/13) u rasponu od 100,00 do 5.000,00 kuna (u odgovarajućem iznosu u eurima), a s obzirom na složenost i trajanje postupka pa iznos od 50,00 eura, predstavlja gotovo najniži mogući iznos troška postupka te po ocjeni ovog suda neće ugroziti egzistenciju okrivljenice niti osoba koje je eventualno dužna uzdržavati.
9. Zbog naprijed izloženih razloga, na temelju čl. 205. PZ-a, odlučeno je kao u izreci.
U Zagrebu 10. lipnja 2026.
Zapisničarka:
Predsjednik vijeća:
Emina Bašić, v.r.
Robert Završki, v.r.
Presuda se dostavlja Općinskom sudu u Sisku u 3 ovjerena prijepisa: za spis, okrivljenicu i tužitelja.
