Republika Hrvatska
Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske
Zagreb
Broj: Ppž-4022/2023
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca ovog suda Roberta Završkog, predsjednika vijeća te Kristine Gašparac Orlić i Eufemije Nanković, članova vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice Emine Bašić, zapisničarke, u prekršajnom predmetu protiv okr. HEŽ, zbog prekršaja iz čl. 54. st. 1. i 3. t. 1. Zakona o suzbijanju zlouporabe droga (''Narodne novine'', broj: 107/01., 87/02., 163/03., 141/04., 40/07., 149/09., 84/11., 80/13. i 39/19.) odlučujući o žalbi tužitelja Ministarstva unutarnjih poslova Republike Hrvatske, Policijske uprave splitsko-dalmatinske, I. policijske postaje Split, podnesenoj protiv presude Općinskog prekršajnog suda u Splitu, broj: 31 Pp-13412/2022-7 od 28. ožujka 2023., na sjednici vijeća održanoj 10. lipnja 2026.,
p r e s u d i o j e
I. Prihvaćanjem žalbe tužitelja Ministarstva unutarnjih poslova Republike Hrvatske, Policijske uprave splitsko-dalmatinske, I. policijske postaje Split,, preinačuje se pobijana presuda u odluci o novčanoj kazni na način da se za prekršaj iz čl. 54. st. 1. i 3. t. 1. Zakona o suzbijanju zlouporabe droga za koji je okr. DEŽ tom presudom proglašen krivim, na temelju tog zakonskog propisa, izriče novčana kazna od 663,61 EUR (šesto šezdeset tri eura i šezdeset jedan cent).
II. Izrečenu novčanu kaznu je okr. DEŽ dužan platiti u roku 90 (devedeset) dana od dana primitka pravomoćne presude, a ako u tom roku plati dvije trećine izrečene novčane kazne, ista će se smatrati plaćenom u cijelosti.
Obrazloženje
1. Pobijanom presudom okr. DEŽ proglašen je krivim zbog prekršaja iz čl. 54. st. 1. i 3. t. 1. Zakona o suzbijanju zlouporabe droga za koji je okrivljeniku, uz primjenu odredbe o ublažavanju novčane kazne, izrečena novčana kazna 300,00 eura/2.260,35 kuna, time da će se novčana kazna smatrati u cijelosti plaćenom ako okrivljenik u roku 90 dana računajući od dana primitka pravomoćne presude, plati dvije trećine izrečene novčane kazne te je okrivljenik dužan naknaditi trošak prekršajnog postupka od 26,54 eura/199,97 kuna.
1.1. Istom presudom je od okrivljenika oduzet predmet – jedan PVC smotuljak sa sadržajem droge amfetamin sveukupne težine 3,52 grama.
2. Protiv te presude tužitelj je pravodobno podnio žalbu u kojoj pobija presudu zbog odluke o prekršajnopravnoj sankciji – odluci o izrečenoj novčanoj kazni, predlažući usvojiti žalbu, preinačiti pobijanu presudu i izreći predloženu novčanu kaznu kao u optužnom prijedlogu, odnosno, ukinuti presudu i dostaviti spis na ponovno suđenje.
3. Žalba je osnovana.
4. Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske, kao drugostupanjski sud, na temelju čl. 202. st. 1. Prekršajnog zakona („Narodne novine“, broj: 107/07., 39/13., 157/13., 110/15., 70/17., 118/18. i 114/22., dalje: PZ), ispitivao je pobijanu prvostupanjsku presudu iz osnova i razloga iz kojih se ona pobija žalbom i po službenoj dužnosti, te je utvrdio da je prvostupanjski sud nepravilno primijenio odluku o ublažavanju kazne, na što opravdano ukazuje tužitelj.
5. Naime, tužitelj u žalbi u bitnome ističe da je prvostupanjski sud prekoračio ovlasti i pogrešno okrivljeniku izrekao ublaženu novčanu kaznu jer navedene olakotne okolnosti ne čine naročito olakotne okolnosti u smislu čl. 37. PZ-a, osobito precjenjujući značaj okrivljenikove neosuđivanosti, kajanja i priznanja djela, pritom ne cijeneći značaj ugrožavanja zaštićenog dobra pa se izrečenom ublaženom novčanom kaznom ne postiže niti specijalna niti generalna svrha kažnjavanja. Ističe i da je okrivljenik bio pravomoćno kažnjavan 15. listopada 2014. g. (Presuda br. Pp 4 J-2583/14) te je prijavljen zbog posjedovanja jednog tzv. Jointa sveukupne težine 1,00 grama dana 4. listopada 2022. Predlaže preinačiti presudu i izreći okrivljeniku primjerenu novčanu kaznu odnosno, ukinuti presudu i vratiti sudu na ponovno suđenje budući da je izrečena ublažena novčana kazna svakako preblaga.
6. U pravu je tužitelj kada u žalbi navodi da je prvostupanjski sud precijenio značaj utvrđenih olakotnih okolnosti koje se i po ocjeni ovog suda trebaju smatrati uobičajeno olakšavajućim okolnostima (priznanje djela, kajanje, neosuđivanost) te im neosnovano dao naročito olakotni značaj zbog kojih je ublažio novčanu kaznu ispod posebno propisane najmanje novčane kazne za predmetni prekršaj, smatrajući da se i tako ublaženom novčanom kaznom može postići svrha kažnjavanja i utjecati na okrivljenika da ubuduće ne čine ovakve prekršaje. Prije svega, okolnost neosuđivanosti počinitelja potrebno je promatrati kroz ustavnu obvezu svakog građanina na poštivanje pravnog poretka koja se očekuje od svakog građanina te se ne treba posebno nagradno vrednovati, zbog čega se po stavu ovog suda navedena okolnost ne može smatrati naročito izraženom olakotnom okolnosti koja bi opravdala izricanje ublažene novčane kazne.
6.1. Kada se uzme u obzir navedeno, preostale obične olakotne okolnosti u vidu priznanja djela i kajanja (bez utvrđenih otegotnih okolnosti) same za sebe i u svojoj povezanosti, ne čine takve olakotne okolnosti koja bi opravdale izricanje blaže kazne od najniže zakonom propisane za predmetni prekršaj.
6.2. Isto tako pravilno tužitelj u žalbi navodi da se u konkretnom slučaju nisu stekli uvjeti za ublažavanje novčane kazne okrivljeniku niti s aspekta zaštite konkretne društvene vrijednosti – zaštite života i zdravlja ljudi za koju su vrlo izraženi zahtjevi generalno preventivnog djelovanja, što je vidljivo i kroz zakonom propisanu kaznu zatvora za predmetni prekršaj (uz novčanu kaznu). Stoga, uzimajući u obzir protupravnu količinu (posjedovao ukupno s PVC vrećicom 3,52 grama amfetamina) te općepoznatu činjenicu da svaka vrsta droge može biti kobna i jednako opasna te izazvati bolest ovisnosti, i ovaj sud smatra da u konkretnom slučaju nije bilo osnove za primjenu instituta ublažavanja novčane kazne.
7. Slijedom iznesenog, ispravno tužitelj ističe da u konkretnom slučaju nije bilo opravdanih uvjeta za ublažavanje novčane kazne te je ovaj drugostupanjski sud preinačio pobijanu odluku i okrivljeniku izrekao novčanu kaznu u minimalnom iznosu posebno propisane kazne, smatrajući da je tako izrečena novčana kazna primjerena stupnju krivnje okrivljenika, opasnosti počinjenog prekršaja i svrsi kažnjavanja, tako da će se njome ostvariti opća svrha kažnjavanja iz čl. 32. PZ-a i svrha prekršajnopravnih sankcija iz čl. 6. PZ-a. U odnosu na žalbeni navod o prekršajnoj ranijoj osuđivanosti okrivljenika te vođenju postupka protiv istoga, potrebno je napomenuti da je u odnosu na pravomoćnu osudu za prekršaj od 15. listopada 2014. g. (br. Pp 4 J-2583/14) nastupila rehabilitacija po sili zakona (protekom tri godine od pravomoćne presude) pa se okrivljenik smatra neosuđivanom osobom, dok činjenica da je u tijeku prekršajni postupak protiv okrivljenika zbog istovrsnog prekršaja, ne može utjecati na odluku o prekršajnopravnoj sankciji u ovom predmetu jer se ne radi o pravomoćnoj osudi. Slijedom toga po ocjeni ovog suda nema mjesta izricanju novčane kazne u većem iznosu od najniže propisane za predmetni prekršaj.
8. Stoga je, na temelju čl. 207. PZ-a, odlučeno kao u izreci ove presude.
U Zagrebu 10. lipnja 2026.
Zapisničarka:
Predsjednik vijeća:
Emina Bašić, v.r.
Robert Završki, v.r.
Presuda se dostavlja Općinskom prekršajnom sudu u Splitu, u 3 (tri) otpravka: za spis, okrivljenika i tužitelja.
