Republika Hrvatska

Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske

Zagreb

U IME REPUBLIKE HRVATSKE

P R E S U D A

Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca: Nediljka Bobana kao predsjednika vijeća, te Karmen Novak Hrgović i Davorka Kučana kao članova vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice Sofije Kovačević kao zapisničarke, u prekršajnom predmetu protiv okrivljenika MA zbog prekršaja iz članka 46. stavka 3. i dr. Zakona o sigurnosti prometa na cestama (N.N. broj 67/08, 48/10, 74/11, 80/13, 158/13, 92/14, 64/15, 108/17, 70/19, 42/20, 114/22), rješavajući o žalbi okrivljenika MA, podnesenoj protiv presude Općinskog prekršajnog suda u Splitu, Stalna služba u Solinu, od 1. rujna 2023., broj: Pp-664/2023, na sjednici vijeća održanoj dana 10. lipnja 2026.,

p r e s u d i o j e:

I. Povodom žalbe okrivljenika MA, a po službenoj dužnosti preinačuje se prvostupanjska presuda tako da se temeljem odredbe članka 181. točke 5. Prekršajnog zakona (Narodne novine, broj: 107/07.), odbija optužba podnesena protiv okrivljenika zbog prekršaja iz članka 46. stavka 3. Zakona o sigurnosti prometa na cestama, članka 163. stavka 8. Zakona o sigurnosti prometa na cestama, te članka 52. stavka 4. Zakona o sigurnosti prometa na cestama, činjenično opisanih pod točkom a), c) i f) izreke pobijane presude.

II. Uslijed odluke iz točke I. ove presude žalba okrivljenika je u tom dijelu postala bespredmetna.

III. Odbija se kao neosnovana žalba okrivljenika MA i pobijana presuda se u preostalom dijelu potvrđuje.

IV. Uslijed odluke iz točke I. ove presude, pobijana presuda se preinačuje u odluci o novčanoj kazni na način da se prihvaća utvrđena novčana kazna u iznosu od 70,00 (sedamdeset) eura, temeljem istog pravnog propisa, koju je dužan platiti u roku od 30 dana od dana primitka ove presude. Ukoliko okrivljenik u navedenom roku plati dvije trećine izrečene novčane kazne, novčana kazna smatrat će se u cijelosti plaćenom (članak 152. stavak 3. Prekršajnog zakona, N.N. 107/07 i 39/13).

V. Temeljem odredbe članka 139. članka 6. u vezi s člankom 138. stavkom 2. točkom 3. c) Prekršajnog zakona („Narodne novine“ broj: 107/07, 39/13 i 157/13), okrivljenik MA oslobađa se obveze naknade paušalnog iznosa troška ovog drugostupanjskog prekršajnog postupka.

Obrazloženje

1. Pobijanom presudom okrivljenik MA proglašen je krivim i kažnjen, uz primjenu članka 37. Prekršajnog zakona, novčanom kaznom u iznosu od 30,00 eura zbog prekršaja iz članka 46. stavka 3. Zakona o sigurnosti prometa na cestama, novčanom kaznom u iznosu od 67,00 eura zbog prekršaja iz članka 163. stavka 8. Zakona o sigurnosti prometa na cestama, novčanom kaznom u iznosu od 70,00 eura zbog prekršaja iz članka 17. stavka 2. Zakona o prekršajima protiv javnog reda i mira, te novčanom kaznom u iznosu od 67,00 eura zbog prekršaja iz članka 52. stavka 4. Zakona o sigurnosti prometa na cestama, činjenično opisanih u izreci pobijane presude, pa mu je temeljem članka 39. stavka 1. Prekršajnog zakona izrečena novčana kazna u ukupnom iznosu od 234,00 eura.

2. Istom presudom, temeljem članka 139. stavka 3. Prekršajnog zakona, okrivljenik je obvezan na plaćanje troškova prekršajnog postupka u iznosu od 30,00 eura.

3. Protiv navedene presude okrivljenik MA pravodobno je podnio žalbu zbog povrede materijalnog prava, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, te odluke o novčanoj kazni.

4. Žalba je djelomično bespredmetna.

5. Rješavajući predmet povodom žalbe okrivljenika, te ispitujući pobijanu presudu u pobijanom dijelu u smislu odredbe članka 202. Prekršajnog zakona, Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske (dalje sud) je utvrdio da je u ovom predmetu u odnosu na prekršaje iz članka 46. stavka 3. Zakona o sigurnosti prometa na cestama, članka 163. stavka 8. Zakona o sigurnosti prometa na cestama, te članka 52. stavka 4. Zakona o sigurnosti prometa na cestama, nastupila zastara prava na vođenje prekršajnog postupka.

6. Naime, kako je odredbom članka 13. stavka 2. Prekršajnog zakona propisano da za navedeni prekršaj koji se okrivljeniku stavlja na teret apsolutna zastara prava na prekršajni progon nastupa protekom tri godine od dana počinjenja prekršaja, te kako je prema okrivljenju inkriminirano djelo počinjeno dana 7. kolovoza 2022., trebalo je optužbu podnesenu protiv okrivljenika u tom dijelu odbiti.

7. Žalba je djelomično neosnovana.

8. Rješavajući predmet povodom žalbe okrivljenika, te ispitujući pobijanu presudu u preostalom pobijanom dijelu u smislu odredbe članka 202. Prekršajnog zakona, Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske (dalje sud) je utvrdio da pobijanom presudom nisu počinjene bitne povrede odredaba prekršajnog postupka iz članka 195. stavka 1. točke 6., 7., 9. i 10. Prekršajnog zakona, povrede materijalnog prava na štetu okrivljenika, niti je nastupila zastara prekršajnog gonjenja, što su povrede na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti.

9. Ispitujući dalje pobijanu presudu povodom žalbe okrivljenika, ovaj sud smatra da je u provedenom postupku prvostupanjski sud pravilno i potpuno utvrdio činjenično stanje.

10. Okrivljenik je iznio obranu poričući krivnju s obrazloženjem da je srednji prst usmjerio prema aparatu za snimanje brzine, a ne prema policijskom službeniku, što je sadržajno priznanje prekršaja.

11. Sud je saslušao kao svjedoka policijskog službenika koji je neposrednim opažanjem utvrdio navedene prekršaje, te je detaljno posvjedočio kako je kritične zgode okrivljenik kroz otvoreni prozor automobila pokazao njemu i kolegici dvaput srednji prst i opsovao im mater.

12. Dakle, činjenično je stanje pravilno i u potpunosti utvrđeno, a okrivljenik osnovano proglašen krivim zbog prekršaja opisanog pod točkom e) temeljem svih provedenih dokaza.

13. Ispitujući dalje pobijanu presudu u odluci o kazni povodom žalbe okrivljenika, ovaj sud je utvrdio da je prvostupanjski sud pravilno i zakonito, okrivljeniku za prekršaj opisan pod točkom e) utvrdio novčanu kaznu u ublaženom iznosu, dakle ispod propisanog zakonskog minimuma. Stoga ovaj sud smatra da novčana kazna nije prestroga, da je primjereno odmjerena s obzirom na težinu i značaj počinjenog prekršaja, stupanj krivnje okrivljenika, opasnost djela i svrhu kažnjavanja (članak 36. Prekršajnog zakona).

14. Međutim, s obzirom na prijelazne i završne odredbe članka 58. stavka 3. Zakona o izmjenama i dopunama Prekršajnog zakona (Narodne novine broj 39/13), koji je stupio na snagu 1. lipnja 2013. godine, valjalo je u konkretnom slučaju primijeniti odredbu članka 152. stavka 3. Prekršajnog zakona (Narodne novine broj 107/07 i 39/13) i okrivljenika upozoriti da će se, ukoliko u roku ostavljenom za plaćanje novčane kazne uplati dvije trećine izrečene novčane kazne, smatrati da je novčana kazna u cjelini plaćena.

15. Nadalje, s obzirom na prijelazne i završne odredbe članka 58. stavka 7. Zakona o izmjenama i dopunama Prekršajnog zakona, valjalo je u konkretnom slučaju primijeniti odredbu članka 138. stavka 2. točku 3. c) Prekršajnog zakona koja predviđa da troškovi prekršajnog postupka obuhvaćaju i paušalni iznos troškova prekršajnog postupka Visokog prekršajnog suda Republike Hrvatske kada je donio odluku kojom je pravomoćno utvrđena prekršajna odgovornost okrivljenika, ako je odlučivao o žalbi okrivljenika, te temeljem članka 139. stavak 6. Prekršajnog zakona, osloboditi okrivljenika od obveze plaćanja paušalnog iznosa troška drugostupanjskog prekršajnog postupka, uzimajući u obzir žalbene navode.

16. Slijedom navedenog odlučeno je kao u izreci presude.

U Zagrebu, 10. lipnja 2026.

Izvjestiteljica:

Predsjednik vijeća:

Sofija Kovačević, v.r.

Nediljko Boban, v.r.

Presuda se dostavlja Općinskom prekršajnom sudu u Splitu u 4 otpravka: za spis, okrivljenika i podnositelja optužnog prijedloga.