REPUBLIKA HRVATSKA
VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Broj: Revd-2301/2026-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
R J E Š E N J E
Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca mr. sc. Dražena Jakovine predsjednika vijeća, Renate Šantek članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, Željka Pajalića člana vijeća, mr. sc. Igora Periše člana vijeća i Jadranke Anić-Matić članice vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice Republike Hrvatske, OIB: 52634238587, koju zastupa Županijsko državno odvjetništvo u Splitu, protiv tuženika Bašić-Set d.o.o. Split, Sukoišanska 28, OIB: 10967437594, kojeg zastupa punomoćnik Vinko Ljubičić, odvjetnik u Odvjetničkom društvu Ljubičić-Vrdoljak & Partneri u Splitu, radi iseljenja i predaje, odlučujući o prijedlogu tuženika za dopuštenje revizije protiv presude Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske broj Pž-3704/2024-2 od 12. studenoga 2025., kojom je djelomično potvrđena i djelomično preinačena presuda Trgovačkog suda u Splitu broj P-176/2024-7 od 16. srpnja 2024. ispravljena rješenjem istoga suda broj P-176/2024-8 od 8. kolovoza 2024., u sjednici održanoj 10. lipnja 2026.,
r i j e š i o j e:
I. Prijedlog tuženika za dopuštenje revizije odbija se u dijelu koji se odnosi na postavljena pravna pitanja.
II. Prijedlog tuženika za dopuštenje revizije odbacuje se u dijelu koji se odnosi na povredu temeljnog prava zajamčenog Ustavom Republike Hrvatske i Europskom konvencijom za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda.
Obrazloženje
1. Tuženik je podnio prijedlog za dopuštenje revizije protiv presude Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske broj Pž-3704/2024-2 od 12. studenoga 2025. kojom je djelomično potvrđena i djelomično preinačena presuda Trgovačkog suda u Splitu broj P-176/2024-7 od 16. srpnja 2024. ispravljena rješenjem istoga suda broj P-176/2024- 8 od 8. kolovoza 2024. zbog razloga navedenih u odredbi čl. 385.a st. 1. i st. 2. Zakona o parničnom postupku.
1.1. U prijedlogu za dopuštenje revizije tuženik je postavio pravna pitanja: "1. Može li se žalba odbiti s obrazloženjem kako tuženik nije dokazao određenu činjenicu ako sud nije izveo sve dokaze koje je tuženik predložio na tu okolnost?
2. Predstavlja li povredu načela poštenog suđenja i procesne ravnopravnosti činjenica da je sud odbio provođenje dokaza koje je tuženik predložio, a koji dokazi su podobni za utvrđivanje bitnih činjenica u postupku, a što je utjecalo na donošenje pravilne i zakonite odluke?
3. Predstavlja li pogrešnu primjenu odredbu čl. 220. st. 2. ZPP činjenica da je sud odbio provođenje dokaza koje je tuženik predložio, a koji dokazi su podobni za utvrđivanje bitnih činjenica u postupku, a što je utjecalo na donošenje pravilne i zakonite odluke?
4. Predstavlja li bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 1. u vezi s čl. 220. st. 2. ZPP činjenica da je sud odbio provođenje dokaza koje je tuženik predložio, a koji dokazi su podobni za utvrđivanje bitnih činjenica u postupku, a što je utjecalo na donošenje pravilne i zakonite odluke?".
2. Odgovor na prijedlog za dopuštenje revizije nije podnesen.
3. Polazeći od odredbe članka 385.a st. 1. Zakona o parničnom postupku ( "Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 57/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23 i 146/25 - dalje: ZPP) i čl. 387. ZPP vijeće je ocijenilo da pravna pitanja naznačena u tuženičinom prijedlogu za dopuštenje revizije nisu važna za odluku u sporu, za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni niti za razvoj prava kroz sudsku praksu jer pravna pitanja pod rednim brojevima 1., 3. i 4. koja je tuženik postavio u prijedlogu za dopuštenje revizije polaze od neosnovane tvrdnje da je drugostupanjski sud počinio apsolutno bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. točka 11. ZPP te relativno bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 1. ZPP u vezi s čl. 220. st. 2. ZPP.
4. Ovdje također treba navesti kako odluke na koje se tuženik pozvao u prijedlogu za dopuštenje revizije, navodeći da je pravno shvaćanje drugostupanjskog suda o 1., 3. i 4. pravnom pitanju postavljenom u prijedlogu za dopuštenje revizije nepodudarno sa pravnim shvaćanjem ovoga suda, prema ocjeni vijeća nisu donesene u istim činjeničnim i pravnim okolnostima kakve su u ovoj pravnoj stvari. Naime, drugostupanjskom presudom potvrđena je prvostupanjska presuda u kojoj je sud (točka 25. obrazloženja) naveo razloge zbog kojih je, sukladno ovlaštenju propisanom odredbom čl. 220. st. 2. ZPP, odbio provođenje daljnjih dokaza koje je tuženik predlagao izvesti. Stoga navedene odluke ne predstavljaju odgovarajuće razloge važnosti u odnosu na ta pravna pitanja.
5. Prema odredbi čl. 387. st. 3. ZPP prijedlogu za dopuštenje revizije, osim dokaza iz čl. 91.a ZPP, treba priložiti prvostupanjsku i drugostupanjsku odluku protiv kojih se prijedlog za dopuštenje revizije podnosi, žalbu i prema potrebi druge dijelove spisa s jasnim naznakama spornih dijelova na koje se u prijedlogu za dopuštenje revizije stranka poziva. Međutim, tuženik uz prijedlog za dopuštenje revizije nije dostavio druge dijelove spisa iz kojih bi proizlazilo koje dokaze je tuženik predlagao i koje odlučne činjenice bi sud trebao utvrditi izvođenjem tih dokaza.
6. Budući da u odnosu na postavljena pravna pitanja u prijedlogu za dopuštenje revizije nisu ispunjene zakonske pretpostavke za dopuštenje revizije propisane odredbom čl. 385.a st. 1. ZPP, ovaj sud je na temelju odredbe čl. 389.b stavak 1. i 2. ZPP odlučio kao u točki I. izreke ovog rješenja.
7. U odnosu na navode tuženika iznesene u prijedlogu za dopuštenje revizije da mu je pobijanom drugostupanjskom odlukom povrijeđeno temeljno pravo - pravo na pravično suđenje, zajamčeno odredbom čl. 29. st. 1. Ustava Republike Hrvatske ("Narodne novine", broj 56/90, 135/97, 113/00, 28/01, 76/10 i 5/14 - dalje: Ustav) i čl. 6. Europske konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda ("Narodne novine - Međunarodni ugovori", broj 18/97, 6/99, 8/99, 14/02, 13/03, 9/05, 1/06, 2/10 i 13/17 - dalje: Konvencija) treba navesti da čl. 6. st. 1. Konvencije i čl. 29. st. 1. Ustava sadrže samo određena procesna jamstva pa do povrede tog prava u pravilu niti ne može doći zbog pogrešne primjene postupovnog i materijalnog prava, osim u slučaju da je pobijana presuda arbitrarna ili očito nerazumna, što ovdje nije slučaj. Pritom treba istaknuti da u su ovoj pravnoj stvari u obrazloženjima nižestupanjskih presuda sudovi odgovorili na sve odlučujuće tuženikove navode. Odluke nižestupanjskih sudova su detaljno obrazložene te se ne mogu smatrati arbitrarnima ili očito nerazumnima. Stoga ništa ne upućuje na zaključak da tuženik nije imao pravično suđenje.
8. Zbog navedenoga vijeće je ocijenilo da tuženik navodima iznesenima u prijedlogu za dopuštenje revizije nije učinio vjerojatnim da mu je u postupku pred nižestupanjskim sudovima bilo povrijeđeno temeljno pravo pa je na temelju čl. 389.a st. 1. i 4. ZPP odlučeno kao u točki II. izreke ovog rješenja.
Zagreb, 10. lipnja 2026.
Predsjednik vijeća:
mr. sc. Dražen Jakovina
