Republika Hrvatska
Općinski sud u Rijeci
Prekršajni odjel
Rijeka, Užarska 3
Poslovni broj Pp-287/2026-10
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Općinski sud u Rijeci Prekršajni odjel, po sucu Severinu Pergeru uz sudjelovanje Gordane Šegota kao zapisničarke, u prekršajnom postupku protiv okrivljenog PI, zbog prekršaja iz članka 5. stavak 1. i članka 16. Zakona o prekršajima protiv javnog reda i mira („Narodne novine“ broj: 41/77, 55/89, 05/90, 30/90, 47/90, 29/94, 114/22 i 47/23; dalje u tekstu: ZPJRM), te članka 34. stavak 1. točka 4. u svezi sa člankom 16. i članka 35. stavak 1. točka 1. u svezi s člankom 21. stavak 2. Zakona o javnom okupljanju („Narodne novine“ broj: 128/1999, 90/2005, 139/2005, 150/2005, 82/2011, 78/2012 i 114/2022; dalje u tekstu ZJO), u povodu optužnog prijedloga Ministarstva unutarnjih poslova Policijske uprave primorsko- goranske, I. policijske postaje Rijeka Klasa: 211-07/25-5/33807, Urbroj: 511-09-23-26- 1 od 21. siječnja 2026., nakon provedene glavne rasprave, temeljem članka 183. Prekršajnog zakona („Narodne novine“ broj: 107/07, 39/13, 157/13, 110/15, 70/17, 118/18 i 114/22; dalje u tekstu PZ), 10. lipnja 2026.
p r e s u d i o j e
okrivljeni VI; ime oca P; ime majke V; rođen **.**.2002. u [adresa]; državljanstvo Republike Hrvatske; OIB: [osobni identifikacijski broj]; s prebivalištem u [adresa] i boravištem u [adresa]; sa stečenom srednjom stručnom spremom; ekonomist; zaposlen u Moneo d.o.o.; s prosječnim mjesečnim primanjima od oko 980,00 eura; neoženjen; bez djece; prekršajno nekažnjavan; ne vodi se drugi prekršajni postupak; kazneno neosuđivan – prema vlastitoj izjavi; ne vodi se drugi kazneni postupak;
k r i v j e
što je,
I. dana 29. studenog 2025. u vremenu od 11:00 do 13:00 sati, u mjestu Rijeka, na Jadranskom trgu:
1. na mirnom okupljanju i javnom prosvjedu pod nazivom „Prosvjed za spas hrvatske kulture“ u organizaciji „Udruge za bolju Hrvatsku„ na kojem se okupilo 100-ak građana, tijekom obraćanja okupljenim građanima putem razglasa, izmišljao i širio lažne vijesti govoreći: „… jučer je skoro zaklana časna sestra, migrant ju je napao, oni to skrivaju, migrant ju je zaklao, došli su ovdje silovat i ubijati…….tuberkulozu šire preko hrane, pišaju u zgradama i vama dostavljaju hranu, fuj……..migrant je uzvikivao Alahu ekber, teroristički čin„ iako takve vijesti nisu istinite, čime je uznemirio spokojstvo građana, stvorio strah, nemir i nesigurnost kako kod građana koji su tada bili na navedenom javnom mjestu, tako i onih kojima je takvo ponašanje bilo dostupno u sredstvima javnog priopćavanja;
dakle, širio lažne vijesti kojima se remeti mir i spokojstvo građana;
2. istog dana i sata u istom mjestu, prije svog govora i na kraju programa javnog okupljanja, na platou ispred pozornice gdje se nalazio veći broj građana isticao zastavu dimenzija 60x100 cm, crne boje, obrubljena zlatnim resicama, obostrano ušivenih hrvatskih grbova, smješteni u sredini zastave, sa šahovnicom s 25 crvenih i bijelih polja na kojoj je prvo bijelo polje, otvor za koplje, kao i natpis iznad šahovnice HOS, te ispod natpis „ZA DOM SPREMNI“, time narušavao javni red i mir, što nije bilo u skladu s ostvarivanjem svrhe javnog okupljanja, odnosno protupravno na javnom mjestu isticao simbol kojim se veličao ustaški pokret i totalitarni režim Nezavisne države Hrvatske koji kao takav predstavlja manifestaciju rasističke ideologije, prijezir prema drugim ljudima zbog njihove vjerske i etničke pripadnosti te trivijaliziranja žrtava zločina protiv čovječnosti, čime nije na jasan i prihvatljiv način izrazio neslaganje zbog masovnog dovođenja stranih radnika, već je isključivo postupao s ciljem izražavanja šovinističkih ideja, prijezira i nesnošljivosti prema stranim radnicima, stvarajući nemir i neraspoloženje građana, odnosno izrazio prijezir i netoleranciju prema vrijednostima demokratskog društva te uznemirio druge građane;
dakle, na javnom mjestu isticanjem simbola remetio javni red i mir;
3. istog dana i sata u istom mjestu, nije poduzeo potrebne mjere i radnje prema sudionicima mirnog okupljanja i javnog prosvjeda koji su s pozornice izvodili pjesmu teksta „…moj stric je bio ustaša, dobar čovjek kažu svi, njegovu sliku još na srcu nosim, četrdeset i pete pao je za Hrvatsku, njegovim se imenom ponosim… striče L opet su nas napali…“, odnosno postupio je suprotno svojoj bitnoj obvezi da u svojstvu voditelja mirnog okupljanja i javnog prosvjeda nije poduzeo potrebne mjere radi osiguravanja reda i mira na mirnom okupljanju i javnom prosvjedu;
dakle, kao voditelj nije poduzeo potrebite mjere poradi osiguranja reda i mira na mirnom okupljanju i javnom prosvjedu (članak 18. i članak 21. stavak 2.);
čime je pod točkom 1. počinio djelo prekršaja iz članka 16. stavak 1. ZPJRM, pod točkom 2. djelo prekršaja iz članka 5. stavak 1. ZPJRM, a pod točkom 3. prekršaj iz članka 35. stavak 1. točka 1. ZJO;
pa se na temelju navedenog propisa uz primjenu članka 33. stavak 3. PZ-a okrivljenom PI
utvrđuje
- za djelo pod točkom 1. novčana kazna u iznosu od 750,00 (sedamsto pedeset eura i nula centi);
- za djelo pod točkom 2. novčana kazna u iznosu od 2.100,00 eura (dvije tisuće i sto eura i nula centi);
- za djelo pod točkom 3. novčana kazna u iznosu od 300,00 eura (tristo eura i nula centi);
pa se okrivljenom na temelju članka 39. stavak 1. PZ-a
i z r i č e
ukupna novčana kazna u iznosu od 3.150,00 eura (tri tisuće sto pedeset eura i nula centi).
Okrivljeni je dužan platiti novčanu kaznu u roku od 3 (tri) mjeseca po pravomoćnosti ove presude.
Novčana kazna smatrat će se u cijelosti uplaćenom ako okrivljeni na ovaj način uplati dvije trećine izrečene novčane kazne u iznosu od 2.100,00 eura (dvije tisuće i sto eura i nula centi), u roku određenom ovom odlukom.
Ako okrivljeni u ovom roku novčanu kaznu ne plati, ista će se temeljem članka 34. stavak 1. PZ-a naplatiti prisilno.
II. na temelju članka 182. točka 3. PZ-a okrivljeni se
o s l o b a đ a o d o p t u ž b e
da bi,
istog dana i sata u istom mjestu, kao odgovorna osoba ispred organizatora nije osigurao red i mir na mirnom okupljanju i javnom prosvjedu, odnosno nije poduzeo potrebne mjere i radnje prema sudionicima mirnog okupljanja i javnog prosvjeda koji su s pozornice izvodili pjesmu teksta „…moj stric je bio ustaša, dobar čovjek kažu svi, njegovu sliku još na srcu nosim, četrdeset i pete pao je za Hrvatsku, njegovim se imenom ponosim… striče L opet su nas napali…“, odnosno postupio je suprotno svojoj bitnoj obvezi da kao odgovorna osoba organizatora osigura red i mir, te poduzima potrebne mjere radi osiguravanja reda i mira na mirnom okupljanju i javnom prosvjedu;
dakle, kao organizator nije poduzeo mjere osiguranja reda i mira na mirnom okupljanju i javnom prosvjedu (članak 16. i članak 17.);
pa da bi time počinio djelo prekršaja iz članka 34. stavak 1. točka 4. ZJO.
III. Okrivljeni je temeljem članka 139. stavak 3. PZ-a dužan naknaditi trošak prekršajnog postupka u iznosu od 60,00 eura (šezdeset eura i nula centi), u roku od 3 (tri) mjeseca po pravomoćnosti ove presude, jer će se u protivnom isti naplatiti prisilno, ovrhom putem FINA-e.
Obrazloženje
1. Ministarstvo unutarnjih poslova, Policijska uprava Primorsko-goranska, I. policijska postaja Rijeka, podnijela je sudu optužni prijedlog Klasa: 211-07/25-5/33807, Urbroj: 511-09-23-26-1 od 21. siječnja 2026., protiv okrivljenika u svezi počinjenja prekršaja iz članka 5. stavak 1. i članka 16. ZPJRM, te članka 34. stavak 1. točka 4. i članka 35. stavak 1. točka 1. ZJO.
2. Postupajući po optužnom prijedlogu sud je zakazao ročište za glavnu raspravu 12. svibnja 2026., ispitao okrivljenika koji je u spis uložio pisanu obranu i izveo dokaz čitanjem isprava prisutnih u spisu: obavijest o počinjenom prekršaju od 24. prosinca 2025.; obavijest o počinjenom prekršaju od 22. prosinca 2025.; prijava javnog okupljanja od 20. studenog 2025.; službena bilješka policijskog službenika LI od 20. studenog 2025.; službena bilješka o neposrednom opažanju prekršaja policijskog službenika NI, te je reproducirana video snimka pod nazivom C0004mp4, dok je na ročištu 08. lipnja 2026., na koje ročište uredno pozvani okrivljeni nije pristupio, sud izveo dokaz čitanjem pribavljenih isprava: članak sa portala Jutarnji.hr od 28. studenog 2025.; članak sa portala Večernji.hr od 28. studenog 2025.; članak sa portala Net.hr od 28. studenog 2025.; članak sa portala Tportal.hr od 02. prosinca 2025.; članak sa 24sata.hr od 02. prosinca 2025.; te potvrda iz prekršajne evidencije Ministarstva pravosuđa, Odjela za prekršajne evidencije za okrivljenog.
3. U svom iskazu na ročištu pred sudom okrivljeni je izjavio da činjenični navodi iz optužnog prijedloga nisu točni ni istiniti i da se ne osjeća krivim prema takvom optuženju; da je kritičnog dana nastupio kao organizator mirnog okupljanja „Prosvjed za spas hrvatske kulture i nezamjene stanovništva“, a ujedno je i predsjednik Udruge za bolju Hrvatsku; da je uredno prijavio mirno okupljanje nadležnim institucijama, poslao program koji je bio javno dostupan, gdje se točno navodilo tko će i kada nastupati i što izvoditi; da je bila minuta šutnje za poginule branitelje, izvedba skladbe „Bojna Čavoglave“ kao i „Ratnici svijetla“; da u niti jednom trenutku nitko nije uzvikivao nikakve nedozvoljene riječi; da je u cijelosti surađivao s snagama redarstva i državnim institucijama; prosvjed da je protekao mirno, a isto tako su protekli mirno i ostali prosvjedi u Zagrebu, Splitu i Zadru; da osporava da bi izmišljao i širio lažne vijesti, no u tom trenutku bila je svježa vijest o časnoj sestri koju je navodno napao migrant, pa da su to iskoristili na mirnom prosvjedu, a o tome su prenosili, tj. govorili i drugi državni dužnosnici, prvenstveno ministar unutarnjih poslova i drugi. U tom trenutku da se nije znalo da li je to istina ili nije, no tek naknadno se ispostavilo da to nije istina, a tada je već bilo kasno za ispraviti bilo kakve propuste. Međutim, nakon toga oni da se više nisu oglašavali i o tome nisu govorili ništa. U odnosu na isticanje zastave sa simbolima HOS-a, ukazao da je na prosvjedu bio jedan branitelj iz Vinkovaca, Milenko Bilić, koji je od prvog dana sudjelovao u obrani grada Vukovara, a zastava da izvorno pripada 9. bojnoj, čiji su predstavnici bili u publici. Smatra da je predmetna zastava dozvoljena i ona je priznata kao službena zastava, isto kao i ostalo znakovlje koje ima veze sa HOS-om. Ukazao je da originalna zastava HOS-a ima znakovlje HSP, a u trenutku prosvjeda, on da takvu zastavu nije imao. U odnosu na izvođenje pjesme „Striče Ivane“ ukazao da su izvođači došli na pozornicu sa svojim programom i da su istu izveli na vlastitu odgovornost, a da on kao organizator u tom trenutku nije mogao učiniti ništa da predmetno spriječi; da smatra da predmetna skladba ne potiče na nikakvu mržnju niti netrpeljivost, prijezir i netoleranciju prema vrijednostima demokratskog društva jer da je pjesma domoljubna; da osporava da bi koristio predmetno znakovlje kao simbol rasističke ideologije i veličao službeni pozdrav u vrijeme totalitarnog režima NDH, budući da je rođen 2002. i da nije izravno bio vezan s NDH, niti bi predmetno promovirao. Na upit tužitelja, iskazao je da su braća GI bili najavljeni kao jedni od izvođača na mirnom prosvjedu, no da nije imao njihov program izvođenja skladbi, tj. nije znao, a niti je bilo navedeno koje će pjesme isti izvoditi; da pretpostavlja da je to bilo objavljeno, da bi nadležna tijela reagirala; da je uvjeren da su navedeni izvođači izveli pjesmu bez namjere da ikoga uznemire, već su smatrali da će ta pjesma odgovarati svrsi i temi prosvjeda, tj. da će biti primjerena. Nakon razgledanog dijela video zapisa o napadu na časnu sestru, okrivljenik je iskazao da sve što je iskazivao je bilo javno dostupno, da ništa nije izmišljeno; da mu nipošto nije mu bila namjera uznemiravati javnost, niti da se može podvoditi znak jednakosti njegovog prosvjeda s drugim ispadima kojima se veliča totalitarni režim; da naprosto on o tome ne zna; da ne zna tko su bili ustaše, te što je tzv. totalitarni režim.
3.1. U svojoj pisanoj obrani okrivljenik je naveo da svojim ponašanjem nije remetio javni red i mir; da nije bilo elemenata prekršaja kao niti povreda članka 21. stavak 2. ZJO; da u članku 5. ZPJRM nema elemenata počinjenja prekršaja isticanjem transparenta „ZDS“ koji da kao riječ nema nikakvo značenje osim korištenja kao skraćenice za Zakon o državnim službenicima; da u Republici Hrvatskoj važi ZPJRM još iz totalitarne tvorevine SFRJ po kojem komunističkom ustroju se može prekršajno „kazniti“ svakoga koga se hoće i za što se hoće; da niti jedan zakon izrijekom ne zabranjuje starohrvatski poklič „Za dom spremni“, a kamoli tri slova „ZDS“; da riječ „ZDS“ nema tako strašno značenje kao ideologija prezira prema drugim ljudima glede njihove vjerske i etničke pripadnosti, te „trivijalizacija“ žrtava zločina prema čovječnosti; da prema presudi Prekršajnog suda Zagreb broj: VII-J-D-1904/2008 „Za dom spremni“ je starohrvatski pozdrav, čime N II pjevajući domoljubnu pjesmu „Bojna Čavoglave“ nije vrijeđao moralne osjećaje da bi se moglo govoriti o prekršaju iz članka 5. ZPJRM; da prema presudi Prekršajnog suda u Kninu broj Pp- 4.L-329/11 „Za dom spremni“ je poznat kroz cijelu hrvatsku povijest još od vremena ŠI, te da nema elemenata prekršaja iz članka 18. stavak 2. Zakona o javnom okupljanju i članka 37. stavak 2.; da prema presudi Prekršajnog suda u Kutini broj: Pp J-108/14-10 Udruga dragovoljaca Hrvatskih obrambenih snaga sadrži natpis „Za dom spremni“, a radi se o nazivu registrirane udruge prema članku 11. Zakona o udrugama, te članku 5. Statuta Udruge dragovoljaca hrvatskih obrambenih snaga, te nema elemenata prekršaja iz članka 18. stavak 2. Zakona o javnom okupljanju; da na vojnim mimohodima pripadnika oružanih snaga Republike Hrvatske i obilježbama pobjedničkih obljetnica iz Domovinskog obrambenog rata pripadnika Pobjedničke hrvatske vojske nosi se i barjak Hrvatskih obrambenih snaga-HOS, jer nije zabranjen niti jednim zakonom; te da se u niti jednoj pravnoj normi ili zakonu nema nigdje da iskazivanja „za dom spremni“ ili „ZDS“ se može prekršajno progoniti, jer se takvom presumpcijom i zakonom u demokratskim zemljama ne može njime riješiti, jer da je zakon o svojoj normi opći akt.
4. Iz isprave prijava javnog okupljanja od 20. studenog 2025. sud između ostalog utvrđuje da je podnositelj prijave FI; da je vrsta javnog okupljanja: mirno okupljanje, Prosvjed za spas hrvatske kulture; da je mjesto održavanja: Rijeka; da je ulica i kućni broj objekta održavanja javnog okupljanja: križanje Korza i Trga 111. brigade HV; da je bliža oznaka mjesta održavanja javnog okupljanja: javni gradski trg; da je vrijeme održavanja javnog okupljanja: 29. studenog 2025. od 11:00 do 13:00 sati; da je organizator javnog okupljanja: Udruga za bolju Hrvatsku; [adresa]; te da je voditelj javnog okupljanja: VI.
4.1. Iz reproducirane video snimke oznake C0004.mp4 s tvrdog diska, sud utvrđuje da u 03:01 minuti snimke okrivljenik stupa na pozornicu i započinje svoj govor koji otprilike traje dvadesetak minuta. U 03:46 minuti do 04:04 minuti okrivljenik iskazuje: „Jučer je skoro zaklana časna sestra, migrant ju je napao, to oni skrivaju, migrant ju je zaklao, došli su ovdje silovati i ubijati, tuberkulozu šire preko hrane, pišaju u zgradama i vama dostavljaju hranu, migrant je uzvikivao „ G ekber“, teroristički čin“; da u daljnjem tijeku snimke okrivljenik govori o situaciji u Hrvatskoj što se tiče stanovništva, odljeva stanovnika, priliva migranata, te poziva I da se vrate u domovinu, a napad na časnu sestru spominje još u 04:46 minuti, 07:00 minuti, 11:45 minuti, te u 23:10 minuti; da se u nastavku video snimke na 01:25:03 minuti voditeljica programa najavljuje s razglasa skladbe „Bijeli križ“ i „Bojna Čavoglave“. U 01:25:20 minuti vidljiv je okrivljenik kako izlazi s crnom zastavom sa natpisom HOS, šahovnicom s 25 polja od kojih je prvo bijelo, a od ispod natpis „Za dom spremni“, te predmetnom zastavom šeće u prostoru ispred pozornice. Za to vrijeme se reproducira skladba „Bijeli križ“; da je na snimci je vidljivo da okrivljenik i dalje do 01:29:30 minuti hoda sa raširenom crnom zastavom; da je na snimci razvidno da su ispred pozornice razvijena dva transparenta, od kojih jedan crveni sa natpisom „ [adresa] Š“ koji se nalazi sa lijeve strane gledano prema pozornici, te drugi plave boje sa natpisom „Deportacija“, koji se nalazi sa desne strane. Između njih nalazi se crna zastava obrubljena zlatnim resicama obostrano ušivenih hrvatskih grbova sa šahovnicom s 25 crvenih polja od kojih je prvo bijelo polje, a iznad toga se nalazi natpis HOS, a ispod toga „Za dom spremni“.
4.2. Iz službene zabilješke o neposrednom opažanju policijskog službenika NI od 22. prosinca 2025. sud utvrđuje da je ista sastavljena u prostorijama I. policijske postaje u svezi neposrednog opažanja prekršaja ili neposrednog utvrđenja prekršaja tehničkim uređajem vezano za počinjenje prekršaja iz članka 5. i članka 16. ZPJRM, te članka 21. stavak 2. ZJO, koji prekršaji su počinjeni 29. studenog 2025. u Rijeci, Jadranski trg za vrijeme održavanja javnog okupljanja „Prosvjed za spas hrvatske kulture“; da je pregledom snimke oznake C0007.mp4 u trajanju od 4 minute i 48 sekundi braća GI i OI izvode skladbu „Striče Ivane“, čime su remetili javni red i mir na javnom mjestu na način da su veličali ustaše i totalitarni režim Nezavisne države Hrvatske, a GI OI na pozornici ispred okupljenih građana nosi i ističe majicu crne boje koju je imao na sebi sa šahovnicom s 25 crvenih i bijelih polja na kojoj je prvo bijelo polje, kao i natpis iznad šahovnice HOS, te ispod natpis „ZA DOM SPREMNI“, te time remetio javni red i mir na javnom mjestu na način da je veličao ustaški pokret i totalitarni režim Nezavisne države Hrvatske.
4.3. Iz isprave članak s postala jutarnji.hr od 28. studenog 2025. sud utvrđuje da isti nosi naslov „U Zagrebu izbodena časna sestra“; je isti objavljen 28. studenog 2025. u 17:13 sati; da se u istom navodi da zagrebačka policija istražuje okolnosti ozljeda koje je danas popodne zadobila, prema informacijama Jutarnjeg lista, jedna časna sestra; da iz PU zagrebačke tek šturo odgovaraju da su danas u popodnevnim satima od bolnice zaprimili dojavu o zaprimljenoj ozlijeđenoj ženskoj osobi i da je u tijeku istraživanje kako bi se utvrdile sve okolnosti nastanka tih ozljeda; da su na njihov upit iz policije kazali da nikakve detalje ne mogu u ovom trenutku iznositi; da nakon što policija obavi razgovor s ozlijeđenom, biti će jasnije pod kojim je okolnostima do ozljede došlo; te da je ista sama došla u zagrebačku bolnicu oko 13:30 sati.
4.4. Iz isprave članak s postala net.hr od 28. studenog 2025. sud utvrđuje da isti nosi naslov „U zagrebu izbodena časna sestra? Doznajemo što se dogodilo“; je isti objavljen 28. studenog 2025. u 17:24 sati; da se u istom navodi da je u petak u popodnevnim satima oštrim predmetnom ubodena časna sestra, a trenutačno se nalazi u jednoj zagrebačkoj bolnici; da su im iz policije potvrdili da da su zaprimili prijavu iz bolnice o ozlijeđenoj ženskoj osobi, no da im u ovom trenutku ne mogu dati više detalja; da kako neslužbeno doznaje RTL danas, časna sestra ubodena je u području abdomena; da se sve dogodilo izvan samostana u kojem je ona, navodno da se potom vratila u svoj samostan odakle su zvali bolnicu.
4.5. Iz isprave članak s postala vecernji.hr od 28. studenog 2025. sud utvrđuje da isti nosi naslov „Časna sestra izbodena u Zagrebu“; je isti objavljen 28. studenog 2025. u 19:27 sati; da se u istom navodi da je izbodena časna sestra u Zagrebu, što da je potvrđeno za Večernji list; da je do napada došlo u poslijepodnevnim satima; da su iz zagrebačke policije potvrdili da se napad dogodio na žensku osobu i da se utvrđuju sve okolnosti napada; da je časna sestra zaprimljena u bolnicu oko 15 sati s ozljedom nanesenom oštrim predmetom u predjelu trbušne stijenke, što da su istakli iz KBC-a; da je ozlijeđena pacijentica došla sama u pratnji poznate osobe, a medicinsko osoblje KBC-a da je nazvala policiju zbog karaktera ozljede; da mediji neslužbeno navode da se sve dogodilo izvan samostana, a da se časna sestra potom vratila u svoj samostan odakle su zvali bolnicu.
4.6. Iz isprave članak s postala tportal.hr od 02. prosinca 2025. sud utvrđuje da isto nosi naslov: „ ČI o časnoj sestri koja je lažno prijavila napad: Pokrenuto je opsežno istraživanje“; da je isti objavljen 02. prosinca 2025. u 13:42 sata; da se u istom navodi da je ministar unutarnjih poslova ČI ocijenio, komentirajući slučaj časne sestre koja je lažno prijavila napad na sebe, kako policija nije preuranjeno izlazila s informacijama i zaključcima o tom događaju; da je primijetio da je većina domaćih medija, prateći taj slučaj „pokazala profesionalnost, suzdržanost i vjeru u institucionalni rad policije“; da u „vremenu sve učestalijih dezinformacija i brzih osuda, takav pristup je vrijedan poštovanja i preduvjet očuvanja povjerenja u institucije i medije“; da se napad nije dogodio; da je istaknuo da je javnost s opravdanom zabrinutošću pratila slučaj navodnog napada na žensku osobu u Zagrebu, ali da je policija od početka pristupila i postupala s maksimalnom ozbiljnošću i profesionalnošću kako bi utvrdila sve okolnosti tog događaja.
5. Sukladno članku 39. Ustava Republike Hrvatske („Narodne novine“ broj: 56/90, 135/97, 8/98, 113/00, 124/00, 28/01, 41/01, 55/01, 76/10, 85/10, 5/14; dalje u tekstu Ustav RH) zabranjeno je i kažnjivo svako pozivanje ili poticanje na rat ili uporabu nasilja, na nacionalnu, rasnu ili vjersku mržnju ili bilo koji oblik nesnošljivosti.
5.1. Sukladno članku 5. stavak 1. ZPJRM tko na javnom mjestu izvođenjem, reproduciranjem pjesama, skladbi i tekstova ili nošenjem ili isticanjem simbola, tekstova, slika, crteža remeti javni red i mir, kaznit će se za prekršaj novčanom kaznom u iznosu od 700,00 do 4000,00 eura ili kaznom zatvora do 30 dana.
5.2. Sukladno članku 16. ZPJRM tko izmišlja ili širi lažne vijesti kojima se remeti mir i spokojstvo građana, kaznit će se za prekršaj novčanom kaznom u iznosu od 700,00 do 4000,00 eura ili kaznom zatvora do 30 dana.
5.3. Sukladno članku 16. stavak 1. ZJO organizator je dužan osigurati red i mir na mirnom okupljanju i javnom prosvjedu.
5.4. Sukladno stavku 2. istog članka organizator je dužan osigurati dovoljan broj redara.
5.5. Sukladno stavku 3. istog članka organizator može obavljanje redarskih poslova povjeriti trgovačkom društvu registriranom za obavljanje zaštitarske djelatnosti.
5.6. Sukladno članku 17. ZJO organizator je osobito dužan poduzeti sve potrebne mjere da sudionici mirnog okupljanja i javnog prosvjeda ne budu naoružani i ne čine štetu.
5.7. Sukladno članku 18. stavak 2. ZJO sudionicima mirnog okupljanja i javnog prosvjeda zabranjeno je nositi odoru, dijelove odore, odjeću, oznake ili druga obilježja kojima se poziva ili potiče na rat ili uporabu nasilja, na nacionalnu, rasnu ili vjersku mržnju ili bilo koji oblik nesnošljivosti.
5.8. Sukladno članku 21. stavak 2. ZJO voditelj je dužan poduzimati potrebite mjere radi osiguravanja reda i mira na mirnom okupljanju i javnom prosvjedu.
5.9. Sukladno članku 34. stavak 1. točka 4. ZJO novčanom kaznom od 660,00 do 2650,00 eura kaznit će se za prekršaj:
4. organizator koji nije poduzeo mjere osiguranja reda i mira na mirnom okupljanju i javnom prosvjedu (članak 16. i članak 17.).
5.10. Sukladno članku 35. stavak 1. točka 1. ZJO novčanom kaznom od 260,00 do 660,00 eura kaznit će se za prekršaj voditelj koji:
1. ne poduzme potrebite mjere poradi osiguranja reda i mira na mirnom okupljanju i javnom prosvjedu (članak 18. i članak 21. stavak 2.).
5.11. Sukladno javno objavljenom Dokumentu dijaloga: temeljna polazišta i preporuke o posebnom normativnom uređenju simbola, znakovlja i drugih obilježja totalitarnih režima i pokreta Vijeća za suočavanje s posljedicama nedemokratskih režima od 28. veljače 2018. (dalje u tekstu: Dokument dijaloga), sud utvrđuje da se pod naslovom „Temeljni pristup problemima koji se pojavljuju u praksi“ između ostalog navodi da već ustavne odredbe jasno razgraničuju uspostavu same suvremene Hrvatske, s jedne strane nasuprot NDH, što ostaje i zakonski i politički jednoznačno, a s druge strane pozivajući se na odluke ZAVNOH-a, pa i na njezino ustavnopravno nasljeđe vezano uz ustave NRH i SRH; da isto tako, Ustav jasno govori o "povijesnoj prekretnici odbacivanja komunističkog sustava", čime ne ostavlja puno prostora bilo kakvoj dvojbi. NDH je suprotstavljena, a komunistički je sustav odbačen; da se današnja Hrvatska temelji se na „Ustavu Republike Hrvatske (1990.) i pobjedi hrvatskog naroda i hrvatskih branitelja u pravednom, legitimnom, obrambenom i oslobodilačkom Domovinskom ratu (1991.–1995.) kojima je hrvatski narod iskazao svoju odlučnost i spremnost za uspostavu i očuvanje Republike Hrvatske kao samostalne i nezavisne, suverene i demokratske države“; da se u dijelu pod naslovom „O posebnom normativnom uređenju simbola, znakovlja i drugih obilježja totalitarnih režima i pokreta“ i podnaslovu „Referentne točke za posebno normativno uređenje spornih obilježja“ između ostalog navodi da s jedne strane, postoje sporna obilježja koja su jednoznačenjska jer su stvorena upravo za identifikaciju režima ili pokreta kojima pripadaju pa se i sama s njima identificiraju te služe kao točka prepoznavanja njihove zločinačke prakse i politike genocida i/ili masovnih ubojstava, ali i stvaranja specifičnih percepcija prema pojedinim narodima, kao što je antisemitizam kako ga je definirao Međunarodni savez sjećanja na holokaust, kojega je Republika Hrvatska članica od 2005. godine; da se tom se smislu može govoriti o prima facie spornim obilježjima mržnje i da se u tu se skupinu ubrajaju obilježja fašizma u svim njegovim pojavnim oblicima; da smo danas u Hrvatskoj suočeni s izrazito osjetljivom situacijom proizašlom iz izravnog sukoba jednog prima facie spornog obilježja mržnje koje Ustav odbacuje, s jedne strane i službene tolerancije neustavne prakse njegove javne uporabe na insignijama pojedinih hrvatskih vojnih postrojbi u vrijeme legitimne i ustavnopravno opravdane borbe protiv agresora radi oslobođenja zemlje tijekom Domovinskog rata, s druge strane; da je riječ je o pozdravu "Za dom spremni"; da uslijed propusta nadležnih tijela, taj se pozdrav već više od četvrt stoljeća de facto i de lege vezuje (i) uz Domovinski rat, što danas u društvenim raspravama služi (i) kao dokaz da je značenje spornog pozdrava, proizašlo iz ustaškog režima, zbog njegova korištenja u kontekstu pravednog i legitimnog Domovinskog rata i samo postalo višeznačenjsko (pa bi ga zbog toga trebalo izdvojiti i podvesti pod režim višeznačenjskih spornih obilježja); da ta teza nije prihvatljiva jer ne uzima u obzir činjenicu da je i u doba Domovinskog rata taj pozdrav bio suprotan Ustavu, ali je izostala odgovarajuća službena reakcija, pa se danas s tim pozdravom suočavamo kao s datošću; da u takvoj situaciji, demokratsko društvo mora poći od nužnosti uravnoteživanja javnog interesa društvene zajednice da se taj pozdrav ne pojavljuje u javnom prostoru, s jedne strane, i prava dijela hrvatskih branitelja na poštovanje vojnih insignija sa spornim pozdravom, pod kojim su se (htjeli to ili ne, slučajno ili namjerno, nesvjesno ili svjesno) oni borili u Domovinskom ratu za demokratsku Republiku Hrvatsku; da bi se u opisanim specifičnim okolnostima moglo bi se razmotriti uvođenje iznimke kada je riječ o javnoj uporabi pozdrava „Za dom spremni“; da je racionalno zaključiti da bi ta iznimka trebala biti sadržana u propisima kojima se uređuju prava hrvatskih branitelja, a mogla bi ići u dva smjera:
– prvo, ako su pojedine hrvatske vojne formacije, prvotno osnovane izvan regularnih obrambeno-redarstvenih postrojbi Republike Hrvatske, nesmetano koristile taj pozdrav kao "službenu" oznaku na svojim zastavama, grbovima, itd. u razdoblju od 1991. do 1995. godine, ne bi postojala obveza uklanjanja spornog pozdrava s tih insignija;
– drugo, buduća dopustivost javne uporabe spornih vojnih insignija morala bi se striktno vezati uz događaje na kojima se, na javnim mjestima (uključujući groblja), odaje poštovanje braniteljima koji su poginuli za Republiku Hrvatsku boreći se pod tim insignijama; da izvan navedene iznimke, uređenje tog pozdrava i dalje bi bilo istovjetno uređenju svih ostalih prima facie spornih obilježja mržnje; te da Vijeće ne smatra neprihvatljivom izričitu zabranu javne uporabe svih prima facie spornih obilježja mržnje, to jest jednoznačenjskih spornih obilježja koja se identificiraju s idejama totalitarizma, pa su sama po sebi njihovi noseći simboli; da su primjeri takvih prima facie spornih obilježja mržnje: fašistički rimski pozdrav, tzv. hitlerov pozdrav uz riječi Sieg heil, nacistički znak kukastog križa, nacistički znak „SS“, četnička kokarda, ustaško "U", ustaški pozdravi „Za dom i poglavnika“ i „Za dom spremni“.
6. Slijedom takvih utvrđenja, savjesno cijeneći svaki dokaz pojedinačno i u svezi s ostalim dokazima, sud utvrđuje da je okrivljeni nedvojbeno počinio djela prekršaja iz članka 5. stavak 1. i članka 16. ZPJRM, kao i članka 35. stavak 1. točka 1. ZJO koji mu se stavljaju na teret, tj. da je na mirnom prosvjedu „Prosvjed za spas hrvatske kulture“ remetio javni red i mir, kao i da nije poduzeo potrebite mjere poradi osiguranja reda i mira na mirnom okupljanju i javnom prosvjedu na način opisan u izreci.
6.1. Naime, na razgledanoj videosnimci predmetnog događaja jasno je vidljiv slijed događaja koji je doveo do počinjenja prekršaja, od govora okrivljenika na pozornici putem razglasa gdje je u više navrata širio lažne vijesti o napadu na časnu sestru, navodeći da je istu migrant napao, dodatno pogoršavajući predmetni događaj riječima „oni to skrivaju“ i „migrant ju je zaklao“, kao i da je migrant uzvikivao „ F ekber“, preko nošenja zastave crne boje, sa šahovnicom s 25 crvenih i bijelih polja na kojoj je prvo bijelo polje, kao i natpis iznad šahovnice HOS, te ispod natpis „Za dom spremni“, sve do nepoduzimanja, kao voditelj, potrebnih mjera i radnji prema sudionicima mirnog okupljanja i javnog prosvjeda koji su s pozornice izvodili pjesmu „Stiče Ivane“ kojom se narušava javni red i mir, a radi osiguravanja javnog reda i mira. U tim dijelovima sud je cijenio neosnovanim navode iz obrane okrivljenika da su o napadu na časnu sestru prenosili tj. govorili i drugi državni dužnosnici prvenstveno ministar unutarnjih poslova, jer je tijekom postupka utvrđeno da u javno dostupnim člancima s informativnih postala se nigdje ne navodi da je časna sestra napadnuta od strane migranta, dok ministar unutarnjih poslova u danu napada, kao ni u sljedeća tri dana nije javno medijski istupao, sve do 02. prosinca 2025., tj. nakon što se utvrdilo da se napad nije dogodio, kada je izjavio ono što je, između ostalih medija, prenio i portal tportal.hr. Glede nošenja zastave crne boje s nedozvoljenim oznakama, sud je utvrdio da je okrivljeni isticao navedene simbole na javnom mjestu u vrijeme kada se nije obilježavala obljetnica HOS-a ili komemoracija poginulih pripadnika HOS-a koji su poginuli pod tim insignijama, budući se radilo o mirnom prosvjedu „Prosvjed za spas hrvatske kulture“. U tom djelu sud je cijenio neosnovanim i navode iz obrane okrivljenika da predmetna zastava pripada 9. bojnoj čiji su pripadnici bili u publici, a da izvorna zastava ima znakovlje HSP, a da on takvu zastavu nije imao, kao i ostali navodi iz pisane obrane okrivljenika kojim opravdava legalnost istaknutih insignija i natpisa „Za dom spremni“ pozivajući se na određene sudske odluke, jer se na radi o istim ili sličnim okolnostima počinjenja djela. Upravo isticanje te insignije, koja, kako se to u Dokumentu dijaloga navodi, predstavlja „prima facie“ tj. jednoznačenjsko sporno obilježje mržnje, a u koju skupinu se ubrajaju obilježja fašizma u svim njegovim pojavnim oblicima, među kojima spada i natpis „Za dom spremni“, na javnom mjestu kako je to učinio okrivljeni i koja je nedvojbeno istaknuta izvan iznimaka navedenih u Dokumentu dijaloga, predstavlja veličanje totalitarnog režima, odnosno manifestaciju rasističke ideologije i oblik nesnošljivosti prema neistomišljenicima zbog njihove vjerske ili etničke pripadnosti, a što je zabranjeno Ustavom RH, a kažnjivo po ZPJRM.
6.2. U odnosu na okrivljenikovo nepoduzimanje mjera radi osiguranja javnog reda i mira na javnom okupljanju prilikom izvođenja skladbe „Striče Ivane“, sud je utvrdio da se u njenom tekstu spominju riječi: moj stric je bio ustaša, četrdeset i pete pao za Hrvatsku, ponovni napad, tutanj bombi i granata, pobjeda, što kod svakog prosječnog čovjeka neodoljivo asocira na događaje povezane s II. svjetskim ratom, ustaškim pokretom i Nezavisnom državom Hrvatskom u kojoj je vladao totalitarni režim, a kojoj državi je u Izvorišnim osnovama Ustava Republike Hrvatske suprotstavljena suvremena Hrvatska. Javno izvođenje predmetne skladbe nedvojbeno predstavlja veličanje totalitarnog režima Nezavisne države Hrvatske, kao pojavnog oblika fašizma i kao takvog zabranjenog Ustavom, a što nedvojbeno predstavlja narušavanja javnog reda i mira. Naime, izvođenje navedene skladbe, zastrašilo bi i uznemirilo svakog prosječnog čovjeka, budući predmetno neodoljivo asocira na ustaški pokret, a koji pokret je iznikao iz fašizma, temeljenog između ostalog i na rasizmu, pa time simbolizira mržnju prema ljudima drugačije vjerske i etničke pripadnosti, manifestaciju rasističke ideologije, nesnošljivosti, kao i podcjenjivanje žrtava zločina protiv čovječnosti. Stoga sud zaključuje da je okrivljeni, kao voditelj, bio dužan spriječiti takvo narušavanje javnog reda i mira, odnosno poduzeti mjere osiguranja reda i mira zaustavljanjem daljnjeg izvođenja predmetne skladbe, a što je u ovom konkretnom slučaju propustio učiniti.
7. Pri odmjeravanju prekršajnopravne sankcije okrivljenom sud je uzeo u obzir sve okolnosti iz članka 36. stavak 1. i stavak 2. PZ-a. Kao otegotnu okolnost sud je cijenio težinu počinjenih prekršaja, pri tome cijeneći način počinjenja prekršaja iz članka 5. stavak 5. ZPJRM teškim. Kao olakotne okolnosti sud je cijenio da okrivljeni u prethodne tri godine nije pravomoćno prekršajno kažnjavan uopće. Stoga je sud primjenom odredbe članka 33. stavak 3. PZ-a, za počinjene prekršaje iz članka 16. ZPJRM i članka 35. stavak 1. točka 1. ZJO okrivljenom odmjerio novčane kazne u visini posebnog minimuma propisanog za počinjena djela, dok je glede djela iz članka 5. stavak 1. ZPJRM odmjerio novčanu kaznu u visini polovice zakonskog raspona, smatrajući da se s obzirom na okolnosti počinjenja djela svrha kažnjavanja može postići takvim kaznama i da će iste preventivno djelovati na okrivljenog da shvati nedopuštenost, društvenu neprihvatljivost i štetnost njihova ponašanja, da se ubuduće pristojno ponaša na javnim mjestima, da poštuje javni i pravni poredak, te da ne čini više prekršaja.
7.1. Sukladno članku 152. stavku 3. PZ-a, novčana kazna smatrat će se u cijelosti plaćenom ako okrivljeni plati dvije trećine izrečene novčane kazne u roku određenom ovom odlukom.
8. U odnosu na djelo iz članka 34. stavak 1. točka 4. u svezi sa člankom 16. ZJO, sud je utvrdio da nije dokazano da je okrivljenik kritične zgode počinio predmetno djelo koje mu se optužnim aktom stavlja na teret.
8.1. Naime, za osuđujuću presudu potrebno s potpunom izvjesnošću utvrditi da je okrivljeni počinio prekršaj koji mu se stavlja na teret, a odluka o prekršajnoj odgovornosti može se temeljiti samo na činjenicama koje su nedvojbeno dokazane. U ovom konkretnom slučaju je tijekom postupka utvrđeno da se okrivljeni ne pojavljuje u svojstvu organizatora, već je organizator Udruga za bolju Hrvatsku, a okrivljeni se pojavljuje kao voditelj. S obzirom na izostanak takvog konstitutivnog svojstva okrivljenika, sud zaključuje da se u ponašanju okrivljenog nisu ispunila obilježja prekršaja koji joj se stavlja na teret, pa je na temelju članka 182. točka 3. PZ-a istog valjalo osloboditi od optužbe za to djelo.
9. S obzirom na to da je okrivljeni za tri djela ipak proglašen krivim, sud ga je obvezao na plaćanje paušalnih troškova prekršajnog postupka u iznosu koji je odmjeren obzirom na složenost i trajanje postupka, svakog u iznosu od 60,00 eura tijekom kojeg su održana dva ročišta.
10. Slijedom navedenog, odlučeno je kao u izreci ove presude.
Rijeka, 10. lipnja 2026.
Zapisničarka:
Sudac:
Gordana Šegota
Severin Perger
POUKA O PRAVNOM LIJEKU:
Protiv ove presude stranke imaju pravo žalbe u roku od 8 (osam) dana od primitka iste Visokom prekršajnom sudu RH u Zagrebu, putem Općinskog suda u Rijeci, Prekršajni odjel, Rijeka, Užarska 3, poštom, preporučeno u dva istovjetna primjerka.
DNA:
- ovlašteni tužitelj;
- okrivljeni.
