Republika Hrvatska

Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske

Zagreb

Broj: Ppž-6037/2026

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca ovog Suda: Nediljka Bobana predsjednika vijeća, te Karmen Novak Hrgović i Davorka Kučana, članova vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice Marcele Soljačić Prester kao zapisničara, u prekršajnom postupku protiv okrivljenika CC, zbog prekršaja iz članka 282. stavka 9. Zakona o sigurnosti prometa na cestama (Narodne novine broj: 67/2008, 48/2010, 74/2011, 80/2013, 158/2013, 92/2014, 64/2015, 108/2017, 70/2019, 42/2020, 85/2022), kojeg brani Davor Bartolac, odvjetnik u Karlovcu, odlučujući o žalbi okrivljenika CC, podnesenoj protiv presude Općinskog suda u Karlovcu, od 26. ožujka 2026. godine, broj: Pp-1955/2022-14, na sjednici vijeća održanoj dana 10. lipnja 2026.,

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se žalba okrivljenika CC kao neosnovana, te se prvostupanjska presuda potvrđuje.

II. Temeljem članka 138. stavka 2. točke 3 c. Prekršajnog zakona (Narodne novine, broj: 107/2007, 39/2013, 157/2013, 110/2015, 70/2017, 118/2018, 114/2022) okrivljenik CC je obvezan naknaditi trošak žalbenog postupka u paušalnom iznosu od 50,00 (pedeset) EUR-a, u roku od 30 (trideset) dana od primitka ove presude.

Obrazloženje:

1. Pobijanom presudom okrivljenik CC proglašen je krivim i kažnjen novčanom kaznom u iznosu od 1.320,00 EUR-a, zbog prekršaja iz članka 282. stavka 1. i stavak 9. Zakona o sigurnosti prometa na cestama, koju novčanu kaznu je obvezan platiti u roku od 3 mjeseca od pravomoćnosti presude i ako u navedenom roku plati dvije trećine izrečene novčane kazne (880,00 EUR-a), ista će se smatrati plaćenom u cijelosti.

2. Okrivljeniku je također izrečena zaštitna mjera zabrane upravljanja motornim vozilom B kategorije u trajanju od 3 mjeseca, u koju se uračunava vrijeme u kojem mu je bila privremeno oduzeta vozačka dozvola.

3. Prvostupanjskom presudom okrivljenik je obvezan na plaćanja troškova postupka u iznosu od 131,76 EUR-a, u roku od 30 dana po pravomoćnosti presude.

4. Protiv navedene presude pravodobno je podnio žalbu okrivljenik CC, zbog bitne povrede pravila postupka, jer da presuda nema razloga o odlučnim činjenicama, odnosno da su razlozi proturječni, zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i s tim u vezi i pogrešne primjene materijalnog prava. Navodi da je u dokaznom postupku saslušana svjedokinja OC, koja jedina nije zainteresirana za ishod ovog postupka, njezin iskaz suprotan je iskazu svjedoka NC, na kojem je prvostupanjski sud zasnovao svoju odluku, a da pri tom nije provedeno suočenje navedenih svjedoka. Nadalje, ističe da mu prvostupanjska presuda nije uručena na zakonit način iz kojeg razloga smatra da je povrijeđeno njegovo pravo obrane. Napose u odnosu na izrečene sankcije, žalitelj smatra da su iste prestrogo odmjerene, jer novčana kazna prelazi njegovu mjesečnu plaću, a mogućnost upravljanja motornim vozilom mu je neophodna zbog odlaska na posao.

Žalitelj predlaže prihvatiti žalbu, preinačiti prvostupanjsku presudu i osloboditi ga od optužbe, odnosno ukinuti je i vratiti na ponovno suđenje, ili pak smanjiti umanjiti izrečene sankcije.

5. Žalba nije osnovana.

6. Vijeće Visokog prekršajnog suda Republike Hrvatske, na temelju članka 202. stavak 1. Prekršajnog zakona ispitivalo je pobijanu presudu iz osnova i razloga iz kojih se ista pobija žalbom, a po službenoj dužnosti ispitalo je jesu li presudom počinjene bitne povrede odredbi prekršajnog postupka iz članka 195. stavka 1. točke 6., 7., 9. i 10. Prekršajnog zakona, jesu li na štetu okrivljenika povrijeđene odredbe prekršajnog materijalnog prava i je li u postupku nastupila zastara prekršajnog progona. Pri tome nije utvrđeno da postoje povrede na koje ovaj Sud sukladno gore navedenom zakonskom propisu pazi po službenoj dužnosti, kao niti one koje se navode u žalbi.

7. Neosnovano žalitelj ističe prigovor pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanju, jer je prvostupanjski sud imajući u vidu obranu okrivljenika u kojoj je iznio da je prethodno uzimao lijek Normabel, pa je na sugestiju policijskog službenika koji je vršio kontrolu nad njim odbio ponuđeno testiranje i stoga se ne osjeća krivim, proveo dokazni postupak uvidom u materijalne dokaze kao i izvođenjem personalnih dokaza - saslušanjem svjedoka, OC, suvozačice u vozilu okrivljenika, policijskih službenika TC i DC i na taj način je u potpunosti i točno utvrdio činjenično stanje i donio odluku o krivnji koju je obrazložio razlozima koje prihvaća i ovaj Sud.

8. Ocjenom obrane okrivljenika, te izjave saslušanih svjedoka, policijskih službenika NC i DC, koji su provodili kontrolu nad okrivljenikom, i iz čijih suglasnih izjava proizlazi da je od okrivljenika u postupku kontrole zatraženo da se podvrgne testiranju na prisutnost alkohola i opojnih droga, pri čemu je prihvatio alkotestiranje, a odbio test na droge i vađenje krvi, čije izjave su ocijenjene detaljnima i logičnima, sukladnima s provedenim materijalnim dokazima koji prileže izdanom prekršajnom nalogu, odnosno optužnom prijedlogu, a iz kojih proizlazi da je isti odbio ponuđeno testiranje na prisutnost droga u organizmu koje mu je bio ponuđen u tijeku kontrole, prvostupanjski sud je po ocjeni ovog Suda, imao dovoljno dokaza da su se u ponašanju okrivljenika stekli elementi prekršaja za koji ga se tereti optužnim prijedlogom.

Okrivljenik je kao sudionik prometa na cestama bio je dužan prihvatiti ponuđeno testiranje od strane službene osobe, budući je zatečen da upravlja motornim vozilom u prometu na cestama, kako je to propisano odredbom članka 282. stavak 1. i stavak 9. Zakona o sigurnosti prometa na cestama.

9. Stoga su neosnovani navodi žalbe istaknuti u smjeru pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja. Slijedom iznijetog i ovaj Sud je mišljenja da to što nije provedeno suočenje svjedokinje OC, vanbračne supruge okrivljenika, s policijskim službenicima nije utjecalo na pravilnost činjeničnog utvrđenja.

Na dostatno utvrđeno činjenično stanje pravilno je primijenjeno materijalno pravo i donijeta odluka o krivnji, te su odmjerene odgovarajuće sankcije, a razlozi pobijane presude sukladni su činjeničnom utvrđenju.

10. Isto tako neosnovani su navodi žalbe istaknuti u smjeru povrede prava obrane zbog nedostavljanja prvostupanjske presude okrivljeniku poštom, jer okrivljenik nije podizao upućene mu pošiljke u dva navrata od strane suda, iako je o njihovom prispijeću obavještavan, te je na posljetku presuda istaknuta na oglasnoj ploči suda, a uz to presuda je uručena na zakonom propisan način i njegovom branitelju, koji je i podnio u zakonskom roku žalbu na istu.

11. Razmotrivši dakle odluku o novčanoj kazni, ovaj Sud smatra da je prvostupanjski sud pravilno utvrdio sve okolnosti koje, u smislu općeg pravila o izboru vrste i mjere kazne iz članka 36. Prekršajnog zakona, utječu da kazna bude lakša ili teža za počinitelja te je okrivljeniku za počinjeni prekršaj utvrdio mjeru kazne primjerenu stupnju njegove krivnje, opasnosti djela i svrsi kažnjavanja iz članka 32. Prekršajnog zakona.

Izrečena novčana kazna primjerena je svim okolnostima počinjenog prekršaja i svim vidovima zakonske svrhe kažnjavanja, te žalitelj treba imati u vidu da je prvostupanjski sud za počinjeni prekršaj izrekao novčanu kaznu u visini donje granice propisane za prekršaj. Naime, za prekršaj iz članka 282. stavka 9. Zakona o sigurnosti prometa na cestama (Narodne novine 114/2022), propisana je novčana kazna u iznosu od 1.320,00 EUR-a do 2.650,00 EUR-a, ili kazna zatvora do 60 dana, te ovaj Sud ne nalazi uvjeta za njezino smanjenje i ublažavanje.

Prema uvjerenju ovog Suda izvršenjem izrečene novčane kazne ostvariti će se svrha prekršajnog postupka i svrha specijalne i generalne prevencije.

12. Razmatrajući odluku o izrečenoj zaštitnoj mjeri, ovaj Sud je našao da nije prestroga odluka prvostupanjskog suda o izricanju zaštitne mjere zabrane okrivljeniku da upravlja motornim vozilom B kategorije u trajanju od 3 mjeseca, te je svoju odluku u tom dijelu obrazložio valjanim razlozima i po mišljenju ovog Suda primjena iste je u konkretnom slučaju nužna zbog otklanjanja okolnosti koje poticajno djeluju na počinjenje predmetnog prekršaja i dodatno će preventivno djelovati na buduće ponašanje okrivljenika.

13. S obzirom da je ovaj Sud, odlučujući o žalbi okrivljenika, donio odluku kojom je pravomoćno utvrđena prekršajna odgovornost okrivljenika, sukladno odredbi članka 138. stavka 2. točke 3.c Prekršajnog zakona, okrivljenik je obvezan na naknadu paušalne svote troškova žalbenog postupka. Rješenjem o određivanju paušalnog iznosa za troškove prekršajnog postupka (Narodne novine broj: 18/2013) propisan je opći okvir paušalne svote troškova prekršajnog postupka u rasponu od 13,27 EUR-a do 663,61 EUR-a, a visina paušalnog iznosa troškova žalbenog postupka određena u iznosu od 50,00 EUR-a, po mišljenju ovog Suda, primjerena je složenosti i trajanju postupka i imovnom stanju okrivljenika.

14. Zbog naprijed izloženih razloga, trebalo je žalbu okrivljenika odbiti kao neosnovanu i presuditi kao u izreci ove presude.

U Zagrebu 10. lipnja 2026. godine

Zapisničar:

Predsjednik vijeća:

Marcela Soljačić Prester v.r.

Nediljko Boban v.r.

Presuda se dostavlja Općinskom sudu u Karlovcu, u 4 otpravka: za spis, okrivljenika, branitelja i ovlaštenog tužitelja.