Republika Hrvatska

Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske

Zagreb

Broj: Ppž-5968/2026

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca Jasne Momirović kao predsjednice vijeća, te Kristine Gašparac Orlić i Roberta Završkog kao članova vijeća, uz sudjelovanje Diane Pavlečić, u svojstvu više sudske savjetnice – specijalistice kao zapisničarke, u prekršajnom postupku protiv okrivljenika EG, zbog prekršaja iz članka 172. stavka 2. točke 5. i stavka 3. Zakona o mirovinskom osiguranju (NN 157/13, 151/14, 33/15, 93/15, 120/16, 18/18, 62/18, 115/18, 102/19), članka 150. stavaka 1. i 2. Zakona o obveznom zdravstvenom osiguranju (NN 80/13, 137/13, 98/19), odlučujući o žalbi okrivljenika, podnijetoj protiv presude Općinskog prekršajnog suda u Splitu od 28. travnja 2026., broj: Pp-2684/2026, na sjednici vijeća održanoj 10. lipnja 2026.,

p r e s u d i o j e:

I Djelomično se prihvaća žalba okrivljenika EG te se i u povodu žalbe, a po službenoj dužnosti, preinačuje izreka prvostupanjska presuda u točki a), zbog prekršaj iz članka 172. stavka 2. točke 5. i stavka 3. Zakona o mirovinskom osiguranju, na način da se izriče:

Na temelju članka 181. točke 5. Prekršajnog zakona (NN 107/07,39/13, 157/13, 110/15, 70/17, 118/18, 114/22) protiv okrivljenika EG

ODBIJA SE OPTUŽBA

a) da bi

25. kolovoza 2022. obavljenim inspekcijskim nadzorom Državni inspektorat utvrdio da je 3. lipnja 2022. kada je otvoren i zaključen stečajni postupak nad stečajnim dužnikom Gema Elektro Team j.d.o.o. za usluge u stečaju, OIB: 33995294618, a kojim je rješenjem Trgovačkog suda u Zagrebu broj: 48. St-2355/21-9 okrivljeni EG imenovan stečajnim upraviteljem, bilo utvrđeno da: radnike IG, OIB: [osobni identifikacijski broj]; FG, OIB: [osobni identifikacijski broj]; CG, OIB: [osobni identifikacijski broj] i ČG, OIB: [osobni identifikacijski broj], stranci, svi državljani Republike Srbije, a koji su kod imenovane pravne osobe radili na temelju dozvole za boravak i rad i sklopljenog ugovora o radu od 1. listopada 2020., i s početkom rada od dana sklapanja ugovora, te su obavljali poslove građevinskog radnika u punom radnom vremenu, te su ostvarili svojstvo osiguranika kod Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje, kao stečajni upravitelj nije Hrvatskom zavodu za mirovinskog osiguranje u zakonom propisanom roku od 24 sata nakon otvaranja stečajnog postupka, dostavio podatke o prestanku osiguranja za imenovane strane radnike, a što je bio dužan učiniti najkasnije 4. lipnja 2022. u Splitu, kao mjestu u kojem je bio dužan poduzeti navedenu radnju,

čime bi počinio prekršaj iz članka 172. stavka 2. točke 5. i stavka 3. Zakona o mirovinskom osiguranju.

II U povodu žalbe okrivljenika EG, a po službenoj dužnosti, preinačuje se prvostupanjska presuda u točki b) izreke u pravnoj oznaci djela na način da se djelo okrivljenika pravno označava kao prekršaj iz članka 150. stavaka 1. podstavka 2. i stavka 2. Zakona o obveznom zdravstvenom osiguranju (NN 80/13, 137/13, 98/19, 33/23).

III U ostalom dijelu odbija se kao neosnovana žalba okrivljenika EG, te se u pobijanom a nepreinačenom dijelu potvrđuje prvostupanjska presuda.

IV Uslijed odluke pod točkama I. - III. preinačuje se odluka o ukupnoj novčanoj kazni, tako da se za prekršaj činjenično i pravno opisan u točki b) izreke prvostupanjske presude okrivljeniku EG izriče novčana kazna u iznosu od 1.300,00 eura (tisućutristo eura), koju je dužan platiti u roku od 30 (trideset) dana od dana primitka ove presude, a ako okrivljenik plati dvije trećine izrečene novčane kazne u roku određenom ovom presudom, računajući od dana primitka presude, smatrat će se da je novčana kazna u cjelini plaćena.

V Na temelju odredbe članka 138. stavka 2. točke 3. podtočke c) Prekršajnog zakona (NN 107/07, 39/13, 157/13, 110/15, 70/17, 118/18, 114/22), okrivljenik je obvezan naknaditi paušalni iznos troškova ovog drugostupanjskog prekršajnog postupka u iznosu od 20,00 eura (dvadeset eura), u roku od 30 (trideset) dana od dana primitka ove presude.

Obrazloženje

1. Presudom Općinskog prekršajnog suda u Splitu okrivljenik je proglašen krivim i kažnjen ukupnom novčanom kaznom u iznosu od 1.900,00 eura, zbog prekršaja iz članka 172. stavka 2. točke 5. i stavka 3. Zakona o mirovinskom osiguranju, članka 150. stavaka 1. i 2. Zakona o obveznom zdravstvenom osiguranju, činjenično opisanih u izreci pobijena presude.

2. Istom presudom okrivljenik je obvezan na naknadu troškova prekršajnog postupka u paušalnom iznosu od 100,00 eura.

3. Protiv prvostupanjske presude okrivljenik je pravodobno podnio žalbu zbog bitne povrede odredaba prekršajnog postupka, povrede odredaba materijalnog prekršajnog prava, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, te odluke o prekršajnopravnoj sankciji i troškovima postupka, navodeći u bitnom da sukladno odredbi članka 345. stavka 1. SZ-a, donošenjem rješenja o zaključenju stečajnog postupka prestaju službe stečajnog upravitelja, pa je okrivljeniku s danom 3. lipnja 2022., istog dana kada je i imenovan, prestala služba stečajnog upravitelja, te od tog trenutka više nije bio ovlašten ni voditi poslove društva niti zastupati društvo, niti pristupiti njegovoj poslovnoj dokumentaciji. Prvostupanjski sud pogrešno zaključuje da u izričito navedene izuzetke ne ulaze odjave radnika tijelima mirovinskog i zdravstvenog osiguranja, okrivljenik je kao stečajni upravitelj bio dužan podnijeti te odjave u propisanom roku. Tako formalističkim tumačenjem prvostupanjski sud zanemaruje ključnu okolnost da sama činjenica da je zakonodavac u članku 132. stavku 2. SZ-a izričito oslobodio stečajnog upravitelja određenih obveza ukazuje na to da je zakonodavac svjestan objektivne faktične nemogućnosti stečajnog upravitelja da u postupku po članku 132. SZ-a izvršava redovite poslove i obveze obrisanog subjekta. Odredba članka 133. SZ-a ovlašćuje i obvezuje stečajnog upravitelja isključivo na radnje koje se odnose na unovčenje imovine stečajne mase, a ne na vođenje svih ostalih administrativnih poslova bivšeg pravnog subjekta. Prvostupanjski sud je u potpunosti propustio ocijeniti pitanje krivnje okrivljenika, već se njegovo obrazloženje u biti svodi na konstataciju da je objektivno postojala obveza dostavljanja odjava, te da je okrivljenik tu obvezu propustio izvršiti. Ključno je da rok za dostavu podataka o prestanku osiguranja iz članka 120. stavka 4. ZOZO-a osam dana, pa stečajnom upravitelju koji je imovna i kojem je istovremeno prestala služba istog dana, taj je rok faktički nemoguće ispuniti, okrivljenik nije bi bio u bilo kakvom prethodnom odnosu s društvom niti njegovim radnicima, stoga mu nisu poznati njihovi osobni podaci, OIB [osobni identifikacijski broj]ovi, niti drugi identifikacijski podaci potrebni za podnošenje odjave. Pogrešna je tvrdnja prvostupanjskog suda da je stečajni upravitelj kao odgovorna osoba bio ovlašten od nadležnog tijela tražiti i dobiti podatke o zaposlenim radnicima, jer nakon zaključenja stečajnog postupka okrivljeniku je prestala služba stečajnog upravitelja sukladno članku 345. stavku 1. SZ-a, pa više nije imao ni materijalnu ni pravnu osnovu za pristupanje dokumentaciji društva. Slijedom svega navedenog, člancima 29. stavkom 1. i 30. stavkom 1. PZ-a propisano je da nije kriv počinitelj koji iz opravdanih razloga nije znao i nije mogao znati da je djelo zabranjeno, odnosno koji u vrijeme počinjena prekršaja nije bio svjestan nekog njegovog zakonom ili drugim propisom određenog obilježja, pa u okolnostima u kojima je okrivljenik imenovan i razriješen istog dana, u kojima mu poslovna dokumentacija društva nije bila dostupna, te u kojima ni sam zakonski okvir obveza stečajnog upravitelja u postupku po članku 132. SZ-a nije do kraja sistematski uređen, nije moguće utvrditi ni svijest okrivljenika o obilježjima prekršaja, niti njegovu dužnost i mogućnost da ima takvu svijest. Okrivljenika dodatno ističe i činjenicu da optužnim prijedlogom Državnog inspektorata počinjenje prekršaja uopće nije stavljeno na teret pravnoj osobi GEMA ELEKTRO TEAM j.d.o.o. u stečaju, kao obvezniku osiguranja i obvezniku podnošenja odjave s obveznih osiguranja. Budući da se okrivljeniku prekršaji stavljaju na teret isključivo u svojstvu odgovorne osobe pravne osobe, prekršajna odgovornost odgovorne osobe ne može postojati bez prethodno utvrđene prekršajne odgovornosti pravne osobe, što u ovom slučaju izostaje. Opreza radi okrivljenik ističe prigovor zastare prekršajnog progona budući je od počinjenja prekršaja proteklo gotovo četiri godine. Prvostupanjski sud nije u dovoljnoj mjeri uzeo u obzir sve olakotne okolnosti, a posebno činjenicu da okrivljenik nije imao stvarne ovlasti niti mogućnosti postupiti po propisanim obvezama. Izrečena novčana kazna od ukupno 1.900,00 eura ne odgovara stupnju krivnje okrivljenika niti svrsi kažnjavanja iz članka 32. PZ-a, pa se predlaže njezino ublažavanje primjenom članka 37. i 38. PZ-a odnosno oslobođenje od kazne.

4. Žalitelj predlaže da se iz razloga iznijetih u žalbi, ista prihvati.

5. Žalba je osnovana za djelo pod točkom a) izreke pobijane presude, te je neosnovana za djelo pod točkom b) izreke.

6. Odlučujući o žalbi te ispitujući pobijanu presudu po službenoj dužnosti u smislu odredbe članka 202. stavka 1. Prekršajnog zakona (NN 107/07, 39/13, 157/13, 110/15, 70/17, 118/18, 114/22), uz ocjenu navoda žalbe, Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske je, po službenoj dužnosti, našao da se protiv okrivljenika za djelo pod točkom a) izreke pobijane presude, prekršajni postupak više ne može voditi, jer je od dana počinjenja prekršaja 5. lipnja 2022., koji se okrivljeniku stavlja na teret, proteklo više od četiri godina, pa je u skladu s odredbom članka 13. stavka 1. Prekršajnog zakona, nastupila zastara kao procesna smetnja za daljnje vođenje prekršajnog postupka, te je stoga valjalo po službenoj dužnosti, na temelju članka 207. Prekršajnog zakona preinačiti presudu na način da se protiv okrivljenika odbija optužba za prekršaj iz članka 172. stavka 2. točke 5. i stavka 3. Zakona o mirovinskom osiguranju.

7. Nadalje, odlučujući o žalbi te ispitujući pobijanu presudu u smislu odredbe članka 202. stavka 1. Prekršajnog zakona (NN 107/07, 39/13, 157/13, 110/15, 70/17, 118/18, 114/22), uz ocjenu navoda žalbe, Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske je utvrdio da presudom za djelo pod točkom b) nisu na štetu okrivljenika povrijeđene odredbe materijalnog prekršajnog prava i da u predmetu nije nastupila zastara prekršajnog progona jer od dana počinjenja prekršaja do dana donošenja ove odluke nije proteklo više od četiri godine, te nisu počinjene bitne povrede odredaba prekršajnog postupka iz članka 195. stavka 1. točke 6., 7., 9. i 10. Prekršajnog zakona, a na što Sud pazi po službenoj dužnosti, te je našao da je Općinski prekršajni sud u Splitu točno utvrdio činjenično stanje, međutim, omaškom nije u cijelosti navedena pravna oznaka prekršaja, iako je iz obrazloženja presude vidljivo da je prvostupanjski sud pravilno primijenio kao blaži propis Zakon o izmjenama i dopunama Zakona o obveznom zdravstvenom osiguranju (NN 33/23), koji je stupio na snagu dana 1. travnja 2023., pa je stoga u tom dijelu preinačena izreka prvostupanjske presude.

8. Nadalje, prvostupanjski sud je na temelju provedenog prekršajnog postupka, i to obrane okrivljenika te uvida u priloženu dokumentaciju, imao valjane osnove zaključiti da se u ponašanju okrivljenika stječu sva bitna obilježja prekršaja iz članka 150. stavaka 1. podstavka 2. i stavka 2. Zakona o obveznom zdravstvenom osiguranju.

9. Neosnovani su navodi žalitelja da sukladno odredbi članka 345. stavka 1. SZ-a, donošenjem rješenja o zaključenju stečajnog postupka prestaju službe stečajnog upravitelja, pa je okrivljeniku s danom 3. lipnja 2022., istog dana kada je i imenovan, prestala služba stečajnog upravitelja, te od tog trenutka više nije bio ovlašten ni voditi poslove društva niti zastupati društvo, niti pristupiti njegovoj poslovnoj dokumentaciji, te prvostupanjski sud pogrešno zaključuje da u izričito navedene izuzetke ne ulaze odjave radnika tijelima mirovinskog i zdravstvenog osiguranja, okrivljenik je kao stečajni upravitelj bio dužan podnijeti te odjave u propisanom roku, pa tako formalističkim tumačenjem prvostupanjski sud zanemaruje ključnu okolnost da sama činjenica da je zakonodavac u članku 132. stavku 2. SZ-a izričito oslobodio stečajnog upravitelja određenih obveza ukazuje na to da je zakonodavac svjestan objektivne faktične nemogućnosti stečajnog upravitelja da u postupku po članku 132. SZ-a izvršava redovite poslove i obveze obrisanog subjekta, a odredba članka 133. SZ-a ovlašćuje i obvezuje stečajnog upravitelja isključivo na radnje koje se odnose na unovčenje imovine stečajne mase, a ne na vođenje svih ostalih administrativnih poslova bivšeg pravnog subjekta.

10. Naime, člankom 132. stavkom 2. Stečajnog zakona propisano je da ako osobe iz stavka 1. ovoga članka ne predujme traženi iznos, sud će donijeti rješenje o otvaranju i zaključenju stečajnoga postupka. Na izbor i imenovanje stečajnoga upravitelja na odgovarajući se način primjenjuju odredbe o izboru i imenovanju stečajnoga upravitelja u skraćenom stečajnom postupku. Stečajni upravitelj nema obvezu dostavljanja godišnjih financijskih izvješća i dodatnih podataka Financijskoj agenciji radi javne objave i za nadzorne, statističke i druge potrebe, kao i podnošenja prijave poreza na dobit nadležnoj ispostavi porezne uprave.

11. Slijedom navedenoga, kako je naprijed cit. odredbom izričito taksativno navedeno koje podatke stečajni upravitelj nije dužan podnijeti nadležnim tijelima, a u što ne ulaze odjave radnika tijelu zdravstvenog osiguranja, to je okrivljenik kao stečajni upravitelj bio dužan podnijeti odjave nadležnom tijelu za zaposlene radnike u propisanom roku, pa neprihvatljivo ističe žalitelj da se radi o formalističkom tumačenju navedene odredbe od strane prvostupanjskog suda.

12. Nadalje, neosnovano navodi žalitelj da je prvostupanjski sud u potpunosti propustio ocijeniti pitanje krivnje okrivljenika, već se njegovo obrazloženje u biti svodi na konstataciju da je objektivno postojala obveza dostavljanja odjava, te da je okrivljenik tu obvezu propustio izvršiti.

13. Naime, iz obrazloženja prvostupanjske presude jasno proizlazi krivnja okrivljenika, kao stečajnog upravitelja pravne osobe GEMA ELEKTRO TEAM j.d.o.o. zbog propusta izvršenja propisane obveze odnosno dostave odjave radnika nadležnom tijelu zdravstvenog osiguranja u propisanom roku, koje sadržajno predstavlja prekršaj iz članka 150. stavaka 1. podstavka 2. i stavka 2. Zakona o obveznom zdravstvenom osiguranju kojom je propisan prekršaj odgovorne osobe u pravnoj osobi ako ne podnese odjavu s obveznoga zdravstvenog osiguranja u roku od osam dana od dana prestanka okolnosti na osnovi kojih prestaje status osigurane osobe (članak 120. stavak 4.).

14. Neutemeljeno navodi žalitelj da je pogrešna tvrdnja prvostupanjskog suda da je stečajni upravitelj kao odgovorna osoba bio ovlašten od nadležnog tijela tražiti i dobiti podatke o zaposlenim radnicima, jer nakon zaključenja stečajnog postupka okrivljeniku je prestala služba stečajnog upravitelja sukladno članku 345. stavku 1. SZ-a, pa više nije imao ni materijalnu ni pravnu osnovu za pristupanje dokumentaciji društva, te da je člancima 29. stavkom 1. i 30. stavkom 1. PZ-a propisano da nije kriv počinitelj koji iz opravdanih razloga nije znao i nije mogao znati da je djelo zabranjeno, odnosno koji u vrijeme počinjena prekršaja nije bio svjestan nekog njegovog zakonom ili drugim propisom određenog obilježja, pa u okolnostima u kojima je okrivljenik imenovan i razriješen istog dana, u kojima mu poslovna dokumentacija društva nije bila dostupna, te u kojima ni sam zakonski okvir obveza stečajnog upravitelja u postupku po članku 132. SZ-a nije do kraja sistematski uređen, nije moguće utvrditi ni svijest okrivljenika o obilježjima prekršaja, niti njegovu dužnost i mogućnost da ima takvu svijest.

15. Naime, okrivljenik kao stečajni upravitelj trebao je postupati s dužnom pažnjom i upoznati se sa svim odredbama koje se odnose na njegove obveze propisane Stečajnim zakonom, te u vezi s time i drugim zakonima kojim se regulira radnopravni status radnika, između ostalog Zakonom o obveznom zdravstvenom osiguranju, pa radi ispunjenja tih obveza poduzimati sve potrebne radnje, što je isti propustio učiniti. Nadalje, ističe se da nedostatak dužne pažnje okrivljenika vidljiv je iz njegove obrane u kojoj je naveo da nije znao da pravna osoba u stečaju, čiji je stečajni upravitelj, ima zaposlenike, iako je u rješenju Trgovačkog suda u Zagrebu od 3. lipnja 2022. broj 48. St-2355/21 navedeno da je stečajni postupak otvoren i zaključen na temelju odredbe članka 132. Stečajnog zakona, u vezi članka 12. i 286. Stečajnog zakona, gdje se na izbor i imenovanje stečajnoga upravitelja na odgovarajući se način primjenjuju odredbe o izboru i imenovanju stečajnoga upravitelja u skraćenom stečajnom postupku, te je u samom rješenju konstatirano da dužnik (GEMA ELEKTRO TEAM j.d.o.o.) ima osam zaposlenih.

16. Također, pogrešno smatra žalitelj da budući da se okrivljeniku prekršaji stavljaju na teret isključivo u svojstvu odgovorne osobe pravne osobe, prekršajna odgovornost odgovorne osobe ne može postojati bez prethodno utvrđene prekršajne odgovornosti pravne osobe, što u ovom slučaju izostaje, a optužnim prijedlogom Državnog inspektorata počinjenje prekršaja uopće nije stavljeno na teret pravnoj osobi GEMA ELEKTRO TEAM j.d.o.o. u stečaju, kao obvezniku osiguranja i obvezniku podnošenja odjave s obveznih osiguranja.

17. Naime, u postupku je nedvojbeno utvrđeno da je okrivljenik kao stečajni upravitelj jedni bio ovlašten zastupati pravnu osobu GEMA ELEKTRO TEAM j.d.o.o. u stečaju, te je u prvostupanjskom postupku utvrđen njegov propust odjave radnika nadležnom tijelu u propisanom roku, a kako je odredbom članka 61. stavka 3. Prekršajnog zakona propisano da odgovorna osoba prekršajno odgovara za počinjeni prekršaj i u slučaju ako nakon počinjenja prekršaja prestane raditi u pravnoj osobi ili ako je nakon počinjenja prekršaja pravna osoba prestala postojati, to okrivljenik kao odgovorna osoba u pravnoj osobi, koja je prestajala postojati, prekršajno odgovora za počinjeni prekršaj.

18. Imajući u vidu utvrđeno činjenično stanje i pravnu oznaku djela, ovaj Sud je našao da izrečena novčana kazne okrivljeniku za navedeni prekršaj nije prestroga, time više što je utvrđena bliže zakonom propisanom minimuma, jer je za prekršaj iz članka 150. stavaka 1. podstavka 2. i stavka 2. Zakona o obveznom zdravstvenom osiguranju, za odgovornu osobu propisana novčana kazna u rasponu od 1.060,00 do 1.990,00 eura, a sve okolnosti za odmjeru kazne u dovoljnoj su mjeri cijenjene u korist okrivljenika, a kako na strani okrivljenika nisu utvrđene naročito olakotne okolnosti, to nema osnove za ublažavanje izrečene novčane kazne u smislu odredbe članka 37. Prekršajnog zakona, što neosnovano traži žalitelj.

19. U vezi navoda žalitelja da se primijeni odredba članka 38. Prekršajnog zakona, ističe se da kako je odredbom članka 38. stavka 1. Prekršajnog zakona propisano je da će sud osloboditi od kazne počinitelja kad to zakon izričito propisuje, te je stavkom 2. istog članka propisano da sud može osloboditi od kazne počinitelja 1. kad ga posljedice prekršaja tako pogađaju da je njegovo kažnjavanje nepotrebno radi ostvarenja svrhe kažnjavanja, 2. kad je otklonio ili umanjio posljedice prekršaja ili naknadio štetu koju je njime prouzročio, ili je platio ili je ispunio propisanu obvezu zbog čijeg neplaćanja odnosno neispunjenja je pokrenut prekršajni postupak, 3. kad se pomirio s oštećenikom i naknadio štetu, to u konkretnom slučaju nije ispunjena niti jedna zakonska osnova za primjenu navedenog instituta.

20. Odluka o troškovima prvostupanjskog postupka također je na zakonu utemeljena, a troškovi su odmjereni blizu donje granice propisanih okvira paušalnih troškova prekršajnog postupka.

21. Kako je odredbom članka 138. stavka 2. točke 3. podtočke c) Prekršajnog zakona propisano da troškovi prekršajnog postupka obuhvaćaju i paušalni iznos troškova prekršajnog postupka Visokog prekršajnog suda Republike Hrvatske kada je donio odluku kojom je pravomoćno utvrđena prekršajna odgovornost okrivljenika, ako je odlučivao o žalbi okrivljenika, to je na temelju članka 139. stavka 3. Prekršajnog zakona, obvezan okrivljenik na naknadu paušalnog iznosa troškova drugostupanjskog prekršajnog postupka, uzimajući u obzir složenost i duljinu postupka.

22. Iz navedenih razloga, valjalo je odlučiti kao u izreci ove presude.

U Zagrebu 10. lipnja 2026.

Zapisničarka:

Predsjednica vijeća:

Diana Pavlečić v.r.

Jasna Momirović v.r.

Presuda se dostavlja Općinskom prekršajnom sudu u Splitu u 5 otpravaka: za spis, okrivljenika i tužitelja.