Republika Hrvatska

Županijski sud u Zagrebu

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

Poslovni broj: Gž-3293/2023-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Zagrebu, kao sud drugog stupnja, u vijeću sastavljenom od sutkinja Roberte Pandža kao predsjednice vijeća, Jadranke Travaš kao izvjestiteljice i članice vijeća te Ksenije Grgić kao članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja IB iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], protiv tuženice Vodoopskrbe i odvodnje d.o.o., Zagreb, Folnegovićeva 1, OIB:83416546499, koju zastupa punomoćnik Tomislav Orehovec, odvjetnik u Odvjetničkom društvu Orehovec & Partneri d.o.o. u Zagrebu, radi isplate, odlučujući o žalbi tužitelja protiv presude Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj: P-4550/2021-13 od 9. ožujka 2023., u sjednici vijeća održanoj dana 9. lipnja 2026.,

p r e s u d i o  j e

Odbija se žalba tužitelja IB kao neosnovana i potvrđuje presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj: P-4550/2021-13 od 9. ožujka 2023.

Obrazloženje

1. Presudom Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj: P-4550/2021-13 od 9. ožujka 2023. pod stavkom I. izreke odbijen je tužbeni zahtjev tužitelja koji glasi:

"Nalaže se tuženiku da isplati tužitelju iznos od 29.714,97 kn, zajedno sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od dana podnošenja tužbe pa do isplate."

Stavkom II. izreke tužitelju je naloženo naknaditi tuženici trošak parničnog postupka u iznosu od 995,42 EUR/7.500,00 kuna[1] zajedno s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom tekućom od 9. ožujka 2023. pa do isplate.

2. Protiv navedene presude žali se tužitelj zbog žalbenih razloga iz čl. 353. st. 1. toč. 2. i 3. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj: 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 02/07., 84/08., 123/08., 57/11., 25/13., 89/14., 70/19., 80/22., 114/22., 155/23. i 146/25., dalje: ZPP). Predlaže pobijanu presudu preinačiti u smislu žalbenih navoda.

3. Žalba tužitelja je neosnovana.

4. Predmet postupka je zahtjev tužitelja prema tuženici radi isplate iznosa od 29.714,97 kuna/3.943,85 EUR zajedno s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom tekućom od 28. svibnja 2021. pa do isplate, za koji iznos tužitelj tvrdi da ga je tuženica stekla bez osnove jer je u razdoblju od 25. prosinca 2014. do 25. svibnja 2020. nezakonito obračunavala potrošnju vode za stambenu zgradu na adresi [adresa], na način da nije očitavala vodomjer u predmetnoj stambenoj zgradi, zbog čega obračun potrošnje vode u tužiteljevom stanu nije odgovarao stvarnom stanju.

5. Prilikom ispitivanja prvostupanjske presude i postupka koji joj je prethodio, utvrđeno je da nisu počinjene bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. ZPP - a, a na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti na temelju odredbe iz čl. 365. st. 2. ZPP-a.

6. Na temelju izvedenih dokaza u predmetnom postupku prvostupanjski sud je utvrdio sljedeće:

- da je tužitelj evidentirani korisnik i obveznik plaćanja opskrbe vodom nekretnine u

Zagrebu, na adresi [adresa],

- da iz uvida u mjerno mjesto od 13. kolovoza 2019. (list 148 spisa) proizlazi da je na predmetnoj adresi bio ugrađen vodomjer serijski broj [broj vodomjera],

- da je iz preslike računa (list 8-85,103-147 spisa) razvidno da su na istima konstatirani parametri temeljem kojih se vršio obračun: broj prijavljenih osoba kućanstva i elementi za obračun potrošnje vode,

- da je tužitelj, kao predstavnik suvlasnika stambene zgrade [adresa] , pisao reklamacije tuženici vezano za izvješća o potrošnji vode za 1999. i 2000., te zahtjev za ugradnju novog vodomjera 2000. i zahtjev za ugradnju vodomjera u stanove 2013.,

- da iz iskaza tužitelja koji je u predmetnom postupku saslušan kao stranka proizlazi da tuženica za njegov stan na adresi [adresa] godinama obračunava veću potrošnju vode nego što je to stvarna, te da su i drugi suvlasnici u stambenoj zgradi također dobivali velike obračune, da problem datira još od 1994., a da je u razdoblju od 1998. do 2016. tužitelj bio predstavnik suvlasnika, da je prigovarao na zaprimljene obračune tuženici, ali da nikakav konkretan odgovor nije dobio, odnosno da je 3. travnja 2019. dobio e-mail u kojem je navedeno da se obračun vrši po nekoj europskoj tablici, tj. po 5-7 kubika po osobi,

- da iz presuda dostavljenih u spis (list 181-220) proizlazi da je ovdje tužitelj po pravomoćno okončanim parničnim i ovršnim postupcima obvezan podmiriti ovdje tuženici nepodmirena potraživanja s osnove isporučenih vodnih usluga na predmetnoj adresi [adresa], te da u istim postupcima tužitelj nije dostavio nikakve dokaze na okolnost navodno pogrešno obračunate potrošnje vode,

- da je odredbom čl. 205. st. 2. Zakona o vodama ("Narodne novine", broj: 153/09., 130/11., 56/13. i 14/14., dalje: ZOV) propisano da je vlasnik ili zakonski posjednik nekretnine obveznik plaćanja vodne naknade,

- da su Općim i tehničkim uvjetima za opskrbu vodom i uslugama odvodnje otpadnih voda (Službeni glasnik Grada Zagreba 17/2013., dalje: Opći uvjeti) uređeni međusobni odnosi između isporučitelja i korisnika vodnih usluga na područjima na kojima isporučitelj obavlja djelatnost javne vodoopskrbe i/ili odvodnje,

- da je odredbom čl. 86. st. 1. Općih uvjeta propisano da se količina pružene usluge opskrbe pitkom vodom utvrđuje vodomjerom, a da se cijena usluge obračunava prema očitanoj potrošnji metara kubnih i to petnaestodnevno, jednom mjesečno, dvomjesečno, tromjesečno, odnosno jednom godišnje, ovisno o kategoriji korisnika usluge, odnosno potrošnje,

- da je odredbom čl. 88. Općih uvjeta određeno da korisnici usluga količinu isporučene vodne usluge plaćaju prema cijeni vodne usluge utvrđenoj važećom odredbom o cijeni vodnih usluga isporučitelja, dok se plaćanje sukladno čl. 97. Općih uvjeta vrši na temelju računa koji se ispostavljaju petnaestodnevno, mjesečno, dvomjesečno, tromjesečno, odnosno jednom godišnje, a prema količini pružene usluge, važećoj cijeni i načinu obračuna za pojedinu kategoriju korisnika,

- da je odredbom čl. 90. Općih uvjeta određeno da se isporučena voda za svaki stan u stambenim zgradama za koje su lokacijske dozvole izdane prije 1. siječnja 2000. obračunava na način da se očitana potrošnja glavnog vodomjera raspoređuje na pojedine korisnike usluge prema broju prijavljenih osoba kod svakoga korisnika usluge,

- da je čl. 95. Općih uvjeta propisano da, ako korisnik usluge ne omogući ili isporučitelj iz drugih objektivnih razloga ne može utvrditi količinu pružene usluge, da je isporučitelj ovlašten ispostaviti račun za uslugu na temelju vlastite procjene.

7. Prvostupanjski sud je, cijeneći sve navedeno i svu priležeću dokumentaciju zaključio da se stanje brojila redovito očitovalo, te da su sukladno istom tužitelju i ispostavljani računi, a na koje tužitelj očito nije uložio prigovor sukladno odredbi čl. 99. Općih uvjeta (tužitelj je pisao reklamacije kao predstavnik suvlasnika zgrade na izvješća o potrošnji vode), a isti je kao vlasnik nekretnine sukladno odredbi čl. 205. ZOV-a bio obveznik plaćanja komunalne usluge.

8. Slijedom navedenog, prvostupanjski sud smatra da tužitelj, sukladno odredbi čl. 219. st. 1. u svezi čl. 221.a ZPP-a, ničim nije dokazao svoje navode, odnosno da je tuženica bilo što stekla bez osnove u smislu čl. 1111. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“, broj: 35/05., 41/08., 125/11., 78/15. i 29/18., dalje: ZOO), te da stoga nisu utvrđeni ni osnova ni visina tužbenog zahtjeva tužitelja.

9. Žalbeni navodi tužitelja u bitnom se svode na to da niti na jednom od 77 priloženih računa nisu upisana očitanja vodomjera, niti je na računima izvršen obračun temeljem očitanja vodomjera, kao niti konačni obračuni potrošnje vode prema vodomjeru, a što ukazuje na to da tuženica nije ispostavljala račune sukladno stvarnom stanju brojila.

10. Međutim, ovdje prvenstveno valja istaknuti da ne postoji zakonska obveza tuženice da na ispostavljenim računima iskazuje stanje vodomjera, već se isključivo na zahtjev predstavnika stanara zgrade dostavlja obavijesni račun predstavniku stanara na kojem je vidljivo stanje vodomjera.

11. Nadalje valja reći da su na svakom računu jasno naznačeni parametri temeljem kojih se utvrdila visina samih računa. Naime, radi se o tablici koja je sastavni dio svakog računa i u kojoj su označene različite vrste naknada s cijenom svake pojedine naknade, utvrđenom količinom isporučene vode i konačnim iznosom. Dakle, jasno su navedeni elementi za obračun potrošnje vode, te je vidljiva ukupna potrošnja zgrade, kao i broj prijavljenih stanara zgrade, te broj prijavljenih osoba svakog pojedinog kućanstva.

12. U odnosu na račune na kojima je naznačeno da se obračun vršio temeljem procjene valja reći da su isti izdani sukladno čl. 95. Općih uvjeta, jer u pojedinim vremenskim razdobljima iz objektivnih razloga nije bilo moguće redovno očitati vodomjer, pa su takvi računi ispostavljeni sistemskom procjenom temeljem potrošnje prethodnog razdoblja.

13. Tužitelj u svom iskazu ističe da vodomjer zgrade stoji ispred ulaza u stambenu zgradu i da nitko od stanara nije sprječavao radnike tuženice da očita ju vodomjer. No, tužitelj u predmetnom postupku nije dokazao da iznosi na računima zaista nisu odgovarali stvarnom stanju vodomjera, u koji je i tužitelj u svakom trenutku mogao izvršiti uvid i usporediti ga s potrošnjom naznačenom na računima, pa onda i prigovoriti na ispostavljene račune u roku od 8 dana od primitka istog sukladno čl. 99. Općih uvjeta, a što isti nije učinio (tužitelj je pisao reklamacije kao predstavnik suvlasnika zgrade na izvješća o potrošnji vode, što ne predstavlja prigovor na konkretne račune).

14. S tim u vezi valja istaknuti da u predmetnom postupku tužitelj nije predložio odgovarajuće dokaze (provođenje vještačenja) kojim bi se utvrdilo jesu li priloženi računi ispostavljeni temeljem redovnog očitanja vodomjera i u skladu sa stvarnim stanjem istog (odnosno je li na pojedinim računima zadnje stanje procijenjeno temeljem stvarne potrošnje prethodnog razdoblja), ili je eventualno tuženica naplaćivala znatno više nego što je kućanstvo tužitelja potrošilo (tužitelj ističe da se radi o izmišljenoj potrošnji koja je 600% veća od stvarne potrošnje).

15. U tom smislu iz provedenih dokaza nije razvidno da je uopće došlo do prijelaza dijela imovine tužitelja na tuženicu, niti o kojem se iznosu radi, niti da taj prijelaz nema zakonske osnove, slijedom čega je prvostupanjski sud pravilno zaključio da tužitelj u ovom postupku nije dokazao da je tuženica bilo što stekla bez osnove u smislu čl. 1111. ZOO-a.

16. Pozivanje tužitelja na rezultate potrošnje vode nakon ugradnje novog vodomjera koji je ugrađen u kolovozu 2020. ne dokazuje da je na računima u utuženom razdoblju bila iskazana potrošnja vode koja nije odgovarala stvarnom stanju, s obzirom da se računi za svako razdoblje izdaju ovisno o broju prijavljenih korisnika, a u kasnijem razdoblju broj korisnika bio je znatno smanjen.

17. Prema tome, s obzirom da u predmetnom postupku nisu utvrđeni ni osnova ni visina tužbenog zahtjeva tužitelja, pravilno je prvostupanjski sud postupio kada je odlučio kao pod stavkom I. izreke pobijane presude.

18. Zaključno valja reći da se odluka o trošku parničnog postupka (stavak II. izreke pobijane presude) žalbom posebno ne osporava, a da ovaj sud, sukladno odredbi iz čl. 365. st. 2. ZPP-a, ne pazi po službenoj dužnosti na pravilnu primjenu materijalnog prava u odnosu na primjenu materijalnog prava u odluci o troškovima postupka.

19. Slijedom svega navedenog, valjalo je primjenom odredbe iz čl. 368. st. 1. ZPP-a odlučiti kao u izreci ove presude.

U Zagrebu 9. lipnja 2026.

Predsjednica vijeća:

Roberta Pandža