REPUBLIKA HRVATSKA
VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Broj: Rev-1554/2024-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
R J E Š E N J E
Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca dr. sc. Jadranka Juga predsjednika vijeća, Josipa Turkalja člana vijeća i suca izvjestitelja, Slavka Pavkovića člana vijeća, Damira Kontreca člana vijeća i Gordane Jalšovečki članice vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice GH iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupana po Marku Križanecu, odvjetniku u Zagrebu, protiv tuženika Croatia osiguranje d.d., Zagreb, Vatroslava Jagića 33, OIB: 26187994862, radi naknade štete, odlučujući o reviziji tužiteljice protiv presude Županijskog suda u Zagrebu poslovni broj Gž-180/2022-2 od 17. siječnja 2024., kojom je djelomično potvrđena, a djelomično preinačena presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj Pn-2376/2017-56 od 23. studenog 2021., ispravljene rješenjem istog suda poslovni broj Pn-2376/2017-64 od 13. prosinca 2021., u sjednici vijeća održanoj 9. lipnja 2026.,
r i j e š i o j e:
Revizija tužiteljice se odbija.
Obrazloženje
1. Prvostupanjskom presudom Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj Pn-2376/2017-56 od 23. studenog 2021., ispravljene rješenjem istog suda poslovni broj Pn-2376/2017-64 od 13. prosinca 2021., naloženo je tuženiku isplatiti tužiteljici na ime naknade štete, iznos od 142.775,00 kn / 18.949,50 eura zajedno sa zateznim kamatama na pojedinačne iznose u razdoblju od 18. ožujka 2017. do 23. studenog 2021. Nadalje naloženo je tuženiku plaćati tužiteljici iznos od 750,00 kn / 99,55 eura počevši od 20. studenog 2016. pa nadalje te platiti joj trošak parničnog postupka u iznosu od 43.868,24 kn / 5.822,31 eura, sve u roku od 8 dana (točka I. izreke), dok je u preostalom dijelu tužbenog zahtjeva za iznos od 68.620,00 kn / 9.107,44 eura tužiteljica odbijena (točka II. izreke) te je odbijen zahtjev tuženika za naknadom parničnih troškova (točka III. izreke).
2. Drugostupanjskom presudom Županijskog suda u Zagrebu poslovni broj Gž- 180/2022-2 od 17. siječnja 2024., preinačena je prvostupanjska presuda u dijelu kojim tužiteljici nije priznato pravo na naknadu troška pristupa na ročište za objavu presude u iznosu od 82,95 eura, nadalje preinačena je prvostupanjska presuda i u dijelu kojim je odbijen zahtjev tužiteljice za isplatu zakonskih kamata na iznos od 2.000,00 kuna / 265,44 eura tekuće od 19. studenoga 2016. do 22. studenoga 2021. , odbijena je žalba tužiteljice u preostalom dijelu iz točke II. izreke te je potvrđena prvostupanjska presuda preostalom dijelu točke I. i u točki III. izreke.
3. Protiv drugostupanjske presude tužiteljica je podnijela prijedlog za dopuštenje revizije te je odlučujući o tom prijedlogu, ovaj sud rješenjem poslovni broj Revd- 3210/2024-2 od 28. kolovoza 2024., dopustio izjavljivanje revizije tužiteljici protiv drugostupanjske presude u dijelu točke III. izreke, koji se odnosi na trošak postupka, zbog slijedećeg pravnog pitanja:
„Ima li stranka koja nema punomoćnika u osobi odvjetnika ili druge osobe kojoj zakon priznaje pravo na nagradu, u slučaju djelomičnog uspjeha u parnici, pravo na prijeboj (oduzimanje) postotka troškova postupka s postotkom troškova postupka druge strane ili je uspjeh te stranke, koja nema punomoćnika u osobi odvjetnika ili druge osobe kojoj zakon priznaje pravo na nagradu, revaloriziran kroz dosudu razmjernog iznosa troškova postupka drugoj stranci u postupku?“.
4. Postupajući po navedenom dopuštenju, tužiteljica je podnijela reviziju pozivom na odredbu čl. 382. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11- pročišćeni tekst, 25/13, 89/14 - Odluka Ustavnog suda RH, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23, 146/25, - dalje: ZPP) zbog pravnog pitanja zbog kojeg je dopuštena te u reviziji predlaže preinačiti pobijanu odluku na način da se tužiteljici dosude daljnji troškovi parničnog postupka (u razmjeru od 84,00% „troškovima“ tuženika (bez oduzimanja postotka).
5. Odgovor na reviziju nije podnesen.
6. Revizija tužiteljice nije osnovana.
7. Postupajući sukladno odredbi čl. 391. st. 3. ZPP, u povodu revizije revizijski sud ispituje pobijano rješenje (sadržano u presudi) samo u dijelu u kojem je revizija dopuštena i samo zbog pitanja iz članka 385.a ZPP zbog kojeg je dopuštena.
8. Predmet spora u ovom stupnju postupka je odluka o troškovima parničnog postupka pa je u pogledu glavnog dijela tužbenog zahtjeva dovoljno za navesti da se odnosio na zahtjev za naknadu štete koju je tužiteljica pretrpjela uslijed prometne nezgode za koju nezgodu je odgovoran osiguranik tuženika te naknadu rente s naslova izgubljene zarade isplatu, sve od 18. ožujka 2017. do 23. studenog 2021., odnosno s naslova rente od 20. studenog 2016. pa nadalje.
9. Za odlučivanje u ovom stupnju postupka bitno je za navesti da je sud u pobijanoj odluci djelomično prihvatio tužbeni zahtjev tužiteljice i da je njezin uspjeh, sagledavajući ga u kvalitativnom i kvantitativnom smislu, utvrdio u omjeru od 68,00%. Primjenjujući izravno odredbu čl. 154. st. 2. ZPP, od postotka uspjeha tužiteljice oduzeo je postotak uspjeha tuženika, koji je u manjoj mjeri uspio u sporu, a koji uspjeh iznosi 32%. Dalje je, utvrđivanjem razlike tih postotaka, utvrdio konačan postotak s kojim se trebaju staviti u razmjer troškovi tužiteljice - u visini 36%. Tako je ukupne troškove tužiteljice odredio u 36%-postotnom omjeru. Pritom je drugostupanjski ocijenio da tužiteljica neosnovano osporava utvrđeni omjer uspjeha u sporu jer je sud prvog stupnja pravilno od uspjeha tužiteljice u pogledu osnova i visine oduzeo omjer s kojim je tuženik uspio u sporu sukladno čl. 154. st. 2. ZPP. S druge strane drugostupanjski je sud djelomično preinačio prvostupanjsku presudu primjenom u dijelu troškova na način da je tužiteljici dosudio i trošak pristupa na ročište za objavu presude.
10. Tužiteljica osporava ovakav način obračuna troškova s obzirom na činjenicu da tuženik nije bio zastupan u parnici po punomoćniku u osobi odvjetnika, nego po zaposleniku tuženika pa smatra da tuženiku nisu nastali posebni troškovi zastupanja i smatra zapravo da u ovakvim situacijama djelomičnog uspjeha u parnici nema mjesta primjeni odredbe čl. 154. st. 2. ZPP (kojeg su sudovi u konkretnom slučaju primijenili), obzirom stranci koja nema punomoćnika u osobi odvjetnika ne nastaju troškovi odvjetnika/zastupanja.
11. Glede postavljenog pravnog pitanja revizijski sud je izrazio shvaćanje u odluci broj Rev-1523/2024-2 od 3. lipnja 2025. i odgovorio na pitanje:
"Odredba čl. 154. st. 2. ZPP se primjenjuje i u slučaju kada u manjem dijelu u parnici uspije stranka koja nema punomoćnika u osobi odvjetnika ili druge osobe kojoj zakon priznaje pravo na nagradu. Dakle, i u tom će se slučaju trošak parničnog postupka određivati na način da se najprije utvrdi postotak u kojemu je svaka od stranaka uspjela, zatim će od postotka one stranke koja je u većoj mjeri uspjela oduzeti postotak one stranke koja je u manjoj mjeri uspjela, nakon toga će utvrditi iznos pojedinih i iznos ukupnih troškova stranke koja je u većoj mjeri uspjela u parnici koji su bili potrebni za svrhovito vođenje postupka te će toj stranci odmjeriti naknadu dijela takvih ukupnih troškova koji odgovara postotku koji je preostao nakon navedenog obračuna postotaka u kojima su stranke uspjele u parnici.".
12. Reafirmirajući navedeno pravno shvaćanje, vijeće revizijskog suda smatra da je pravilna odluka nižestupanjskih sudova o naknadi troškova parničnog postupka tužiteljici, obzirom je donijeta upravo na temelju odredbe čl. 154. st. 2. ZPP i u skladu je s naprijed navedenim shvaćanjem revizijskog suda.
13. Slijedom navedenog, reviziju tužiteljice valjalo je odbiti, na temelju odredbe čl. 391. st. 6. u svezi čl. 400. st. 2. ZPP i odlučiti kao u izreci.
Zagreb, 9. lipnja 2026.
Predsjednik vijeća:
dr.sc. Jadranko Jug
