REPUBLIKA HRVATSKA
VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Broj: Revd-4689/2025-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
R J E Š E N J E
Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Slavka Pavkovića predsjednika vijeća, dr. sc. Jadranka Juga člana vijeća i suca izvjestitelja, Damira Kontreca člana vijeća, Gordane Jalšovečki članice vijeća i Josipa Turkalja člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja JH, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], zastupanog po punomoćniku Antunu Franetoviću, odvjetniku u Splitu, protiv tuženika Reliance d.o.o., OIB: 55509707625, sa sjedištem u Splitu, Istarska 3, zastupanog po punomoćniku Željku Albiniju, odvjetniku u Zagrebu, zbog smetanja posjeda, odlučujući o prijedlogu tuženika za dopuštenje revizije protiv rješenja Županijskog suda u Splitu poslovni broj Gž-65/2025-2 od 20. ožujka 2025. kojim je potvrđeno rješenje Općinskog suda u Splitu poslovni broj Psp-144/2022-25 od 22. studenog 2024., u sjednici održanoj 9. lipnja 2026.
r i j e š i o j e:
I. Prijedlog za dopuštenje revizije u odnosu na postavljena pitanja se odbija.
II. Prijedlog za dopuštenje revizije u odnosu na povrede temeljnih ljudskih prava zajamčenih Ustavom Republike Hrvatske se odbacuje.
Obrazloženje
1. Tuženik je podnio prijedlog za dopuštenje revizije protiv rješenja Županijskog suda u Splitu poslovni broj Gž-65/2025-2 od 20. ožujka 2025. kojim je potvrđeno rješenje Općinskog suda u Splitu poslovni broj Psp-144/2022-25 od 22. studenog 2024.
2. Tuženik, postavljajući šest pitanja, navodi da se radi o pravnim pitanjima važnim za odluku o sporu i za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni i za razvoj prava kroz sudsku praksu, kao i da mu je povrijeđeno pravo na pravično suđenje te u okviru toga pravo na obrazloženu odluku i na žalbu kao djelotvoran pravni lijek te pravo dostojanstva.
3. Odgovor na prijedlog za dopuštenje revizije nije podnesen.
4. Postupajući na temelju odredbe čl. 385.a i 387. st. 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11- pročišćeni tekst, 25/13, 89/14 - Odluka Ustavnog suda RH, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23, 146/25 - dalje u tekstu: ZPP), prema ocjeni revizijskog suda, postavljena pravna pitanja u prijedlogu za dopuštenje revizije nisu važna u smislu odredbe čl. 385.a st. 1. ZPP za odluku u sporu, za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni te za razvoj prava kroz sudsku praksu.
4.1. Naime, predmet spora je smetanje posjeda tužitelja od strane tuženika na način da je provozom i nasipanjem zemlje i trasiranjem površine oštećen suhozid tužitelja jer je dijelom srušen, a dijelom zatrpan i pored svega su duž granične linije nasute i značajne količine betona.
4.2. Tijekom postupka pred nižestupanjskim sudovima utvrđeno je da je tužitelj bio posljednji mirni posjednik nekretnine [broj ZK uloška], a nasipanjem zemlje duž cijele nekretnine [broj ZK uloška] i [broj ZK uloška] pa time i preko suhozida tužitelja je očito formiranjem novog zemljanog puta počinjeno smetanje posjeda tužitelja. Naime, utvrđeno je da su radnici tuženika (koji je izvođač radova koji je počinio čin smetanja posjeda) za vrijeme gradnje objekta DHMZ-a (na čestici [broj ZK uloška]) poduzimali određene radnje izvan prostora gradilišta pa tako i na granici posjeda nekretnine tužitelja – čest. zem. [katastarska čestica] kao i na čest. zem. [katastarska čestica], sve k. o. [katastarska općina]. Sudovi su ocijenili da je pored postojećeg starog zemljanog kolnog puta položenog na dijelu čest. zem. [katastarska čestica] postojala potreba formiranja nove površine za provoz strojeva izvan njezinih granica. Obzirom do zaključenja glavne rasprave nije priložen dokaz koji bi upućivao da su ta prekoračenja ovlasti mimo građevinske dozvole poduzeta isključivo po nalogu investitora ili uz odobrenje nadležnog upravnog organa, ocjena je suda da ih je tuženik izveo samoinicijativno. Stoga sudovi zaključuju da je tužitelj dokazao da ima pravo na sudsku posjedovnu zaštitu i da je tuženik počinitelj smetanja njegovog posjeda.
5. Postavljenim procesnopravnim pitanjima tuženik ukazuje na počinjenje apsolutno bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP te relativno bitnih povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 1. ZPP u vezi s odredbama čl. 8. ZPP, čl. 2. st. 1. ZPP i čl. 354. st. 2. točka 12. ZPP. Navedene povrede pred prvostupanjskim sudom nisu učinjene, a drugostupanjski sud je ocijenio žalbene navode koji su od odlučnog značenja, u smislu odredbe čl. 375. st. 1. ZPP.
5.1. Tuženik se kao razlog važnosti svim postavljenim pitanjima poziva na odluku Županijskog suda u Dubrovniku broj Gž-27/2023-2 od 25. siječnja 2023., u kojoj da je navedeno da je „prvostupanjski sud, protivno žalbenim tvrdnjama, pravilno zaključio da, s obzirom na utvrđeno činjenično stanje, rušenje zida predstavlja čin smetanja, ali da zaštitu od takvog čina može dati samo u odnosu na onaj dio zida koji se nalazi na nekretnini (k. č. br. [katastarska čestica] k.o. P.) u odnosu na koju je zaštita zatražena…, jer se u drugom dijelu zid ne nalazi na nekretnini u odnosu na koji je zaštita zatražena“. Međutim, pobijana odluka nije u suprotnosti s navedenom odlukom Gž -27/2023 obzirom je u tom postupku utvrđeno da se srušeni dio zida dijelom (u dužini od 1 metra), nalazi na nekretnini k. č. br. [katastarska čestica] k.o. P., upisanog vlasništva tužiteljice, i presijeca ju, dok se drugi dio zida, koji je srušen (u dužini od 1,10 metara) nalazi na čestici koja je u vlasništvu tuženika. Prema tome, u odluci koja je navedena kao razlog važnosti radi se o drukčijim činjeničnim utvrđenjima. Stoga razlog važnosti nije usporediv s konkretnom činjeničnom i pravnom situacijom.
6. Vezano uz navode tuženika koji se tiču povrede prava na pravično suđenje te u okviru toga prava na obrazloženu odluku i na žalbu kao djelotvoran pravni lijek te pravo dostojanstva, valja odgovoriti da se sadržaj prijedloga za dopuštenje revizije dijelom svodi na prigovore o načinu na koji su nižestupanjski sudovi ocijenili dokaze odnosno o tome kako su utvrdili činjenično stanje, dakle na razloge koje se ne mogu isticati u reviziji niti mogu predstavljati povredu prava na pravično suđenje osim u izuzetno rijetkim slučajevima. Ovaj sud ocjenjuje da su nižestupanjske odluke obrazložene, pri čemu je prvostupanjska odluka iscrpno obrazložena, dok drugostupanjska pobijana odluka sadrži ocjenu žalbenih navoda koji su od odlučnog značenja. Stoga se ne mogu smatrati arbitrarnima ili očito nerazumnima. Prema ocjeni ovog suda tuženik nije učinio vjerojatnim da mu je povrijeđeno temeljno ljudsko pravo u smislu čl. 385.a st. 2. ZPP.
7. Obzirom u ovoj pravnoj stvari nisu ispunjene pretpostavke za intervenciju revizijskog suda po prijedlogu za dopuštenje revizije sukladno odredbi čl. 385.a ZPP, to je na temelju odredbe čl. 389.b st. 1. ZPP odlučeno kao u izreci pod točkom I. te na temelju čl. 389.a st. 4. ZPP kao u izreci pod točkom II., sve u vezi čl. 400. st. 2. ZPP.
Zagreb, 9. lipnja 2026.
Predsjednik vijeća:
Slavko Pavković
