REPUBLIKA HRVATSKA
VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Broj: Revd-2614/2026-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
R J E Š E N J E
Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca dr. sc. Jadranka Juga predsjednika vijeća, Damira Kontreca člana vijeća i suca izvjestitelja, Slavka Pavkovića člana vijeća, Gordane Jalšovečki članice vijeća i Josipa Turkalja člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja OŽ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa punomoćnik Predrag Kralik, odvjetnik u Bjelovaru, protiv tužene Republike Hrvatske, Ministarstvo obrane, OIB:52634238587, koju zastupa Općinsko državno odvjetništvo u Karlovcu, radi isplate, odlučujući o prijedlogu za dopuštenje revizije tužitelja protiv presude Županijskog suda u Zagrebu broj Gž R- 45/2024-4 od 25. studenoga 2025., kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Karlovcu, Stalne službe u Ogulinu broj Pr-261/2019-37 od 15. listopada 2023., u sjednici održanoj 9. lipnja 2026.,
r i j e š i o j e:
I. Odbija se prijedlog za dopuštenje revizije u dijelu koji se odnosi na postavljena pravna pitanja.
II. Odbacuje se prijedlog za dopuštenje revizije u dijelu koji se odnosi na povredu temeljnih prava zajamčenih Ustavom Republike Hrvatske i Europskom konvencijom za zaštitu ljudskih prava i temeljenih sloboda.
Obrazloženje
1. Tužitelj je podnio prijedlog za dopuštenje revizije protiv presude Županijskog suda u Zagrebu broj Gž R-45/2024-4 od 25. studenoga 2025., kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Karlovcu, Stalne službe u Ogulinu broj Pr-261/2019-37 od 15. listopada 2023.
2. Prijedlog je podnesen pozivom na čl. 385.a Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11-proč.tekst, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23, 146/25 - dalje: ZPP) zbog pravnih pitanja koja predlagatelj smatra važnim za odluku u ovom sporu i za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njihovoj primjeni kao i zbog povrede temeljnog ljudskog prava na pravično suđenje iz Ustava Republike Hrvatske ("Narodne novine", broj 56/90, 135/97, 8/98 - službeni pročišćeni tekst, 113/00, 124/00 - službeni pročišćeni tekst, 28/01, 41/01 - službeni pročišćeni tekst, 76/10, 85/10 - službeni pročišćeni tekst, 5/14 i 69/17 – dalje: Ustav) i Europske konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda ("Narodne novine – Međunarodni ugovori" broj 18/97, 6/99, 14/02, 13/03, 9/05, 1/06, 2/10 i 13/17 - dalje: Konvencija).
3. U prijedlogu za dopuštenje revizije tužitelj je postavio sljedeća pravna pitanja:
„Da li se sukladno odredbama čl. 139. u vezi s čl. 135. Zakona o službi u oružanim snagama Republike Hrvatske (NN 73/13, 75/15, 50/16, 30/18, 125/19), odredbi čl. 4. Pravilnika o dodatku na plaću i načinu isplate plaće pripadnika oružanih snaga Republike Hrvatske (NN 33/14, 41/14, 53/14, 114/14, 72/15, 5/17, 116/17, 39/18, 44/19, 87/19) te odredbama iz toč. II. i IV. Odluke o rasporedu radnog vremena (NN 66/14, 23/15, 84/15, 106/17, 39/18, 46/18), djelatnoj vojnoj osobi dodatak za posebne uvjete vojne službe (koji se dodatak nominalno utvrđuje u postotku od osnovice za obračun plaće) ima obračunati i platiti za stvarnu radnu angažiranost i ukupno odrađene sate rada ili samo za redovno radno vrijeme?
Da li sukladno odredbama Odluke o rasporedu radnog vremena (NN 66/14, 23/15, 84/15, 106/17, 39/18, 46/18) korištenje slobodnih dana ili preraspodjela radnog vremena anulira i umanjuje obračun dodatka za posebne uvjete vojne službe temeljem stvarne radne angažiranosti i ukupno odrađenih sati rada?
Da li se sukladno odredbama Odluke o rasporedu radnog vremena (NN 66/14, 23/15, 84/15, 106/17, 39/18, 46/18) slobodan dan ostvaren preraspodjelom radnog vremena smatra redovnim radnim danom te se kao takav, tj. radni angažman djelatne vojne osobe temeljem kojeg je slobodni dan ostvaren (dakle, određeni sati rada za stjecanje slobodnih dana), se vrednuju prilikom obračuna dodataka za posebne uvjete vojne službe?
Da li se sukladno odredbama Odluke o rasporedu radnog vremena (NN 66/14, 23/15, 84/15, 106/17, 39/18, 46/18) dodatak za posebne uvjete vojne službe djelatnim vojnim osobama ima obračunati i na izvršenu preraspodjelu radnog vremena ili je navedeni dodatak njome već obuhvaćen?
Pod pretpostavkom da je u odnosu na prethodno pitanje stav suda da se u slučaju sati koje je djelatna vojna osoba radila dulje od redovnog radnog vremena preraspodjeljuju i da je dodatak za posebne uvjete vojne službe preraspodjelom već obuhvaćen, da li je zakonita i pravilna odluka suda kada prema odredbama toč. VI. i VII. Odluke o rasporedu radnog vremena (NN 66/14, 23/15, 84/15, 106/17, 39/18, 46/18) presumira postojanje preraspodjele radnog vremena, a da pri tome ne postoji niti jedan dokaz u spisu predmeta, ili je teret dokaza u pogledu postojanja preraspodjele radnog vremena na onoj strani u postupku koja to tvrdi?
Da li sud prilikom odmjeravanja troškova postupka Republike Hrvatske po osnovu zastupanja po državnom odvjetništvu, sukladno odredbi čl. 154. st.1. u vezi s čl. 163. Zakona o parničnom postupku (NN 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19 dalje: ZPP) dužan ocijeniti predstavlja li dosuđeni iznos nerazmjeran teret za protivnu stranku, a s obzirom na to da se radi o troškovima koji nisu stvarno nastali, vodeći računa o zaključcima Europskog suda za ljudska prava u presudama od 6. rujna 2016. Cindrić i Bešlić protiv Hrvatske, zahtjev broj 72152 te od 18. srpnja 2013. Klauz protiv Hrvatske, zahtjev broj 28963/10 u primjeni odredbi čl. 6. st.1. Konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda (NN-Međunarodni ugovori broj 18/97, 14/02, 98/05, 1/06, 2/10) te čl. 1. Protokola 1. uz Konvenciju za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda, bez obzira na ishod spora?“.
4. Odgovor na prijedlog za dopuštenje revizije nije podnesen.
5. Prijedlog tužitelja djelomično nije osnovan, a djelomično nije dopušten.
6. Postupajući u skladu s odredbama čl. 385.a i čl. 387. ZPP vijeće Vrhovnog suda Republike Hrvatske je ocijenilo da prvih pet postavljenih pitanja u prijedlogu za dopuštenje tužitelja nisu važna u smislu odredbe čl. 385.a. st. 1. ZPP za odluku o sporu i za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njihovoj primjeni ili za razvoj prava kroz sudsku praksu obzirom je riječ o pitanjima o kojima je ovaj sud već zauzeo pravno shvaćanje, a izneseno pravno shvaćanje u pobijanoj odluci ne odstupaju od pravnog shvaćanja ovoga suda iznesenog u odluci broj Rev-1231/2024- 2 od 28. siječnja 2025.
7. Šesto postavljeno pravno pitanje naznačeno u prijedlogu za dopuštenje revizije ne može se smatrati pravnim pitanjem koje bi bilo važno za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni i/ili za razvoj prava jer je riječ o pitanju kod kojeg odgovor ovisi o okolnostima konkretnog slučaja.
8. Prema odredbi čl. 385.a st. 2. ZPP Vrhovni sud Republike Hrvatske dopustit će reviziju ako stranka učini vjerojatnim da joj je u prvostupanjskom i drugostupanjskom postupku zbog osobito teških povreda odredaba parničnog postupka ili pogrešne primjene materijalnog prava povrijeđeno kakvo temeljno ljudsko pravo zajamčeno Ustavom i Konvencijom i da se stranka na te povrede, ako je to bilo moguće, već pozivala u nižestupanjskom postupku.
9. Tužitelj nije učinio vjerojatnim da mu je u prvostupanjskom i drugostupanjskom postupku zbog osobito teških povreda parničnog postupka ili pogrešne primjene materijalnog prava povrijeđeno kakvo temeljno ljudsko pravo zajamčeno Ustavom i Konvencijom.
10. Odluke nižestupanjskih sudova donesene su u skladu s mjerodavnim pravom Republike Hrvatske, a pravno shvaćanje i primjena zakona u nižestupanjskim odlukama obrazloženi su na valjan i prihvatljiv način. U konkretnom slučaju drugostupanjski sud je detaljno obrazložio svoju presudu, tako da se ista ne može smatrati arbitrarnom ili očito nerazumnom.
11. Imajući na umu okolnosti konkretnog slučaja i činjenična utvrđenja u postupku pred nižestupanjskim sudovima (koja u ovom stupnju postupka ne mogu biti predmet preispitivanja), shvaćanje nižestupanjskih sudova izraženo u pobijanoj presudi te cjelokupno obrazloženje prijedloga za dopuštenje revizije, za zaključiti je, da tužitelj u biti izražava nezadovoljstvo drugostupanjskom presudom kojom je potvrđena prvostupanjska presuda. Slijedom toga, ocjena je ovog suda da nisu ispunjene pretpostavke za intervenciju ovoga suda u smislu čl. 385.a st. 2. ZPP i dopuštenje revizije.
12. Slijedom iznesenog, a budući da je ocijenjeno da postavljena pitanja nisu važna pravna pitanja u smislu čl. 385.a st. 1. ZPP, prijedlog za dopuštenje revizije odbijen je na temelju odredbe čl. 389.b st. 1. ZPP kao u toč. I. izreke ovog rješenja.
13. Nadalje, s obzirom da tužitelj nije učinio vjerojatnim da su mu u postupku pred nižestupanjskim sudovima povrijeđena temeljna ljudska prava u smislu odredbe čl. 385.a st. 2. ZPP, valjalo je na temelju odredbe čl. 389.a st. 4. ZPP odbaciti prijedlog za dopuštenje revizije, te odlučiti kao pod toč. II. izreke ovog rješenja.
Zagreb, 9. lipnja 2026.
Predsjednik vijeća:
dr. sc. Jadranko Jug
