REPUBLIKA HRVATSKA
Županijski sud u Puli – Pola
Kranjčevićeva 8, 52100 Pula – Pola
Poslovni broj: Gž-796/2026-2
R E P U B L I K A H R V A T S K A
R J E Š E NJ E
Županijski sud u Puli - Pola, u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda i to:
Brune Frankovića, predsjednika vijeća, Biljane Pamić, člana vijeća i suca izvjestitelja i Roberta Fabrisa, člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja ČT pok. RT, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], zastupanog po punomoćniku Jadri Striki odvjetniku iz Zadra, protiv tuženice NT (Šimina) OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], kao nasljednice pok. ZT pok. RT, radi utvrđenja prava vlasništva , odlučujući o žalbi tužitelja protiv presude Općinskog suda u Zadru poslovni broj: P-1730/2025-9 od 16. ožujka 2026., na sjednici vijeća održanoj 9. lipnja 2026.,
r i j e š i o j e
Uvažava se žalba tužitelja i ukida se presuda Općinskog suda u Zadru poslovni broj: P-1730/2025-9 od 16. ožujka 2026. te se predmet vraća istom sudu na ponovno suđenje.
Obrazloženje
1. Prvostupanjskom presudom odbijen je kao neosnovan tužbeni zahtjev tužitelja radi utvrđenja da je tužitelj stekao valjanu pravnu osnovu za stjecanje prava vlasništva čest. zem. [katastarska čestica] i čest. zem. [katastarska čestica], sve k. o. [katastarska općina], sve za cijelo, što je tužena dužna priznati i trpjeti da tužitelj na temelju ove presude ishodi upis prava vlasništva predmetnih nekretnina u svoju korist, uz istovremeni upis brisanja tog prava sa imena prednika tuženika, sve u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe.
2. Tu presudu žalbom pobija tužitelj zbog svih razloga iz čl. 353. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj: 53/91., 91/92., 58/93., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 02/07., 84/08., 123/08., 57/11., 148/11. – pročišćeni tekst, 25/13., 28/13., 89/14., 70/19., 80/22.,114/22., 155/23. i 146/25. - dalje: ZPP). U žalbi, u bitnom, navodi da je imajući u vidu držanje tuženice kao i isprave priložene u spisu prvostupanjski sud mogao zaključiti da su predmetne nekretnine izvanknjižno vlasništvo obitelji tužitelja i da je iste stekao diobom odnosno internim dogovorima unutar svoje obitelji, a ukoliko je smatrao potrebnim, trebao je prije donošenja odluke, saslušati predložene svjedoke od kojih je jedan na istima napasao ovce po dopuštenju obitelji tužitelja, a drugi je u katastarskoj evidenciji bio upisan kao suposjednik sve do nedavno, dok katastar nije po službenoj dužnosti svoje podatke uskladio sa zemljišnoknjižnim. Predlaže uvažiti žalbu i preinačiti pobijanu odluku i usvojiti tužbeni zahtjev, a podredno pobijanu odluku ukinuti i predmet vratiti na ponovno suđenje.
3. Na žalbu nije odgovoreno.
4. Žalba je osnovana.
5. Predmet spora je zahtjev tužitelja da se u odnosu na tuženicu kao zakonsku nasljednicu upisanog zemljišnoknjižnog vlasnika utvrdi da je stekao valjanu pravnu osnovu za stjecanje prava vlasništva čest. zem. [katastarska čestica] i čest. zem. [katastarska čestica], sve k. o. [katastarska općina], sve za cijelo, što je tužena dužna priznati i trpjeti da tužitelj na temelju ove presude ishodi upis prava vlasništva predmetnih nekretnina u svoju korist. Takav zahtjev temelji na tvrdnji da su kupoprodajama pradjedova i izvanknjižnim zamjenama predmetne nekretnine postale vlasništvo obitelji tužitelja i u konačnici suvlasništvo RT i ČT te da je prema njihovom sporazumu obitelji ČT pripala k. č. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], dok je tužitelj stekao sve preostale nekretnine pa tako i predmetnu.
6. Prvostupanjski sud je odbio tužbeni zahtjev zaključujući da iz isprava u spisu ne proizlazi osnovanost istog budući da iz ugovora o darovanju koji je sklopljen između tužitelja i RT te ugovora o diobi suvlasničke zajednice koji je sklopljen između ČT, ČTŠ i MT proizlazi da predmetne nekretnine nisu bile predmet tih ugovora te da tužitelj, a niti njegovi prednici nikad nisu bili evidentirani posjednicima predmetnih nekretnina, a što da proizlazi iz povijesti posjedovanja.
7. Ispitujući pobijanu presudu, kao i postupak koji joj je prethodio, nije utvrđeno da bi bile počinjene bitne povrede odredaba parničnog postupka iz odredbe čl. 354. st. 2. točke 2., 4., 8., 9., 13. i 14. ZPP na koje ovaj drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti na temelju odredbe čl. 365. st. 2. ZPP.
8. Iako to u tužbi izrijekom ne navodi, iz činjeničnih navoda tužbe jasno je da se tužitelj poziva na dosjelost kao pravni temelj stjecanja prava vlasništva predmetnih nekretnina (čl. 114. u vezi s čl. 159. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima („Narodne novine“, broj 91/96., 68/98., 137/99. – Odluka USRH, 22/00. – odluka USRH, 73/00., 129/00., 114/01., 79/06., 141/06., 146/08., 38/09., 153/09., 90/10., 143/12., 152/14., 81/15. – pročišćeni tekst i 94/17.- ispravak pročišćenog teksta, dalje u tekstu: ZVDSP).
9. Dosjelost je stjecanje prava vlasništva neke stvari neprekidnim samostalnim posjedovanjem te stvari kroz zakonom određeno vrijeme. Za stjecanje prava vlasništva dosjelošću se uz opće pretpostavke za stjecanje prava vlasništva (stvar je sposobna biti predmetom stjecanja u vlasništvo i stjecatelj je sposoban tu stvar steći u vlasništvo) traži ispunjenje i posebnih pretpostavki, a to su: a) da stjecatelj ima samostalni posjed stvari određene kakvoće i b) da posjed stvari traje neprekidno zakonom određeno vrijeme.
10. Dakle, da bi se faktična vlast na stvari tj. samostalni posjed mogao na temelju zakona pretvoriti u pravo vlasništva potrebno je da ona dovoljno dugo neprekidno traje. Tako je odredbom čl. 160. st.1. ZVDSP, propisano kako vrijeme potrebno za dosjelost počinje teći onog dana kada je posjednik stupio u samostalni posjed stvari, a završava se istekom posljednjeg dana vremena potrebnog za dosjelost. U vrijeme potrebno za dosjelost uračunava se i vrijeme za koje su prednici sadašnjega posjednika neprekidno posjedovali stvar kao zakoniti, pošteni i istiniti samostalni posjednici, odnosno kao pošteni samostalni posjednici (čl. 160. st.2. ZVDSP).
10.1. Odredbom čl.159. st.1. ZVDSP propisano je kako se dosjelošću stječe vlasništvo stvari samostalnim posjedom te stvari ako taj ima zakonom određenu kakvoću i neprekidno traje zakonom određeno vrijeme, a posjednik je sposoban da bude vlasnikom te stvari. Nadalje odredbom st.2. istog članka određeno je kako samostalni posjednik nekretnine čiji je posjed zakonit, istinit i pošten, stječe je dosjelošću u vlasništvo protekom deset godina neprekidnoga samostalnog posjedovanja, dok je st.3. određeno da samostalni posjednik nekretnine čiji je posjed barem pošten stječe je dosjelošću u vlasništvo protekom dvadeset godina neprekidnoga samostalnog posjedovanja.
11. Poštenim posjednikom se smatra onaj koji kada je stekao posjed stvari (nekretnine), nije znao niti je s obzirom na okolnosti imao dovoljno razloga posumnjati da mu ne pripada pravo na posjed, ali poštenje prestaje čim posjednik sazna da mu pravo na taj posjed ne pripada (čl. 18. st.3. ZVDSP). Posjed se smatra poštenim, osim ako se dokaže suprotno (čl. 18.st.5. ZVDSP).
12. Prema odredbi čl. 388. st. 2. ZVDSP stjecanje, promjena, pravni učinci i prestanak stvarnih prava do stupanja na snagu tog Zakona prosuđuju prema pravilima koja su se primjenjivala u trenutku stjecanja, promjene, prestanka prava i njihovih pravnih učinaka. To znači da će se u svim onim slučajevima kada je pravo vlasništva stečeno do 1. siječnja 1997. pravni temelj stjecanja, a u vezi s tim relevantne činjenice, cijeniti prema propisima koji su do tada bili na snazi.
13. Naime, tužitelj je već na pripremnom ročištu 28. studenog 2025. pojasnio kako predmetne nekretnine nisu unesene u ugovor o darovanju te ugovore o diobi suvlasničke zajednice koji su priloženi uz tužbu, sve iz razloga što u zemljišnoknjižnim i katastarskim evidencijama nisu bile upisane na ime tužitelja odnosno njegovih prednika, ali je upravo na okolnost stjecanja i posjeda predmetnih nekretnina od strane prednika tužitelja te dogovora unutar obitelji prema kojem predmetne nekretnine imaju pripasti tužitelju, predložio saslušanje svjedoka RTŠ, ET, BT i HT te saslušanje parničnih stranaka, koje je dokaze sud odbio zbog pogrešnog pravnog shvaćanja da je tužbeni zahtjev neosnovan već iz razloga što predmetne nekretnine nisu bile predmetom u ugovora o darovanju i ugovora o diobi suvlasničke zajednice. Time je ostvaren žalbeni razlog pogrešnog i nepotpunog činjeničnog stanja na koji osnovano ukazuje tužitelj.
14. Stoga je valjalo uvažiti žalbu tužitelja te pobijanu presudu ukinuti i predmet vratiti prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje temeljem odredbe čl. 370. ZPP.
15. U ponovnom suđenju prvostupanjski sud će radi pravilnog i potpunog utvrđenja činjeničnog stanja provesti dokaz saslušanjem predloženih svjedoka i parničnih stranaka, te će nakon ocjene svih izvedenih dokaza u skladu s čl. 8. ZPP, ponovno odlučiti o osnovanosti tužbenog zahtjeva primjenom mjerodavnih odredaba ZVDSP te donijeti novu, zakonitu odluku.
Pula - Pola, 9. lipnja 2026.
Predsjednik vijeća:
Bruno Franković
