REPUBLIKA HRVATSKA

Županijski sud u Puli – Pola

Kranjčevićeva 8, 52100 Pula-Pola

Poslovni broj: Gž-479/2026-2

R E P U B L I K A  H R V A T S K A

R J E Š E NJ E

Županijski sud u Puli - Pola, u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda i to:

Brune Frankovića, predsjednika vijeća, Biljane Pamić, člana vijeća i suca izvjestitelja te Roberta Fabrisa, člana vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice KŽZ, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], zastupane po punomoćniku Borisu Mazalinu, odvjetniku u Zagrebu, protiv tuženika 1. KŽ, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], 2. AŽ, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], 3. CŽ, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], 4. FŽ, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], kao nasljednicima iza pok. TŽ, svi zastupani po punomoćniku Dražanu Crnkoviću, odvjetniku u Zagrebu, te umješača na strani tuženika Croatia osiguranje d.d., OIB: 26187994862, Zagreb, Vatroslava Jagića 33, radi naknade štete, odlučujući o žalbama tužiteljice i tuženika protiv presude Općinskog suda u Novom Zagrebu, Stalne službe u Samoboru poslovni broj: Pn- 57/2025-5 od 5. veljače 2026., na sjednici vijeća održanoj 9. lipnja 2026.,

r i j e š i o  j e

I Uvažaju se žalbe tužiteljice i tuženika te se ukida presuda Općinskog suda u Novom Zagrebu, Stalne službe u Samoboru poslovni broj: Pn-57/2025-5 od 5. veljače 2026. i predmet vraća sudu prvog stupnja na ponovno suđenje.

II O troškovima žalbenog postupka odlučiti će se u konačnoj odluci.

Obrazloženje

1. Pobijanom presudom suda prvog stupnja odbijen je tužbeni zahtjev tužiteljice da joj tuženici kao nasljednici iza pok. TŽ, iz [adresa], isplate iznos od 10.418,74 EUR, zajedno sa zakonskom zateznom kamatom koje teku na iznos od 1.924,48 EUR od 16. kolovoza 2013. pa do isplate; na iznos od 8.228,81 EUR od 2. prosinca 2014. pa do isplate te na iznos od 265,44 EUR od dana donošenja prvostupanjske presude pa do isplate.

2. Protiv navedene presude pravovremenu, potpunu i dopuštenu žalbu podnosi tužiteljica zbog svih žalbenih razloga iz čl. 353. st.1. Zakona o parničnom postupku. Ističe da je prvostupanjski sud počinio apsolutno bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2 toč. 6. Zakona o parničnom postupku, na način da je nezakonitim postupanjem tužiteljica onemogućena u raspravljanju jer je prvostupanjski sud odlučne činjenice utvrdio samo na temelju pisanog nalaza i mišljenja vještaka mr.sc. Krešimira Bago, dr.dent.med., a da istoga nije pozvao na raspravu radi usmenog saslušanju usprkos tome što je tužiteljica prigovorila pisanom nalazu i mišljenju i predložila da se pozove vještak na raspravu radi razjašnjenja spornih okolnosti. Nadalje, prvostupanjski sud da je odbio i dokazni prijedlog za saslušanje tužiteljice kojeg je predložila već u tužbi, a u obrazloženju pobijane presude su izostali razlozi zbog čega ovaj dokazni prijedlog nije usvojen. Ukazuje da je već u tužbi predložila i da sud službenim putem od tuženika zatraži cjelokupnu dokumentaciju o njezinom liječenju, a koji dokazni prijedlog sud nije usvojio, niti je obrazložio zbog čega isti nije proveden. Ističe da je sud, selektivno i in favorem tuženika grubo povrijedio tužiteljičina procesna prava, te je odbio njezin tužbeni zahtjev navodeći da nije dokazala propust u liječenju, a pri tome odlučne dokazne prijedloge tužiteljice je bez obrazloženja odbio. Navodi da nije dala nikakav, a osobito ne pravno valjani informirani pristanak za obavljanje zahvata vađenja implantata, te da je suprotno utvrđenje prvostupanjskog suda pogrešno. Ukazuje da je vještakinja Zita Blažić – Potočki na ročištu 25. travnja 2019. navela je da posljedice koje su kod tužiteljice nastupile se javljaju u 1% slučajeva iz čega je evidentno da se radi o komplikacijama koje prelaze uobičajene rizike a za koje se odgovara po objektivnoj odgovornosti za štetu. Pobija i odluku o trošku postupka. Predlaže preinačiti prvostupanjsku presudu, a podredno, ukinuti i vratiti prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje. Potražuje trošak žalbenog postupka.

3. Tuženici žalbom pobijaju odluku o trošku postupka sadržanu u točki II. izreke presude zbog pogrešne primjene materijalnog prava. Navode da je odluka o trošku proturječna sama sebi i razlozima presude. Ukazuje da je pravilnom primjenom odredbe čl. 154., st. 1. ZPP trebalo naložiti tužiteljici da tuženicima u cijelosti nadoknadi troškove postupka, a budući da su tuženici u cijelosti uspjeli u sporu. Predlažu uvažiti žalbu, preinačiti pobijanu odluku o trošku, te naložiti tužiteljici da naknadi parnični trošak tuženicima uključujući trošak žalbe.

4. Tuženici su u odgovoru na žalbu osporili žalbene navode tužiteljice te predložiti odbiti žalbu i potvrditi presudu u odluci o glavnoj stvari.

5. Na žalbu tuženika nije odgovoreno.

6. Žalbe su osnovane.

7. Predmet spora je zahtjev tužiteljice da se tuženicima kao nasljednicima pok. TŽ naloži isplatiti joj utužene iznose sa pripadajućom zakonskom zateznom kamatom, na ime naknade neimovinske i imovinske štete koju trpi uslijed nestručne ugradnje zubnih implantanta i krunice, odnosno zbog liječničke pogreške.

8. Prvostupanjski sud je kao nesporne između stranaka utvrdio slijedeće činjenice:

- da je tužiteljici u ordinaciji TŽ tijekom kolovoza 2013. u donjoj čeljusti ugrađen implantat na poziciji zuba 34 a na gornjoj čeljusti na poziciji zuba 15 i 17, te da je ugrađena i umjetna kost sa membranom za pojačanje baze učvršćenih implantata;

- da je šest mjeseci nakon ugradnje implantata izvršena ugradnja trajnih keramičkih krunica 28. ožujka 2014.;

- da je na desnoj strani gornje čeljusti ugrađen most od četiri člana - za zube 14, 15, 16 i 17 a na donjoj čeljusti izrađena je samostalna keramička krunica na postavljeni implantat regije 34;

- da je tužiteljica potpisala Izjavu o pristanku na liječenje;

- da je zahvat platila 14.500,00 kn, te „na ruke“ još 2.000,00 kn;

- da se nekoliko mjeseci nakon zahvata obratila tuženiku, navodeći da joj hrana ostaje između zubnog mesa, te je počela osjećati trnce u donjoj čeljusti, usnicama i jeziku;

- da je na traženje prednika tuženika pribavila potvrdu Stomatološkog fakulteta da nema paradentozu;

- da ju je prednik tuženika uputio na Kliniku za stomatologiju, gdje je nalazom od **.**.2014. prof. ŽŽ utvrdio da je kod tužiteljice došlo do povlačenja sluznice (mukoze) koja je posljedica bukalnog položaja implantanta i nedostatka keratinizirane sluznice;

- da je prednik tuženika u rujnu 2014. pristupio sanaciji na način da je izvadio implantat gore desno na poziciji zuba 17.

9. Nadalje, radi utvrđenja da li je uslijed medicinskog zahvata ugradnje tri implantata, te potom vađenje jednog, tužiteljici povrijeđeno pravo osobnosti na tjelesno i duševno zdravlje te postojanja uzročno posljedične veze između tog zahvata i štete za koju tužiteljica tvrdi da joj je nastala kao posljedica predmetnog zahvata, provedeno je medicinsko vještačenje po vještaku dr. Ziti Blažić Potočki, sudskom vještaku iz područja dentalne medicine, spec. dentalne i oralne patologije s parodontologijom i vještaku mr.sc.Krešimiru Bago dr.dent.med, te saslušanjem svjedoka dr. med. GŽ, paradontologa, na temelju kojih dokaza su utvrđene slijedeće činjenice:

-da je protetski nadomjestak ugrađen na vrijeme u odnosu na ugradnju implantata odnosno nakon 6 mjeseci;

-da je kod tužiteljice došlo do povlačenja zubnog mesa što je isključivo stvar estetike a nema utjecaj na zdravlje;

- da je kod tužiteljice implantat postavljen bukalno što znači više prema obrazu odnosno usnici, a što je diktirala kost;

- da je predložena ugradnja novog mosta a sve zbog estetskih razloga, dok kod tužiteljice nije postojala upala ili drugi zdravstveni problem;

- da je uvidom u medicinsku dokumentaciju utvrđeno da je izvađen samo jedan implantat i to u regiji 17 (od ukupno postavljena 3 implantata, od toga dva u gornjoj čeljusti i jedan u donjoj);

- da je vađenje izvršeno na zahtjev i inzistiranje tužiteljice, koja je tražila skidanje mosta i vađenje implantata 17 jer je tvrdila da je „smješten previsoko u odnosu na zubno meso“, iako isto ne proizlazi iz medicinske dokumentacije niti iz povijesti bolesti prof. GŽ te da iz medicinske dokumentacije, nije bilo indikacije da se dotični implantat 17 vadi;

- da je zbog vađenja implantata i protoka vremena od 10 godina nemoguće vještačiti da li je on bio dobro postavljen kao i zbog manjkavosti medicinske dokumentacije u konkretnom slučaju;

- da je vještakinja Zita Blažić-Potočki provela klinički pregled i razgovor s tužiteljicom, te je ustvrdila da je implantat izvađen isključivo na zahtjev tužiteljice a ne zato što je bio loše ili pogrešno postavljen te da je dr. TŽ pristao na vađenje implantata na njezin zahtjev, jer prema mišljenju vještaka "stomatolog čini sve da bi pacijent bio zadovoljan";

- da je tužiteljica iz osobnih razloga odbijala anesteziju tijekom cijelog procesa, no da je ugradnju implantata moguće odraditi bez anestezije ali vađenje ne, stoga je tužiteljica naposljetku prilikom vađenja implantata 17 ipak uzela anesteziju;

- da je nakon vađenja implantata i izrađenog provizorija na zubu 14 i 15 pacijentica naručena na ponovnu ugradnju implantata u regiji 17 za 3 mjeseca, i nakon toga izradu novog protetskog nadomjeska, sve u garancijskom roku i bez dodatnog plaćanja, no ista više nije došla kod prednika tuženika;

- da osim izjave tužiteljice o trnjenju u donjoj čeljusti, usnicama i jeziku nema dokaza u vidu medicinske dokumentacije tim više jer je tužiteljici izvađen implantat u području stražnjeg dijela gornje čeljusti, te je anatomski malo vjerojatno da bi postojale komplikacije tog tipa u području donje čeljusti, usnice ili jezika;

- da iz medicinske dokumentacije ne proizlazi uzročno posljedična veza između komplikacija koje navodi tužiteljica i ugradnje implantata odnosno radnje tuženika;

-da nema medicinske dokumentacije o tome da bi tužiteljica od ugradnje 2013. do uklanjanja implantata 2014., odnosno i kasnije tražila pomoć u otklanjanju eventualnih bolova kod tuženika ili u bilo kojoj drugoj ordinaciji;

- da su povrede prava osobnosti isključivo voljne uzrokovane željom za estetskim poboljšanjem, pa je u tom smislu životna aktivnost mogla biti reducirana prvih 7 dana zbog uzimanja mekane kašaste hrane kroz taj period; da su strah i nelagoda obično prisutni radi samog dolaska na oralno-kirurški zahvat; da je tužiteljica trpila bol prilikom vađenja implantata bez anestezije koju nije prihvatila, dok je strah tužiteljice moguć prilikom vađenja implantata, a naruženje vještaci nisu utvrdili, niti o tome postoje medicinski zapisi, te da kod ovih zahvata obično nema naruženja.

10. Na temelju takvih činjeničnih utvrđenja prvostupanjski sud zaključuje da kod tužiteljice nisu utvrđene povrede zdravlja a posebno ne kao posljedica radnji prednika tuženika pa da posljedično tomu nisu ispunjeni uvjeti iz odredbe čl. 1100. st. 1. i 2. Zakona o obveznim odnosima - „Narodne novine“ broj: 35/05., 41/08., 125/11. - dalje: ZOO), za dosuđenje pravične novčane naknade.

11. Ispitujući pobijanu presudu u granicama žalbenih navoda žalitelja, a pazeći pri tome – dodatno po službenoj dužnosti na bitne povrede odredbi parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 2., 4., 8., 9., 11., 13. i 14. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj: 53/91., 91/92., 58/93., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 02/07., 84/08., 123/08., 57/11., 148/11. – pročišćeni tekst, 25/13., 28/13., 89/14. –dalje: ZPP) koji se u konkretnom slučaju primjenjuje na temelju čl. 117. st. 1. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o parničnom postupku („Narodne Novine“ broj: 70/19.) i na pravilnu primjenu materijalnog prava na temelju čl. 365. st.2. ZPP, ovaj sud nalazi da su u postupku koji je prethodio donošenju pobijane presude, kao i pri njezinu donošenju, počinjene bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 6. ZPP, na koju osnovano ukazuje tužiteljica te iz čl. 354. st.2. toč.11. ZPP na koju ovaj sud pazi po službenoj dužnosti.

12. Naime, prvostupanjski sud je odlučne činjenice za zaključak o neosnovanosti tužbenog zahtjeva utvrdio i na temelju pisanog nalaza i mišljenja vještaka mr.sc. Krešimira Bago dr.dent.med. bez da je istoga pozvao na raspravu radi usmenog saslušanja iako je tužiteljica na ročištu 11. studenog 2025. prigovorila nalazu i mišljenju smatrajući kako vještak nije smio koristiti prethodna vještačenja prilikom donošenja mišljenja kao i iz razloga što njegovom nalazu nedostaje opis tijeka liječenja i obrazloženje poduzetih zahvata te je predložila istoga pozvati na ročište radi dopune nalaza i mišljenja.

12.1. Prvostupanjski sud je odbio prijedlog tužiteljice za saslušanje vještaka uz obrazloženje da je od dostave nalaza i mišljenja strankama na očitovanje, pa do glavne rasprave proteklo više od godine i pola dana, te da su i sud i suprotna strana smatrali da na nalaz tužiteljica nema primjedbi.

12.1. Iako je točno da se tužiteljica prema rješenju suda od 8. travnja 2024. nije u ostavljenom roku od 30 dana očitovala na nalaz vještaka mr.sc. Krešimira Bago dr.dent.med., propuštanje stranke da se u određenom roku očituje na nalaz vještaka ne dovodi do gubitka prava stranke da zahtjeva izvođenje dokaza saslušanjem vještaka na raspravi radi ostvarivanja načela kontradiktornosti i neposrednosti te radi postavljanja pitanja i traženja potrebnih razjašnjenja nalaza i mišljenja.

12.3. Naime, prema odredbi čl. 260. ZPP će sud odrediti hoće li vještak iznijeti svoj nalaz i mišljenje samo usmeno na raspravi ili ih podnijeti i u pisanom obliku prije rasprave. Sud će odrediti rok za podnošenje nalaza i mišljenja u pisanom obliku, a vještak mora uvijek obrazložiti svoje mišljenje.

12.4. I prema ustaljenom pravnom shvaćanju Vrhovnog suda Republike Hrvatske zauzetom u nizu odluka (primjerice broj Rev-78/2022 od 23. veljače 2022., Rev- 1002/2023 od 24. siječnja 2024. i dr.), stranka je onemogućena u raspravljanju u situaciji kad sud prvog stupnja propusti pozvati vještaka na glavnu raspravu te ga saslušati u pogledu konkretno iznesenih prigovora na pisani nalaz i mišljenje vještaka. Svrha usmenog iznošenja nalaza i mišljenja vještaka jest da se time omogući strankama da se postavljanjem pitanja vještaku razjasne prigovori i primjedbe na vještakov nalaz i mišljenje, što sud tužiteljici u ovom slučaju nije omogućio.

12.5. Naime, sud je dužan voditi računa da se postupak provede bez odugovlačenja, u razumnom roku i sa što manje troškova (čl. 10. ZPP) međutim, ne na štetu prava stranaka na raspravljanje. Iz naprijed navedenog proizlazi da tužiteljica osnovano ističe da je onemogućena u raspravljanju pred sudom, s time što je sud odluku o odbijanju tužbenog zahtjeva donio i na temelju nalaza i mišljenja vještaka na koji je tužiteljica iznijela prigovore koje sud nije dostavio vještaku na očitovanje niti je vještak o iznesenim prigovorima saslušan na glavnoj raspravi, slijedom čega je počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz odredbe čl. 354. st. 2. toč. 6. ZPP.

13. Nadalje, tužiteljica osnovano u žalbi navodi da joj je i odbijanjem dokaznog prijedloga za njezino saslušanje onemogućeno raspravljanje o odlučnim činjenicama. Naime, tužiteljica je već u tužbi predložila svoje saslušanje kao stranke, no prvostupanjski sud taj dokaz nije proveo niti je dao valjane razloge zbog kojih ga smatra nepotrebnim. Pritom je iz nalaza i mišljenja vještakinje Zita Blažić-Potočki razvidno da je dio njezinih zaključaka utemeljen na podacima dobivenim iz osobne anamneze koju je dala tužiteljica, osobito u pogledu tvrdnje da su zahvat ugradnje implantata i njegovo kasnije vađenje obavljeni bez anestezije na zahtjev tužiteljice te da je upravo tužiteljica zahtijevala vađenje implantata. Budući da je tužiteljica tijekom postupka osporavala takve navode, ističući pritom i da nije bila informirana o činjenici vađenja implantata te da je zahvat izveden bez informiranog pristanka, radilo se o spornim i za odluku relevantnim činjenicama o kojima nije bila saslušana. U takvim okolnostima odbijanjem izvođenja dokaza saslušanjem tužiteljice nije joj omogućeno da se očituje o činjenicama koje su bile od značaja za nalaz i mišljenje vještakinje i konačnu odluku suda, čime je ostalo i nepotpuno utvrđeno činjenično stanje.

14. Tužiteljica također, osnovano ukazuje i na propust prvostupanjskog suda da pribavi medicinsku dokumentaciju kojom raspolažu tuženici iako je već u tužbi predložila da se predniku tuženika naloži dostava cjelokupne medicinske dokumentacije koja se odnosi na njezino liječenje. Uz nalaz vještaka dr.sc. Zite Blažić-Potočki priložen je karton protetskih radova za tužiteljicu (str. 85 spisa, koji je očito sama vještakinja pribavila) međutim, kako prvostupanjski sud o dokaznom prijedlogu tužiteljice nije odlučio, ostaje nejasno da li pored kartona protetskih radova tuženici eventualno raspolažu i s drugom, dodatnom medicinskom dokumentacijom vezano za zahvat i liječenje tužiteljice. Osim toga, nejasno je iz kojih je razloga prvostupanjski sud smatrao da se medicinsko vještačenje može provesti i da se na njemu mogu temeljiti činjenični zaključci, iako nije pribavljena cjelokupna medicinska dokumentacija relevantna za predmet spora pa je time počinjena i bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP na koju povredu ovaj sud pazi po službenoj dužnosti.

15. Nadalje, prvostupanjski sud u točki 16. obrazloženja navodi da vještačenje prof. dr. sc. UŽ ne prihvaća kao stručno, dok u točki 25. obrazloženja zaključak o neosnovanosti tužbenog zahtjeva temelji na rezultatima „provedena tri vještačenja“, dakle, i na navedenom vještačenju. Takvi su razlozi međusobno proturječni, zbog čega nije jasno na kojim je dokazima sud utemeljio svoje odlučne činjenične zaključke, a čime je također počinjena već navedena bitna povreda iz odredbe čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP.

16. Žalbeni navodi tužiteljice da je u konkretnom slučaju odgovornost tuženika za štetu objektivna iz razloga što posljedice koje su kod tužiteljice nastupile predstavljaju komplikacije koje prelaze uobičajene rizike, nisu osnovani. Naime, prema pravnom shvaćaju ovog suda sama okolnost što se određene komplikacije nakon medicinskog zahvata, pa tako i nakon ugradnje implantata, pojavljuju kod malog postotka pacijenata ne predstavlja osnovu za zaključak o postojanju objektivne odgovornosti. Pružanje zdravstvene zaštite u konkretnom slučaju ne predstavlja opasnu djelatnost u smislu odredaba obveznog prava koje uređuju objektivnu odgovornost. Stoga se osnovanost zahtjeva za naknadu štete ne može temeljiti isključivo na činjenici nastupa takve komplikacije, već je za ocjenu postojanja odgovornosti potrebno utvrditi postoje li i druge zakonom propisane pretpostavke odgovornosti za štetu.

17. Slijedom izloženog, valjalo je na temelju čl. 369. st. 1. ZPP ukinuti prvostupanjsku presudu kako je odlučeno pod točkom I izreke ovog rješenja i predmet vratiti prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

18. U nastavku postupka prvostupanjski sud otkloniti će ove ukazane mu bitne povrede odredaba parničnog postupka, pozvati će vještaka mr.sc. Krešimira Bagu dr.dent.med na ročište radi usmenog očitovanja na pitanja i prigovore tužiteljice s time da će prethodno od tuženika zatražiti dostavu cjelokupne medicinske dokumentacije o liječenju tužiteljice kojom raspolaže, saslušati će parnične stranke, te će nakon toga pažljivom ocjenom svih provedenih dokaza u skladu s odredbom čl. 8. ZPP, kao i ostalih žalbenih razloga žalitelja te cijeneći pri tome i navedena shvaćanja ovog drugostupanjskog suda, donijeti novu u skladu sa odredbom čl. 338. st. 4. ZPP pravilno obrazloženu presudu.

19. S obzirom na to da je pobijana presuda ukinuta, valjalo je ukinuti i odluku o troškovima postupka, o kojima će se, kao i o troškovima povodom pravnog lijeka, odlučiti u konačnoj odluci (čl. 166. st. 3. ZPP) pravilnom primjenom odredbe čl. 154. ZPP, vodeći računa o uspjehu stranaka u sporu.

Pula - Pola, 9. lipnja 2026.

Predsjednik vijeća:

Bruno Franković