Republika Hrvatska

Županijski sud u Zagrebu

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

Poslovni broj Gž Zk-384/2024-3

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Zagrebu, kao sud drugog stupnja, u vijeću sastavljenom od sudaca tog suda Milene Frankić, kao predsjednika vijeća, Gordane Bošković Majerović kao člana vijeća i suca izvjestitelja i Vlaste Mrzljak, kao člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja OPĆINE LOVRAN, Lovran, Šetalište Maršala Tita 41, OIB: 38513636075, koju zastupa punomoćnik Darijan Dundović, odvjetnik u Rijeci, protiv tuženice ZZ, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], koju zastupa punomoćnik Senad Vuković, odvjetnik u Rijeci, radi ispravka upisa u zemljišnoj knjizi, odlučujući o žalbi tužitelja protiv presude Općinskog suda u Rijeci, Stalna služba u Opatiji poslovni broj P-2719/2023-8 od 11. srpnja 2024., u sjednici vijeća održanoj dana 9. lipnja 2026.,

p r e s u d i o  j e

Odbija se žalba tužitelja kao neosnovana te se potvrđuje presuda Općinskog suda u Rijeci, Stalna služba u Opatiji poslovni broj P-2719/2023-8 od 11. srpnja 2024. u pobijanoj točki I. izreke, te dijelu točke II. izreke, kojim je tužitelju naloženo naknaditi tuženici parnični trošak u iznosu od 5.437,50 eur, u roku od 15 dana.

Obrazloženje

1. Presudom Općinskog suda u Rijeci, Stalna služba u Opatiji citiranom u izreci odlučeno je:

„I Odbija se tužbeni zahtjev tužiteljice Općine Lovran koji glasi:

„1. Nalaže se zemljišnoknjižnom odjelu Općinskog suda u Rijeci-Stalna služba u Opatiji da izvrši brisanje ispravak postojećeg upisa u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] na način da u listu A,B,i C ispravno treba stajati:

A

Posjedovnica

Zkt.I

grč.84/1 gradilište i dvorište 210 m2

Zkt. II

Stambena zgrada sagrađena na grč.84/1

B

Vlastovnica

Zk. tijelo I-1.udio 1/1

1.Društveno vlasništvo

Zk. tijelo II-1.udio 1/1

1.Društveno vlasništvo

Zk. tijelo II-2.udio 0/0

-izuzeto iz nacionalizacije:

Jedan višesobni stan u visokom prizemlju i 1 katu u lijevom krilu zgrade čiji je vlasnik:

#KZ, [adresa].

#ZZ, [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj] ZZ, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa]

C

1.1Na Zk tijelo I, udio pod rednim brojem 1.

Uknjiženo pravo korištenje u smislu čl. 37 ZON-a.“

II. Nalaže se tužiteljici Općini [adresa] da plati parnični trošak tužene ZZ u iznosu od 5.437,50 Eur, u roku od 15 dana, a odbija se tužena sa preostalim dijelom zatraženog parničnog troška.“

2. Protiv točke I. navedene presude, te dijelu točke II. kojim je obvezana na isplatu parničnog troška, tužiteljica je podnijela žalbu zbog svih zakonskih razloga iz čl. 353. st. 1. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine br. 53/91, 91/92, 112/99, 117/03, 88/05, 84/08, 123/08, 57/11, 25/13, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23 – dalje: ZPP), koji se u ovom predmetu primjenjuje na temelju čl. 91. Zakona o zemljišnim knjigama (Narodne novine br. 91/96, 114/01, 100/04, 107/07, 152/08, 55/13, 60/13, 108/17, dalje: ZZK) s prijedlogom da se presuda preinači u smislu žalbenih navoda, odnosno ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje a tužiteljici dosude parnični troškovi uvećani za troškove žalbe.

3. Tuženica nije odgovorila na žalbu.

4. Žalba nije osnovana.

5. Ispitujući pobijanu presudu u smislu čl. 365. st. 2. ZPP, ovaj sud je utvrdio da ista nije opterećena bitnim povredama odredaba čl. 354. st. 2. t. 2., 4., 8., 9., 13. i 14. ZPP, na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti, kao niti ona iz čl. 354. st. 2. t. 11. ZPP, na koju se ukazuje u žalbi. Presuda sadrži valjane razloge o odlučnim činjenicama, kako će biti nastavno obrazloženo.

6. U predmetnom postupku tužitelj tvrdi da je u zemljišnim knjigama tuženica greškom zemljišnoknjižnog odjela suda uknjižena kao vlasnik cijele nekretnine, a stvarni je vlasnik tužiteljica, te je rješenjem prvostupanjskog suda posl. br. Z - 12563/17 od 13. lipnja 2017. odbijen prijedlog za ispravak zemljišnih knjiga kao neosnovan. Tužiteljica tvrdi da je tuženica kupila samo jedan stan u visokom prizemlju, dok je tužiteljica po prednicima vlasništvo nekretnine stekla pravomoćnošću odnosno konačnošću odluke upravne vlasti, odnosno pravo upravljanja kao stvarno pravno ovlaštenje na nekretnini u društvenom vlasništvu, na temelju čl. 20. st. 2. Zakona o osnovnim vlasničkopravnim odnosima (NN br. 53/91, dalje: ZOVO).

7. U predmetnom postupku Općinski sud u Rijeci, Stalna služba u Opatiji donio je presudu pod posl.br. P-1868/2017-44 dana 26. svibnja 2022, kojom je odbio tužbeni zahtjev, a povodom žalbe tužiteljice Županijski sud u Zagrebu pod posl.br. Gž Zk- 35/2022-2 19. rujna 2023. donio je rješenje kojim je ukinuo presudu i vratio predmet na ponovno suđenje. Iz ukidne odluke proizlazi da drugostupanjski sud ne prihvaća zaključak suda prvog stupnja da je osnovan prigovor pomanjkanja aktivne legitimacije, te da je protekao prekluzivni rok od tri godine za podnošenje ove tužbe, jer je riječ o tužbi za ispravak pogrešnog upisa propisanoj čl. 117 ZZK, stoga je tužitelj aktivno legitimiran obzirom je od zemljišnoknjižnog suda upućen u parnicu. To što zemljišnoknjižni sud nije odredio primjereni rok za podnošenje tužbe da ne može ići na štetu stranke. Nadalje, prvostupanjski sud u obrazloženju pobijane presude (točka 11) ne navodi da li su se pogreške desile prilikom prijenosa upisa iz zemljišne knjige u BZP i je li se tom prilikom postupalo po pravilima o prenošenju upisa, na koje činjenice se pozvala tužiteljica u svojoj tužbi. Zbog pogreške prilikom prijenosa upisa iz zemljišne knjige u BZP postoje posebne odredbe čl. 206 – 207 ZZK koje su mjerodavne u takvom slučaju, a primjenu istih prvostupanjski sud da nije raspravio o predmetu spora. Nadalje, obzirom da je pogreška učinjena 2006., a da se tuženica upisala u zemljišnim knjigama 2011. prilikom donošenja odluke u ovom predmetu potrebno da je imati u vidu i odredbu čl. 207 st. 2 ZZK.

8. Prvostupanjski sud je tužbeni zahtjev odbio uz obrazloženje, da tužbeni zahtjev iz predmetne tužbe ima sadržaj kao da je istoj prethodio zemljišnoknjižni postupak radi pogreške u upisu koji se vodi temeljem odredbe čl. 117 ZZK-a. Tijekom zemljišnoknjižnog postupka ovdje tužiteljica je u podnesku od 30. studenog 2016. (2. prosinca 2016., list 71 spisa) predlagala da sud donese odluku o prijedlogu koji traži u ovom parničnom postupku. Sud nije donio u zemljišnoknjižnom postupku odluku o tom prijedlogu, a ovdje tužiteljica nije tražila da sud dopuni odluku i odluči i o ovom prijedlogu. Stoga prvostupanjski sud zaključuje da bi se imalo smatrati da je taj zahtjev povučen, a temeljem odredbi čl. 339 st. 2 ZPP-a, a u svezi s čl. 91 ZZK-a. Također smatra da je tužiteljica u ovom postupku neosnovano navela u zemljišnoknjižnom postupku da prijedlogom od 2.12.2016., odnosno tužbenim zahtjevom sužava raniji prijedlog za pojedinačni ispravni postupak, a da se radi o dva različita prijedloga za koji se vode drugačiji zemljišnoknjižni postupci.

9. Pogreška u upisu se ispravlja kada je upis u zemljišnu knjigu različit od sadržaja naloga u rješenju o upisu, tj. kad je došlo do pogreške u izvršenju upisa (čl. 116 i čl. 117 st. 1 ZZK-a). Odredbom čl. 117 st. 3 ZZK propisano je da će, ukoliko ne dođe do sporazuma o ispravku pogrešnog upisa, zemljišnoknjižni sud odbiti prijedlog za ispravak pogrešnog upisa. Stranke koje zahtijevaju ispravak uputiti će se na parnicu te će im se odrediti rok od 30 dana za podnošenje tužbe za ispravak, koji teče od dana pravomoćnosti rješenja. Dakle, protiv rješenja o odbijanju prijedloga za ispravak pogrešnog upisa dopuštena je žalba, a određen je rok u kojem stranka treba pokrenuti parnicu (zakonski rok).

10. Odredba čl. 197 st. 1 ZZK-a određuje da tužbu za ispravak upisa u zemljišnu knjigu pokretanjem parnice ili drugog postupka pred nadležnim tijelom (tužba za ispravak) imaju pravo :- osoba čijim prijavama ili prigovorima zemljišnoknjižni sud nije u cijelosti ili djelomično udovoljio u ispravnom postupku, -osobe čiji je upis ili prvenstveni red upisa odlukom donesenom u ispravnom postupku zemljišnoknjižni sud naredio izmijeniti, nadopuniti ili izbrisati. Prema st. 2 istog članaka pravo tužbom zahtijevati ispravak prestaje protekom rokova određenih tim zakonom za podizanje brisovne tužbe, s tim da trogodišnji rok počinje teći od časa provedbe spornog upisa, odnosno otkad je dostavljeno rješenje o odbijanju prijave ili prigovora. Prema stavku 3) na tužbu za ispravak na odgovarajući se način primjenjuju pravila po kojima se u slučaju brisovne tužbe štite osobe koje su postupale s povjerenjem u potpunost i istinitost zemljišnih knjiga.

11. Dakle, iz citirane odredbe prvostupanjski sud je smatrao da proizlazi i da je tužiteljici proteklo vrijeme u kojem je mogla podnijeti predmetnu tužbu za ispravak, kao i da nema aktivnu legitimaciju. Naime, kako je naprijed bio utvrdio da se ima smatrati da prijedlog za ispravak pogrešnog upisa nije ni podnesen (presumirano povlačenje kada se nije tražilo donošenje dopunskog rješenja u predmetu Z - 12563/17), pa da ona nije osoba čijem prijedlogu zemljišnoknjižni sud nije udovoljio.

12. Nadalje, od upisa za koji se zahtijeva ispravak je prošlo puno više od 3 godine (on je nastao 2006.) do dana podnošenja tužbe (2017.). Ovdje tužena je na temelju kupoprodajnog ugovora iz 2011. upisala svoje pravo vlasništva s povjerenjem u zemljišnu knjigu. Nekretnina koju je kupila je bila izuzeta iz nacionalizacije, nije bila podruštvovljena.

13. No, prema zaključku drugostupanjskog suda iz citirane, ukidne odluke je neosnovan zaključak da tužiteljica ne bi imala aktivnu legitimaciju, jer je ona od zemljišnoknjižnog suda upućena na pokretanje parničnog postupka za ispravak pogrešnog upisa, te je ovo tužba za ispravak pogrešnog upisa propisana čl. 117 ZZK.

14. Nadalje prvostupanjski sud obrazlaže da tužiteljica nije presumirana vlasnica predmetne nekretnine, jer bi mogla biti, da je i dokazala, vlasnica dijela i to onog nacionaliziranog. Iz dokumentacije koja prileži spisu proizlazi da nacionalizirani dio, tj. jedan dio nekretnine kč. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] je prodan i HZ, za dio nekretnine postoji pravomoćna presuda prvostupanjskog suda posl. br. P-4185/215- 33 od 13. siječnja 2017. u kojoj je o vlasništvu dijela predmetne nekretnine odlučivano i utvrđeno da ista nije vlasnica (jedno spremište i poslovni prostor). Stoga sud zaključuje da već iz naprijed navedenog proizlazi da je neosnovana tvrdnja tužiteljice da je prijepor cijeli u njenom vlasništvu.

15. Sud nije u ovom postupku proveo dokaz građevinskim vještačenjem smatrajući da je taj dokaz suvišan, jer iz priležeće dokumentacije u spisu P-4185/2015 proizlazi neosnovanost zahtjeva. Ovo je postupak koji se odnosi na provedeni upis, a ne na utvrđivanje što u naravi predstavlja nekretnina na koju se odnosi upis u zemljišnu knjigu. Nije proveden ni dokaz saslušanjem svjedoka KZ jer je dokumentacija koja se odnosi na ono što je prodao tuženoj nesporna, kao i ona koja se odnosi na njegovu kupoprodaju od ranije vlasnice.

16. Iz rješenja Komisije za nacionalizaciju pri NOO Opatija broj 102/1959-2 od 28. prosinca 1961.(koje se nalazi u spisu P-4185/2015), razvidno je da se na osnovu propisa čl. 54 Zakona o nacionalizaciji najamnih zgrada i građevinskih zemljišta (Sl. list FNRJ dr. 52/58) i čl. 27, 36 – 41 Uredbe o postupku za provođenje nacionalizacije najamnih zgrada i građevinskog zemljišta (Sl. FNRJ br. 4/1959), donosi rješenje da su s danom 26. prosinca 1958. godine, tj. s danom stupanja na snagu Zakona o nacionalizaciji najamnih zgrada i građevinskog zemljišta postale društveno vlasništvo taksativno navedene nekretnine slovima od a) do d). U točki 2 izreke ovog rješenja odlučeno je da se izuzima od nacionalizacije i ostavlja u vlasništvo DZ lijevo krilo zgrade u [adresa], kat. čest. br. [katastarska čestica] u zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], tj. zgrade navedene pod točkom Ia), koji da se dio sastoji od jednog višesobnog stana u visokom prizemlju i I. katu, kao poseban dio navedene nacionalizirane zgrade, sa nus prostorijama. Iz obrazloženja ovog rješenja razvidno je da se utvrdilo na temelju izvatka iz zemljišne knjige, te podataka pribavljenih na licu mjesta da se predmetna zgrada, navedena u izreci Ia) sastoji od visokog prizemlja i I kata. U desnom krilu ove zgrade u prizemlju, odnosno visokom prizemlju da se nalazi sada gostiona "Velebit" sa skladištima, koja ima ukupno pet prostorija u ukupnoj površini od 102 m2. U suterenu da se nalazi magazin u površini od 36 m2, koji da koristi poljoprivredna zadruga Lovran. U I katu na desnom krilu zgrade nalazi da se jedan trosobni nekomforni stan. U lijevom krilu zgrade nalazi da se faktično samo jedan višesobni stan, jer ima samo jedan glavni ulaz. U tom visokom prizemlju da se nalazi kuhinja i tri prostorije, te iz tog visokog prizemlja vode drvene stepenice na I kat tog lijevog krila zgrade, koji se sastoji od tri sobe i nus prostorija. Sve ove prostorije da su vrlo male i bez komfora. Dakle, u preostalom dijelu koji nije stan, sada tužene, je nacionalizirana u cijelosti predmetna najamna stambena zgrada.

16.1. Također je iz ovog rješenja razvidno da je isto doneseno nakon donošenja rješenja Kotarske komisije za nacionalizaciju pri NOK Rijeka broj N1994/1-1960 od 30. rujna 1960. godine, kojim je bilo poništeno prvostepeno rješenje ove Komisije od 28. prosinca 1959. godine broj 102/59. Ovo rješenje iz 1961. godine između ostalog imalo se dostaviti i Stambenoj zajednici u Lovranu.

16.2. Iz rješenja Komisije za nacionalizaciju pri NOO Opatija broj 102/1959 od 28. prosinca 1959. (koje se nalazi u spisu P-4185/2015), razvidno je da je nekretnina k.č.

84/1 upisana u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] postala društveno vlasništvo, a iz obrazloženja da se sastoji predmetna najamna stambena zgrada od tri stana, s time što je jedan dvosobni i dva trosobna, a u prizemlju da se nalazi poslovna prostorija gostiona "Velebit" sa skladištem, koja ukupno ima pet prostorija u površini od 102 m2, te da postoji i jedan magazin u površini od 36 m2, koji koristi Poljoprivredna zadruga Lovran.

Proizlazi iz oba rješenja o nacionalizaciji da su njima detaljno opisivane samo etaže, tj. pojedini stanovi i poslovni prostori, a ne i npr. spremišta.

17. Iz povijesnog vlasničkog lista za nekretnine upisane u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] razvidno je da su u ovom ulošku prvotno bile upisane čestice 84/1, kuća stanovanja i dvorište, zatim čestica 84/2, sa kasnije upisanom kulturom garaža – spremište. 1977. godine gr.č. 84/2 je prenesena u drugi zk. uložak. 1960. godine je upisano društveno vlasništvo na osnovu rješenja Odjela za financije NO Općine Opatija br. 04 -583/18/9 od 05. studenog 1959. godine na osnovu kojeg se i dijelilo jedinstveno zk. tijelo na zemljište bez zgrade kao zk. tijelo I, te zgradu bez zemljišta kao zk. tijelo II, tada je bilo upisano društveno vlasništvo u zk. tijelu I, a kao korisnik je bila upisana DZ. Taj upis je bio poništen, a 09. travnja 1962. godine na temelju rješenja Komisije za nacionalizaciju br. 102/59-2 od 28. prosinca 1961. godine uknjiženo je pravo vlasništva na zk. tijelo II kao društveno vlasništvo, a zabilježeno je da je izuzeto od nacionalizacije lijevo krilo zgrade koje se sastoji od jednog višesobnog stana u visokom prizemlju i prvom katu čiji da je vlasnik DZ. 1981. godine upisan je kao vlasnik stana izuzetog od nacionalizacije KZ na temelju kupoprodajnog ugovora od 01. rujna 1980. godine. U spisu na strani 35 je i izvadak iz zemljišne knjige koji je izdan nakon stjecanja vlasništva EZ, pa je tako upisano u zk. tijelu I gr. č. 84/1 gradilište i dvorište u društvenom vlasništvu, te ZKT II stambena zgrada na gr.č. 84/1 u društvenom vlasništvu, a upisano je i da je izuzet od nacionalizacije jedan višesobni stan u visokom prizemlju i prvom katu, u lijevom krilu zgrade sagrađeno na gr.č. 84/1, čiji je vlasnik KZ. U teretnom listu za zk. tijelo I upisano je da je uknjiženo pravo korištenja u smislu čl. 37 ZOV -a. Temeljem kupoprodajnog ugovora od 28. listopada 2011. godine sklopljenog sa KZ ZZ je sada upisana kao vlasnica nekretnine u 1/1 dijela, a postoji upis pod br. 4.1. da je izuzet od nacionalizacije jedan višesobni stan u visokom prizemlju u prvom katu u lijevom krilu zgrade, čiji je vlasnik ZZ.

18. U pravu je tužiteljica kada navodi da je pogrešno rješenje Z-4502/06 od 27. rujna 2006. (list 118-119 spisa P-4185/2015), a koje je doneseno prilikom preoblikovanja zemljišne knjige, po službenoj dužnosti, a prema čl. 221 st. 2 ZZK određuje se spajanja prvog i drugog zk. tijela, odnosno upis KZ kao vlasnika cijele nekretnine gr.č. 84/1. Ovo rješenje nije doneseno u postupku preoblikovanja u bazu zemljišnih podataka (BZP) koji se uopće nije provodio za k. o. [katastarska općina], ni do današnjeg dana. Prema odredbi čl. 224 st. 1 ZZK rokovi od 3 godine za podnošenje brisovne tužbe iz čl. 123 Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima i čl. 129 ovog Zakona teku od dana stupanja na snagu ovog Zakona.

19. Zbog utvrđenja činjeničnog stanja sud je izvršio uvid neposredno u zemljišnu knjigu i evidenciju zemljišnoknjižnog odjela Stalne službe u Opatiji koji je izdao i izvadak iz zemljišne knjige (samo za internu uporabu), u kojem su vidljive i plombe koje su brisane (list 164-171 spisa). Iz istog je utvrđeno da rješenje pod brojem Z- 4502/2006 nije nikada provedeno. Stoga proizlazi da se greška dogodila kada se iz zemljišne knjige vršio prijenos u zemljišnu knjigu u elektroničkom obliku (EOP). Ovo stoga što se u zemljišnoj knjizi (teško se isčitava u preslici vlasničkog lista, a iz zemljišne knjige je razvidno) isčitava da se počela voditi u el. obradi za ovaj zk. uložak od 20. ožujka 2006., dakle prije nego je doneseno rješenje pod brojem Z - 4502/06. Očito se pogreška nije uočila pa se nije ispravila po osnovi čl. 118 i 119 ZZK-a, a što je bilo moguće prema odredbi čl. 6 Pravilnika o izmjenama i dopunama Pravilnika o unutarnjem ustroju, vođenju zemljišnih knjiga i obavljanju drugih poslova u zemljišnoknjižnim odjelima sudova (zemljišnoknjižnog poslovnika) (Narodne novine 14/2005).

20. Zato prvostupanjski sud zaključuje, da bi u ovoj situaciji jedino bilo moguće ispraviti ovu grešku da se pravovremeno podnijela brisovna tužba od aktivno legitimirane osobe, a što tužba u ovom postupku nije.

21. Uzgredno se i navodi da tužiteljica se u ovom predmetu poziva na dokumentaciju dostavljenu u predmetu P-4185/2015, tvrdi da iz iste proizlazi njena aktivna legitimacija i vlasništvo stečeno Zakonom. Dostavlja u ovom predmetu Ugovor o zakupu od 1.3.1967. koji je već sud cijenio u predmetu P -4185/2015. Upravo iz dostavljene dokumentacije sud je utvrdio da tužiteljica nije dokazala vlasništvo na tamo prijepornim dijelovima kč. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], pa bi sad bilo nelogično da se ista cijeni kao ona koja dokazuje pravo raspolaganja, korištenja i upravljanja ovdje cijele nekretnine. Iz predmeta Z-12563/17, RZ-46/16 i provedenog geodetskog vještačenja utvrđeno je da se dijelovi zgrade na kojoj tužiteljica tvrdi da je vlasnica nalaze i na dvije druge čestice, pa bi bilo nemoguće cijeniti dokumentaciju o raspolaganju i upravljanju zgradom, a da se ne zna na koje čestice se ona odnosi.

22. Osim navedenog se u obrazloženju prvostupanjske presude navodi da odredba čl. 77. Zakona o naknadi za imovinu oduzetu za vrijeme jugoslavenske komunističke vladavine (Narodne novine br. 92/96, 39/99, 42/99, 92/99, 43/00, 131/00, 27/01, 65/01,118/01, 80/02, 81/02 - dalje ZN) propisuje da Republika Hrvatska stječe pravo vlasništva na imovini koja je predmet naknade na temelju odredaba ovoga Zakona glede kojih zahtjev za naknadu nije podnesen ili je pravomoćno odbijen, ako zakonom nije drugačije propisano. Tužiteljica ne tvrdi niti dokazuje da je zahtjev za naknadu podnesen ili da je pravomoćno odbijen, to znači da je Republika Hrvatska temeljem odredbe čl. 77 ZNI stekla vlasništvo dijela nekretnine koji je bio nacionaliziran.

23. Tužiteljica u žalbi prigovara takvom zaključku prvostupanjskog suda, ističući da je nesporno došlo do pogreške u upisu prilikom prijenosa zemljišne knjige u EOP oblik, što sud navodi u obrazloženju, dok osporava utvrđenje da pogrešno rješenje Z- 4502/2006 nije niti provedeno u zemljišnoj knjizi, te da iz samih zaključaka prvostupanjskog suda proizlazi da je prethodni upis, prije provedbe citiranog rješenje, bio ispravan, radi čega isti treba uspostaviti na način kako to tužiteljica zahtijeva u ovom postupku.

24. Tužba za ispravak pogrešnog upisa je specifična tužba propisana čl. 117. ZZK -a. Prema navedenoj odredbi, aktivno legitimiran za podnošenje tužbe za ispravak pogrešnog upisa je osoba koju je zemljišnoknjižni sud uputio na parnicu, dok je pasivno legitimiran, nositelj knjižnih prava koji je bio pozvan od strane zemljišnoknjižnog suda da se suglasi s prijedlogom za ispravak, ali koji takvu suglasnost nije dao. Tužbeni zahtjev kod ove tužbe treba u sebi sadržavati utvrđenje da je određeni upis u zemljišnoj knjizi pogrešan, odnosno, da je protivan rješenju zemljišnoknjižnog suda da se provede upis, a isto tako treba sadržavati nalog za ispravak pogrešnog upisa uz određenje kako bi taj upis trebao pravilno glasiti. S obzirom na to da iz sadržaja predmetne tužbe proizlazi da je tužitelj postavio upravo takav tužbeni zahtjev, te da se o istome može odlučiti, sud se u ovoj parnici trebao ograničiti isključivo na činjenice važne za utvrđenje je li upis proveden u zemljišnoj knjizi u korist tuženice protivan rješenju zemljišnoknjižnog suda o dozvoli upisa, a ne (i) ispitivati jesu li ispunjene pretpostavke za stjecanje i uknjižbu prava vlasništva tužitelja na tim nekretninama sukladno odredbama čl. 388. st. 1. do 3. ZV -a, ili pak pretpostavke za brisanje prava vlasništva tuženice.

25. Tužiteljica svoj zahtjev temelji na tvrdnji, da je ostvarena pogreška kod upisa, jer da je tuženica očigledno greškom zemljišnoknjižnog suda uknjižena kao vlasnik cijele nekretnine, iako je stvarni vlasnik tužiteljica, prema čl. 364. st. 2. ZV.

26. Osnovano prvostupanjski sud zaključuje da se kroz institut ispravka pogreške u upisu ne može mijenjati upis zbog toga što za njegovu provedbu nisu bile ispunjene sve pretpostavke, odnosno što je provedbom upisa povrijeđeno nečije knjižno pravo, već se zaštita u takvom slučaju može ostvariti brisovnom tužbom prema čl. 129. ZZK, što konkretna tužba nije.

27. Odredbom članka 197. ZZK-a određeno je da zahtijevati ispravak upisa u zemljišnim knjigu pokretanjem parnice ili drugog postupka pred nadležnim tijelom (tužba za ispravak) imaju pravo: osobe čijim prijavama ili prigovorima zemljišnoknjižni sud nije u cijelosti ili djelomično udovoljio u ispravnom postupku i osobe čiji je upis ili prvenstveni red upisa odlukom donesenom u ispravnom postupku zemljišnoknjižni sud naredio izmijeniti, nadopuniti ili izbrisati. Tužba za ispravak je posljedica odredbe članka 194. st. 3. ZZK-a kojom je normirano da protiv odluke Zemljišnoknjižnog suda donijete na raspravi za ispravak se ne može uložiti žalba već se pravna zaštita ostvaruje u parnici na koju su ovlaštene osobe navedene u članku 197. stavku 1. ZZK-a. U takvom parničnom postupku na odgovarajući način primjenjuju se pravila po kojima se u slučaju brisovne tužbe štite osobe koje su postupale s povjerenjem u potpunost i istinitost zemljišnih knjiga (članak 197. stavak 3. ZZK-a).

28. Pravo tužbom zahtijevati ispravak na temelju navedene odredbe prestaje, prema čl. 197. st. 2. ZV, protekom rokova određenih tim Zakonom za podizanje brisovne tužbe, s tim da trogodišnji rok počinje teći od časa provedbe spornoga upisa (u konkretnom slučaju tuženica je upisala svoje pravo vlasništva na temelju kupoprodajnog ugovora iz 2011. godine), odnosno otkad je dostavljeno rješenje o odbijanju prijave ili prigovora.

29. Prije provedbe upisa koji se u ovom postupku osporava, u zemljišnoj knjizi bilo je upisano društveno vlasništvo, pri čemu se tužiteljica u žalbi poziva i na čl. 388. st. 2. ZV, kojom je regulirano stjecanje, promjena, pravni učinci i prestanak stvarnih prava do stupanja na snagu toga Zakona - iako predmet tužbenog zahtjeva i činjenični historijat upućuju na to da se traži ispravak do kojeg je došlo prilikom preoblikovanja zemljišne knjige u EOP zemljišnu knjigu, te istovremeno navodeći da predmetna tužba nije usmjerena na utvrđenje prava vlasništva tužiteljice (a takav se postupak već vodi između stranaka i nije pravomoćno dovršen).

29.1. Upravo u parnici koju tužiteljica vodi radi utvrđenja prava vlasništva sporne nekretnine, može doći do primjene te odredbe, te su za isto odlučne činjenice, čije se dokazivanje predlaže u predmetnoj parnici (provođenje građevinskog vještačenja i saslušanje svjedoka na okolnost prijenosa vlasništva).

30. Na temelju odredbe čl. 206. i 207. ZZK, na koje je ovaj sud uputio u ukidnoj odluci, tužiteljica ne može ishoditi zaštitu koju traži. U članku 207. stavak 1. koji je važio u vrijeme vođenja spornog postupka, propisano je da, ako se ispravkom dira u knjižna prava trećih koja su bila upisana nakon preoblikovanja zemljišne knjige u BZP, ispravak je dopušten samo ako prijedlog stigne zemljišnoknjižnom sudu u roku od 6 mjeseci od otvaranja BZP-a ili se unutar toga roka provede ispravak po službenoj dužnosti; u konkretnom slučaju, prvostupanjski sud obrazlaže da se ne radi o rješenju donesenom u postupku preoblikovanja u bazu zemljišnoknjižnih podataka (BZP) koji se uopće nije provodio za k. o. [katastarska općina], niti do današnjeg dana (odnosno donošenja odluke), jer se dakle ne radi o pogrešci prilikom preoblikovanja zemljišne knjige u BZP.

31. Stavkom 2. navedenog članka, na koji je ovaj sud uputio u prethodno citiranoj ukidnoj odluci, propisano je da se odredbama stavka 1. ovoga članka ne dira se u mogućnost da se tužbom zahtijeva brisanje prema odredbama ovoga Zakona o brisovnoj tužbi, niti se dira u zaštitu koju uživa pošteni stjecatelj. Predmetna tužba, međutim, a kako je prethodno obrazloženo, nije brisovna tužba u smislu čl. 129. ZZK.

32. Nadalje, osnovano je prvostupanjski sud zaključio da tužiteljica nema aktivnu legitimaciju niti na temelju čl. 77. ZN, budući da tužiteljica niti ne tvrdi, da bi zahtjev za naknadu bio podnesen ili prihvaćen.

32.1. Radi toga bi za upis prava vlasništva prema toj odredbi, bila aktivno legitimirana Republika Hrvatska a ne tužitelj.

33. Zato je materijalno pravo citiranih odredaba ZV i ZZK pravilno primijenjeno, kada je tužbeni zahtjev odbijen kao neosnovan

34. Odluka o parničnim troškovima donesena je pravilnom primjenom čl. 154. st. 1. ZPP.

35. Na temelju odredbe čl. 368. st. 1. ZPP, odlučeno je kao u izreci.

U Zagrebu, 9. lipnja 2026.

Predsjednik vijeća:

Milena Frankić