Republika Hrvatska

Županijski sud u Zagrebu

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

Poslovni broj Gž R-233/2026-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

R J E Š E NJ E

Županijski sud u Zagrebu kao sud drugog stupnja, po sucu toga suda Josipu Grubišiću kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja CB iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćniku Mirku Kovaču, odvjetniku u Zagrebu, protiv tuženika Psihijatrijske bolnice Sveti Ivan iz Zagreba, Jankomir 11, OIB: 39696562783, zastupan po punomoćniku Alenu Pešušiću, odvjetniku iz Zagreba, radi isplate, odlučujući o žalbi tuženika protiv rješenja Općinskog radnog suda u Zagrebu poslovni broj Pr-60/2026-56 od 10. ožujka 2026, dana 9. lipnja 2026.,

r i j e š i o  j e

I Odbija se žalba tuženika kao neosnovana te se potvrđuje rješenje Općinskog radnog suda u Zagrebu poslovni broj Pr-60/2026-56 od 10. ožujka 2026

II Odbija se zahtjev tuženika za dosuđenjem troškova postupka povodom žalbe.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskom odlukom utvrđuje se da je tužba u ovom parničnom predmetu povučena te se pod II nalaže tužitelju da tuženiku naknadi parnični trošak u iznosu od 512,43 eura.

2. Protiv navedene odluke žalbu u dijelu u kojem nije dosuđen parnični trošak preko iznosa od 512,43 eur podnosi tuženik iz žalbenih razloga bitne povrede pravila o parničnom postupku i pogrešne primjene materijalnog prava, navedenih u čl. 353. st. 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj: 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19, 80/22,114/22,155/23 i 146/25 - dalje: ZPP), s prijedlogom da se ista ukine i predmet vrati na ponovan postupak, uz naknadu troškova žalbe.

3. U odgovoru na žalbu tužitelj se protivi navodima iste i predlaže žalbu odbiti te potvrditi pobijanu odluku.

4. Žalba nije osnovana.

5. Pobijana odluka sadržava razloge o odlučnim činjenicama i u istoj nema proturječnosti, pa prvostupanjski sud nije počinio bitnu povredu pravila postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP, niti bilo koju drugu bitnu povredu pravila postupka na koju ovaj sud pazi po službenoj dužnosti iz čl. 365. st. 2. ZPP.

6. U žalbi tuženik navodi kako je sud pogrešno utvrdio vrijednost predmeta spora sa 116,45 kn/15,46 eura, pa je sukladno navedenom pogrešno primijenio materijalno pravo odnosno pogrešan Tarifni broj Tbr 7/9. budući da je tužitelj na raspravi od dana 3. prosinca 2021.g., izjavio da sukladno stavu Vrhovnog suda Republike Hrvatske uređuje tužbeni zahtjev na način da potražuje iznos od 116,45 kn, sa kamatama od 16. travnja 2016.g. do isplate. Takva procesna dispozicija tužitelja predstavlja djelomično povlačenje tužbe, za koju je bio nužan pristanak tuženika. Tuženik je na raspravi dana 3. prosinca 2021.g. izjavio da se protivi povlačenju tužbe, te je tražio da sud odbije tužbeni zahtjev u cijelosti. Dakle, tužitelj je u podnesku od 18. listopada 2021.g. potraživao iznos od 3.150,97 kn, dok je na raspravi dana 3. prosinca 2021.g. „uredio“ tužbeni zahtjev na način da potražuje iznos od 116,45 kn, i očito se radilo o djelomičnom povlačenju tužbe, a tuženik za povlačenje pristanak nije dao, već se izričito protivio djelomičnom povlačenju tužbe, dok je još Vrhovni sud Republike Hrvatske na sjednici Građanskog odjela dana 26. travnja 2021.g., broj Su -IV- 16/2021-8 zauzeo pravno shvaćanje da smanjenje tužbenog zahtjeva predstavlja povlačenje tužbe, za koje je potreban pristanak tuženika: „Smanjenje tužbenog zahtjeva (iako nije preinaka tužbe) djelomično je povlačenje tužbe iz čl. 193. Zakona o parničnom postupku za koje je, ako je do toga došlo nakon što se tuženik upustio u raspravljanje o glavnoj stvari, (uvijek) potreban pristanak tuženika.“ Budući da tuženik nije dao pristanak na djelomično povlačenje tužbe, odnosno izričito se protivio djelomičnom povlačenju tužbe, tada je sud morao odlučiti o tužbenom zahtjevu iz podneska od 18. listopada 2021.g., a koji je glasio na isplatu iznosa od 3.150,97 kn. Predmet zahtjeva je dakle bio, tužbeni zahtjev iz podneska od 18. listopada 2021.g. kojim je tužitelj potraživao isplatu iznosa od 3.150,97 kn/ 418,21 eura, te je sukladno navedenom trebalo utvrditi vrijednost predmeta spora.

7. Sud pak u pobijanoj odluci pravilno utvrđuje kako se tuženik nije protivio povlačenju tužbe, već je tužitelj istu povukao podneskom od 5. ožujka 2026. nakon čega je tuženik podneskom od 09. ožujka 2026. izjavio da je suglasan s povlačenjem tužbe ali da potražuje trošak postupka. Obzirom na naprijed navedeno, a na osnovi odredbe čl. 193. st. 2. ZPP u vezi sa čl. 158. st. 1. ZPP pravilno sud dosuđuje trošak postupka, jer tužitelj koji povuče tužbu ili se odrekne tužbenog zahtjeva dužan je tuženiku naknaditi troškove postupka. Prema st. 2. istog članka, iznimno od stavka 1. ovoga članka, ako je tužitelj povukao tužbu ili se odrekao tužbenog zahtjeva odmah nakon što je tuženik udovoljio zahtjevu tužitelja ili zbog drugih razloga koji se mogu pripisati tuženiku, troškove postupka dužan je tužitelju naknaditi tuženik. Kako je tužitelj povukao tužbu, a nije ni tvrdio ni dokazao da je to učinio jer je tuženik udovoljio zahtjevu tužitelja ili zbog drugih razloga koji se mogu pripisati tuženiku, to je sukladno čl. 158. st. 1. ZPP-a tužitelj dužni tuženiku nadoknaditi troškove postupka. Pri tome je pravilno sud trošak dosudio prema vrijednosti predmeta spora koja se odnosi na preostali dio zahtjeva od 15,46 eur, imajući u vidu činjenicu da tužitelj u vrijeme postavljanja zahtjeva nije poznavao stavove sudske prakse niti je mogao postaviti određen zahtjev prije provedenog vještačenja, a tuženik se djelomičnom povlačenju nije protivio, pa se ovdje ne radi o obijesnom parničenju tužitelja za dio zahtjeva koji je povučen.

8. Stoga je temeljem čl. 380. toč. 2. ZPP, valjalo podnesenu žalbu protiv presude odbiti i njome pobijanu presudu potvrditi, te odlučiti kao u izreci ove odluke.

U Zagrebu, 9. lipnja 2026.

Sudac

Josip Grubišić