Posl.br. Gž 2002/2025-3

Republika Hrvatska

Županijski sud u Rijeci

Žrtava fašizma 7

51000 Rijeka

R E P U B L I K A  H R V A T S K A

R J E Š E N J E

Županijski sud u Rijeci, u vijeću sastavljenom od sudaca Filke Pejković kao predsjednice vijeća, suca izvjestitelja Svjetlane Pražić i Kristine Vukelić Aničić, kao člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja ĆC iz [adresa]., OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćnici Ani Bukša odvjetnici iz Rijeke, protiv tuženika HT d.d., Zagreb, Radnička cesta br. 21., OIB: 81793146560, zastupanog po punomoćnicima iz OD Gugić, Kovačić i Krivić d.o.o. odvjetnicima iz Zagreba, radi naknade štete, odlučujući po žalbi tužitelja, izjavljenoj protiv presude Općinskog suda u Rijeci, poslovni broj Pn 100/2024 od 17. rujna 2025., u sjednici vijeća održanoj u Rijeci, 8. lipnja 2026.

r i j e š i o  j e

I.Uvažava se žalba tužitelja ĆC, ukida se presuda Općinskog suda u Rijeci, poslovni broj Pn 100/2024 od 17. rujna 2025., te se predmet vraća sudu prvog stupnja na ponovni postupak.

II.O troškovima postupka odlučiti će se konačnom odlukom.

Obrazloženje

1.Presudom suda prvog stupnja, točkom I. izreke odbijen je tužbeni zahtjev tužitelja kojim je tražio da se naloži tuženiku da mu isplati iznos od 8.000,00 eur s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama, te da mu naknadi parnični trošak. Točkom II. izreke naloženo je tužitelju da naknadi tuženiku parnični trošak u iznosu od 1.626,45 eur s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama.

2.Prvostupanjsku presudu pobija tužitelj iz svih žalbenih razloga sadržanih u čl. 353. st.1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/1991, 91/1992, 112/1999, 88/2001, 117/2003, 88/2005, 2/2007, 84/2008, 123/2008, 57/2011, 148/2011, 25/2013, 89/2014, 70/2019, 80/2022, 114/2022, 155/2023, u daljnjem tekstu: ZPP-a).

3.Tuženik je u odgovoru na žalbu osporio žalbene navode tužitelja, te zatražio naknadu troškova odgovora na žalbu.

4.Žalba tužitelja je osnovana.

5.Ocjenjujući prvostupanjsku presudu u granicama žalbenih razloga tužitelja, ovaj sud nije utvrdio da bi bila počinjena apsolutno bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. t. 2.,4.,8.,9.,13. i 14. ZPP-a, a na koje bitne povrede odredaba parničnog postupka ovaj sud pazi po službenoj dužnosti u smislu čl. 365. st.2. ZPP -a, kao ni postupovna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st.2. ZPP -a, jer prvostupanjska presuda nema nedostatak zbog kojih se nije mogla ispitati.

6.Osnovano tužitelj upire na ostvarenje žalbenog razloga pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, a time i pogrešne primjene materijalnog prava u odnosu na odluku sadržanu u točki I. izreke iz razloga koji će se nastavno pojasniti.

7.Naime, iz stanja u spisu za sada u bitnome proizlazi:

-da je predmet spora zahtjev za naknadu štete temeljem odredaba Zakona o medijima („Narodne novine“ broj 59/2004 i dr., dalje: ZM -a),

-da je tužitelj zaposlen na Ekonomskom fakultetu Sveučilišta u Rijeci, kao profesor,

-da je na web portalu Telegrama - www.tportal.hr 8. veljače 2024. objavljen članak pod naslovom „ Uhićen bivši dekan riječke Ekonomije zbog pronevjere čak 384 tisuće eura“, uz objavljenu fotografiju tužitelja, te ime i prezime istog, sa time da iz sadržaja istog proizlazi da se objavljeni podaci temelje na izvorima tog portala, te da je PU Primorsko-goranske županije navela da se radi o 48-godišnjaku, zaposleniku Ekonomskog fakulteta, te još 9-toro djelatnika tog istog Fakulteta, visina štete za koju se isti tereti,

-da se tužitelj obratio tuženiku 6. ožujka 2024. sa Zahtjevom za objavu ispravka, po kojem tuženik nije postupajući smatrajući taj Zahtjev neosnovanim,

-da je nakladnik „Novi list“ 8. veljače 2024. objavio da je trenutni dekan Ekonomskog fakulteta u Rijeci, GC potvrdio da je riječ o kriminalističkom istraživanju protiv ovdje tužitelja,

-da iz iskaza tužitelja proizlazi između ostalog da je predmetnog dana bio u Zagrebu na sastanku u Ministarstvu zdravstva, da je za vrijeme tog sastanka objavljena vijest da je on uhićen, no da nije bio uhićen ni tada niti kasnije, niti da je postojalo nalog o njegovom uhićenju, da je tek u svibnju ili lipnju 2024. dobio od ŽDO pouku o pravima, a prvi iskaz da je dao te godine tek u studenom,

-da je svjedokinja ĐC u iskazu potvrdila da je njen suprug (tužitelj) bio na sastanku u Zagrebu, kada je pročitala vijest o njegovom uhićenju,

-prema navodima svjedoka BC, u trenutku objave spornog članka da je iz Amsterdama sletio u Veneciju, da je imao puno propuštenih poziva, da nije imao saznanja da li je to uhićenja tužitelja doista došlo ili ne, da ga od strane tuženika nitko nije kontaktirao,

-da je iz članka dnevnog glasila „Novi list“ od 8. veljače 2024. razvidno između ostalog da je PU Primorsko-goranske županije (dalje: PU PGŽ-a) svojim priopćenjem potvrdila da je provela kriminalističko istraživanje nad 10 hrvatskih državljana zbog sumnje u počinjenje kaznenih djela iz domene gospodarskog kriminaliteta i financijskih malverzacija teških najmanje 384.000,00 eur,

-da je PU PGŽ-a u svom priopćenju od 27. veljače 2024. priopćio da su u novoj fazi istrage kazneno prijavljene tri osobe o financijskim malverzacijama na riječkom Ekonomskom fakultetu, a da je ovdje tužitelj 1. osumnjičeni.

8.1.Odlučujući o osnovanosti zahtjeva tužitelja, prvostupanjski sud uvažava čl. 38. st.1. i 2. Ustava RH („Narodne novine“ broj 56/1990 i dr., dalje: ustav RH), čl. 21. st.4. ZM-a, kao i čl. 11. Povelje EU o temeljnim pravima u svezi čl. 10. Europske konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih ljudskih sloboda.

Sukladno provedenim dokazima, sud zaključuje da su u konkretnoj pravnoj situaciji ispunjene pretpostavke za primjenu čl. 21. st.4. ZM-a iz razloga jer da je informacija objavljena u članku tuženika utemeljena na činjenicama za koje je autor imao osnovani razlog povjerovati da su točne i da je poduzeo sve potrebne mjere za provjeru njihove točnosti, a isto tako da je postojalo i zanimanje javnosti za objavu te informacije, te da je pri tome tuženik postupao u dobroj vjeri.

Obzirom na ovakva utvrđenja, sud prvog stupnja zaključuje da u ovom slučaju nema odštetne odgovornosti tuženika za objavu spornog članka, odnosno podataka iznijetih u istome.

8.2.Osim toga, napominje se i to da je tijekom ove parnice, točnije od zaključenja glavne rasprave do objave presude, potvrđena optužnica protiv tužitelja, što prema uvjerenju suda prvog stupnja također upućuje na pravilnost stava o nepostojanju odštetne odgovornosti tuženika na navodnu neimovinsku štetu.

Neovisno o tome, ocjena je suda da u konačnici tužitelj nije dokazao ni da mu je objavom spornog članka, prouzročena neimovinska šteta tim postupkom tuženika, pa odlučuje kao u točki I. izreke presude, dok o troškovima postupka odlučuje primjenom čl. 154. st.1. ZPP-a.

9.1.U kontekstu prethodno navedenog, nisu za sada ovome sudu prihvatljivi razlozi kojima se rukovodio prvostupanjski sud kada je zaključio da u konkretnom slučaju ne postoji odštetna odgovornost tuženika za objavu spornog članka, pozivajući se pri tome na čl. 21. st.4. ZM-a.

Stoga, ponajprije treba cijeniti sadržaj ove zakonske odredbe, prema kojoj nakladnik ne odgovara za štetu ako je informacija kojom je šteta učinjena:

-vjerno izvješće s rasprave na sjednici tijela zakonodavne, izvršne ili sudbene vlasti, te tijela jedinice lokalne i područne (regionalne) samouprave ili na javnom skupu ili je prenesena iz akta tijela zakonodavne, izvršne ili sudbene zakonodavne, izvršne ili sudbene vlasti ili tijela jedinice lokalne i područne (regionalne) samouprave, a njezin smisao nije promijenjen uredničkom obradom,

-ako je utemeljena na točnim činjenicama ili činjenicama za koje je autor imao osnovani razlog povjerovati da su točne i poduzeo je sve potrebne mjere za provjeru njihove točnosti, a postojalo je opravdano zanimanje javnosti za objavu te informacije i ako je postupano u dobroj vjeri.

9.2.Prvenstveno valja naglasiti, da prema prosudbi ovog suda, sud prvog stupnja ni u kom slučaju pri odlučivanju o postojanju pretpostavki za odštetnu odgovornost tuženika, ni podredno nije mogao uzeti u obzir tijek kaznenog postupka u razdoblju između zaključenja glavne rasprave i objave presude.

To stoga, jer sukladno važećim odredbama ZPP-a, sud ne provodi dokaze po službenoj dužnosti, odnosno ne primjenjuje se načelo materijalne istine, slijedom čega prvostupanjski sud u smislu čl. 7., 8. i 219. ZPP-a, može odlučivati samo temeljem dokaza kojeg su predložile stranke, a koje je sud proveo. Kako iz stanja u spisu za sada nije razvidno da je bilo tko od stranaka predložio da se izvrši upit PU PGŽ na okolnost da li je optužnica protiv ovdje tužitelja potvrđena ili ne, odnosno što se uopće dešava s kaznenom prijavom protiv tužitelja, to ovaj sud smatra da prvostupanjski sud nije imao procesnih ovlaštenja ni na koji način navedeno provjeravati, niti to uzimati u obzir u prilog svojih ranijih zaključaka o neosnovanosti tužbenog zahtjeva tužitelja.

9.3.1.Nadalje se napominje da iz do sada provedenih dokaza proizlazi da u vrijeme objave spornog članka, tužitelj nije bio uhićen, već da je bio pokrenut postupak odnosno određeni izvidi od strane PU PGŽ -a zbog sumnji u određene financijske malverzacije. Za razliku od toga u naslovu spornog članka, izrijekom se tvrdi da je tužitelj uhićen, kao nešto nesporno, dakle ne ostavlja se u tom smislu nikakva dvojba, unatoč tome, što iz do sada provedenih dokaza proizlazi da to za nije rečeno od strane PU PGŽ u njihovom priopćenju od 8. veljače 2024., pa ni u onom drugom, ranije spomenutom priopćenju od 27. veljače 2024.

Nastavno tome, treba reći da neovisno o tome što ni informacija da je protiv neke osobe podnesena kaznena prijava ili da je pokrenut kazneni postupak, implicira da postoji mogućnost da je takva osoba možda doista počinila neko kazneno djelo, tvrdnja da je neka osoba uhićena i to na način da je takva tvrdnja iznesena u naslovu članka, koji se u svakom slučaju uvijek prvi pročita, nedvojbeno stvara puno snažniji dojam o potencijalnoj krivnji takve osobe kod čitatelja.

9.3.2.U svezi prednjeg, mora se ukazati na to da iz stanja u spisu za sada nije vidljivo temeljem čega je konkretno autor spornog članka došao do zaključka da je tužitelj bio uhićen u vrijeme objave tog članka, budući da ta informacije nije razvidna niti u nekom od priopćenja PU PGŽ ili neke od pravosudnih institucija, budući da isti nije saslušan kao svjedok.

Također je za navesti i to da za sada iz stanja u spisu proizlazi da se nitko od novinara odnosno djelatnika portala koji je objavio predmetni članak nije obratio ni neposredno tužitelju, kao ni Ekonomskom fakultetu Sveučilišta u Rijeci, radi provjere da li je tužitelj doista uhićen ili ne zbog sumnji koje su mu bile stavljene na teret, dakle da uopće za sada nije jasno na koji je način autor tog članka uopće došao do sporne informacije.

Shodno tome, u dosadašnjem tijeku prvostupanjskog postupka prema prosudbi ovog suda nije u dostatnoj mjeri razjašnjeno temeljem čega je autor članka imao osnovani razlog povjerovati da je točno da je tužitelj uhićen.

10.Slijedom svega do sada iznesenog, stajalište ovog suda je da je zbog pogrešnog pravnog pristupa suda prvog stupnja, činjenično stanje u odnosu na prethodno istaknute okolnosti, a koje su po ocjeni ovog suda mjerodavne u smislu čl. 21. st.4. ZM-a, da bi se moglo utvrditi da nema odštetne odgovornosti tuženika, nisu u potpunosti utvrđene, slijedom čega je činjenično stanje ostalo pogrešno i nepotpuno utvrđeno, a posljedično tome nije se mogla ispitati ni pravilnost mjerodavnog materijalnog prava.

11.Stoga će prvostupanjski sud u nastavku postupka, uvažavajući primjedbe ovog suda, žalbene tvrdnje tužitelja, kao i dispozicije parničnih stranaka, razjasniti sve sporne okolnosti, nakon čega će o osnovanosti zahtjeva tužitelja donijeti novu i na zakonu utemeljenu odluku.

12.Obzirom na to valjalo je ukinuti odluku o parničnom trošku sadržanu u točki II. izreke.

13.Zbog svih do sada izloženih razloga, valjalo je uvažiti žalbu tužitelja, ukinuti prvostupanjsku presudu u cijelosti, primjenom čl. 370. ZPP-a, te predmet vratiti sudu prvog stupnja, sve na način pobliže naveden u točki I. izreke ovog rješenja, dok je primjenom čl. 166. st.3. ZPP-a odlučeno kao u točki II. izreke rješenja.

U Rijeci, 8. lipnja 2026.

Predsjednica vijeća

Filka Pejković