Posl.br. Gž 1951/2025-3

Republika Hrvatska

Županijski sud u Rijeci

Žrtava fašizma 7

51000 Rijeka

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Rijeci, u vijeću sastavljenom od sudaca Filke Pejković kao predsjednice vijeća, suca izvjestitelja Svjetlane Pražić i Kristine Vukelić Aničić, kao člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja PP, OIB: [osobni identifikacijski broj], 2. JP, OIB: [osobni identifikacijski broj], oboje iz [adresa]., zastupani po punomoćnici Ljubici Vuković odvjetnici iz Splita, protiv tuženika TERA d.o.o., Umag, Vinogradska br. 17., OIB: 13824554156, zastupanog po punomoćniku Damiru Krpan odvjetniku iz Rijeke, radi naknade štete, odlučujući po žalbi tuženika, izjavljenoj protiv presude Općinskog suda u Pazinu, Stalna služba u Bujama -Buie, poslovni broj Pn 75/2024 od 19. kolovoza 2025., u sjednici vijeća održanoj 9. lipnja 2026.

p r e s u d i o  j e

I.Odbija se kao neosnovana žalba tuženika TERA d.o.o., te se potvrđuje presuda Općinskog suda u Pazinu, Stalna služba u Bujama -Buie, poslovni broj Pn 75/2024 od 19. kolovoza 2025. Općinskog suda u Pazinu, Stalna služba u Bujama- Buie, poslovni broj Pn 75/2024 od 19. kolovoza 2025. u točki I. izreke u dosuđujućem dijelu za iznos glavnice u visini od 4.977,11 eur s zakonskim zateznim kamatama počam od 19. kolovoza 2025. pa nadalje, te u odlukama o parničnom trošku sadržanim u točki II. i IV. izreke.

II.Djelomično se uvažava žalba tuženika, preinačuje se citirana prvostupanjska presuda u točki I. izreke u preostalom dosuđujućem dijelu u odnosu na tijek zakonskih zateznih kamata za razdoblje od 1. svibnja 2019. do 19. kolovoza 2025., te se odbijaju tužitelji 1. PP i 2. JP sa tim dijelom zahtjeva kao neosnovanim.

III.Odbija se kao neosnovan zahtjev tuženika za naknadu troškova žalbenog postupka.

Obrazloženje

1.Presudom suda prvog stupnja, točkom I. izreke naloženo je tuženiku da isplati 1. i 2. tužiteljima iznos od 4.977,11 eur s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama, točkom II. izreke naloženo je tuženiku da 1. i 2. tužiteljima solidarno naknadi trošak postupka u iznosu od 2.084,28 eur s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama, točkom III. izreke odbijen je zahtjev 1. i 2. tužitelja za naknadu parničnog troška u preostalom zatraženom dijelu, te je točkom IV. izreke odbijen zahtjev tuženika za naknadu parničnog troška.

2.Prvostupanjsku presudu pobija tuženik u točki I. izreke, te u odlukama o parničnom trošku sadržanim u točkama II. i IV. izreke, iz svih žalbenih razloga sadržanih u čl. 353. st.1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/1991, 91/1992, 112/1999, 88/2001, 117/2003, 88/2005, 2/2007, 84/2008, 123/2008, 57/2011, 148/2011, 25/2013, 89/2014, 70/2019, 80/2022, 114/2022, 155/2023, u daljnjem tekstu: ZPP-a).

3.Odgovor na žalbu nije podnesen.

4.Žalba tuženika je samo u manjem dijelu osnovana.

5.1.Ocjenjujući prvostupanjsku presudu u pobijanom dijelu u granicama žalbenih razloga tuženika, ovaj sud nije utvrdio da bi bila počinjena apsolutno bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. t. 2.,4.,8.,9.,13. i 14. ZPP -a, a na koje bitne povrede odredaba parničnog postupka ovaj sud pazi po službenoj dužnosti u smislu čl. 365. st.2. ZPP-a, kao ni postupovna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st.2. t.11. ZPP-a, jer pobijana presuda nema nedostataka zbog kojih se nije mogla ispitati.

5.2.Nije u pravu tuženik ni kada upire na postojanje bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st.2. t.6. ZPP-a, jer da prvostupanjski sud time što nije želio raspravljati o primjedbama tuženika iz podneska od 17. ožujka 2025., već je na ročištu od 23. ožujka 2025. zaključio glavnu raspravu, je tuženika onemogućio u raspravljanju.

Naime, točno je da je 17. ožujka 2025. zaprimljen u spis podnesak tuženika, u kojem je isti iznio još neke primjedbe vezano za nalaz vještaka, te da je sud prvog stupnja na ročištu od 23. svibnja 2025. zaključio glavnu raspravu, te odbio sve daljnje dokazne prijedloge kao nepotrebne.

Međutim, protivno stavu tuženika, takvo postupanje prvostupanjskog suda ipak po uvjerenju ovog suda nema za posljedicu navedenu povredu odredaba parničnog postupka. Ovo iz razloga jer obzirom na sadržaj raspravnog zapisnika od 23. ožujka 2025., nameće se zaključak da prvostupanjski sud nije uzeo u obzir primjedbe tuženika iz navedenog podneska, smatrajući da je činjenično stanje u dovoljnoj mjeri utvrđeno.

5.3.Isto tako, neosnovano tuženik upire na postojanje povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st.1. u svezi čl.8. ZPP-a, jer da je sud prvog stupnja pogrešno primijenio spomenuti čl. 8. ZPP-a, odnosno da nije vodio računa o rezultatima dokaznog postupka.

Ovo stoga, što je protivno tumačenju tuženika, prema uvjerenju ovog suda, sud prvog stupnja sagledao svaki dokaz zasebno, kao i sve provedene dokaze u njihovoj ukupnosti, upravo sukladno čl. 8. ZPP-a, te na tako pravilno utvrđeno činjenično stanje, primijenio mjerodavno materijalno pravo.

6.Nisu osnovani navodi tuženika kojima upire na ostvarenje žalbenog razloga pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja. U odnosu na žalbeni razlog pogrešne primjene materijalnog prava u odnosu na odluku sadržanu u točki I. izreke, valja reći da su ti navodi osnovani samo u manjem dijelu, iz razloga koji će se nastavno pojasniti.

7.Naime, iz stanja u spisu razvidno je u bitnome:

-da je predmet spora zahtjev 1. i 2. tužitelja za sniženje cijene i naknade štete zbog materijalnih nedostataka na nekretnini u iznosu od 4.977,11 eur,

-da su 1. i 2. tužitelji od tuženika kupili stan, koji je u zemljišnoj knjizi upisan kao 12. suvlasnički dio: 40/100 ETAŽNO VLASNIŠTVO ([serijski broj], s kojim je povezano pravo vlasništva u suvlasništvu cijele nekretnine posebnog dijela zgrade; Samostalna cjelina [serijski broj] ukupne neto korisne površine 44,14 m2, sa pripadcima, izgrađen na kč. br. [katastarska čestica], upisan u zk. ul. [broj ZK uloška], k. o. [katastarska općina], temeljem Ugovora o kupoprodaji od 27. ožujka 2019.,

-da su 1. i 2. tužitelji preuzeli predmetni stan 20. travnja 2019., o čemu je sačinjen Zapisnik o primopredaji,

-da iz e maila od 30. svibnja 2019. proizlazi da su 1. i 2. tužitelji prijavili tuženiku reklamaciju na ravninu zidova u stanu, koju je tuženik bio spreman otkloniti,

-da su se 1. i 2. tužitelji, prije podnošenja ove tužbe, dopisom od 2. srpnja 2019. obratili tuženiku radi otklanjanja nedostataka i zatražili iznos od 5.000,00 eur sa pripadajućim kamatama, zbog neravnih zidova i prozora koji je umjesto u dnevnom boravku, napravljen u kuhinji i to niže od uobičajenog, kao i zbog postavljenih vrata stana koja su se razlikovala od naručenih, te vrata kupaonice koja su bila oštećena,

-da iz iskaza svjedoka IP u bitnome proizlazi da su 1. i 2. tužitelji stan kupili dok je zgrada još bila u fazi izgradnje, kada su bili napravljeni pregradni i vanjski zidovi, da je prozor u kuhinji postojao u trenutku kada su oni kupili predmetni stan, da kod primopredaje isti nisu imali primjedbi na izvedene radove, da se nikad nisu požalili na ugrađena vrata, sa tima da su ta vrata 1. i 2. tužitelji sami birali, da se također nisu nikad požalili na to da bi sporni zid bio prenisko postavljen; da je zgrada prošla tehnički pregled i dobila uporabnu dozvolu bez ikakve zamjerke; da je 1. i 2. tužiteljima bila ponuđena sanacija nedostataka, na koju da međutim isti nisu odgovorili,

-da prema navodima svjedoka LP proizlazi da je i on kupio stan u istoj zgradi, da je primopredaja bila navečer oko 23,00 sata, prostor da su osvjetljavali ručnom svjetiljkom, on također da je primijetio određene nedostatke (lajsne, pločice u kupaoni, zidove u hodniku), sa time da su nedostaci na pločicama uklonjeni,

-da iz iskaza 2. tužiteljice proizlazi između ostalog da je sporni prozor premješten bez njihove suglasnosti, da su kod primopredaje bili prisutni ona, 1. tužitelj, te ranije imenovani svjedoci. Odmah da su uočili neravnine na zidovima što da im je IP potvrdio, kasnije da su uočili da nema silikona između stropa i pločica, da su oštećena vrata, WC školjka da je bila postavljena na koso, o svemu da su obavjestili IP, da je sanirana lampa, pločice, silikon, a ostalo da nije. Od strane IP da im je rečeno da će imati dimnjak, zbog čega da nisu stavili grijanje, da se međutim nisu pokušali uključiti na dimnjak, jer je dimnjačar ustanovio da se samo 1 stan može priključiti na isti; da kada su izabrali stan da su prozor i otvori bili izrađeni, no da su rekli IP da računa da se elementi mogu otvarati,

-da je provedenim građevinskim vještačenjem u bitnome utvrđeno: 1) da je prozor u kuhinji izveden na uobičajenoj visini parapeta od 0,80 m od gotovog poda, a da bi kuhinjski element standardne visine mogao biti položen uz zid, da je parapet trebao biti minimalno 0,95 m; da ugrađena sobna vrata nemaju lajsnu kao vrata na fotografiji; da su u kupaonici uočena određena oštećenja na završnoj ukrasnoj letvi, na mjestu prodora cijevi vodovodnih instalacija iz zida ispod bojlera da su ugrađene 2 rozete koje nisu pričvršćene uza zid, fugiranje i ugradnja PVC lajsni da nije izvedena posebnom pažnjom; da su utvrđena odstupanja u kutevima pregradnih zidova do 1 do 2 stupnja; pri ulazu u hodnik stana u kutu, desno da se nalazi izbočina za koju vještak pretpostavlja da je to tijelo dimnjaka no nije se mogao izjasniti da li se 1. i 2. tužitelji mogu priključiti na taj dimnjak,

-da je vezano za uklanjanje tih nedostataka vještak utvrdio da visina parapeta prozora u većoj mjeri nije mogao utjecati na cijenu kuhinje, da isti nije potrebno sanirati budući su kuhinjski elementi postavljeni, te da se nedostatak ogleda u nemogućnosti potpunog otvaranja kuhinjskih elemenata prema zidu, te se4 ista moraju otvarati suprotno, što da element čini manje praktičnim; da trošak zamjene vrata s lajsnom u odnosu na ugrađena bez lajsne iznosi 19,90 eur po komadu; da trošak sanacije nedostataka u kupaonici (pričvršćivanje rozete, dobavljanja i ugradnje rozete, sanacija keramike na oblozi vodokotlića) iznosi ukupno 87,59 eur; te u odnosu na neravnine u kutevima pregradnih zidova, naveo je da bi sanacija iznosila 4.374,01 eur. Dodatno je vještak pojasnio da sanacija zbog odstupanja kuteva zidova unutar stana (2 zida kupaonice i 1 zid sobe) iznosi 5.073,14 eur, te da bi trošak priključka na dimnjak iznosio 470,00 eur,

-da je iz dopunskih očitovanja vještaka razvidno da norma na koju je tuženik ukazivao – HRN DIN 18202, da je preuzet iz Njemačkog standarda, koja da propisuje odstupanja kutova zidova unutar stana, da su u stanu izvedeni pregradni zidovi čije su dužine s odstupanjima: 1) na 2,85 m2 pregradnog zida izmjereno odstupanje 30 mm više od dozvoljenog normom, 2) na 3,38 m2 pregradnog zida da izmjereno odstupanje iznosi 50 mm više od dozvoljenog normom, 3) na 1,77 m2 pregradnog zida da izmjereno odstupanje iznosi 40 mm više od dozvoljenog normom.

8.1.Polazeći od ovakvih utvrđenja, sud prvog stupnja zaključuje da su 1. i 2. tužitelji uočili materijalne nedostatke u predmetnom stanu (neravnine na zidovima), te e-mailom od 30. svibnja 2019. o tome izvjestili IP, dakle u zakonskom roku od 2 mjeseca od otkrivanja nedostatka sukladno čl. 403. st.4. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj 35/2005 i dr., dalje: ZOO -a). U svezi toga sud nije prihvatio navode tuženika da se neravnine na zidu ne mogu smatrati nedostatkom, a obzirom na nalaz vještaka građevinske struke.

No, što se tiče ostalih nedostataka – ugrađena vrata različita od izabranih i oštećenje vrata, prvostupanjski sud vodeći računa napose o iskazu samih 1. i 2. tužitelja, smatra da 1. i 2. tužitelji nisu dokazali da su o tim nedostacima pravovremeno izvjestili tuženika u roku iz ranije spomenutog čl. 403. st.4. ZOO -a u svezi s čl. 219. i 221.a. ZPP-a.

Isto tako, uvažavajući nalaz vještaka građevinske struke, kao i dokumentaciju priležeću spisu, sud zaključuje da ni izrađen prozor također ne predstavlja nedostatak u smislu čl. 401. ZOO-a.

Vezano za tvrdnje 1. i 2. tužitelja da se ne mogu priključiti na dimnjak, sud ukazuje na to da isti nisu priložili u spis dokaze na tu okolnost, sa time da ni provedenim građevinskim vještačenjem nije utvrđeno da li je to priključenje moguće ili ne. Kako je po ocjeni prvostupanjskog suda na 1. i 2. tužiteljima teret dokaza ovih tvrdnji, zaključuje da isti nisu dokazali da stan koji su kupili se doista ne može priključit na dimnjak.

8.2.Slijedom prethodno navedenog, sud prvog stupnja utvrđuje da 1. i 2. tužiteljima, pripada na ime materijalnih nedostataka zbog neravnih zidova pravo iz čl. 410. ZOO-a, uvažavajući da iako po nalazu trošak sanacije tog nedostatka iznosi 5.073,14 eur, da sud sudi u granicama postavljenog tužbenog zahtjeva, pa obvezuje tuženika da 1. i 2. tužiteljima isplati iznos od 4.977,11 eur sa pripadajućim zakonskim zateznim kamatama, sukladno čl. 29. ZOO-a.

Odluku o trošku temelji na čl. 154. st.2. ZPP-a, obzirom na ishod spora, odnosno uspjeh 1. i 2. tužitelja sa tužbenim zahtjevom.

9.1.Rukovodeći se do sada iznesenim, ne mogu se prihvatiti kao pravno utemeljene žalbene tvrdnje tuženika kojima pobija pravilnost činjeničnih utvrđenja prvostupanjskog suda, ukazujući na to da se vještak prilikom izrade pismenog nalaza i mišljenja, nije pored ostalog koristio pozitivnim zakonskim odredbama, napose Zakonom o gradnji i to u dijelu u kojem se propisana dopuštena odstupanja prilikom izvođenja određenih građevinskih radova, na što da je isticao u podnesku od 17. ožujka 2025., na što da se sud prvog stupnja oglušio, te da je „naprasno“ zaključio glavnu raspravu.

9.2.Vezano za prednje, valja reći da je ovaj sud uvažio činjenicu da vještak u svom osnovnom pismenom nalazu i mišljenju od 10. listopada 2021., nije izrijekom naveo koje je propise uzeo u obzir prilikom izrade nalaza. Međutim, kada se analizira sadržaj naknadnih očitovanja vještaka i to na ročištu od 18. siječnja 2023. i 14. ožujka 2025., kao i pismenog očitovanja od 10. siječnja 2025., nedvojbeno nameće zaključak da je vještak prilikom izračuna visine troškova sanacije, uzeo u obzir određene standarde, te dozvoljena odstupanja kad su u pitanju ne/ravnine na zidovima, a o čemu je bilo riječi u ranijem dijelu ovosudnog obrazloženja.

Nastavno tome, prema uvjerenju ovog suda, u konkretnim okolnostima nema mjesta tvrdnjama tuženika da bi provedeno vještačenje, bilo manjkavo, te da se temeljem istog ne mogu utvrditi odlučne činjenice, budući da je iz rezultata dokaznog postupka nepobitno da je vještak prilikom izrada nalaza i mišljenja uzeo u obzir sve odlučne okolnosti, a napose dopuštena odstupanja na koja upire tuženik i u fazi žalbenog postupka.

10.1.Ne mogu se prihvatiti kao pravno utemeljeni navodi tuženika u dijelu u kojem upirući na čl. 401. ZOO-a, ističe da prvostupanjski sud nije utvrdio da li utvrđene neravnine na zidu uopće predstavljaju materijalne nedostatke u smislu spomenute odredbe ZOO-a.

10.2.Naime, ponajprije treba reći da nije na sudskom vještaku da utvrđuje da li neka neravnina na zidu predstavlja materijalni nedostatak u smislu čl. 401. ZOO-a, već je to isključivo zadaća suda. Što se tiče stava prvostupanjskog suda na prednje navedenu spornu okolnosti, naglašava se da po ocjeni ovog suda, kada se sagledaju cjelokupni rezultati dokaznog postupka, a napose provedenog vještačenje po vještaku građevinske struke (dakle kako osnovni nalaz, tako i naknadna očitovanja vještaka na primjedbe), da je iz toga nedvojbeno razvidno da prvostupanjski sud smatra da utvrđene neravnine na pojedinim zidovima doista predstavljaju materijalni nedostatak u smislu čl. 401. ZOO-a.

10.3.Vezano za prednje, valja dodati, da prema uvjerenju ovog suda, neravnine koje su provedenim vještačenjem utvrđene na određenim zidovima stana kojeg su 1. i 2. tužitelji kupili od tuženika, predstavljaju materijalni nedostatak u smislu čl. 401. st.1. ZOO-a, sukladno kojem materijalni nedostatak postoji ako stvar ne odgovara opisu, vrsti, količini i kvaliteti odnosno nema funkcionalnost, kompatibilnost, interoperabilnost i druge značajke kako je to utvrđeno ugovorom o kupoprodaji.

Drugim riječima, činjenica da iz stanja u spisu proizlazi da u konkretnom slučaju utvrđene neravnine na određenim zidovima u stanu nisu u skladu s ugovorenim stanje, da posljedično tome postoji potreba sanacije tih neravnina i po stajalištu ovog suda, nepobitno upućuje na zaključak da utvrđene neravnine odstupaju od očekivane kvalitete, te kao takve da smetaju redovitoj uporabi predmetne nekretnine – stana.

11.U kontekstu ovakvih utvrđenja, te uz uvažavanje činjenice da iz rezultata dokaznog postupka proizlazi i to da su sporne neravnine postojale u trenutku kupoprodaje, kao i primopredaje, dakle prijelaza rizika s prodavatelja (tuženika) na kupce (1. i 2. tužitelje), neprijepornim smatra i ovaj sud da u konkretnim okolnostima, postoji odgovornost tuženika za predmetni nedostatak sukladno čl. 400. ZOO -a. Polazeći od toga da je iz stanja u spisu razvidno pored ostalog da su 1. i 2. tužitelji pravovremeno obavijestili tuženika o ranije spomenutim neravninama na određenim zidovima, prosudba je i ovog suda, da su u ovoj pravnoj situaciji ispunjene pretpostavke iz čl. 410. ZOO-a, temeljem kojih 1. i 2. tužitelji imaju pravo na naknadu štete u vidu troškova sanacije tog nedostatka, u iznosu dosuđenom točkom I. izreke pobijane presude.

12.1.Međutim, u pravu je tuženik, kada pobija pravilnost stava prvostupanjskog suda u odnosu na tijek zateznih kamatama na dosuđenu glavnicu.

Naime, iz obrazloženja pobijane presude, razvidno je da je 1. i 2. tužiteljima zatezna kamata dosuđena počam od 1. svibnja 2019. pa nadalje.

No, protivno ocjeni suda prvog stupnja, stajalište ovog suda je da u ovakvoj situaciji, gdje šteta koju potražuju 1. i 2. tužitelji predmetnom tužbom, nije popravljena prije pokretanja ove parnice, a visina iste se utvrdila u tijeku ove parnice, da na takvu materijalnu nenovčanu štetu, zatezna kamata teče tek od dana donošenja prvostupanjske presude, dakle 19. kolovoza 2025., a ne od 1. svibnja 2019.

12.2.Obzirom na prednje, valjalo je primjenom čl. 1089. st.2. ZOO-a, preinačiti prvostupanjsku presudu u točki I. izreke u odnosu na tijek zateznih kamata dosuđenih na glavnicu, na način da se odbiju 1. i 2. tužitelji s dijelom zahtjeva za zatezne kamate za razdoblje od 1. svibnja 2019. do 19. kolovoza 2025.

13.Budući da tuženik iznošenjem vlastitih pravnih shvaćanja nije uspio dovesti u dvojbu ni pravilnost činjeničnih utvrđenja, ali isto tako ni pravilnost primjene materijalnog prava u odnosu na preostali dio odluke sadržane u točki I. izreke pobijane presude, to je ovaj sud stava da prvostupanjska presuda u tom dijelu ukazuje pravilnom i utemeljenom na pravilnoj primjeni mjerodavnog materijalnog prava i prihvatljivom tumačenju relevantne zakonske norme, slijedom čega presuda suda prvog stupnja u tom dijelu nije posljedica proizvoljnog tumačenja niti pogrešne primjene mjerodavnog prava.

13.Rukovodeći se svime prethodno iznesenim, pravilnima drži ovaj sud i odluke o trošku sadržane u točkama II. i IV. izreke.

14.Zbog svih iznesenih razloga, valjalo odbiti žalbu tuženika, potvrditi prvostupanjsku presudu u točki I. izreke u dijelu u kojem je 1. i 2. tužiteljima dosuđena glavnica u iznosu od 4.977,11 eur s zakonskim zateznim kamatama počam od 19. kolovoza 2025. pa nadalje, te u odlukama o parničnom trošku sadržanim u točkama II. i IV. izreke, primjenom čl. 368. st.1. ZPP-a, a djelomičnim uvažavanjem žalbe tuženika preinačiti točku I. izreke u preostalom dosuđujućem dijelu, primjenom čl. 373. t.3. ZPP - a, na način pobliže naveden u točki II. izreke ove presude.

15.U odnosu na zahtjev tuženika za naknadu troškova žalbenog postupka, valja reći da kako je iz dosadašnjeg dijela obrazloženja razvidno da je povodom žalbe tuženika, prvostupanjska presuda preinačena samo u neznatnom dijelu, glede tijeka zateznih kamata za određeno razdoblje, to je primjenom čl. 154. st.5. ZPP -a, valjalo odbiti zahtjev tuženika za naknadu troškova žalbenog postupka i odlučiti kao u točki III. izreke ove presude.

16.Presuda suda prvog stupnja u odluci o trošku sadržanoj u točki III. izreke kan nepobijana ostaje neizmjenjena.

U Rijeci, 9. lipnja 2026.

Predsjednica vijeća

Filka Pejković