REPUBLIKA HRVATSKA
VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Broj: Revd-2329/2026-3
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
R J E Š E N J E
Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca dr. sc. Jadranka Juga predsjednika vijeća, Gordane Jalšovečki članice vijeća i suca izvjestitelja, Slavka Pavkovića člana vijeća, Damira Kontreca člana vijeća i Josipa Turkalja člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja Adriatic osiguranje d.d., Zagreb, OIB 94472454976, Listopadska 2, kojeg zastupa punomoćnica Inga Bošnjak, odvjetnica u Odvjetničkom društvu Grgić & partneri u Zagrebu, protiv tuženika Hrvatske autoceste d.o.o., Zagreb, Ulica Stjepana Širole 4, OIB 57500462912, kojeg zastupa punomoćnik mr. sc. Ksenija Vržina, odvjetnica u Zagrebu, radi isplate, odlučujući o prijedlogu tužitelja za dopuštenje revizije protiv presude Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovni broj Pž-4937/2025-2 od 13. siječnja 2026., kojom je potvrđena presuda Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P -2578/2023 od 30. listopada 2025., na sjednici održanoj 9. lipnja 2026.,
r i j e š i o j e:
Prijedlog tužitelja za dopuštenje revizije odbija u dijelu koji se odnosi na pravna pitanja, odbacuje u dijelu koji se odnosi na povredu temeljnog ljudskog prava.
Obrazloženje
1. Tužitelj je podnio prijedlog za dopuštenje revizije protiv presude citirane u izreci ove odluke, zbog pravnih pitanja koja smatra važnim za odluku u sporu i za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni, te zbog povrede temeljnih ljudskih prava.
2. U odgovoru na taj prijedlog tuženik se istom protivi i predlaže prijedlog odbiti.
3.1.Tužitelj je naznačio pitanja:
"6.1. Je li naslovljeni sud sukladno čl. 8 Zakona o parničnom postupku dužan savjesno i brižljivo ocijeniti svaki dokaz zasebno i sve dokaze zajedno? 6.2. Je li odluka kojom se odbija tužbeni zahtjev bez ocjene dokaza koji su predloženi u tužbi arbitrarna i proizvoljna, tj. drugostupanjska odluka kojom se potvrđuje prvostupanjska odluka bez obrazloženja i ocjene dokaza kad se primjenjuje načelo o teretu dokazivanja, te je li takvim postupanjem tužitelju povrijeđeno pravo na pravično suđenje zajamčeno člankom 29. Ustava?
6.3. Je li tužitelju nezakonitim postupanjem suda tj. propuštanjem ocjene dokaza i ne donošenjem obrazložene odluke u pogledu činjenica i dokaza na koje upire tijekom dokaznog postupka sukladno čl. 4.,5.,7. i 8. Zakona o parničnom postupku i čl.29 Ustava onemogućeno da raspravlja pred sudom i adekvatnim dokaznim sredstvima dokaže činjenice na koje upire?
6.4. Je li I.- tuženik dužan sukladno zakonu postupati sukladno pravilniku koji je sam donio ili je isti mrtvo slovo na papiru?
6.5. Čini li nepostupanje po zakonskim odredbama pravne osobe koja upravlja javnom cestom u tj. propust vidu nepoduzimanja bilo kakvih mjera (dopis ministarstva poljoprivrede od 13.lipnja 2024.) propust koji je od utjecaja na odvijanje sigurnog i nesmetanog prometa, a što je jedna od osnovnih obaveza I. tuženika?
6.6. Može li drugostupanjski sud prilikom donošenja odluke primjenjivati pravilo o teretu dokazivanja bez prethodne temeljite ocjene svakog provedenog dokaza i može li koristiti ovlaštenje da odlučuje o dokaznoj vrijednosti dokaznih sredstava koje nije cijenio i tvrditi da su sadržajno drugačiji onome što uistinu jesu, tj. suprotno onome što je uistinu u dokaznoj građi spisa?
6.7. Može li se govoriti o slučaju kada su naslovljenom sudu u svrhu dokazivanja predočeni i u spis dostavljeni egzaktni dokazi da je tuženik imao donesen program zaštite od divljači i mjere koje se odnose upravo na ptice, a kojih se isti nije pridržavao?
6.8. Je li tužitelju povrijeđeno pravo na pravično suđenje ukoliko drugostupanjski sud donosi odluku u odnosu na tvrdnje koje tužitelj nikada nije niti tvrdio, te je li time prekoračio svoja ovlaštenja i doveo tužitelja u nepovoljan položaj?
6.9. Je li došlo do povrede na pravično suđenje kada se drugostupanjski sud uopće nije očitovao o pojedinim žalbenim navodima, te zanemario zakonske odredbe na koje se tužitelj poziva u žalbi?".
3.2. Predlagatelj ističe da je u ovom postupku zbog pogrešne primjene materijalnog prava i bitnih procesnih povreda došlo do povrede prava tužitelja na pošteno suđenje i u njemu sadržanog prava na obrazloženu odluku drugostupanjskog suda. Poziva se na arbitrarnost odluke, pravnu nesigurnosti i povredu prava na jednakost pred zakonom.
4. Postupajući prema odredbama čl. 387. st. 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", br. 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 84/08., 96/08. - Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 123/08., 57/11., 148/11. - pročišćeni tekst, 25/13., 89/14. - Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 70/19., 80/22., 114/22., 155/23. i 146/25., - dalje: ZPP) ovaj revizijski sud je ocijenio da u pogledu postavljenih pitanja nisu ispunjene pretpostavke za dopuštenost revizije u smislu odredbe čl. 385.a st. 1. ZPP.
5.1. Da bi se pitanje smatralo važnim ono se treba odnositi na određeno pravno shvaćanje u primjeni konkretne postupovne ili materijalnopravne norme koje je izraženo u pobijanoj odluci. Ono mora imati i opći karakter u smislu da odgovor na njega mora biti primjenjiv na neograničeni broj budućih slučajeva, tako da se ono treba odnositi na općenito tumačenje primjene određene postupovne ili materijalnopravne norme u identičnim ili sličnim činjeničnim i pravnim situacijama.
5.2. Praksa na koju se poziva predlagatelj, kao razloge važnosti, pretežito se odnosi na divljač na cesti kada cesta predstavlja opasnu stvar. Stoga te odluke ne koincidiraju predmetnoj situaciji.
5.3. Pobijana odluka ne odstupa od odluke ovog suda Rev-1983/1993-2 od 8. prosinca 1994.
6. Prethodno navedeno se prije svega odnosi na materijalno pravna pitanja. Preostala pitanja pretežno su procesne prirode i odgovor na njih sadržan je u samim zakonskim odredbama (čl. 8. ZPP) ili ona sadržajno predstavljaju pozivanje na povredu prava na pravično suđenje - nemogućnost raspravljanja, neobrazloženost odluke, arbitrarnost i sl. Pitanje 6.4. predstavlja pitanje koje se odnosi na konkretnu situaciju i nedostaje mu element generalne primjenjivosti.
7. Stoga je u pojedinim pitanjima izostala zahtijevana važnost za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni iz odredbe čl. 385.a st.1. ZPP.
8. Kako na opisan način naznačena pitanja nisu važna za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni, na temelju odredbe čl. 389.b st. 1. ZPP, prijedlog za dopuštenje revizije u odnosu na naznačena pitanja je odbijen.
9. Ne nalazi se da bi postupanjem nižestupanjskih sudova bila počinjena neka osobito teška povreda odredaba parničnog postupka i da bi bilo pogrešno primijenjeno materijalno pravo. Ovaj sud uočava da su nižestupanjski sudovi dostatno i relevantno obrazložili odluke s obzirom na tvrdnje tužitelja i prigovore tuženika, pa tako i s obzirom na žalbene prigovore, kao i s obzirom na odlučne činjenice za rješavanje predmeta spora. Iz nižestupanjskih odluka vidljivo je da je sud stvarno ispitao slučaj s obzirom na okolnosti slučaja, da su dati potrebni razlozi sukladno mjerilu relevantnosti i dostatnosti. Tužitelju je bilo omogućeno da se izjasni o svojim zahtjevima i navodima tuženika, da iznosi činjenice i predlaže dokaze, te na taj način ravnopravno sudjeluje u postupku. Stoga ništa ne upućuje na zaključak da predlagatelj nije imao pravično i pošteno suđenje. Predlagatelj zapravo prijedlogom ponavlja svoje nezadovoljstvo ishodom ovog postupka, čime on nije učinio vjerojatnim da je došlo do povrede temeljnih ljudskih prava.
10. Radi navedenoga primjenom odredbe čl. 389.a st. 3. ZPP prijedlog je odbačen u dijelu u kojem je on koncipiran u smislu odredbe čl. 385.a st. 2. ZPP.
Zagreb, 9. lipnja 2026.
Predsjednik vijeća:
dr. sc. Jadranko Jug
