REPUBLIKA HRVATSKA
VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Broj: Revd-2057/2026-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
R J E Š E N J E
Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca dr. sc. Jadranka Juga predsjednika vijeća, Gordane Jalšovečki članice vijeća i suca izvjestitelja, Slavka Pavkovića člana vijeća, Damira Kontreca člana vijeća i Josipa Turkalja člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja UK iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa punomoćnik Nikola Sabljar, odvjetnik u Rijeci, protiv tuženice RK iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], koju zastupa punomoćnica Iva Glavota, odvjetnica u Rijeci, radi bračne stečevine, odlučujući o prijedlogu tužitelja za dopuštenje revizije protiv presude Županijskog suda u Bjelovaru poslovni broj Gž Ob-14/2025-3 od 24. travnja 2025., kojom je preinačena presuda Općinskog suda u Rijeci poslovni broj P Ob-57/2023-26 od 16. siječnja 2025., na sjednici održanoj 9. lipnja 2026.,
r i j e š i o j e:
Prijedlog tužitelja za dopuštenje revizije u odnosu na naznačena pravna pitanja u prijedlogu se odbija, a u odnosu na naznačene povrede temeljnih ljudskih prava se odbacuje.
Obrazloženje
1. Tužitelj je podnio prijedlog za dopuštenje revizije protiv presude citirane u uvodu ove odluke zbog pravnih pitanja koja smatra važnim za odluku u sporu i za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njihovoj primjeni. Ističe i povredu temeljnih ljudskih prava. Zahtijeva troškove postupka u povodu prijedloga.
1.1. Naznačena pitanja glase:
„Da li pravo vlasništva nekretnine (stana) koje je stečeno temeljem nekadašnjeg stanarskog prava od strane jednog bračnog druga (sukladno Zakonu o prodaji stanova na kojima postoji stanarsko pravo) može predstavljati bračnu stečevinu, ako se uzme u obzir činjenica da taj bračni drug - nositelj stanarskog prava nije bio u braku (niti izvanbračnoj zajednici) u trenutku kada je stekao stanarsko pravo, ali je bio u braku u trenutku stupanja na snagu Zakona o najmu stanova (Nar. Nov. 91/96 i dr), otkupa stana (trenutku sklapanja ugovora o kupoprodaji i davanja suglasnosti za otkup) i stjecanja prava vlasništva nad istim, te tijekom trajanja otkupa?
Da li je bračni drug sklapanjem braka i stanovanjem u stanu zajedno sa ranijim imateljem stanarskog prava na tom stanu za vrijeme važenja bivšeg Zakona o stambenim odnosima (Nar. Nov. 51/85 i dr) sukladno odredbi članka 64. st. 2. Zakona o stambenim odnosima silom zakona stekao stanarsko pravo na predmetnom stanu?
Da li je bračni drug koji je za vrijeme važenja bivšeg Zakona o stambenim odnosima (Nar. Nov. 51/85 i dr) sklopio brak, te nadalje (u trenutku stupanja na snagu Zakona o najmu stanova (Nr. Nov. 91/96)) živio u stanu sa bračnim drugom koji je stanarsko pravo na istom stanu stekao prije tog braka, imao pravni položaj člana obiteljskog domaćinstva u smislu odredbe čl. 37. st. 1. Zakona o najmu stanova?“.
1.2. Naznačeni razlozi važnosti pitanja su po tvrdnji predlagatelja odstupanja od prakse sudova pa tako se on poziva na ovosudnu odluku Rev-2105/2016 od 18. veljače 2020.
1.3. U odnosu na povredu temeljnih ljudskih prava tvrdi da mu je zbog pogrešne primjene materijalnog prava povrijeđeno pravo vlasništva tužitelja koje da je pravo posebno zajamčeno čl. 3. i 48. st. 1. Ustava Republike Hrvatske („Narodne novine“ broj 56/90., 135/97., 8/98. – pročišćeni tekst, 113/00., 124/00. – pročišćeni tekst, 28/01., 41/01. – pročišćeni tekst, 55/01. – ispravak, 76/10. i 85/10. – pročišćeni tekst,
- dalje: Ustav)., te čl. 1. Protokola uz Konvenciju za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda ("Narodne novine - Međunarodni ugovori" broj 18/97., 6/99. - pročišćeni tekst, 8/99. - ispravak, 14/02., 1/06. i 13/17., - dalje: Konvencija).
2. U odgovoru na prijedlog za dopuštenje revizije tuženica se istom protivi te predlaže ga odbaciti.
3.1. Postupajući prema odredbi čl. 387. st. 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", br. 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 84/08., 96/08. - Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 123/08., 57/11., 148/11. - pročišćeni tekst, 25/13., 89/14. - Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 70/19., 80/22., 114/22., 155/23. i 146/25., - dalje: ZPP) ovaj revizijski sud je ocijenio da u pogledu naznačenih pitanja nisu ispunjene pretpostavke za dopuštenost revizije u smislu odredbe čl. 385.a st. 1. ZPP, pa nije riječ je o pravnim pitanjima važnim za jedinstvenu primjenu prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni.
3.2. Predlagatelj pobija nižestupanjske odluke vezano za zaključak drugostupanjskog suda da predmetni stan koji je otkupljen za vrijeme trajanja bračne zajednice nije bračna stečevina i on tvrdi suprotno.
3.3. Drugostupanjski sud, polazeći od odredbe čl. 6. Zakona o prodaji stanova na kojima postoji stanarsko pravo ("Narodne novine" broj 27/1991., 54/1991., 6/1992., 8/1992., 8/1992., 33/1992., 46/1992., 49/1992., 69/1992., 87/1992., 25/1993., 26/1993., 48/1993., 2/1994., 29/1994., 44/1994., 47/1994., 58/1995., 103/1995., 11/1996., 76/1996., 111/1996., 11/1997., 103/1997., 68/1998., 163/1998., 22/1999., 96/1999., 120/2000., 94/2001., 78/2002, 113/2002. – dalje: Zakon o prodaji stanova), te odredbi čl. 12. st. 1. i 64. st. 2. Zakona o stambenim odnosima („Narodne novine“ broj 51/1985., 42/1986., 37/1988., 47/1989., 12/1990., 22/1990., 51/1990., 22/1992., 58/1993., 70/1993., 91/1996., 99/1996., 99/1996., 91/1996. – dalje: Zakon o stambenim odnosima) te pravnog shvaćanja zauzetog u odlukama Ustavnog suda Republike Hrvatske broj: U-III-2686/2005, U-III-3136/2003 i U-III-2357/2006 koje glasi:
"da (…) je pravo na otkup stana imovinsko pravo, koje je za nositelje stanarskog prava nastalo na temelju zakona, u procesu pretvaranja društvenog vlasništva i koje je postojalo pored stanarskog prava. S obzirom da je pravo na otkup stana svojeg nositelja ovlašćivalo da otkupi stan na kojem je imao stanarsko pravo i da na tom pravnom temelju stekne pravo vlasništva tog stana, pravo na otkup stana bilo je pravo imovinske naravi, koje je ovlašćivalo na stvaranje imovinskog prava - prava vlasništva. U odnosu na stanarsko pravo sudovi su u osporenim presudama utvrdili da ono ne predstavlja vlasničko pravo, već da se pravo vlasništva stječe tek kupnjom stana. Međutim, a obzirom na naprijed navedeno, Ustavni sud utvrđuje da pravo vlasništva na spornom stanu koji je tužena otkupila na svoje ime, potječe od prava na otkup stana (…)",
te polazeći od nesporne činjenice da je tuženica stanarsko pravo na predmetnom stanu stekla 1991., dakle tri godine prije nego su stranke počele živjeti zajedno (1994.), odnosno četiri godine prije zaključenja braka (1995.), zaključuje da se tužitelj ne može smatrati članom obiteljskog domaćinstva u smislu čl. 12. Zakona o stambenim odnosima i da nije mogao steći stanarsko pravo kao bračni drug u smislu čl. 64. st. 2. Zakona o stambenim odnosima, jer da u trenutku kada je tuženica stekla stanarsko pravo nije bio njezin bračni drug i nije s njom živio pa posljedično da nije mogao steći niti pravo na otkup predmetnog stana u smislu čl. 6. st. 1. i. 2. Zakona o prodaji stanova, te stoga ni pravo vlasništva (tako i u odlukama Vrhovnog suda Republike Hrvatske poslovni broj Rev-x-771/2014-2 od 27. svibnja 2020. i Rev- 2105/2016-2 od 18. veljače 2020.).
4. U odluci ovog suda Rev-393/11-3 od 5. ožujka 2014. se navodi:
„... prema shvaćanju ovoga suda stanarsko pravo je po svojoj naravi bilo imovinsko pravo, koje je svojeg nositelja ovlašćivalo da otkupi stan na kojem je imao stanarsko pravo i da na tom pravnom temelju stekne pravo vlasništva tog stana. Ukoliko je pravo na otkup stana proisteklo iz stanarskog prava koje je stečeno za vrijeme trajanja bračne zajednice tada to imovinsko pravo predstavlja bračnu stečevinu, kao i vlasništvo stana koji je jedan od bračnih drugova otkupio na svoje ime, na temelju takvog imovinskog prava (Odluka Ustavnog suda poslovni broj U-III- 3136/2003 od 25. siječnja 2006.).“
5. S obzirom na navedena pravna shvaćanja, te nesporne činjenice i utvrđenja da su nositelji stanarskog prava na predmetnom stanu bili tuženica i njezin bivši suprug (LK), da je po razvodu tog prava presudom utvrđeno da stanarsko pravo zadržava tuženica, da je tuženica podnijela zahtjev za kupnju stana (i garaže) 1995. u kojem je tužitelja i sina navela kao članove obiteljskog domaćinstva, da je ona potom sklopila ugovor o najmu sa Ministarstvom obrane kao zaštićeni najmoprimac u kojem je tužitelj evidentiran kao korisnik stana te je potom dao suglasnost za otkup stana i da je tuženica stan i otkupila (za trajanja bračne zajednice), to odgovori na naznačena pitanja ne bi doveli predlagatelja u drugačiju pravnu poziciju. Pobijana odluka sukladna je izraženim pravnim shvaćanjima jer stan nije kupljen na temelju prava koje su stranke zajedno ostvarile za trajanja bračne zajednice. Radi navedenog izostao je element važnosti naznačenih pitanja.
6. Time je posljedično odgovoreno i na tvrdnje o povredi temeljnog ljudskog prava – na mirno uživanje vlasništva. Predlagatelj svojim navodima iz prijedloga nije učinio vjerojatnim da mu je u pobijanom odlukom zbog pogrešne primjene materijalnog prava, povrijeđeno temeljno ljudsko pravo na koje se on poziva, zajamčeno Ustavom i Konvencijom.
7. Slijedom iznesenog je ocijenjeno da pravna pitanja naznačena u prijedlogu nemaju zahtijevanu važnost jer ne ispunjavaju kumulativne pretpostavke iz odredbe čl. 385.a st. 1. ZPP za dopuštenje revizije, pa je prijedlog u tom dijelu odbijen, na temelju odredbe čl. 389.b st. 1. ZPP, a na temelju odredbe čl. 389.a st. 4. ZPP u odnosu na povredu temeljnih ljudskih prava prijedlog je odbačen.
Zagreb, 9. lipnja 2026.
Predsjednik vijeća
dr. sc. Jadranko Jug
