REPUBLIKA HRVATSKA
VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Broj: Rev-719/2026-2
R E P U B L I K A H R V A T S K A
R J E Š E N J E
Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca dr. sc. Jadranka Juga predsjednika vijeća, Josipa Turkalja člana vijeća i suca izvjestitelja, Slavka Pavkovića člana vijeća, Damira Kontreca člana vijeća i Gordane Jalšovečki članice vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice RPŠ iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], koju zastupa punomoćnik Mirko Kovač, odvjetnik u Zagrebu, protiv tuženice Republike Hrvatske, Ministarstva financija, OIB 52634238587, koju zastupa Općinsko državno odvjetništvo u Rijeci, radi isplate, odlučujući o reviziji tužiteljice protiv presude Županijskog suda u Rijeci poslovni broj Gž R-468/2022-3 od 6. lipnja 2025., kojom je djelomično potvrđena, a djelomično preinačena presuda Općinskog suda u Rijeci poslovni broj Pr-482/2018-22 od 7. siječnja 2022., u sjednici vijeća održanoj 9. lipnja 2026.,
r i j e š i o j e:
I. Ukida se presuda Županijskog suda u Rijeci poslovni broj Gž-R-468/2022-3 od 6. lipnja 2025., u dijelu pod točkom IV. izreke pa se za navedeno vraća tom sudu na ponovno suđenje.
II. O troškovima revizijskog postupka biti će odlučeno naknadno u konačnoj odluci.
Obrazloženje
1. Prvostupanjskom je presudom Općinskog suda u Rijeci pod poslovnim brojem Pr - 482/2018-22 od 7. siječnja 2022., suđeno:
„I. Nalaže se tuženoj Republici Hrvatskoj, Ministarstvu financija, OIB: 52634238587, da tužitelju RPŠ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], na ime razlike plaće isplati ukupan iznos od 2.793,53 kn bruto zajedno sa zakonskom zateznom kamatom tekućom na svaki pojedini iznos od dospijeća do isplate po stopi propisanoj čl. 29. Zakona o obveznim odnosima, koja je određena uvećanjem eskontne stope HNB-a koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena do 31. srpnja 2015., a od 1. kolovoza 2015. do isplate po prosječnoj kamatnoj stopi na stanja kredita odobrenih za razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunatoj za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za tri postotna poena, u roku od osam dana.
II. Nalaže se tuženoj da tužitelju nadoknadi parnični trošak u iznosu od 6.775,00 kn sa zakonskom zateznom kamatom koja teče od 7. siječnja 2022. do isplate, po stopi koja se određuje uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, u roku od osam dana, dok se s preostalim dijelom zahtjeva odbija kao neosnovanim.“
2. Presudom Županijskog suda u Rijeci poslovni broj Gž R-468/2022-3 od 6. lipnja 2025.,djelomično je potvrđena te djelomično preinačena presuda Općinskog suda u Rijeci pod poslovnim brojem Pr-482/2018-22 od 7. siječnja 2022., i to na način:
…“Odbija se žalba tuženika kao neosnovana i potvrđuje presuda Općinskog suda u Rijeci poslovni broj Pr-482/2018-22 od 07. siječnja 2022. godine u dijelu točke I. izreke u kojem je naloženo tuženiku da u roku od 8 dana isplati tužiteljici na ime razlike plaće ukupan iznos od 49,11 eura/370,00 kuna1 bruto, zajedno sa zakonskom zateznom kamatom tekućom na iznos od 10,86 eura/81,80 kuna od 16. listopada 2017. godine do isplate, izuzev zateznih kamata na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak, zatim na iznos od 15,12 eura/113,91 kuna od 16. studenoga 2017. godine do isplate, izuzev zateznih kamata na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak, te na iznos od 23,13 eura/174,29 kuna od 16. prosinca 2017. godine do isplate, izuzev zateznih kamata na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak.
II Odbija se žalba tuženika kao neosnovana i potvrđuje presuda Općinskog suda u Rijeci poslovni broj Pr-482/2018-22 od 07. siječnja 2022. godine u dijelu točke II. izreke u kojem je naloženo tuženiku da u roku od 8 dana naknadi tužiteljici parnični trošak u iznosu od 105,87 eura/797,71 kuna, sa zakonskom zateznom kamatom na taj iznos tekućom od 07. siječnja 2022. godine do isplate.
III Djelomičnim uvaženjem žalbe tuženika preinačuje se presuda Općinskog suda u Rijeci poslovni broj Pr-482/2018-22 od 07. siječnja 2022. godine u dijelu točke I. izreke u kojem je naloženo tuženiku da u roku od 8 dana isplati tužiteljici na ime razlike plaće ukupan iznos od 321,66 eura/2.423,53 kuna bruto (preko dosuđenog iznosa od 49,11 eura/370,00 kuna bruto do dosuđenog iznosa od 370,77 eura/2.793,53 kuna bruto), zajedno sa dosuđenom zakonskom zateznom kamatom na taj iznos, te se u tom dijelu odbija tužbeni zahtjev.
IV Djelomičnim uvažavanjem žalbe tuženika preinačuje se presuda Općinskog suda u Rijeci poslovni broj Pr-482/2018-22 od 07. siječnja 2022. godine u dijelu točke II. izreke u kojem je naloženo tuženiku da u roku od 8 dana naknadi tužiteljici parnični trošak u iznosu od 793,33 eura/5.977,34 kuna (preko dosuđenog iznosa od 105,87 eura/797,71 kuna do dosuđenog iznosa od 899,20 eura/6.775,00 kuna), sa zakonskom zateznom kamatom na taj iznos tekućom od 07. siječnja 2022. godine do isplate, te se u tom dijelu odbija zahtjev tužiteljice za naknadu parničnih troškova.
V Nalaže se tužiteljici da u roku od 15 dana naknadi tuženiku troškove žalbenog postupka u iznosu od 82,95 eura.“.
3. Protiv točke III., IV., i V., drugostupanjske presude tužiteljica je podnijela prijedlog za dopuštenje revizije te je odlučujući o tom prijedlogu, ovaj sud rješenjem poslovni broj Revd-4497/2025-2 od 3. prosinca 2025., dopustio izjavljivanje revizije tužiteljici protiv odluke o trošku sadržane u točki IV. izreke drugostupanjske presude zbog slijedećeg pravnog pitanja:
„Ima li tužitelj, pri donošenju odluke o trošku, u situaciji kada tuženik osporava osnovu tužbenog zahtjeva u cijelosti, zbog čega su provedena vještačenja – koje troškove je predujmio tužitelj, pravo na priznanje (dosudu) tih troškova vještačenja (i pristupa sudskog vještaka) u cijelosti, bez obzira što je s tužbenim zahtjevom uspio samo djelomično?“.
4. Postupajući po navedenom dopuštenju, protiv navedene drugostupanjske presude tužiteljica je podnijela reviziju sukladno čl. 382. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 155/2023 - dalje: ZPP) zbog materijalnopravnog pitanja zbog kojeg je dopuštena te u reviziji predlaže da ovaj sud preinači pobijanu odluku o trošku. Zahtijevala je trošak revizije.
5. Odgovor na reviziju nije podnesen.
6. Revizija je osnovana.
7. Na temelju odredbe čl. 391. st. 3. ZPP u povodu revizije iz čl. 382. ZPP revizijski sud ispituje pobijanu presudu samo u dijelu u kojem je revizija dopuštena i samo zbog pitanja zbog kojeg je dopuštena.
8. Predmet spora je zahtjev tužiteljice kao zaposlenice tuženice, djelatnice Područnog carinskog ureda Rijeka, na radnom mjestu carinika, za isplatom razlike plaće za sate prekovremenog rada u razdoblju od 1. ožujka 2013. do 31. ožujka 2018., u ukupnom iznosu od 2.793,53 kune, odnosno 370,76 eura.
9. Imajući u vidu da se revizijom postavljeno pitanje svodi na troškove postupka i to naknadu troškova vještačenja u slučaju djelomičnog uspjeha u sporu, iz obrazloženja nižestupanjskih odluka, a u odnosu na dopušteno pravno pitanje, utvrđeno je:
- da je presudom Općinskog suda u Rijeci, poslovni broj Pr-482/2018-22 od 7. siječnja 2022., naloženo tuženiku da tužiteljici, na ime razlike plaće, isplati ukupan iznos od 2.793,53 kune bruto (sada iznos od 370,77 eura) zajedno sa zakonskom zateznom kamatom na pojedinačne iznose glavnice od njihove dospjelosti do isplate, izuzev zateznih kamata na iznos poreza na dohodak i prirezu porezu na dohodak (točka I. izreke presude),
- da je prvostupanjski sud utvrdivši da je tužiteljica u cijelosti uspjela u postupku odlučio o troškovima postupka sukladno čl. 154. st. 1. i čl. 155. ZPP,
- da je utvrđeno kako tužiteljica nije mogla konačno urediti tužbeni zahtjev prije no što je proveden dokaz financijskim knjigovodstvenim vještačenjem,
- da su tužiteljici dosuđeni troškovi u ukupnom iznosu od 5.125,00 kn (sastav zahtjeva za mirno rješenje spora, sastav tužbe, sastava podnesaka, trošak zastupanja na ročištu, kojem iznosu je kako prvostupanjski sud navodi valjalo pridodati trošak financijskog vještačenja u iznosu od 1.650,00 kn, stoga je tužiteljici dosuđen parnični trošak u ukupnom iznosu od 6.775,00 kn, (točka II. izreke presude).
- da je drugostupanjski sud odlučujući o žalbi tuženika u točki I. izreke potvrdio presudu suda prvog stupnja u dijelu točke I. izreke u kojem je naloženo tuženiku da isplati tužiteljici na ime razlike plaće ukupan iznos od 49,11 eura/370,00 kuna bruto, zajedno sa zakonskom zateznom kamatom, dok je točkom III. izreke djelomično uvažena žalba tuženika te je preinačena presuda suda prvog stupnja u dijelu točke I. izreke u kojem je naloženo tuženiku da isplati tužiteljici na ime razlike plaće ukupan iznos od 321,66 eura/2.423,53 kuna bruto (preko dosuđenog iznosa od 49,11 eura/370,00 kuna bruto do dosuđenog iznosa od 370,77 eura/2.793,53 kuna bruto), zajedno sa dosuđenom zakonskom kamatom na taj iznos te je u tom dijelu odbijen tužbeni zahtjev.
- da je, a vezano uz parnični trošak točkom II. izreke presude odbijena žalba tuženika kao neosnovana i potvrđena presuda u dijelu točke II. izreke u kojem je naloženo tuženiku da naknadi tužiteljici parnični trošak u iznosu od 105,87 eura/797,71 kuna, sa zakonskom zateznom kamatom, dok je točkom IV. izreke presude djelomično uvažena žalba tuženika te je preinačena presuda Općinskog suda u Rijeci poslovni broj Pr-482/2018-22 od 7. siječnja 2022. u dijelu točke II. izreke u kojem je naloženo tuženiku da u roku od 8 dana naknadi tužiteljici parnični trošak u iznosu od 793,33 eura/5.977,34 kuna (preko dosuđenog iznosa od 105,87 eura/797,71 kuna do dosuđenog iznosa od 899,20 eura/6.775,00 kuna), sa zakonskom zateznom kamatom na taj iznos tekućom od 07. siječnja 2022. do isplate, te se u tom dijelu odbijen zahtjev tužiteljice za naknadu parničnih troškova (tužiteljici je protiv ove točke i dopušteno podnošenje revizije).
- da je odlučujući o parničnom trošku drugostupanjski sud utvrdio kako je tužiteljica u cijelosti uspjela u sporu s osnovom, a u odnosu na visinu tužbenog zahtjeva u omjeru od 13,24%, dakle, da je u sporu uspjela u omjeru od 56,62% dok je tuženik u parnici uspio u omjeru od 43,38% pa da je primjenom odredbe čl. 154. st. 2. ZPP tužiteljici trebalo dosuditi troškove postupka u omjeru od 13,24%. Nadalje taj sud navodi kako je sud prvog stupnja pravilno utvrdio visinu parničnih troškova koji pripadaju tužiteljici, osim u odnosu na troškove sastava pojedinih podnesaka, stoga da je tužiteljici od preostalog troška u ukupnom iznosu od 799,65 eura/6.025,00 kuna pripada razmjeran trošak postupka (13,24%), tj. iznos od 105,87 eura/797,71 kuna. No, drugostupanjski sud niti u jednom dijelu nije naveo je li tužiteljici i eventualno u kojem omjeru priznat trošak vještačenja.
10. Stoga, u odnosu na postavljeno pravno pitanje, a imajući na umu sadržaj pobijane odluke, u dijelu u kojem je odlučivao o troškovima postupka valja reći da je riječ o pravnom pitanju o kojem pobijana drugostupanjska odluka odudara od ustaljenog pravnog shvaćanja ovog suda (zauzetog primjerice u odlukama broj Rev - 868/2004-2 od 10. studenoga 2004., broj Rev-x-785/10-4 od 1. lipnja 2011., Rev- 291/2015-2 od 2. listopada 2018., broj Rev-994/2021-2 od 14. rujna 2021., Rev- 660/2021 od 14. rujna 2021., broj Rev-204/2023-2 od 14. ožujka 2023., broj Rev- 1008/2022-2 od 24. listopada 2023. i Rev-311/2022-3 od 19. ožujka 2024.), prema kojem se u slučaju kad tužitelj djelomično uspije u sporu, u kojem je tuženik osporavao osnovu i/ili visinu tužbenog zahtjeva, pa je bilo potrebno provesti vještačenje za koje je tužitelj prethodno snosio troškove, tužitelju troškovi vještačenja priznaju u cijelosti, bez obzira na visinu dosuđenog iznosa odnosno omjer uspjeha u sporu.
11. Slijedom navedenog u odnosu na postavljeno pitanje valjalo je temeljem odredbe čl. 391. st. 7. ZPP odlučiti kao pod točkom I. izreke rješenja.
Zagreb, 9. lipnja 2026.
Predsjednik vijeća
dr. sc. Jadranko Jug
