REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI KAZNENI SUD U ZAGREBU

Zagreb, Ilica-Selska, Ilica 207

Poslovni broj K-1638/2018-89

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski kazneni sud u Zagrebu, po sucu Domagoju Kurobasi, kao sucu pojedincu, uz sudjelovanje Ane Hajduković kao zapisničara, u kaznenom predmetu protiv optuženika KV zbog kaznenog djela iz čl. 227. st. 1. Kaznenog zakona („Narodne novine“ br: 125/11., 144/12., 56/15, 61/15., 101/17, 118/18, 126/19, 84/21, 114/22,114/23, 36/24 i 136/25 – dalje u tekstu: KZ/11) u povodu optužnice OKDO Zagreb K-DO-3923/2016 od 15. listopada 2018. kao i izmjene od 5. studenog 2019. godine, nakon održane javne rasprave dana 9. lipnja 2026. godine, u prisutnosti zastupnika optužbe zamjenika Općinskog državnog odvjetnika Josipa Huljeva, optuženikovog branitelja Dragana Dramca, odvjetnika u Zagrebu, dana 9. lipnja 2026., izrekao je i objavio

p r e s u d u

I. Na temelju članka 544. stavak 1. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“ br: 152/08., 76/09., 80/11., 121/11, 91/12., 143/12., 56/13., 145/13., 152/14., 70/17., 126/19., 130/20, 80/22, 36/24, 72/25 i 13/26 - dalje u tekstu: ZKP/08) ovosudni kazneni nalog K-1638/18 od 24. listopada 2018. stavlja se izvan snage.

II. Optuženik KV, OIB: [osobni identifikacijski broj], sin K i P, rođen **.**.1989. u [adresa], s prebivalištem u [adresa] i boravištem u [adresa], državljanin Republike Hrvatske, inženjer strojarstva, s visokom stručnom spremom, zaposlen s novčanim primanjima od 1500-1600 eura mjesečno, srednjeg imovnog stanja, oženjen, otac dvoje djece u dobi od 9 i 3 godine, neosuđivan,

k r i v  j e

što je:

dana 20. listopada 2016. u 17,20 sati, u Zagrebu, upravljajući osobnim automobilom marke "Renault Thalia", reg. oznaka [registarska oznaka], desnom prometnom trakom južnog kolnika Ljubljanske avenije u smjeru istoka, lakomisleno smatrajući da do štetnih posljedica neće doći protivno odredbi članku 43. stavak 2. Zakona o sigurnosti prometa na cestama skrenuo u lijevu prometnu traku u smjeru sjeveroistoka da se prethodno nije uvjerio da to može učiniti bez opasnosti za druge sudionike u prometu uslijed čega je stražnjom stranom automobila okrznuo prednju stranu osobnog automobila registarskih oznaka [registarska oznaka] marke "Audi 6" kojim je upravljao PV lijevom prometnom trakom istog kolnika u smjeru istoka, a uslijed okrznuća je osobni automobil reg. oznaka [registarska oznaka] sletio u smjeru sjeveroistoka na sjeverni kolnik Ljubljanske avenije namijenjen za promet vozila iz suprotnog smjera gdje je prednjim desnim dijelom automobila naletio na prednji lijevi dio osobnog automobila registarskih oznaka [registarska oznaka] marke "Seat Ibiza" kojim je upravljala ĐV desnom prometnom trakom sjevernog kolnika Ljubljanske avenije u smjeru zapada, uslijed čega je vozačica osobnog automobila reg. oznaka [registarska oznaka] ĐV zadobila osobito teške tjelesne ozljede u vidu prijeloma desne palčane kosti na tipičnom mjestu, prijeloma čunjaste kosti desne šake, otvoreni prijelom donjeg dijela desne natkoljenične kosti, prijelom donjeg dijela kostiju desne potkoljenice, prijelom zuba drugo vratnog kralješka, prijelomi kostiju desnog ručnog zgloba i krvni podljev prednje trbušne stjenke

dakle, iz nehaja, kao sudionik u cestovnom prometu kršenjem propisa o sigurnosti prometa izazvao opasnost za život i tijelo ljudi uslijed čega je prouzročio osobito tešku tjelesnu ozljedu druge osobe,

čime je počinio kazneno djelo protiv sigurnosti prometa – izazivanje prometne nesreće u cestovnom prometu – opisano po članku 227. stavak 1. i 2. i 5. KZ/11, a kažnjivo po članku 227. stavak 5. KZ/11.

III. Na temelju čl. 227. stavak 5. KZ/11 optuženika KV osuđuje se

NA KAZNU ZATVORA U TRAJANJU OD 11 (JEDANAEST) MJESECI.

IV. Na temelju čl. 56 KZ/11 optuženiku se i z r i č e

UVJETNA OSUDA

te se izrečena kazna zatvora neće se izvršiti ako optuženik u roku od 2 (dvije) godine od dana pravomoćnosti ove presude ne počini novo kazneno djelo.

V. Na temelju članka 148. stavak 6. ZKP/08 optuženika se oslobađa naknade troškova kaznenog postupka koji se odnose na paušalnu svotu i troškove vještačenja.

Obrazloženje

1. Općinsko kazneno državno odvjetništvo u Zagrebu optužnicom (kada se u obzir uzme i izmjena optužnice koja je uslijedila 5. studenog 2019. – list 207) tereti KV da je počinio kazneno djelo koje je činjenično opisano i pravno označeno u izreci presude.

2. Optuženik je naveo da se ne smatra krivim, a do izražavanja takvog stava došlo je tijekom postupka pri čemu je rasprava od 9. lipnja 2026. održana u optuženikovoj odsutnosti sukladno čl. 404. st. 5. ZKP/08 što je uostalom predložio i optuženikov branitelj nakon što je opravdao optuženikov izostanak. Naime, optuženik se tijekom postupka (kao što je već rečeno) očitovao o krivnji i uz to je iznio svoju obranu odnosno iskazivao.

3. U tijeku dokaznog postupka sud je pročitao iskaze svjedokinje ĐV (list 196, list 95 do 98 spisa), iskaz koje je dao svjedok MV (list 196 do 197 i 223, list 93 do 94 spisa), iskaz svjedokinje CV (list 197, list 91 do 92 spisa). Nadalje, pročitao je nalaze i mišljenja vještaka i to vještaka za toksikološka vještačenja (list 49 do 54, i 44 do 48 i 39 do 42 spisa, 55 do 60 spisa), vještaka za sudsku medicinu dr. Josipa Škavića (list 101 do 102 spisa) te vještaka prometne struke Vlade Špoljarića (list 103 do 109 spisa), iskaz vještaka dr. Josipa Škavića (list 207 spisa), kao i vještaka Vlade Špoljarića (list 211 do 212 spisa), nalaz i mišljenje vještaka prometne struke Zvonka Ivašića (list 225 do 238 spisa). Nadalje, izvršio je uvid u zapisnik o očevidu sa skicom mjesta događaja (list 4do 9 spisa) kao i u fotoe laborat (list 10 do 27 spisa), u zapisnike o ispitivanju prisutnosti alkohola, opojnih droga ili lijekova u organizmu (list 28 do 29 spisa), u izvješće o osiguranju mjesta događaja (list 68 spisa), u zapisnik o prvom ispitivanju osumnjičenika (list 87 do 90 spisa) te uvid u medicinsku dokumentaciju (list 153 do 161, 164 do 171, 177 do 191 spisa).

4. Na kraju, nakon odbijanja dokaznih prijedloga za ispitivanje svjedoka PV (što je odbijeno iz razloga neprikladnosti prijedloga budući da se do tog svjedoka očito ne može doći) i za dopunska vještačenja (iz razloga što sud smatra da je činjenično stanje u potpunosti utvrđeno), sud je pročitao optuženikove iskaze uključujući i bilješke koje je optuženik predao sudu prilikom iskazivanja na raspravi od 11. srpnja 2025. (list 293 do 298, 223 i 224, 308).

5. Čitanjem iskaza svjedokinje ĐV utvrđeno je da je ona iskazala da je 20. listopada 2016. iza 17,00 sati krenula s posla na području Prečkog i uključila se na kolnik Ljubljanske avenije koji je namijenjen za kretanje prema zapadu. Naglasila je da se ničega ne sjeća nakon prolaženja podvožnjaka pa se tako ne sjeća niti kojom se brzinom kretala niti kojom se trakom kretala niti prometne situacije na kolniku odnosno gustoće prometa. Unatoč tome izražava sigurnost da je upravljala vozilom dopuštenom brzinom budući da tako uobičajeno vozi. Prvo čega se sjeća je trenutak kada je ležala na podu i kada su pokraj nje bili muškarac i žena koji se pojavljuju u svojstvu svjedoka u ovom postupku. Zatim je prevezena u bolnicu gdje se liječila. Istaknula je zadobivene ozljede i to napuknuće kralješka, prijelom desne ruke, napuknuće rebra, otvoreni prijelom bedrene kosti te potkoljenice i zgloba desne noge uz napomenu da je to sve bilo na desnoj strani tijela i da i dalje trpi posljedice nesreće i kreće se uz pomoć štaka. U svom ranijem iskazu je također opisivala kako se vraćala s posla i da je izgubila svijest kao i zadobivene ozljede s time da je tada iskazala da je bilo oblačno vrijeme i dobra vidljivost te da promet nije bio gust. Iskazala je da se ne sjeća samih okolnosti nezgode u smislu na koji način se kretala neposredno prije nezgode, a istaknula je da joj se optuženik nije javio niti se interesirao za nju.

6. Čitanjem iskaza kojeg je dao svjedok MV utvrđeno je da je on iskazao da je predmetnog dana upravljao osobnim automobilom Renault Clio Ljubljanskom avenijom prema zapadu desnom prometnom trakom. Ističe i da je padala kiša uz napomenu da nije bila jaka. Nadalje, navodi da je vidio kako se u lijevoj prometnoj traci kreće kombi bijele boje kao i da je vidio crni automobil u kojeg je u jednom trenutku izravno udario drugi automobil pa je zaustavio vozilo i rekao CV da odmah zove hitnu pomoć dok je on trčao prema crnom automobilu marke Seat Ibiza u kojem je zatim ugledao oštećenicu koja je jako zapomagala kada je počela dolaziti k sebi. Zatim je opazio vozača automobila koji je udario u Seat Ibizu i ističe da je vozač tog automobila bio potpuno izgubljen odnosno u šoku te da je rekao da ga je netko lupio. Napominje da se kretao brzinom 50 do 60 km/h i da nije vidio na koji način se kretao ovaj drugi automobil marke Renault ili Peugeot. Za vidljivost napominje da je bila jako dobra no navodi da se radi o žutoj rasvjeti koju procjenjuje lošom. Potvrđuje da mu je prišao mladić starosti oko 30 godina u to vrijeme koji mu je rekao da sebe smatra krivim što god da bude i nadalje napominje da je u razgovoru s njim saznao da je naletio svojim automobilom marke Audi na automobil marke Renault. Međutim, premda u svom navedenom iskazu spominje da se radilo o optuženiku svjedok MV u svom kasnijem iskazu se ograđuje i naglašava da se radilo o osobi koja je upravljala vozilom marke Audi dok za optuženika kojeg viđa na raspravi navodi da je vozio Renault i da je bio u šoku kada su se susreli nakon nezgode.

7. Čitanjem iskaza svjedokinje CV utvrđeno je da navedena svjedokinja navodi da je predmetnog dana išla sa MV vozilom i da su se kretali Ljubljanskom avenijom prema zapadu te da je vidjela kako jedan automobil doslovce leti po zraku i zabija se u crnu Ibizu. Kako je navela i u svom ranijem iskazu u kojem je navela i da je iz suprotnog smjera doletio Renault crvene boje koji je prednjim dijelom naletio na automobil marke Seat Ibiza za koji automobil navodi da se kretao oko 60 km/h. Iskazala je i da je kolnik mokar uslijed lagane kiše.

8. Čitanjem nalaza i mišljenja toksikološkog vještaka utvrđeno je da je toksikološki vještak iz Centra Ivan Vučetić i to dipl. ing. ŽV navela da je PV konzumirao marihuanu ili hašiš kao i alkohol budući da je utvrđena koncentracija od najmanje 0,66 g/kg dok je ujedno za oštećenicu utvrđeno da nije imala takvih tvari u organizmu budući da je koncentracija utvrđena 0,00 g/kg.

9. Čitanjem nalaza i mišljenja vještaka za sudsku medicinu dr. Josipa Škavića utvrđeno je da je navedeni vještak mišljenja da je oštećenica ĐV zadobila sljedeće ozljede: prijelom desne palčane kosti na tipičnom mjestu; prijelom čunjaste kosti desne šake; otvoreni prijelom donjeg dijela desne natkoljenične kosti; prijelom donjeg dijela kostiju desne potkoljenice. Zatim je navedeno da svaka od tih ozljeda sama za sebe i u svojoj ukupnosti predstavljaju običnu tešku tjelesnu ozljedu i da je to karakteristično mehanizmu nastanka prometne nesreće iz spisa.

10. Međutim, čitanjem iskaza vještaka Josipa Škavića utvrđeno je da je navedeni vještak istaknuo kako je uzeo u obzir i naknadno dostavljenu dokumentaciju te da je tijekom liječenja došlo i do dijagnosticiranja drugih ozljeda i to prijelom zuba drugog vratnog kralješka, prijelomi kostiju desnog ručnog zgloba, krvni podljev prednje trbušne stijenke. Naglašava da sve navedeno, a napose prijelom zuba drugog vratnog kralješka kao i rezultat liječenja prijeloma desne natkoljenice u smislu da oštećenica hoda s jednom štakom dovodi do drukčije kvalifikacije u smislu da se radi o osobito teškoj ozljedi.

11. Čitanjem nalaza i mišljenja kojeg je izradio tadašnji vještak prometne struke dipl. ing. Vlado Špoljarić utvrđeno je da je on mišljenja da je optuženik prije prestrojavanja s desnog na lijevi prometni trak provjerom mrtvog kuta mogao vidjeti vozilo oštećene osobe i da do nezgode ne bi došlo da je sačekao prolazak vozila i tek onda obavljao radnju prestrojavanja. Valja napomenuti da pri tome navedeni vještak spominje formulaciju prvo oštećenika i da na prvoj stranici navodi da se to odnosi na osobu koja je tom prilikom vozila vozilo Audi dok za drugo oštećenika navodi da se misli na osobu koja je upravljala vozilom Seat Ibiza. To je navedeno na prvoj stranici nalaza na kojem je napomenuto i da je ograničenje brzine 80 km/h te da se radilo o kišnim vremenskim prilikama i dobroj vidljivosti tijekom dana s time da valja istaknuti da je vještak navedeni događaj okarakterizirao kao sudar tri vozila pri čemu uzima u obzir tragove i oštećenja kao i mjesto sudara i položaj pri čemu za optuženikovu brzinu navodi da je u trenutku sudara iznosila oko 67,3 km/h no nakon toga navodi da se moglo raditi i o brzini od oko 54,8 km/h u trenutku kontakta što se tiče brzine vozila marke Audi. U mišljenju je napomenuto i da se u trenutku sudara vozilo marke Audi nalazilo na lijevom prometnom traku južnog dijela kolnika dok se za optuženikovo vozilo navodi da se nalazilo na lijevom prometnom traku te se za sudarnu brzinu navodi da je iznosila oko 95-100 km/h dok se za brzinu kretanja oštećenice koja je vozila Seat Ibizu navodi brzina oko 63,9 km/h.

12. Spomenuti vještak Vlado Špoljarić je na raspravi od 15. siječnja 2020. dao iskaz koji je pročitan na zadnjoj raspravi i u kojem je prvenstveno navedeno da ostaje kod pisanog nalaza i mišljenja. Iskazao je da je do kontakta između vozila optuženog i oštećene došlo i to između prednjeg desnog dijela optuženog i prednjeg lijevog dijela oštećene bliže središnjem dijelu vozila pri čemu napominje da se prema pronađenim tragovima može zaključiti da se PV kretao lijevim prometnim trakom južnog kolnika Ljubljanske avenije u smjeru istoka pri čemu uzima u obzir i utvrđena oštećenja na Mujkićevom vozilu i zaključuje da je kut sudara između optuženikovog vozila i Mujkićevog vozila bio mali i to od 20 do 25 stupnjeva. Iskazuje i da se PV prije sudara kretao od sredine prema desno prema srednjem prometnom traku svakako unutar lijeve prometne trake. Naglašava da i sudarni položaj i mjesto sudarnog položaja kao i oštećenja na vozilima daju podatke za zaključak o točnom mjestu kontakta između navedenih vozila. Na pitanje može li isključiti mogućnost da se PV prestrojavao iz lijeve prometne trake u desnu, odgovorio je da je nedvojbeno iz utvrđenih tragova i oštećenja da je optuženik svojim vozilom ulazio u putanju kretanja Mujkićevog vozila koji se kretao lijevim prometnim trakom pa isključuje mogućnost da se PV prestrojavao iz lijevog u desni prometni trak. Napominje i da bi za slučaj da se PV prestrojavao u desnu traku i uslijed eventualnog naleta na optuženikovo vozilo, dovelo do potpuno drukčije vozačke reakcije kao i da se vozilo ne bi kretalo preko mekog terena na sjeverni kolnik Ljubljanske avenije kako se to dogodilo u konkretnom slučaju. Istaknuo je kako nema nikakvih elemenata za utvrđivanje brzina niti jednog vozila prije sudara.

13. Čitanjem nalaza i mišljenja vještaka prometne struke Zvonka Ivašića utvrđeno je da je i taj vještak stava da do nezgode ne bi došlo da je optuženik prije skretanja s desne na lijevu prometnu traku propustio vozilo marke Audi te da je skretanjem ulijevo vozilo optuženog ušlo prednjim lijevim dijelom u putanju kretanja prije mjesta okrznuća na putu skretanja od oko 3,8 m u vremenu od oko 0,2 sekunde u kojem vozač vozila marke Audi nije mogao reagirati kočenjem niti skretanjem ulijevo radi izbjegavanja kontakta s optuženikovim vozilom. Što se tiče brzine, navedeni vještak navodi da je u trenutku nezgode ona iznosila oko 66,1 km/h što se tiče optuženikovog vozila za koje je navedeno da je vršilo skretanje ulijevo iz desne vozne trake na lijevu voznu traku dok se za vozilo Audi navodi da je brzina iznosila od oko 56,1 km/h i da su u trenutku međusobnog okrznuća uzdužne osi oba vozila zatvarale kut od oko 7 stupnjeva te da je uslijed spomenutog okrznuća došlo do destabilizacije stražnjeg dijela optuženikovog vozila i zanašanja u desno i da je uslijed toga to vozilo naletjelo najprije prednjim lijevim kotačem na sjeverni rubni kamen južnog kolnika te da je kasnije došlo do pojačanog zanašanja stražnjeg dijela vozila u desno i skretanja prednjeg dijela vozila u lijevo. Nadalje, vještak Ivašić je analizirao navode iz optuženikove obrane navodeći da bi moglo doći samo do neznatnog ljuljanja stražnjeg dijela optuženikovog vozila bez skretanja vozila u lijevo u slučaju da se u trenutku nezgode vozilo optuženog kreta lo po desnoj traci odnosno da se Mujkićevo vozilo kretalo udesno iz lijeve u desnu traku (i tako naletjelo na stražnji lijevi bočni dio optuženikovog vozila). Nadalje navodi da Mujkićevo vozilo za slučaj da je skrenulo s lijeve na desnu polovicu kolnika ne bi bilo zasuto blatom u prednjem dijelu te se nadalje navodi da je nakon okrznuća s Mujkićevim vozilom optuženikovo vozilo prešlo preko mekog terena razdjelnog dijela kolnika na sjeverni kolnik Ljubljanske avenije i da se nakon silaska s mekog terena nastavilo zanašati približno u istom pravcu po sjevernom kolniku Ljubljanske avenije naletjevši prednjom desnom stranom na prednji dio vozila oštećenice za koje se navodi da se kretalo brzinom od oko 50,9 km/h.

14. Uvidom u zapisnik o očevidu sa skicom mjesta događaja utvrđeno je da proizlazi da je očevid proveden od strane policije istog dana kada se dogodila nezgoda pri čemu su utvrđeni sudionici nezgode i obavljena mjerenja na temelju kojih je sačinjena i skica mjesta događaja u koju je također izvršen uvid.

15. Uvidom u zapisnike o ispitivanju prisutnosti alkohola, opojnih droga ili lijekova u organizmu, utvrđeno je da proizlazi da je kod optuženika utvrđena koncentracija alkohola 0,00 g/kg za razliku od PV kojem je takva koncentracija utvrđena u koncentraciji od najmanje 0,62 g/kg.

16. Uvidom u izvješće o osiguranju mjesta događaja utvrđeno je da je došlo do takvog izvješća sastavljenog također od strane policije. Uvidom u zapisnik o prvom ispitivanju osumnjičenika utvrđeno je da je do tog ispitivanja došlo nakon što je prethodno optuženik uredno poučen o svojim pravima.

17. Uvidom u medicinsku dokumentaciju utvrđeno je da se ona odnosi na ozljede ĐV koje odgovaraju ozljedama koje je naveo vještak za sudsku medicinu s time da je vidljivo iz dokumentacije da je do tih utvrđenja došlo uslijed brojnih obavljenih pretraga.

18. Čitanjem optuženikovih iskaza utvrđeno je da je 30. ožujka 2026. optuženik iskazao sljedeće: „Prije svega ističem da nisam kriv i da sam vozio u svojoj desnoj traci, a kriv je PV koji me je udario u moj lijevi stražnji dio uslijed čega sam izgubio kontrolu nad vozilom uslijed spomenute rotacije vozila pa sam vozilom udario u vozilo oštećenice nakon čega sam izgubio svijest. Jednostavno se nije dogodilo ono što se tvrdi u optužnici, a vještaci na temelju tragova nisu mogli utvrditi ono što tvrde što mi je poznato iz razloga što se u to razumijem te nadalje ističem da nisu utvrđene niti brzine. Ne želim priznati nešto što nisam napravio, a ističem da sam i sam pretrpio ozljede uslijed kojih sam se morao podvrgnuti operacijama i radi se o ozljedama unutarnjih organa. Bio sam dugo na rehabilitaciji pri čemu posebice naglašavam ozljedu slezene o čemu postoji dokumentacija. Nepojmljivo mi je da se u ovom postupku ne tretira osobu koja je bila pod utjecajem droga i alkohola pri čemu mislim na PV. Ističem da mene ovo financijski iscrpljuje, a da sam kriv onda bih priznao imajući u vidu kaznu koja je predložena. Ostajem u cijelosti kod svojih ranijih iskaza. Na pitanje suda jesam li ja poduzeo bilo kakvu radnju nakon što me je PV udario kako tvrdim u današnjem iskazu ili sve ono što se dalje događalo rezultat kretanja vozila bez mog utjecaja odgovaram da se ja u takvoj situaciji nisam snašao i možda sam pokušao otpustiti gas pri čemu naglašavam da je to stanje šoka. Prvo sam udario u bankinu, a nakon toga u vozilo oštećene, čak me je i u zrak odbacilo u smislu da me odvojilo od tla i to nakon što sam udario u bankinu, a prije udarca u vozilo oštećene. Prilikom udarca u vozilo oštećene sam izgubio svijest. Teško mi se izjasniti koliko je to vremenski trajalo. Teško mi je procijeniti po metrima koliko je moje vozilo bilo udaljeno od vozila oštećene, a napominjem da ja vozilo oštećene nisam u početku ni primijetio. Radi se o dvije trake u svakom smjeru i ja nisam išao za tim o kojim se sve automobilima radi i primjerice koja je boja. Teško mi je reći koliko je brojčano tamo bilo vozila, ali bih procijenio da se radilo o srednjoj gustoći vozila. Mujkićevo vozilo sam primijetio i prije nezgode, jedno vrijeme je vozio ispred mene i uočio sam da ne vozi pravocrtno. U trenutku nezgode on je bio iza mene i ja ga nisam vidio u vrijeme kada je mene udario već sam samo osjetio udarac, očito je bio u mrtvom kutu u odnosu na mene. Ja nisam siguran da me on udario, no nema tko drugi biti. To su pretpostavke. Kasnije tj. nakon nezgode nisam nikada pričao s PV. Ja sam kontinuirano vozio istom brzinom tom prilikom i nastajao sam se držati ograničenja, a mislim da je ograničenje bilo 80 km/h na tom djelu. U vrijeme nezgode nisam mijenjao traku niti sam imao potrebe prestrojavati se, a dosta vremena prije nezgode se jesam prestrojio kada sam se vraćao iz Zaprešića s posla. Na tom djelu gdje sam se prestrojio to je dopušteno, a uz to to je bilo puno prije nezgode. Tijekom vožnje se nisu događale situacije da me nešto ometa u vožnji. Na pitanje koliko sam iskustva vožnje u to vrijeme odgovaram da mislim da sam vozački ispit položio 2010. godine. To potvrđujem i nakon što vršim uvid u svoju vozačku dozvolu. Nisam se kasnije raspitivao za stanje oštećene niti ju posjetio budući da sam i sam bio u teškom stanju, ali sam razmišljao o svemu tome. Kasnije smo se sretali na raspravama. Policija je sa mnom obavila razgovor dok sam još bio u intenzivnoj na lijekovima, praktički odmah.“ Prije toga, optuženik je na raspravi od 12. siječnja 2026. iskazao da ostaje kod svojih ranijih iskaza te da nije mijenjao traku u kojoj se kretao te nadalje još iskazao sljedeće: „Na pitanje suda kako znam da se radilo o brzini 70 do 80 km/h koju sam naveo u iskazivanju odgovaram da sam tako vidio kada sam gledao na sat koji prikazuje brzinu kretanja s time da u vrijeme nezgode nisam gledao na sat no znam da je ta brzina bila konstantna i nije se kretala. Znao sam da je tamo ograničenje brzine i to od 70. To ujedno znači da sam možda malo više od dopuštene brzine vozio. U vrijeme nezgode ja sam gledao ravno, ali sam ipak primijetio da vozilo koje sam spomenuo u iskazu usporava kretanje i od jednom sam osjetio udarac u svoje vozilo i uslijed svega toga se nisam snašao. Na pitanje znači li to da sam mogao drukčije reagirati odgovaram da nisam mogao drugačije reagirati i da sam uslijed spomenutog udarca izgubio kontrolu nad svojim vozilom. U tom trenutku bio sam svjestan da ima vozila ispred mene, ali oni su bili dalje, a u tom trenutku nisam vidio koliko je vozila iza mene. Na pitanje jesam li mogao u tom trenutku kočiti, ali to odgovaram kada mislim da me se pita prije kontakta i odgovaram da u tim trenucima nije bilo potrebe zakočiti no nakon spomenutog udarca više nisam mogao kočiti. Na pitanje jesam li pokušao kočiti nakon spomenutog udarca odgovaram da mislim da nisam pokušao i odgovaram da mislim da se radilo o šoku i sekundama.“ Prije toga, optuženik je na raspravi od 11. srpnja 2025. iskazao sljedeće: „Prije svega ističem da sam se vozio u desnom traku kartajući se od zapada prema istoku brzinom od cc 70 km/h, a u lijevoj traku je automobil Audi kojim je upravljao PV i u jednom trenutku je došlo do udarca u moj automobil odnosno zanošenja mog automobila koji je tada bio u desnom traku. Želim istaknuti da su vještačenja pogrešna koja su provedena u ovoj pravnoj stvari. Bilo je tu i propusta institucija. Smatram potrebnim istaknuti sadržaj svjedoka po imenu MV, a isto tako smatram važnim i svjedoka PV do kojeg institucije nisu došle. Ovaj postupak se vodi oko deset godina, a ja ne odugovlačim ovaj postupak i smatram da bi trebalo izreći oslobađajuću presudu. Na pitanja suda odgovaram: Ja mogu istaknuti da se ja nisam imao namjeru prestrojavati, osim toga izgubio sam kontrolu nad vozilom nakon što sam udaren. PV je mogao proći pored mene bez da me udari, ali nije. Nisam obavljao radnju prestrojavanja. Vozio sam se normalno u desnoj traci i nisam imao potrebe prestrojavati se. Ne sjećam se jesam li se mogao prestrojiti. Nisam smatrao da trebam vršiti određene provjere pa tako ni provjeru mrtvog kuta iz razloga što sam se vozio ravno bez namjere prestrojavanja.“ U sklopu tog iskaza predao je i bilješke u kojima opisuje tijek nesreće i osvrće se na vještačenja i svjedoke kao i na to da je propušteno ispitati svjedoka PV s time da i u tim bilješkama naglašava da nije kriv. Prije toga, optuženik je na raspravi od 12. veljače 2020. također opisivao okolnosti nezgode navodeći da je tog dana upravljao vozilom marke Renault i da se niti u jednom trenutku nije prestrojavao u lijevu prometnu traku vozeći 70-80 km/h. Pri tome je naglasio da je uočio automobil za kojeg se kasnije uspostavilo da je njime upravljao PV i da je to vozilo počelo vrludati te u jednom trenutku udarilo u spomenuti Renault kojim je upravljao optuženik pri čemu napominje da je izgubio kontrolu nad vozilom i preletio u kolnik Ljubljanske avenije. I u tom iskazu kritizira vještačenje i okolnosti navodne brzine kretanja kao i da nije uzeto u obzir da je PV u vrijeme nesreće bio pod utjecajem alkohola i droga.

19. Analizirajući provedene dokaze i ono što je optuženik iskazao, sud je nedvojbenim utvrdio da je optuženik počinio kazneno djelo za koje je optužen. Naime, oba prometna vještaka navode da je do nezgode došlo na način kako je opisano u optužnici i da je optuženik nezgodu mogao izbjeći odgovarajućom provjerom (mrtvog kuta) pri čemu primjerice vještak Špoljarić navodi da isključuje mogućnost da bi se nezgoda dogodila na način kako to optuženik navodi u svom iskazu. Sud je odustao od daljnjeg pozivanja vještaka Špoljarića na raspravu budući da je on naveo da se više ne bavi vještačenjima i da zbog toga nije u mogućnosti odazvati se pozivu suda, a uz to je vještak Ivašić u međuvremenu umro pa je preostalo da se nalazi i mišljenja navedenih vještaka kao i iskaz vještaka Špoljarića pročitaju pri čemu sud nije smatrao da je nešto ostalo upitno uslijed čega nije provodio eventualno dopunsko vještačenje. Nadalje, vještačenje vještaka za sudsku medicinu koje se uklapa u priloženu liječničku dokumentaciju upućuje na zaključak da je oštećenica zadobila ozljede koje su navedene u optužnici odnosno izreci presude pri čemu sud prihvaća vještačenje i u dijelu u kojem se tvrdi da se radilo o osobito teškoj tjelesnoj ozljedi budući da je vještak to stručno obrazložio uzimajući u obzir i naknadno utvrđene okolnosti odnosno naknadnu dokumentaciju. Iskazi izabranih svjedoka ne dovode u pitanje navedena utvrđenja budući da svjedoci prvenstveno iskazuju da se nezgoda dogodila, a oštećena svjedokinja navodi pojedine zadobivene ozljede pa dodatno potvrđuje navode vještaka za sudsku medicinu. Što se tiče iskaza kojeg je dao svjedok MV o tome da je vozač vozila marke Audi navodio da se smatra krivim, valja istaknuti da su takve izjave razumljive uslijed nezgode tim više ako potječu od osobe za koju iz spisa proizlazi da je bila pod utjecajem opojnih sredstava no prometni vještaci su naveli optuženika kao osobu koja je prouzročila predmetnu nezgodu pri čemu su to obrazložili razmatrajući pojedine varijante i elemente kao što su tragovi nezgode i položaj vozila pri čemu vještak Špoljarić isključuje mogućnost da se nezgoda dogodila na drukčiji način. Stoga je optuženikova obrana odnosno optuženikovo iskazivanje usmjereno na pokušaj izbjegavanja kaznene odgovornosti i uz to nije uvjerljivo budući da optuženik tijekom iskazivanja navodi da je u jednom trenutku izgubio svijest te je očito da se ne sjeća svega odnosno da nema cjelovita saznanja o događaju te nadalje navodi da određenim okolnostima predmetnog događaja iznosi pretpostavke slijedom čega takvo iskazivanje nije prihvatljivo. Dakle, sud smatra da je optuženik iz nehaja počinio kazneno djelo izazivanja prometne nesreće u cestovnom prometu lakomisleno smatrajući da do štetnih posljedica neće doći (uslijed čega optuženik propušta obaviti odgovarajuću provjeru na koju ukazuju prometni vještaci i koja je predviđena blanketnom normom koja je sadržana i u činjeničnom opisu predmetne optužnice) no došlo je do osobito teške tjelesne ozljede kako je to uređenom optužnicom i optuženo. Stoga je sud optuženika proglasio krivim, ali je prije svega valjalo odlučiti da se sukladno zakonu kazneni nalog stavlja izvan snage uslijed prigovora protiv kaznenog naloga koji dovodi do stavljanja kaznenog naloga izvan snage (neovisno o tome do kakve će presude doći nakon što se postupak provodi nakon spomenutog prigovora).

20. Odlučujući o vrsti i mjeri kazne, sud je uzeo u obzir sve okolnosti koje uključuju da kazna bude lakša ili teža za počinitelja. Olakotnim je cijenio optuženikove obiteljske prilike odnosno očinstvo maloljetne djece kao i izraženi protek vremena od počinjenja kaznenog djela te svakako i optuženikovu dosadašnju neosuđivanost. Spomenute olakotne okolnosti razlog su da se nakon odmjerene zatvorske kazne od 11 mjeseci optuženiku istovremeno izrekne uvjetnu osudu kroz dvogodišnji rok provjeravanja što znači da se zatvorska kazna neće izvršiti ako se optuženik bude pridržavao uvjeta da ne čini nova kaznena djela.

21. Sud je optuženika oslobodio obveze naknada troškova koji se odnose na paušalne troškove i troškove vještačenja budući da se radi o relativno visokim troškovima u odnosu na optuženikova novčana primanja što bi se moglo štetno odraziti na nužno uzdržavanje pogotovo kada se ima u vidu da je optuženik otac dvoje maloljetne djece.

U Zagrebu 9. lipnja 2026.

Sudac:

Domagoj Kurobasa

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude stranka ima pravo žalbe u roku od 15 dana od dana primitka pisanog otpravka presude. Žalba se podnosi pismeno, putem ovog suda u 4 istovjetna primjerka, a o žalbi odlučuje županijski sud, kao sud II stupnja.

1 0

DNA:

1. OKDO Zagreb na broj K-DO-3923/2016

2. Optuženi KV

3. Branitelj Dragan Dramac, odvj. u Zagrebu